Book of Common Prayer

Molitva pouzdanja

Davidov »miktam«^[a].

Molitva nevinog čovjeka

Davidova molitva.^[e]

Molitva muke i pjesma slavljenja

Voditelju zbora. Po napjevu »Srna u zoru«. Davidova pjesma.

¹⁷ Jišaj je rekao svome sinu Davidu: »Uzmi za svoju braću ovu košaru^[a] prženog žita i ovih deset kruhova. Odnesi im to brzo u vojni tabor. ¹⁸ Uzmi i ovih deset sireva za zapovjednika njihove postrojbe. Vidi kako su ti braća. Donesi mi od njih nešto po čemu ću znati da su dobro. ¹⁹ Oni su sa Šaulom i svim ostalim Izraelcima u dolini Ela. Bore se protiv Filistejaca.«

²⁰ David je ustao rano ujutro. Ostavio je ovce na brigu drugom pastiru. Natovario je hranu i krenuo, kao što mu je Jišaj bio naredio. Stigao je u tabor baš kad je vojska izlazila na borbene položaje uz ratni poklič. ²¹ Izraelci i Filistejci rasporedili su se u bojne redove, jedni nasuprot drugih. ²² David je ostavio onu hranu čuvaru zaliha i otrčao do bojnih redova pozdraviti braću. ²³ Dok je s njima razgovarao, ratnik Golijat, Filistejac iz Gata, izašao je iz bojnih redova i viknuo isto što i prije, pa ga je čuo i David. ²⁴ Kad su Izraelci ugledali Golijata, pobjegli su pred njim u silnom strahu.

²⁵ Govorili su: »Jeste li vidjeli tog čovjeka? On radi ruglo od Izraela. Kralj će dati veliko bogatstvo onome tko ga ubije. I još će mu dati svoju kćer za ženu. I još će njegovu obitelj osloboditi plaćanja poreza u Izraelu.«

²⁶ David je upitao ljude koji su stajali blizu njega: »Što će dobiti onaj tko ubije Filistejca i skine ovu sramotu s Izraela? Tko je taj neobrezani^[b] Filistejac da se ruga vojsci živoga Boga?«

²⁷ Izraelski su vojnici rekli Davidu za nagradu koja će pripasti onome tko ubije Golijata.

²⁸ Kad je Eliab, Davidov najstariji brat, čuo da on razgovara s vojnicima, razljutio se na Davida i upitao ga: »Zašto si došao ovdje i kome si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Poznata mi je tvoja uobraženost i tvoje zle nakane. Došao si samo da bi gledao bitku.«

²⁹ »Što sam sad učinio?« upitao je David. »Zar ne smijem niti razgovarati?«

³⁰ Zatim se okrenuo nekom drugome i raspitivao se kao i prije, a vojnici su mu odgovarali kao i prije.

Petar u Kornelijevoj kući

³⁴ Tada je Petar počeo govoriti: »Sada zaista razumijem da Bog ne pravi razliku među ljudima. ³⁵ Vidim da iz svakog naroda prihvaća onoga koji ga štuje i čini što je pravedno. ³⁶ To je poruka koju je Bog poslao izraelskom narodu, poruka Radosne vijesti o miru po Isusu Kristu, koji je Gospodar svim ljudima. ³⁷ Znate za događaje koji su se zbili širom Judeje. Sve je počelo u Galileji, nakon što je Ivan propovijedao krštenje. ³⁸ Čuli ste o Isusu iz Nazareta kojeg je Bog ispunio^[a] Svetim Duhom i silom. Isus je išao uokolo čineći dobro i ozdravljajući sve koje je đavao držao potlačene, a Bog je bio s njim. ³⁹ Mi smo vidjeli sve što je učinio u Judeji i u Jeruzalemu, a oni su ga ubili pribivši ga na križ. ⁴⁰ Ali Bog ga je trećeg dana podigao iz mrtvih i učinio da se ukaže ljudima. ⁴¹ Nisu ga vidjeli svi, nego samo svjedoci koje je Bog još prije bio odabrao. Mi smo ti koje je odabrao, mi smo jeli i pili s njim nakon njegovog uskrsnuća. ⁴² A on nam je zapovjedio da propovijedamo i svjedočimo da je on taj kojeg je Bog odredio da sudi živima i mrtvima. ⁴³ Svi proroci govore o njemu i o tome da svatko tko u njega vjeruje, prima oproštenje grijeha po njegovom imenu.«

Sveti Duh silazi na nežidove

⁴⁴ Dok je Petar još govorio te riječi, Sveti Duh spustio se na sve koji su slušali poruku. ⁴⁵ Vjernici Židovi, koji su došli s Petrom, ostali su zapanjeni kad su vidjeli da je Bog dao dar Svetog Duha i onima koji nisu Židovi. ⁴⁶ Sad su, naime, i njih čuli kako govore drugim jezicima i veličaju Boga. Tada je Petar rekao: ⁴⁷ »Ovi su ljudi primili Svetog Duha isto kao i mi. Može li im itko uskratiti da se krste u vodi?« ⁴⁸ I naredio im je da se krste u ime Isusa Krista. Oni su ga tada zamolili da ostane s njima još nekoliko dana.

Ivan Krstitelj

(Mt 3,1-12; Lk 3,1-9.15-17; Iv 1,19-28)

1 Ovako počinje Radosna vijest o Isusu Kristu, Božjem Sinu^[a]. ² U knjizi proroka Izaije piše:

⁴ Tada se pojavio Ivan koji je krstio ljude u pustinji. Govorio je da se trebaju krstiti u znak obraćenja za oproštenje grijeha. ⁵ Svi iz Judeje i Jeruzalema dolazili su k njemu, ispovijedali svoje grijehe, a potom ih je Ivan krstio u rijeci Jordan. ⁶ Ivan je nosio odjeću od devine dlake i kožni pojas oko bokova. Hranio se skakavcima i divljim medom. ⁷ Propovijedao je: »Postoji netko tko dolazi poslije mene, a veći je od mene. Ja nisam dostojan ni da se sagnem pred njim te mu razvežem sandale. ⁸ Ja sam vas krstio vodom, a on će vas krstiti Svetim Duhom.«

Isusovo krštenje

(Mt 3,13-17; Lk 3,21-22)

⁹ Tih je dana Isus došao iz Nazareta u Galileji, a Ivan ga je krstio u rijeci Jordan. ¹⁰ Čim je Isus izašao iz vode, vidio je kako se nebo otvorilo i kako se Sveti Duh spušta na njega u liku goluba. ¹¹ S neba se začuo glas koji je rekao: »Ti si moj Sin, onaj kojeg volim. S tobom sam potpuno zadovoljan.«

Isusova kušnja

(Mt 4,1-11; Lk 4,1-13)

¹² Odmah potom Duh je poslao Isusa u pustinju. ¹³ Isus je bio u pustinji četrdeset dana, a za to ga je vrijeme iskušavao Sotona. Isus je bio okružen divljim životinjama, a anđeli su mu služili.