Book of Common Prayer
Neprijatelji progone, a prijatelj izdaje
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Davidov »maskil«.
1 Poslušaj moju molitvu, Bože,
ne skrivaj se od moje molbe.
2 Obrati pažnju i odgovori mi,
tjeskoban sam u svojoj nevolji.
3 Neprijatelji viču na mene,
zločinci me ugnjetavaju.
Donose mi nevolje,
u svom gnjevu me mrze.
4 Srce u meni lupa,
smrtni užas me spopada,
5 strah i drhtaj me obuzeo,
jeza me preplavila.
6 Rekao sam: »Da su mi golubova krila,
odletio bih da nađem mir!
7 Daleko bih odlepršao,
u pustinji bih boravio. Selah
8 Pobjegao bih u sklonište
od bijesnog vjetra i oluje.«
9 Pobrkaj im govor, Gospodaru, odreži im jezike
jer u gradu vidim svađu i nasilje.
10 Danju i noću kruže po zidinama,
zlo i opačina je usred grada.
11 Propast se u njemu smjestila,
nasilje i prijevara stalno su na ulicama.
12 Da me uvrijedio neprijatelj,
to bih podnio.
Da se digao na mene mrzitelj,
od njega bih se sakrio.
13 Ali to si učinio ti, moj bližnji,
moj prijatelj, kojeg dobro poznajem.
14 Nekad smo prisno razgovarali,
zajedno u Božjem Hramu hodali.
15 Neka neprijatelje zaskoči smrt,
neka živi siđu u svijet mrtvih
jer zlo je u njihovim domovima i srcima.
16 A ja ću Boga pozvati
i BOG će me spasiti.
17 Uvečer, ujutro i u podne, žalim se i jecam,
i on će čuti moj glas.
18 Zdravog i živog će me izbaviti
iz bitke koju vodim s mnogima.
19 Bog će čuti i njih poraziti,
jer oduvijek on kraljuje,
a oni se ne mijenjaju i Boga ne poštuju.
20 Moj drug digao je ruku
na one s kojima je bio u savezu.
21 Govor mu je gladak kao maslac,
a u srcu mu je rat.
Riječi su mu blaže od ulja,
a zapravo su isukani mačevi.
22 Predaj BOGU svoje brige
i on će se pobrinuti za tebe;
nikad neće dopustiti da pravednik padne.
23 A zlikovce ti ćeš, Bože, u grob oboriti.
Ubojice i varalice ni pola svojih dana neće doživjeti.
Ali ja, ja ću se u tebe pouzdati.
Molitva zahvale
Davidova pjesma.
1 BOŽE, zahvaljujem ti cijelim srcem svojim,
pred drugim bogovima pjesmom te slavim.
2 Klanjam se pred tvojim svetim Hramom,
tvoje ime slavim za ljubav i vjernost.
Jer, tvoje ime i obećanje od svega su vredniji.
3 Odgovorio si kad sam upomoć zvao,
ohrabrio si me i dušu mi osnažio.
4 Slavit će te svi kraljevi na zemlji
kad čuju, BOŽE, tvoja obećanja.
5 Pjevat će o BOŽJIM djelima
jer velika je BOŽJA slava.
6 Iako je BOG visoko uzvišen,
na ponizne on svraća pažnju,
ohole već izdaleka prepoznaje.
7 Usred nevolje život moj čuvaš,
od bijesa neprijatelja me braniš.
8 Znam, BOŽE, dovršit ćeš što si obećao.
Tvoja vjerna ljubav zauvijek traje.
Ne ostavljaj, BOŽE, one koje si stvorio.
Sveznajući i sveprisutni Bog
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 BOŽE, cijelog si me upoznao
i znaš sve o meni!
2 Znaš kad sjedim i kad ustanem,
već izdaleka misli mi poznaješ.
3 Vidiš kamo idem i gdje liježem,
poznato ti je sve što činim.
4 I prije nego što riječ izustim,
ti, BOŽE, znaš što reći želim.
5 Okružuješ me sa svih strana[a],
na mene si ruku položio.
6 Tvoje je znanje tako čudesno,
preveliko je da bih ga razumio.
