Book of Common Prayer
Zajin
49 Sjeti se obećanja danog svome slugi,
kojim si mi pružio nadu.
50 Imam utjehu u svojoj patnji,
tvoje obećanje daje mi život.
51 Bahati ljudi uvijek mi se rugaju,
no od tvoga učenja ne odstupam.
52 Mislim o tvojim drevnim odredbama,
one mi utjehu donose, BOŽE.
53 Ogorčen sam zbog zlih ljudi
koji tvoj zakon zanemaruju.
54 Pjevat ću sve dok živim,
tvoje uredbe su moje pjesme.
55 I noću sam o tebi mislio, BOŽE,
tvog učenja strogo se držao.
56 Uvijek sam tako radio,
tvoja pravila poštovao.
Het
57 Obećavam ti, o BOŽE,
tvojih ću se riječi držati.
58 Molim te cijelim svojim bićem,
smiluj mi se kao što si obećao.
59 O životu sam dobro promislio,
na tvoja pravila se usmjerio.
60 Žurim, ne oklijevam,
tvojim naredbama se pokoravam.
61 Zli ljudi postavljaju mi zamke,
no tvoje učenje ne zaboravljam.
62 I u ponoć ustajem, zahvaljujem ti
zbog tvojih pravednih prosudbi.
63 Prijatelj sam svima koji te štuju,
svima koji se drže tvojih pravila.
64 Zemlja obiluje tvojom ljubavlju, BOŽE.
Pouči me svojim odredbama!
Tet
65 Dobar si svom slugi, BOŽE,
kao što si i obećao.
66 Nauči me dobroj prosudbi i znanju
jer se u tvoje naredbe pouzdajem.
67 Loše sam činio pa me snašla kazna,
a sad se držim tvoga obećanja.
68 Ti si dobar i činiš dobro,
pouči me svojim odredbama.
69 Bahati ljudi o meni smišljaju laži,
a ja svim srcem vršim tvoja pravila.
70 Oni ne brinu ni o čemu,
a ja uživam u tvom učenju.
71 Patnja mi je činila dobro
jer sam tvoje odredbe utvrdio.
72 Učenje tvoje mi vrijedi
više i od srebra i zlata.
Ludost pouzdanja u bogatstvo
Voditelju zbora. Pjesma Korahovih potomaka.
1 Čujte ovo, svi narodi!
Slušajte, svi stanovnici svijeta,
2 kako mali tako i veliki,
kako bogati tako i siromašni.
3 Moja usta govorit će mudro,
moje misli bit će razumne.
4 Obratit ću pažnju na poslovicu,
njeno značenje objasniti uz liru.
5 Zašto da se bojim u zle dane
kad me pokvareni progonitelji opkole;
6 oni što se u bogatstvo pouzdaju
i svojim se izobiljem hvale?
7 Ta nitko ne može svoj život otkupiti,
nema cijene koju bi mogao Bogu platiti.
8 Jer, otkupnina za život je previsoka,
nema iznosa koji bi se platiti mogao
9 da bi se vječno živjelo i grob izbjeglo.
10 Jer, svi vide da i mudri umiru,
da i nerazumi i budale pogibaju
i svoje bogatstvo drugima ostavljaju.
11 Grobovi su im vječni domovi,
u njima prebivaju kroz sve naraštaje
premda su jednom zemlju posjedovali.
12 Unatoč bogatstvu, čovjek ne ostaje,
isto kao životinja on umire.
13 To je sudbina onih koji se ludo u sebe uzdaju
i onih koji se slažu s takvima. Selah
14 Kao ovce, za svijet mrtvih[a] su određeni,
smrt će im pastir biti.
Pravedni će vladati nad njima,
brzo će propasti njihova tijela.
Svijet mrtvih bit će im domovina.
15 A Bog će mene iz svijeta mrtvih izbaviti,
on će me odande uzeti. Selah
16 Nemoj zavidjeti kad se netko obogati,
kad se bogatstvo njegovog doma namnoži.
