Book of Common Prayer
Pjesma za kraljevsko vjenčanje
Voditelju zbora. Po melodiji pjesme »Ljiljani«. »Maskil« Korahovih potomaka. Ljubavna pjesma.
1 Iz srca mi naviru riječi divne,
pjevam kralju svoje stihove.
Jezik mi je poput pisaljke
pisara koji vješto piše.
2 Najljepši si među ljudima,
divno govoriš svojim usnama.
Očito te Bog blagoslovio dovijeka.
3 Mač pričvrsti uz bok, junačino,
tvoja je slava i veličanstvo.
4 Jaši slavno i pobjedonosno
da obraniš istinu i pravdu.
Tvoja moćna desnica
za strahovita je djela sposobna.
5 Tvoje oštre strijele se zabadaju
u srca kraljevih neprijatelja,
narodi pred tobom padaju.
6 Tvoje božansko prijestolje je uvijek i zauvijek,[a]
a kraljevska palica tvoja, palica je pravednosti.
7 Ti voliš pravednost, a mrziš opakost.
Zato te tvoj Bog pomazao uljem radosti
kao ni jednog od tvojih drugova.
8 Sva tvoja odjeća miriše
kao smirna, aloja i kasija.
U slonovačom ukrašenim palačama
uživaš u svirci žičanih glazbala.
9 Kraljevske kćeri su među tvojim dvorskim damama,
a zdesna ti je zaručnica, kraljica,
okićena zlatom iz Ofira.
10 Zaručnice[b], pomno me saslušaj i promisli:
Narod svoj i dom svoga oca zaboravi
11 jer kralj za tvojom ljepotom žudi.
Podloži mu se jer on ti je gospodar.
12 Narod iz Tira darovima će te obasipati,
zajedno s najbogatijima tvoju će naklonost tražiti.
13 Kraljica je sva veličanstvena,
vjenčanica joj zlatom protkana.
14 U prekrasnoj haljini kralju je vode,
a prate je njezine djeveruše.
15 U povorci, radosne i ushićene,
u kraljevu palaču ulaze.
16 Tvoji sinovi bit će kraljevi kao njihovi preci,
postavit ćeš ih za vladare po čitavoj zemlji.
17 Tvoje ime spominjat će se u sve naraštaje,
čak i drugi narodi slavit će te dovijeka.
Bog vlada nad narodima
Voditelju zbora. Pjesma hvale Korahovih potomaka.
1 Plješćite rukama, svi narodi,
vičite Bogu glasom radosnim.
2 BOG je strašan, on je Svevišnji,
nad svom zemljom Kralj veliki.
3 Narode nam je podložio,
plemena pod naše noge stavio.
4 Nasljedstvo nam je izabrao,
na ponos Jakovu, kojeg je volio.
5 Uz klicanje, na prijestolje Bog se uspinje,
BOG ide u pratnji zvučne trube.
6 Pjevajte pjesme Bogu, pjevajte!
Pjevajte pjesme našem Kralju, pjevajte!
7 Jer, Bog je Kralj čitavog svijeta,
zato mu hvalospjev pjevajte!
8 Bog vlada nad narodima,
na svetom prijestolju sjedi.
9 Okupljaju se vladari naroda
s narodom Boga Abrahamova
jer Božji su svi moćnici[a] svijeta,
uzvišen je visoko nad svima.
Slava i snaga Siona
Pjesma hvale Korahovih potomaka.
1 Velik je BOG, dostojan da ga slave,
u gradu Boga našega, na Svetoj gori njegovoj.
2 Lijepo je smještena, na radost je svim ljudima svijeta.
Gora Sion je poput visova Safona[b],
ona je grad Kralja velikoga.
3 Bog se u njenim kulama
pokazao kao sigurna obrana.
4 Kad su se kraljevi udružili,
kad su zajedno na nju krenuli,
5 zaprepastili su se čim su je vidjeli
pa su panično pobjegli.
6 Obuzeo ih je drhtaj,
kao muke kod porođaja,
7 kao kad istočni vjetar
lađe iz Taršiša razbija.
8 Čuli smo priče, a sada smo vidjeli,
grad BOGA Svevladara,
grad Boga našega:
Bog ga je učvrstio dovijeka.
9 Usred tvoga Hrama, Bože,
o tvojoj vjernoj ljubavi razmišljamo.
10 Bože, tvoji hvalospjevi i tvoje ime,
do krajeva zemlje se šire.
Tvoja desnica pravdu izvršava.
