Book of Common Prayer
Molitva nevinog čovjeka
Davidova pjesma.
1 BOŽE, proglasi me nedužnim!
Jer, uvijek sam znao kako živjeti,
nisam ti nikad prestao vjerovati.
2 Ispitaj mi misli i osjećaje,
provjeri sve o meni, BOŽE.
3 Jer, tvoja me ljubav usmjerava,
uvijek me vodi vjernost tvoja.
4 Ne družim se s varalicama
i ništa nemam s lažljivcima.
5 Mrzim društvo zločinaca,
odbijam se družiti s ološem.
6 BOŽE, oprao sam ruke[a] da pokažem da sam nedužan,
da mogu hodati oko žrtvenika i tebe štovati.
7 Iz svega glasa zahvaljujem i pjevam,
o svim tvojim čudesima pričam.
8 BOŽE, volim Hram u kojem živiš,
volim mjesto gdje tvoja slava prebiva.
9 Ne postupaj sa mnom kao s drugim grešnicima,
poštedi me smrti koju si namijenio ubojicama.
10 Služe se zlim sredstvima,
ruke su im pune mita.
11 A ja sam nedužan i živim kako treba,
zato mi se smiluj i budi mi sklon.
12 Od svake opasnosti ovdje sam siguran,
dok slavim te, BOŽE, u skupu štovatelja.
Molitva i poziv upomoć
Davidova pjesma.
1 Tebi se molim, BOŽE, stijeno moja!
Ne ogluši se na mene.
Ako mi ne odgovoriš,
kao da sam već u grobu.
2 Slušaj, zovem te i molim za pomoć,
gledaj, ruke pružam k tvom svetištu.
3 Nisam jedan od opakih,
od onih koji čine zlo.
Oni bližnje pozdravljaju,
a u srcu mržnju skrivaju.
4 Plati im za njihova djela,
za sve što su drugima skrivili.
Uzvrati im sve što su učinili loše,
postupi s njima kako su zaslužili.
5 Jer, nije ih briga što čini BOG,
ne mare za sve što je stvorio.
Zato će ih on sve uništiti
i ostaviti kao ruševine.
6 Neka je slavljen BOG
jer čuo je da ga zovem upomoć.
7 BOG je moja snaga i moj štit.
Cijelim srcem njemu sam vjerovao.
Sretan sam jer pomoć mi je pružio,
slavim ga radosnim pjesmama.
8 BOG daje snagu svom narodu,
spašava i štiti svog odabranoga kralja[a].
9 Spasi svoj narod!
Čuvaj one koji ti pripadaju!
Budi njihov pastir,
i vodi[b] ih zauvijek.
Ljudska zloća i Božja dobrota
Voditelju zbora. Od Davida, BOŽJEG sluge.
1 Sebične želje govore grešnicima,
oni se ne boje i ne poštuju Boga.
2 Sami sebi olakšavaju i lažu
da mogu griješiti i mrziti.
3 Njihove su riječi prijevarne i lažne,
ne čine ništa mudro ni dobro.
4 Noću u krevetu spletke smišljaju,
dobro ne traže, od zla ne odustaju.
5 A tvoja ljubav, BOŽE, pruža se do neba,
tvoja vjernost seže sve do oblaka.
6 Tvoja dobrota je velika kao planina,
tvoja pravda kao more je duboka.
Ti štitiš, BOŽE, i ljude i životinje.
7 Kako je dragocjena tvoja ljubav, Bože!
Ljudi kod tebe nalaze zaštitu
kao ptići pod krilima majke.
8 Obilno se goste u tvojoj kući,
piju iz rijeke tvoje dobrote.
9 Jer, iz tebe izvire sav život,
u tvom svjetlu i mi svjetlo vidimo.
10 Uvijek voli one koji te poznaju
i čuvaj ljude iskrenoga srca.
11 Neka me oholi ne zgaze nogama,
neka me zli ne otjeraju šakama.
12 Zlikovci su pali, leže oboreni,
više nikad neće ustati.
Ispovijed patnika
Voditelju zbora, Jedutunu[a]. Davidova pjesma.
1 Odlučio sam: »Pazit ću što govorim,
neću griješiti svojim jezikom.
Usta ću držati zatvorena[b]
u blizini loših ljudi.«
2 Zašutio sam, umuknuo,
ni o čemu nisam govorio,
no bilo mi je još gore.
3 Jako sam se uznemirio.
No što sam više mislio,
sve sam bio nestrpljiviji.
