Book of Common Prayer
Molitva za zaštitu i blagoslov
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Davidova pjesma.
1 Bože, čuj moj vapaj,
moju molitvu poslušaj!
2 S kraja zemlje te dozivam,
slab sam i očajan.
Visoko na stijenu, odvedi me,
3 jer ti si moje sklonište i čvrsta kula,
braniš me od neprijatelja.
4 Daj da zauvijek u tvom šatoru boravim,
pod tvoja krila da se sklonim. Selah
5 Bože, čuo si što sam se zavjetovao
i dao si mi nasljedstvo koje pripada
štovateljima tvog imena.
6 Umnoži dane kraljevog života,
daj mu puno godina.
7 Neka zauvijek sjedi na prijestolju pred Bogom,
neka ljubav i vjernost bdiju nad njim.
8 Zato ću uvijek slaviti tvoje ime
i svaki dan izvršavati svoje zavjete.
Samo u Bogu je sigurnost
Voditelju zbora, Jedutunu. Davidova pjesma.
1 Samo je u Bogu moja duša smirena,
jedino u njemu je sigurna.
2 Samo on je moja stijena i moje spasenje.
On je moja utvrda,
gdje me nitko ne potresa.
3 Dokle ćete me napadati?
Svi me želite oboriti
dok sam poput nagnutog zida
ili klimave ograde.
4 Urotu su skovali protiv mene,
da me s uzvišenog mjesta obore.
Uživaju u lažima,
ustima blagoslivljaju,
a u sebi proklinju. Selah
5 Samo je u Bogu moja duša smirena,
on mi je nada jedina.
6 Samo on je moja stijena i moje spasenje.
On je moja utvrda
gdje me nitko ne potresa.
7 On me izbavlja i brani moju čast.
Bog mi je čvrsta stijena i utočište.
8 Ljudi, u njega se uvijek pouzdajte,
svoje srce pred njim izlijevajte.
Bog je naše utočište. Selah
9 Ljudska bića samo su dah,
u njih se ne može pouzdati.
Da ih se sve izvaže,
od daha bi lakši bili.
10 Ne oslanjajte se na nasilje,
ne nadajte se koristi od pljačke.
Ako vam se uveća imetak,
neka vam se srce za njega ne veže.
11 Bog je jednom rekao,
a ja sam vrlo jasno čuo:
»Od Boga dolazi snaga!«
12 Gospodaru, tvoja ljubav je stalna.
Ti svakom vraćaš prema njegovim djelima.
Narodna pjesma pobjede
Voditelju zbora. Davidov hvalospjev.
1 Bože, ustani i rasprši svoje neprijatelje!
Bježe pred tobom oni koji te mrze.
2 Rastjeraj ih kao što se rastjeruje dim.
Kao što se vosak topi pred vatrom,
zlikovci propadaju pred Bogom.
3 A pravednici se raduju,
pred Bogom se vesele
i radosno kliču.
4 Pjevajte Bogu, pjevajte mu hvalospjeve.
Veličajte onoga koji jaše na oblacima,[a]
JAH[b] mu je ime,
kličite radosno pred njime.
5 On je otac siročadi, branitelj udovica.
On donosi pravdu iz svog svetoga Hrama[c].
6 Bog usamljenima dom nalazi,
zatvorenike oslobađa i usrećuje,
a buntovne ostavlja da žive
na pustoj i spaljenoj zemlji.
7 Kad si, Bože, pred svojim narodom išao,
kad si kroz pustinju koračao, Selah
8 zemlja se tresla, a nebo kišu lijevalo,
pred Bogom, Bogom Sinaja i Izraela.
9 Obilje kiše si izlio,
svoju iscrpljenu zemlju si okrijepio,
zemlju koju si nam dao u baštinu.
10 Tvoj narod[d] se ondje naselio,
u svojoj dobroti siromašne si opskrbio.
11 Gospodar je zapovijed izdao,
a veliko mnoštvo tu dobru vijest objavilo:
12 »Kraljevi i vojske bježe i bježe,
a domaćice dijele ratni plijen;
13 dobit će ga i oni koji su ostali sa stadima;
kipove golubica sa srebrnim krilima
i zlatnim perima.«
14 Tada je Bog Svemoćni rasijao kraljeve po zemlji,
kao što sipa snijeg na Salmonu.