11 Raduje se brdo Sion,
kliču Judini gradovi
zbog tvojih pravednih presuda.
12 Prođite oko Siona, idite oko njega,
njegove kule prebrojite,
13 dobro pogledajte njegove bedeme,
osmotrite mu tvrđave,
da o njima sljedećem naraštaju pričate.
14 Takav je naš Bog, zauvijek.
Dok ne umremo, on će nas voditi.
Samuelova smrt
25 Samuel je umro. Cijeli se Izrael okupio i tugovao za njim. Sahranili su ga u njegovom rodnome gradu Rami. David se u međuvremenu uputio u pustinju Paran[a].
David i Nabal
2 U gradu Maonu živio je jedan veoma bogat čovjek. Imao je posjed u Karmelu s tri tisuće ovaca i tisuću koza. Otišao je ondje da bi šišao ovce. 3 Zvao se Nabal[b] i bio je iz Kalebove obitelji. Imao je pametnu i lijepu ženu po imenu Abigajla, ali on je bio grub i zao.
4 David je u pustinji čuo da se kod Nabala šišaju ovce. 5 Poslao je desetoricu mladića i rekao im: »Idite gore u Karmel k Nabalu i pozdravite ga u moje ime. 6 Recite mu: ‘Želim ti sve najbolje[c], tebi i tvojim ukućanima, i svemu što je tvoje. 7 Čujem da šišate ovce. Tvoji su pastiri boravili neko vrijeme u našoj blizini, ali nismo im učinili ništa nažao. Sve vrijeme dok su bili u Karmelu, ništa im nije nedostajalo. 8 Pitaj svoje sluge i oni će ti to potvrditi. Stoga, budi dobar prema mojim mladićima jer dolazimo k tebi u vrijeme obilja. Molim te, daj nam što možeš jer i mi smo tvoji sluge.’«
9 Davidovi su mladići stigli kod Nabala i prenijeli mu Davidovu poruku. Potom su čekali.
10 »Tko je uopće taj David?« odgovorio je Nabal Davidovim slugama. »Tko je taj Jišajev sin? Mnogo je slugu koji bježe od svojih gospodara ovih dana. 11 Zar da svoj kruh, vodu i meso, pripremljeno za radnike koji šišaju ovce, dam ljudima koji dolaze tko zna odakle?«
12 Davidovi su se mladići vratili i sve ispričali Davidu.
13 David im je rekao: »Neka svatko uzme svoj mač!«
David i njegovi ljudi opasali su svoje mačeve. Njih oko četiristo krenulo je s Davidom, dok je dvjestotinjak ljudi ostalo čuvati stvari.
Abigajla sprečava nevolju
14 Jedan od slugu rekao je Nabalovoj ženi Abigajli: »David je poslao glasnike iz pustinje da pozdrave našega gospodara, ali on ih je grubo otjerao. 15 Ti su ljudi bili vrlo dobri prema nama. Nisu nam učinili ništa nažao. Cijelo vrijeme, dok smo boravili vani, blizu njih, ništa nam nije nestalo. 16 Noću i danju bili su nam poput zaštitnog zida, cijelo vrijeme dok smo blizu njih napasali stada. 17 Sad razmisli i vidi što možeš učiniti jer nevolja prijeti našem gospodaru i cijelom njegovome kućanstvu, a on je takva sirovina da mu se ništa ne može reći.«
18 Abigajla je brzo skupila dvjesto kruhova, dva mijeha vina, pet već pripremljenih ovaca, košaru[d] prženog žita, sto šaka suhoga grožđa i dvjesto gruda sušenih smokava. Sve je natovarila na magarce.
19 Rekla je svojim slugama: »Idite naprijed! Ja ću za vama.«
No svome mužu Nabalu nije rekla ništa o tome.
20 Jašući na magarcu, silazila je planinskim putem, kad joj je ususret došao David sa svojim ljudima.
21 David je baš razmišljao: »Uzalud sam u pustinji čuvao imovinu tog čovjeka da mu se ništa ne izgubi. A on mi za dobro vraća zlim. 22 Neka me stigne BOŽJA kazna ako do jutra ne pobijem sve muškarce na njegovom imanju!«
Pavao i Barnaba u Ikoniju
14 Kao i u drugim mjestima, i u Ikoniju su Pavao i Barnaba otišli u židovsku sinagogu. Tako su snažno govorili narodu da je povjerovao velik broj Židova, ali i nežidova. 2 No neki Židovi nisu povjerovali. Nahuškali su nežidove protiv braće i zatrovali njihove umove. 3 Pavao i Barnaba ostali su u Ikoniju dosta dugo i odvažno govorili o Gospodinu koji je preko njih činio silna i čudesna djela i znakove te tako potvrdio svoju poruku milosti. 4 Stanovništvo je grada bilo podijeljeno: neki su stali na stranu Židova, a neki uz apostole.
