Book of Common Prayer
Tužaljka prognanih Izraelaca
1 Kraj babilonskih rijeka smo sjedili
i plakali dok smo se Siona sjećali.
2 Odložili smo svoje harfe,
objesili ih na vrbe.[a]
3 Naši tamničari rekli su nam da pjevamo,
mučili su nas, tražili da ih zabavljamo:
»Pjevajte neku od sionskih pjesama!«
4 Ali, kako da pjevamo BOGU,
prognani u stranoj zemlji?
5 Ako te zaboravim, Jeruzaleme,
neka mi ruka više ne zasvira.
6 Neka mi se jezik za nepce zalijepi
ako se tebe ne budem sjećao
i tebi se iznad svega radovao.
7 Sjeti se, BOŽE, kad je pao Jeruzalem.
Edomci su vikali: »Rušite sve!
Rušite sve do temelja!«
8 Grade Babilon, bit ćeš razoren!
Blago onom tko ti vrati što si nam učinio.
9 Blago onom tko ti zgrabi dojenčad
i smrska ih o stijenu.
Kralj zahvaljuje Bogu na pobjedi
Davidova pjesma.
1 Slava BOGU, mojoj stijeni,
vježba me za borbu, sprema za rat.
2 On je moja ljubav, moja tvrđava,
moja utvrda, moj izbavitelj.
On je moj oklop i sklonište,
narode mi dovodi pod vlast.
3 BOŽE, što su ljudi da o njima brineš,
što je čovjek da misliš na njega?
4 Ta čovjek je kao dašak,
prolazan kao sjena.
5 BOŽE, razgrni nebesa i siđi,
planine dodirni da se zadime.
6 Sijevni munjom, rasprši neprijatelje,
neka pred tvojim strijelama bježe.
7 Posegni rukom s visine i spasi me!
Ne daj da nestanem u dubinama,
oslobodi me iz ruku stranaca!
8 Jer, svi su oni lažljivci,
lažu i kad se zaklinju.
9 Bože, pjevat ću ti novu pjesmu,[a]
slaviti i svirati na žicama harfe.
10 Ti odlučuješ koji će kralj odnijeti pobjedu,
od oštrog mača spasio si svog slugu Davida.
11 Izbavi me iz ruku stranaca!
Jer, svi su oni lažljivci,
lažu i kad se zaklinju.
12 Daj da nam sinovi rastu jaki kao hrastovi,[b]
a naše kćeri lijepe kao klesani stupovi.
13 Neka su nam žitnice pune svega,
a livade ovcama i tisućama janjaca.
14 Daj da su naša goveda krupna i plodna,
neprijatelj da nam ne ulazi u grad
i zarobljenike ne odvodi,
da se na ulicama ne čuje plač.
15 Blago narodu s takvim blagoslovom,
sretan je narod nad kojim je BOG.
Zahvala Bogu, stvoritelju i skrbniku
1 Slavi BOGA, dušo moja!
Kako si velik, o BOŽE moj!
Odjenuo si slavu i veličanstvo.
2 Svjetlost si kao ogrtač ogrnuo.
Nebesa razastireš kao šator.
3 Na nebeskim vodama postavljaš svoje odaje.
Od oblaka praviš svoja kola.
Putuješ na krilima vjetra.
4 Vjetrove koristiš kao glasnike
i vatrene munje kao sluge.
5 Zemlju si na temelje postavio
i nikada se neće poljuljati.
6 Pokrio si je dubokim morima,
vode su se podigle iznad planina.
7 Zaprijetio si vodama i one su pobjegle,
kad si zagrmio, brzo su se povukle.
8 S planina su u doline otekle,
do mjesta koje si im odredio.
9 Postavio si im granicu koju prijeći ne smiju,
da ponovo zemlju ne prekriju.
10 Ti vode iz izvora izlijevaš u klance
pa između planina teku,
11 napajaju svaku divlju životinju.
Divlji magarci gase žeđ,
12 a ptice se pokraj gnijezde,
pjevaju među granama.
13 Iz svojih nebeskih odaja planine natapaš,
zemlja je puna plodova tvoga rada.