A onda sam progovorio:
4 »BOŽE, reci što će biti sa mnom,
koliko ću još živjeti?
Želim znati kako će moj život proći.
5 Dao si mi da živim samo kratko,
kao da me pred tobom i nema.
Kao dah, čovjek prolazi i nestaje. Selah
6 Ovaj život je kao prolazna sjenka.
Uzalud bogatstvo sakupljamo,
a tko će ga poslije uzeti, ne znamo.
7 Gospodaru, čemu da se nadam?
Ti si sva moja nada.
8 Spasi me od svega što sam zgriješio,
ne daj da me budale ismijavaju.
9 Šutio sam, nisam ništa rekao
jer ti si mi svu tu patnju dao.
10 Prestani me kažnjavati,
ubija me pritisak tvoje ruke.
11 Kažnjavaš nas za pogreške,
učiš nas kako trebamo živjeti.
No sve se istroši, kao kad moljac izjeda.
Baš kao dah, čovjek prolazi i nestaje. Selah
12 BOŽE, čuj moju molitvu,
slušaj moj plač i pogledaj mi suze.
Kao putnik kroz ovaj život putujem,
kao i moji preci, samo kratko sam tvoj gost.
13 Pusti me malo da budem sretan
prije nego što odem i više me ne bude.«
Jonatan pomaže Davidu
19 Šaul je rekao svome sinu Jonatanu i svim svojim službenicima da moraju ubiti Davida.
No Šaulov je sin Jonatan jako volio Davida. 2 Upozorio ga je: »Moj otac Šaul traži priliku da te ubije. Budi na oprezu sutra ujutro. Nađi neko skrovište u polju i sakrij se. 3 Doći ću sa svojim ocem u to polje i razgovarati s njim o tebi. Reći ću ti što sam doznao.«
4 Jonatan je hvalio Davida svome ocu Šaulu. Rekao mu je: »Kralju, nemoj učiniti svome slugi Davidu ništa nažao. On nije griješio protiv tebe, a ono što je činio, bilo ti je od velike koristi. 5 Riskirao je svoj život kad je ubio Filistejca. BOG je cijelome Izraelu donio veliku pobjedu, a ti si gledao i radovao se. Zašto bi onda prolijevao krv nedužnog čovjeka? Nemaš razloga ubiti Davida.«
6 Šaul je slušao Jonatana i ovako se zakleo: »Zaklinjem se BOGOM, neću ga dati ubiti.«
7 Poslije je Jonatan pozvao Davida i sve mu ispričao. Odveo ga je k Šaulu pa je David bio uz Šaula kao i prije.
Davidov bijeg
8 Ponovo je izbio rat s Filistejcima pa je David krenuo u borbu protiv njih. Nanio im je težak poraz i oni su se razbježali pred njim.
9 Jednom je David svirao liru u Šaulovoj kući. Šaul je ondje sjedio s kopljem u ruci. Tada ga je obuzeo zao duh, poslan od BOGA. 10 Bacio je koplje na Davida i pokušao ga pribiti za zid. No David se izmaknuo pa se koplje zarilo u zid. Te je noći David pobjegao. 11 Šaul je poslao glasnike da noću motre na Davidovu kuću i da ga ujutro ubiju.
No Davidova je žena Mikala upozorila Davida: »Ako noćas ne pobjegneš, sutra ćeš biti mrtav.«
12 Mikala je spustila Davida kroz prozor pa je pobjegao i spasio se. 13 Potom je uzela kućnog idola[a] i položila ga na krevet. Stavila mu je kozju dlaku na glavu i pokrila ga odjećom.
14 Šaul je poslao glasnike da uhvate Davida. No Mikala im je rekla da je bolestan.
15 Šaul ih je tada vratio po Davida, rekavši im: »Donesite mi ga skupa s krevetom, da ga sam ubijem.«
16 No kad su se glasnici vratili, našli su na krevetu samo kućnog idola s kozjom dlakom na glavi.
17 »Zašto si me ovako prevarila?« pitao je Šaul Mikalu. »Pustila si mog neprijatelja da pobjegne!«
A Mikala mu je odgovorila: »Prijetio je da će me ubiti ako mu ne pomognem da pobjegne.«
Šaul progoni Davida
18 David je pobjegao i sklonio se kod Samuela u Ramu. Ispričao je sve što mu je učinio Šaul. Tada su David i Samuel otišli u naselje gdje su živjeli proroci. Ondje su se zadržali neko vrijeme.