5 Neki nežidovi i Židovi, zajedno sa svojim vođama, udružili su se protiv Pavla i Barnabe. Htjeli su im nanijeti zlo i kamenovati ih. 6 Kad su saznali za to, pobjegli su u Likaoniju, u gradove Listru i Derbu i njihovu okolicu. 7 Tamo su nastavili propovijedati Radosnu vijest.
Pavao u Listri i Derbi
8 U Listri je živio čovjek paraliziranih nogu. On je bio nepokretan od rođenja i nikada nije hodao. 9 Sjedeći ondje, čuo je Pavlov govor. Pavao je pogledao ravno u njega i vidio da čovjek vjeruje kako ga Bog može ozdraviti 10 te mu glasno rekao: »Uspravi se na noge!« I paralizirani je skočio na noge i počeo hodati. 11 Kada su ljudi vidjeli što je učinio Pavao, iz svega su glasa povikali na likaonskom jeziku: »Bogovi su uzeli lik ljudi i sišli k nama!« 12 I nazvali su Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom, jer je uglavnom on govorio. 13 Svećenik boga Zeusa, čiji se hram nalazio odmah izvan grada, donio je bikove i vijence pred gradska vrata. Zajedno s mnoštvom htio je prinijeti žrtve u čast Pavla i Barnabe.
14 Kad su Barnaba i Pavao to čuli, ogorčeno su razderali svoju odjeću i jurnuli među gomilu vičući: 15 »Ljudi, zašto to radite? I mi smo samo ljudi od krvi i mesa, kao i vi. Ovdje smo da vam kažemo Radosnu vijest, da se okrenete od ovih bezvrijednih stvari živome Bogu. On je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima. 16 U prošlim je vremenima dopustio svim narodima da idu svojim putovima. 17 Ali, ipak, nikad nije prestao dokazivati da je stvaran, čineći vam dobro, dajući vam kišu s neba i žetvu kad je za to vrijeme, dajući vam obilje hrane i ispunjavajući vaša srca radošću.« 18 Iako su ovako govorili, Pavao i Barnaba jedva su uspjeli odvratiti mnoštvo da ne prinese žrtve njima u čast.
Svjetiljka
(Lk 8,16-18)
21 Rekao im je i ovo: »Zar se svjetiljka ikada donosi pa se stavi pod posudu ili pod krevet? Ne donosi li se da bi se stavila na stol? 22 Jer, ništa nije skriveno, a da se neće otkriti; nema ničega tajnog što neće doći na svjetlo. 23 Ako tko sluša, neka shvati!«
24 Zatim im je rekao: »Pažljivo razmišljajte o ovome što slušate. Mjerom kojom mjerite, mjerit će se vama—i dobit ćete još više. 25 Jer, svatko tko ima, dobit će više. A tko nema, oduzet će mu se i ono što ima.«[a]
Sjeme koje samo raste
26 Rekao je i ovo: »Božje je kraljevstvo poput čovjeka koji posije sjeme u zemlju. 27 Bez obzira na to spava li čovjek ili ustaje, noću i danju sjeme niče i raste—a da on ne zna kako. 28 Zemlja proizvodi plodove sama po sebi—najprije stabljiku, zatim klas, a onda zrnje. 29 Kad je zrnje zrelo, odmah se žanje jer je došlo vrijeme žetve.«
Usporedba o sjemenu gorušice
(Mt 13,31-32.34-35; Lk 13,18-19)
30 Isus je rekao i ovo: »Što da kažem, kakvo je Božje kraljevstvo? Kakvu usporedbu da upotrijebim da ga objasnim? 31 Ono je poput sjemena gorušice koje je najmanje od sveg sjemenja na Zemlji. 32 Ali kada se posije, i ono naraste, postaje najveće od svega vrtnog bilja. Ima tako velike grane da ptice mogu graditi gnijezda u njegovoj sjeni.«
33 Isus se koristio mnogim sličnim usporedbama da bi ih poučio. Govorio im je onoliko koliko su mogli razumjeti. 34 Uvijek je poučavao služeći se usporedbama, ali kad je bio samo sa svojim učenicima, sve im je objašnjavao.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International