17 Jer, kad umre, ništa sa sobom neće ponijeti,
bogatstvo njegovo neće s njim otići.
18 Premda se za života smatrao sretnim—
i hvalili su ga što mu dobro ide—
19 i on će se svojim precima pridružiti,
gdje više nikada neće svjetlost vidjeti.
20 Čovjek u bogatstvu ne razumije
da isto kao životinja on umire.
Ljudska pokvarenost
Voditelju zbora. Upotrijebiti »mahalat«[a]. Davidov »maskil«.
1 Samo budale misle da nema Boga.
Pokvareni su i čine grozote.
Nikad ne postupaju dobro.
2 No BOG s neba gleda ljude,
da vidi ima li tko mudar,
netko tko Boga traži.
3 No svi su zastranili,
svi su se pokvarili.
Nitko ne čini dobro,
baš ni jedan od njih.
4 Zar zlikovci ne znaju što čine?
Moj narod proždiru kao da kruh jedu
i nikada Boga ne zazivaju.
5 Evo, silan će ih strah obuzeti,
kakav još nisu osjetili.
Bog će rasuti kosti bezbožnih.
Bit će izvrgnuti sramoti
jer su od Boga odbačeni.
6 O, kad bi od Boga, koji boravi na Sionu,[b]
došlo spasenje Izraelu!
Kad Bog svom narodu vrati blagostanje,
klicat će Jakovljev narod,
radovat će se Izrael!
23 Kad je Abigajla ugledala Davida, brzo je sišla s magarca i duboko se pred njim poklonila, licem do zemlje.
24 Pred njegovim je nogama rekla: »Moj gospodaru, za sve sam ja kriva. Molim te, dopusti da ti objasnim. Saslušaj svoju sluškinju. 25 Neka moj gospodar ne obraća pažnju na onu sirovinu Nabala. On je baš kakvo mu je ime—glupan, i glupost ga prati. No ja, tvoja sluškinja, nisam vidjela mladiće koje si poslao. 26 BOG te je odvratio od prolijevanja krvi i osvećivanja vlastitom rukom. Zaklinjem se i BOGU i tebi, želim da tvojim neprijateljima i svima koji ti žele zlo bude kao Nabalu. 27 I neka se ovaj poklon, koji je tvoja sluškinja donijela svome gospodaru, dâ tvojim mladićima. 28 Molim te, oprosti svojoj sluškinji! BOG će sigurno učvrstiti vlast moga gospodara i njegovih potomaka jer ti vodiš BOŽJE bitke. Želim ti da ne skriviš nikakvo zlo, sve dok si živ. 29 Ako te budu progonili i pokušavali ubiti, život moga gospodara bit će siguran u tvome BOGU, a životi tvojih neprijatelja bit će odbačeni poput kamena iz praćke. 30 Kad BOG učini za moga gospodara sve ono dobro što ti je obećao i kad te postavi za vladara Izraela, 31 nećeš imati na savjesti teret krvoprolića i osvete. Kad BOG blagoslovi moga gospodara, neka se on tada sjeti svoje sluškinje.«
32 David joj je odgovorio: »Blagoslovljen neka je Izraelov BOG koji te danas poslao meni ususret! 33 Neka si blagoslovljena zbog svoga zdravog razuma. I neka si blagoslovljena što si me danas odvratila od krvoprolića i osvete. 34 Zaklinjem se Izraelovim BOGOM, koji me spriječio da ti nanesem zlo, da se nisi požurila i došla do mene, ni jedan muškarac[a] kod Nabala ne bi do jutra ostao živ.«
Nabal umire
35 Zatim je David primio darove koje je donijela. Rekao joj je: »Idi kući u miru. Poslušao sam te i ispunio ti želju.«
36 Kad se Abigajla vratila k Nabalu, on je u kući imao gozbu poput kraljevske. Bio je dobro raspoložen i dobrano pijan pa mu do zore nije ništa govorila. 37 Ujutro se Nabal otrijeznio, a ona mu je sve ispričala. Izdalo ga je srce i ukočio se kao kamen. 38 Desetak dana kasnije, BOG ga je dokrajčio i Nabal je umro.