14 Ti daješ travu za stoku,
i biljke na korist ljudima,
da stvaraju hranu iz zemlje:
15 vino, koje razveseljuje srce,
ulje, od kojeg se sjaji lice,
i kruh, koji osnažuje tijelo[a].
16 Vodom se natapaju BOŽJA stabla,
libanonski cedrovi koje on posadi.
17 Na njima vrapci grade gnijezda,
a rode svoj dom na jelama.
18 Visoke planine utočište su divokozama,
a stijene planinskim zečevima.
19 Stvorio si mjesec da određuje razdoblja,
sunce zna kada je vrijeme zalaska.
20 Ti spuštaš tamu i pada noć
kad izlaze sve šumske životinje.
21 Lavovi riču za plijenom,
kao da hranu od Boga traže.
22 Kad sunce izađe, oni se povlače
i liježu u svoje jazbine.
23 Tada čovjek ide na posao
i radi do večeri.
24 BOŽE, toliko toga si stvorio!
Sve si mudro učinio.
Puna je zemlja tvojih stvorenja.
25 Gle more, tako je veliko i široko,
vrvi od stvorenja bezbrojnih,
bića malih i velikih.
26 Po njemu plove lađe,
u njemu se igra Levijatan[b],
morska neman koju si stvorio.
27 Svi oni čekaju na tebe,
da im daš hranu u pravo vrijeme.
28 Kad im daješ, oni sabiru,
kad otvoriš ruku, site se dobrima.
29 Kad se od njih okreneš,
oni se uplaše.
Kad im oduzmeš dah[c], oni ugibaju
i u prah se vraćaju.
30 A kad pošalješ svoj dah[d], oni nastaju,
i tako obnavljaš zemlju.
31 Neka BOŽJA slava zauvijek traje!
Neka se BOG u svojim djelima raduje!
32 Kad on zemlju pogleda, ona zadrhti,
kad planine dotakne, one se zadime.
33 Dok sam živ, BOGU ću pjevati,
dok me bude, BOGA ću slaviti.
34 Neka mu se svide moje misli
jer zbog BOGA sam radostan.
35 Neka grešnici nestanu sa zemlje
i neka više ne bude zlih ljudi.
Slavi BOGA, dušo moja!
Slavi BOGA!
Poraz Filistejaca
16 Šaulovi su izviđači u Gibei, u zemlji Benjaminovog plemena, uočili metež i strku među filistejskim vojnicima.
17 Nato je Šaul rekao svojim vojnicima: »Prebrojite se i utvrdite tko nedostaje.«
Prilikom postrojavanja vidjelo se da nema Jonatana i njegovog štitonoše.
18 Tada je Šaul rekao Ahiji: »Donesi Božji kovčeg!« (U to je vrijeme Božji kovčeg bio među Izraelcima).[a]
19 Dok je Šaul razgovarao sa svećenikom Ahijom, metež u filistejskom taboru se pojačavao. Šaulovo je nestrpljenje raslo. Tada je rekao svećeniku: »Stani!«[b]
20 Okupio je cijelu svoju vojsku i krenuo u bitku. Zatekli su Filistejce kako u potpunoj zbrci podižu mačeve jedan na drugoga. 21 A Hebreji, koji su do tada bili uz Filistejce u njihovom taboru, sad su se priklonili Izraelcima koji su bili uz Šaula i Jonatana. 22 Svi Izraelci, koji su se bili posakrivali u Efrajimovom gorju, čuli su da filistejski vojnici bježe. I oni su se sad uključili u bitku i potjeru za Filistejcima.
23 Tako je BOG toga dana spasio Izraelce. Bitka se proširila sve do iza Bet Avena. Cijela je Šaulova vojska tada brojala oko deset tisuća ljudi. Bitka je zahvatila svaki grad u području Efrajimovoga gorja.[c]
Jonatan krši Šaulovu zabranu
24 Izraelci su toga dana bili umorni i gladni[d] jer ih je Šaul obvezao kletvom: »Proklet bio tko uzme jelo prije večeri, dok ne porazim svoje neprijatelje!«
Nitko od vojske nije ništa jeo taj dan.