7 Mogu li od tvog Duha otići,
iz tvoje prisutnosti pobjeći?
8 Popnem li se u nebo, ondje si.
Siđem li u svijet mrtvih[b], tamo si.
9 Dignem li se na krilima jutra,
s druge strane mora nastanim,
10 i ondje bi me tvoja ruka vodila,
desnica tvoja štitila.
11 Da se sakrijem, mogao bih reći:
»Neka me prekrije tama
i svjetlo neka potamni!«
12 No za tebe tama nije mrak,
noć tebi svijetli kao dan,
tama i svjetlost tebi su isti.
13 Ti si nutrinu mog bića[c] stvorio,
u majčinoj me utrobi oblikovao.
14 Slavim te jer sam stvoren čudesno,
jer sam tvoje djelo predivno!
15 Gledao si me u skrovitosti[d]
dok su mi se razvijale kosti.
16 Tvoje oči pratile su kako nastajem.
U tvojoj knjizi bili su upisani moji dani
i prije nego što su započeli.
17 Tvoje su misli nedokučive, Bože!
I golem je njihov zbroj!
18 Više ih je no zrnaca pijeska,
kad ih prebrojim—preostaješ ti.[e]
19 Ubojice, bježite od mene!
Bože, pobij te ljude zle!
20 Zlonamjerno o tebi govore,
uludo izgovaraju tvoje ime.[f]
21 BOŽE, mrzim one koji tebe mrze,
prezirem tvoje protivnike.
22 Mržnja je moja potpuna,
sve su to moji neprijatelji.
23 Pronikni me, Bože, i misli upoznaj,
ispitaj me i saznaj moje brige.
David doznaje za Šaulovu i Jonatanovu smrt
1 Nakon Šaulove smrti, David se vratio u Siklag. Bilo je to nakon pobjede nad Amalečanima. Tu se zadržao dva dana. 2 Treći je dan stigao jedan čovjek iz Šaulovog tabora, razderane odjeće i glave posute prašinom.[a] Kad je došao do Davida, poklonio se pred njim do zemlje.
3 »Odakle dolaziš?« upitao je David.
Čovjek je odgovorio: »Pobjegao sam iz izraelskog tabora.«
4 »Što se dogodilo? Pričaj!«
»Izraelska vojska povukla se iz borbe«, odgovorio je čovjek. »Poginulo je mnogo ljudi. Šaul i njegov sin Jonatan su mrtvi.«
5 David je upitao mladića: »Kako znaš da su Šaul i Jonatan mrtvi?«
6 »Zatekao sam se na planini Gilboa«, odgovorio je mladić. »Naišao sam na Šaula. Oslanjao se na koplje, dok su mu se brzo približavala neprijateljska bojna kola i konji. 7 Osvrnuo se i ugledao me. Pozvao me i spremno sam se odazvao. 8 Pitao me tko sam, a ja sam mu rekao da sam Amalečanin. 9 Tada mi je rekao: ‘Ubij me! U smrtnim sam mukama, jedva sam još živ.’ 10 Znao sam da onako ranjen neće preživjeti. Ubio sam ga, skinuo mu krunu s glave i narukvicu koju je imao na ruci te ih donio tebi, gospodaru.«
11 Kad je to čuo, David je, silno tužan, razderao svoju odjeću. Svi ljudi oko njega učinili su isto. 12 Pjevali su tužaljke, glasno plakali i postili sve do večeri. Oplakivali su Šaula i Jonatana, a i mnogo ratnika iz BOŽJEG naroda Izraela, koji su bili poginuli u borbi.
David osuđuje Amalečanina na smrt
13 David je upitao mladića koji mu je donio loše vijesti: »Odakle si?«
»Sin sam jednog stranca, Amalečanina«, odgovorio je on.
14 »Kako si se usudio dići ruku na kralja, BOŽJEG pomazanika[b]?« upitao je David. 15 Pozvao je jednog od svojih slugu i zapovjedio: »Pogubi ga!«
Sluga je tada ubio glasnika.