39 Kad je David čuo da je Nabal umro, rekao je: »Neka je blagoslovljen BOG jer je osvetio uvredu koju sam pretrpio od Nabala. Bog je svoga slugu odvratio od zla, a Nabalovu krivnju svalio na njega samog.«
Potom je David poslao poruku za Abigajlu. Tražio ju je da postane njegova žena.
40 Davidovi su sluge otišli u Karmel i rekli Abigajli: »David nas je poslao k tebi da te dovedemo, da mu postaneš žena.«
41 Ona se duboko poklonila i rekla: »Tvoja ti je sluškinja spremna služiti i prati noge slugama svoga gospodara.«
42 Abigajla je brzo uzjahala magarca. U pratnji svojih pet sluškinja krenula je s Davidovim glasnicima. Postala mu je žena. 43 David je također oženio i Ahinoamu iz Jezreela. Imao je, dakle, dvije žene. 44 Šaul je svoju kćer Mikalu, Davidovu ženu, dao Laiševom sinu Paltiju iz Galima.
19 Tada su stigli neki Židovi iz Antiohije i Ikonija pa okrenuli mnoštvo na svoju stranu. Narod je zasuo Pavla kamenjem i odvukao ga izvan grada, misleći da je mrtav. 20 No kad su se učenici okupili oko njega, on je ustao i vratio se u grad. Sutradan je zajedno s Barnabom otišao u Derbu.
Povratak u Antiohiju u Siriji
21 U tom su gradu navješćivali Radosnu vijest i mnoge učinili Isusovim učenicima. Zatim su se vratili u Listru, Ikonij i Antiohiju. 22 Tamo su osnažili učenike i ohrabrili ih da ustraju u vjeri, govoreći: »Mi moramo mnogo toga propatiti na putu u Božje kraljevstvo.« 23 U svakoj su crkvi Pavao i Barnaba imenovali starješine. Molili su i postili za njih, a onda ih predali na brigu Gospodinu, u kojeg su bili povjerovali.
24 Nakon što su Pavao i Barnaba prošli kroz Pizidiju, stigli su u Pamfiliju. 25 Zatim su navijestili Božju poruku u Pergi te se spustili do Atalije. 26 Odatle su otplovili u Antiohiju, gdje su i bili predani Gospodinu i njegovoj brizi te poslani da izvrše djelo koje je sada bilo obavljeno.
27 Kad su stigli u Antiohiju, sazvali su Crkvu i izvijestili je o svemu što je s njima učinio Bog. Obznanili su da je Bog i ostalim narodima otvorio vrata vjere. 28 Pavao i Barnaba dosta su dugo ostali ondje s učenicima.
Isus stišava oluju
(Mt 8,23-27; Lk 8,22-25)
35 Te je večeri Isus rekao učenicima: »Idemo prijeko, na drugu stranu jezera!« 36 Ostavili su narod i ušli u lađicu u kojoj je već sjedio Isus. S njima su krenule i neke druge lađice. 37 Podigla se snažna oluja i valovi su zapljuskivali lađicu, tako da se gotovo ispunila vodom. 38 A Isus je bio na stražnjem dijelu čamca i spavao na jastuku. Probudili su ga i rekli mu: »Učitelju, zar se ne brineš što tonemo?«
39 Isus je ustao, prekorio vjetar i rekao vodi: »Tišina! Umiri se!« Vjetar je stao i nastala je potpuna tišina.
40 Tada im je rekao: »Zašto se bojite? Kako to da nemate vjere?«
41 Ali oni su bili jako uplašeni i govorili su jedan drugome: »Tko je ovaj čovjek? Čak mu se i vjetar i voda pokoravaju.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International