15 Kako je moćna gora Bašan,
gora brdovita s puno vrhova.
16 Zašto sa zavišću gledaš, goro brdovita,
na goru koju je Bog odabrao za svoje prebivalište,
na kojoj će se BOG nastaniti zauvijek?
17 Sa stotinama tisuća kola,
sa tisućama tisuća,
Gospodar sa Sinaja dolazi u svoje svetište.
18 Bože, u visinu si otišao,
zarobljenike si u povorci odveo,
od ljudi si darove primio,[e]
čak i od onih koji su se bunili
protiv BOŽJEG prebivališta.
19 Neka je blagoslovljen Gospodar,
koji nosi naše terete iz dana u dan,
on je Bog koji nas spašava. Selah
20 Naš Bog je Bog koji spašava,
Gospodar BOG koji od smrti izbavlja.
21 Bog će smrskati glave svojih neprijatelja,
dlakavo tjeme onoga tko u krivnji hoda.
22 Gospodar je rekao: »Vratit ću tvoje neprijatelje iz Bašana,
dovest ću ih natrag s dubokih mora
23 da noge umočiš u krv njihovu,
a tvoji psi da je poližu.«
24 Bože, svi gledaju ulazak tvoje pobjedničke povorke,
ulazak povorke Boga, moga Kralja, u svetište.
25 Naprijed su pjevači, straga svirači,
a među njima djevojke udaraju tamburine.
26 Blagoslivljajte Boga na velikom skupu,
blagoslivljaj BOGA, Izraelov narode!
27 Predvodi ih Benjamin, najmlađi,
za njim ide mnoštvo glavara Jude
pa glavari Zebulunovi i Naftalijevi.
28 Pokaži svoju silu, Bože,
kao što si je pokazao prije.
29 U Hram tvoj u Jeruzalemu,
kraljevi ti donose darove.
30 Kazni ljude u Egiptu.
Oni su kao stoka u močvarama,
kao bikovi među telcima.
Zgazi one što žude za srebrom.
Rasprši narode koji vole rat.[f]
31 Iz Egipta će doći poslanici s darovima,
Etiopija[g] će ispružiti ruke k Bogu.
32 Pjevajte Bogu, kraljevstva zemaljska,
hvalospjeve Gospodaru pjevajte.Selah
33 Pjevajte njemu koji jaše po drevnim nebesima.
Slušajte kako silnim glasom grmi.
34 Objavite Božju silu!
Njegovo veličanstvo je nad Izraelom,
njegova sila je u oblacima.
35 Strašan je Bog u svom svetištu.
Bog Izraelov daje moć i snagu svom narodu.
Neka je slavljen Bog!
Abner prelazi k Davidu
6 Tijekom rata između Šaulovih i Davidovih pristaša, Abner je postajao sve utjecajniji u skupini pristaša Šaulove kraljevske obitelji.
7 Šaul je imao ženu ropkinju[a], Rispu, Ajinu kći.
Jednom je prilikom Išbošet upitao Abnera: »Zašto si spavao sa ženom ropkinjom moga oca?«
8 Abner se razbjesnio i odgovorio mu: »Zar sam ja potpuno bezvrijedan? Danas sam dokazao odanost obitelji tvoga oca Šaula i njegovim pristašama. Nisam te prepustio Davidu, a ti me ipak optužuješ da sam zgriješio s ovom ženom! 9 A sad, neka me BOG kazni ako ne pomognem da se ispuni Njegovo obećanje Davidu: 10 Šaulovoj ću obitelji oduzeti kraljevstvo i predati ga Davidu, koji će vladati Izraelom i Judom, od Dana do Beer Šebe![b]«
11 Išbošet nije više od straha rekao ni riječ.
12 Tada je Abner poslao Davidu glasnike s porukom: »Tko će vladati ovom zemljom? Sklopimo savez i ja ću ti pomoći da zavladaš cijelim Izraelom.«
13 »Dobro«, rekao je David. »Sklopit ću savez s tobom. No uz jedan uvjet—dovedi mi Šaulovu kćer Mikalu.«
14 David je poslao poruku Išbošetu: »Vrati mi moju ženu Mikalu, na koju sam stekao pravo kad sam Šaulu donio sto kožica[c] ubijenih Filistejaca.«
15 Išbošet je odmah poslao ljude da Mikalu oduzmu Paltielu, Laiševom sinu. 16 No Mikalin je muž išao za njom sve do Bahurima, plačući cijelim putem.