Dok je mladić umirao, 16 David mu je dobacio: »Sam si kriv za svoju smrt. Presudio si sebi rekavši: ‘Ubio sam BOŽJEG pomazanika.’«
Pismo vjernicima nežidovima
22 Tada su apostoli i starješine, zajedno s cijelom Crkvom, odlučili da između sebe izaberu neke ljude i pošalju ih s Pavlom i Barnabom u Antiohiju. Izabrali su Judu, zvanog Barsaba, i Silu; oni su bili vrlo cijenjeni među braćom. 23 Po njima su poslali i pismo u kojem je pisalo:
»Apostoli i starješine, vaša braća, šalju pozdrave nežidovskoj braći u Antiohiji, Siriji i Ciliciji!
24 Rečeno nam je da su k vama došli neki od nas koji su vas uznemirili i pokolebali onim što su vam rekli. No nismo im mi rekli da to čine. 25 Složili smo se i odlučili da izaberemo nekoliko ljudi i pošaljemo ih k vama, zajedno s našim voljenima Barnabom i Pavlom. 26 Njih su dvojica riskirala svoje živote da bi služili našem Gospodinu Isusu Kristu. 27 Šaljemo vam Judu i Silu, koji će vam usmeno prenijeti to isto. 28 Sveti Duh smatra, a i mi se s tim slažemo, da vas ne opterećujemo ničim, osim ovim što je potrebno:
29 Ne jedite hranu prinesenu idolima i meso u kojem još ima krvi!
Ne jedite zadavljene životinje!
Ne upuštajte se u seksualni nemoral!
Dobro ćete učiniti ako budete držali više od svega toga. Pozdrav.«
30 Na to su se Barnaba, Pavao, Juda i Sila oprostili i otišli. Nakon što su stigli u Antiohiju, okupili su vjernike i predali im pismo. 31 Kad su ga ovi pročitali, obradovali su se ohrabrenju. 32 Juda i Sila, koji su i sami bili proroci, mnogo su govorili braći, te ih ohrabrivali i učvršćivali u vjeri. 33 Juda i Sila proveli su ondje neko vrijeme, a zatim su ih braća iz Antiohije opskrbila za put i uz pozdrav mira poslali natrag. 34 [a]
35 Pavao i Barnaba su ostali u Antiohiji. Zajedno s mnogim drugima, poučavali su Gospodinovu poruku i širili Radosnu vijest.
Isus u Nazaretu
(Mt 13,53-58; Lk 4,16-30)
6 Isus je otišao odande i uputio se u grad u kojem je odrastao, a učenici su ga pratili. 2 Kad je došao šabat, počeo je poučavati u sinagogi. Mnogi su bili zapanjeni kad su ga čuli pa su govorili: »Odakle ovom čovjeku sve ovo? Kakva li je to mudrost? Tko mu je to dao? Odakle mu ta snaga da čini čuda? 3 Pa on je samo stolar! On je Marijin sin. Njegova su braća Jakov, Josip, Juda i Šimun, a njegove su sestre ovdje, s nama.« I nisu ga prihvatili.
4 Isus im je rekao: »Proroka poštuju svugdje, osim u njegovome zavičaju, među njegovima i u njegovoj obitelji.« 5 I ondje nije mogao učiniti nikakva čuda, osim što je položio ruke na nekoliko bolesnika i ozdravio ih. 6 Silno se čudio njihovoj nevjeri. Zatim je išao po okolnim selima i poučavao.
Isus šalje apostole
(Mt 10,1.5-15; Lk 9,1-6)
7 Isus je pozvao k sebi svojih dvanaest učenika i počeo ih slati po dvojicu, dajući im vlast nad zlim duhovima. 8 Rekao im je: »Ne nosite ništa, osim štapa, na put. Ne nosite sa sobom ni kruh, ni torbe, ni novac. 9 Nosite samo sandale i odjeću koju imate na sebi.« 10 Rekao im je i ovo: »U koju god kuću uđete, ostanite u njoj dok ne budete odlazili iz grada. 11 Ako vas u nekom gradu ne prihvate i ne poslušaju, otiđite odatle i otresite prašinu sa svojih stopala, kao svjedočanstvo protiv njih.«
12 Tako su apostoli otišli i počeli govoriti ljudima da promijene svoje živote. 13 Istjerali su mnoge zle duhove, a mnoge su bolesne mazali uljem i ozdravljali ih.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International