25 Sva je vojska došla u šumu, a na zemlji je bilo puno pčelinjeg saća. 26 Med je curio posvuda, ali nitko se nije usudio jesti. Bojali su se Šaulove kletve.
27 No Jonatan nije čuo da je njegov otac obvezao vojsku kletvom. U ruci je držao štap. Pružio ga je i umočio u saće. Okusio je med i lice mu se ozarilo.
28 Tada mu je jedan od vojnika rekao: »Tvoj je otac obvezao vojnike kletvom. Rekao je: ‘Proklet bio tko danas uzme nešto za jelo!’ To je razlog što su ljudi tako iznemogli.«
29 Jonatan je primijetio: »Moj je otac prouzročio mnogo nevolje u zemlji. Pogledaj kako mi se lice ozarilo, a samo sam okusio tog meda. 30 Da su barem ljudi danas smjeli jesti od neprijateljskog plijena. Mogli smo poubijati još više Filistejaca.«
10 U Damasku je živio Isusov učenik po imenu Ananija. Imao je viziju u kojoj ga je Gospodin zazvao: »Ananija!«, a on se odazvao: »Evo me, Gospodine.«
11 Gospodin mu je rekao: »Spremi se i pođi u ulicu koja se zove Ravna i u Judinoj[a] kući pitaj za čovjeka iz Tarza zvanog Savao; on sada moli. 12 U viziji mu je rečeno da će mu doći čovjek po imenu Ananija i položiti ruke na njega da bi opet progledao.«
13 Ananija je odgovorio: »Gospodine, mnogi su mi govorili o tom čovjeku. Pričali su da je učinio mnogo zla tvojim svetima u Jeruzalemu. 14 A ovamo je došao s ovlastima vodećih svećenika da uhiti sve koji u tebe vjeruju.«
15 A Gospodin mu je rekao: »Idi! Jer, toga sam čovjeka izabrao da preko njega čuju za mene i kraljevi, i Židovi, i ostali narodi. 16 Ja ću mu pokazati što sve mora pretrpjeti radi moga imena.«
17 Ananija je otišao i uputio se u tu kuću. Položio je ruke na Savla i rekao: »Brate Savle, Gospodin Isus ukazao ti se na putu ovamo. On me je poslao k tebi da bi ti ponovo progledao i napunio se Svetim Duhom.« 18 Istoga je trena nešto poput ljusaka otpalo sa Savlovih očiju i on je progledao. Ustao je i krstio se. 19 Pojeo je nešto hrane i vratila mu se snaga.
Savao govori o Isusu
Savao je ostao nekoliko dana s učenicima u Damasku,
32 Tamo su bila i dvojica zločinaca koje su izveli da ih pogube zajedno s Isusom. 33 Kad su došli na mjesto zvano Lubanja, razapeli su Isusa i zločince zajedno s njim: jednoga s Isusove desne strane, a drugoga s lijeve. 34 Tada je Isus rekao: »Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!«
A oni su bacili kocku da bi podijelili njegovu odjeću među sobom. 35 Narod je stajao i sve promatrao dok su njihovi glavari izrugivali Isusa i govorili: »Druge je spasio; neka sada spasi sâm sebe ako je zbilja Krist, Božji Izabranik!«
36 Došli su i vojnici i rugali mu se. Davali su mu ocat 37 i govorili: »Ako si židovski kralj, onda se spasi!« 38 Iznad njega su postavili natpis: »Ovo je kralj židovski.«
39 Jedan ga je od zločinaca, obješenih s njim, vrijeđao: »Nisi li ti Krist? Spasi i sebe i nas!«
40 A drugi ga je prekorio i rekao: »Zar se ne bojiš Boga? Pa i ti si osuđen na istu kaznu! Ali naša je kazna pravedna, jer smo dobili što zaslužujemo, 41 a ovaj čovjek nije učinio nikakvo zlo.« 42 Zatim je dodao: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje Kraljevstvo!«
43 Isus mu je rekao: »Govorim ti istinu: danas ćeš biti sa mnom u raju.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International