Herod Agripa progoni Crkvu
12 U to je vrijeme kralj Herod počeo progoniti neke pripadnike Crkve. 2 Naredio je da mačem ubiju Jakova, Ivanovog brata. 3 Kad je vidio da Židovi to odobravaju, odlučio je izdati naredbu da uhite i Petra. Bilo je to vrijeme Blagdana beskvasnih kruhova. 4 Herod je uhvatio Petra i bacio ga u zatvor. Naredio je da ga čuvaju četiri straže po četiri vojnika. Namjeravao ga je nakon blagdana Pashe izvesti pred narodni sud. 5 Dok je Petar bio u zatvoru, Crkva je žarko molila za njega.
6 Te je noći Petar spavao između dvojice vojnika. Bio je vezan dvama lancima. Čuvari su stajali pred zatvorskim vratima i budno pazili. Herod je sljedećeg dana namjeravao suditi Petru. 7 Odjednom se pojavio Gospodinov anđeo, a ćeliju je obasjala svjetlost. Anđeo je potapšao Petra i probudio ga govoreći: »Ustani, brzo!« I lanci su pali s Petrovih ruku. 8 Tada mu je anđeo rekao: »Obuci se i obuj!« Petar ga je poslušao, a anđeo mu je rekao: »Obuci kaput i pođi za mnom!« 9 Petar je krenuo za anđelom, pitajući se je li to san ili stvarnost. Mislio je da je to samo priviđenje. 10 Anđeo i Petar su prošli pokraj prve i druge straže. Došli su do željeznih vrata koja vode u grad. Ona su se sama otvorila i oni su izašli. Nakon što su prošli jednu ulicu, anđeo je odjednom nestao.
11 Petar se tada pribrao i rekao u sebi: »Sada uistinu znam da je Gospodin poslao svoga anđela i spasio me od Heroda i od sveg zla koje je židovski narod očekivao da će me snaći.«
12 Čim je Petar to shvatio, otišao je u kuću Marije, majke Ivana zvanog Marka, gdje se okupilo mnogo ljudi i molilo. 13 Petar je pokucao na vanjska vrata. Sluškinja po imenu Rode krenula ih je otvoriti. 14 Prepoznala je Petrov glas i od sreće otrčala u kuću. Javila im je da je Petar na vratima, ali mu je zaboravila otvoriti vrata. 15 Rekli su joj: »Ti si luda!« No ona je uporno tvrdila da govori istinu. Oni su zatim rekli: »To je sigurno njegov anđeo.«
16 Ali Petar je i dalje uporno kucao. Kad su otvorili vrata i vidjeli ga, ostali su zapanjeni. 17 On im je rukom dao znak da šute i ispričao im kako ga je Gospodin izveo iz zatvora te nadodao: »Obavijestite Jakova i drugu braću o ovome!« Onda ih je ostavio i otišao drugamo.
Isus ozdravlja nepokretnoga
(Mt 9,1-8; Lk 5,17-26)
2 Nekoliko dana kasnije Isus se vratio u Kafarnaum. Ubrzo se pročulo da je kod kuće. 2 Okupilo se toliko ljudi da više ni vani pred vratima nije bilo mjesta. Isus ih je poučavao. 3 Tada su mu došla neka četvorica, noseći nepokretnog čovjeka. 4 Nisu ga mogli unijeti u kuću k Isusu, jer je bilo previše ljudi, pa su skinuli krov iznad mjesta gdje se nalazio, napravili otvor i spustili nepokretnoga na njegovom ležaju. 5 Kad je Isus vidio vjeru tih ljudi, rekao je nepokretnome: »Mladiću, oprošteni su ti grijesi.«
6 Tamo su sjedili neki učitelji Zakona i u sebi mislili: 7 »Zašto ovaj tako govori? On vrijeđa Boga! Tko može opraštati grijehe, osim samoga Boga?«
8 A Isus je odmah svojim duhom prozreo što učitelji Zakona misle pa im je rekao: »Zašto tako razmišljate? 9 Što je lakše reći ovom nepokretnome čovjeku: ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili ‘Ustani! Uzmi svoj ležaj i hodaj’? 10 Ali neka znate da Sin Čovječji ima vlast na Zemlji opraštati grijehe: 11 Tebi govorim—rekao je uzetome—ustani, uzmi svoj ležaj i idi kući!« 12 Čovjek je na oči svih prisutnih ustao, uzeo svoj ležaj i izašao. Svi su se divili i slavili Boga. Govorili su: »Ovako nešto još nikad nismo vidjeli!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International