Ondje mu je Abner rekao: »Vrati se kući!«
I on se vratio sâm.
17 Abner je poslao poruku starješinama Izraela: »Već duže vrijeme želite proglasiti Davida svojim kraljem. 18 Učinite to sada jer je BOG obećao o Davidu: ‘Pomoću svog sluge Davida spasit ću narod Izrael od Filistejaca i svih drugih neprijatelja.’«
19 S Benjaminovcima je Abner o Davidu razgovarao zasebno. Potom je otišao u Hebron i prenio Davidu želje cijelog Izraela i Benjaminovog plemena. 20 Abner je stigao u Hebron s dvadesetoricom ljudi, a David je za sve njih priredio gozbu.
21 Rekao mu je: »Pusti me da odmah krenem i okupim sav Izrael za tebe, svoga gospodara i kralja, da s tobom sklope savez, pa ćeš vladati cijelim Izraelom kao što si želio.«
David je pustio Abnera da mirno ode.
6 Pavlu i njegovim suputnicima Sveti Duh nije dopustio da propovijedaju Božju poruku u Aziji pa su prošli kroz pokrajine Frigiju i Galaciju. 7 Kad su došli na granicu Mizije, htjeli su otići u Bitiniju, ali im Isusov Duh to nije dopustio. 8 Tako su samo prošli pokraj Mizije i stigli u Troadu. 9 Te je noći Pavao imao viziju: pred sobom je vidio čovjeka iz pokrajine Makedonije kako stoji i moli: »Dođi k nama u Makedoniju! Pomozi nam!« 10 Odmah nakon tog viđenja, krenuli smo u Makedoniju. Zaključili smo da nas je Bog pozvao da i njima objavimo Radosnu vijest.
Lidijino obraćenje
11 Isplovili smo iz Troade ravno u Samotraku. Sljedećeg smo dana doplovili do Neapola, 12 a odatle krenuli u Filipe, rimsku koloniju i ujedno najvažniji grad toga dijela Makedonije. U njemu smo ostali nekoliko dana.
13 Na šabat smo izašli van gradskih vrata, na obalu rijeke. Mislili smo da ćemo tamo naći mjesto za molitvu. Okupile su se neke žene, a mi smo sjeli i počeli s njima razgovarati. 14 Među njima se nalazila žena po imenu Lidija, prodavačica grimizne odjeće. Bila je iz grada Tijatire i štovala je pravoga Boga. Slušala je što se govorilo, a Bog joj je otvorio srce da prihvati Pavlove riječi. 15 Nakon što su se ona i svi njezini ukućani krstili, pozvala nas je u svoju kuću i rekla nam: »Ako smatrate da sam istinska Gospodinova vjernica, onda dođite i odsjednite u mojoj kući!« I nagovorila nas je da ostanemo kod nje.
Isus hrani više od pet tisuća ljudi
(Mt 14,13-21; Lk 9,10-17; Iv 6,1-14)
30 Apostoli su se okupili oko Isusa i rekli mu sve što su činili i poučavali. 31 Tada im je Isus rekao: »Pođite sa mnom na neko mirno mjesto i malo se odmorite!« To im je rekao zato što, zbog silnog mnoštva koje se ondje okupilo, Isus i njegovi učenici nisu stigli niti jesti.
32 Zato su sami otišli lađicom na neko mirno mjesto, daleko od ljudi. 33 No mnogi su ih vidjeli kako odlaze i odmah ih prepoznali. Iz svih su gradova požurili onamo po obali i stigli prije Isusa i učenika. 34 Kad je Isus izašao iz lađice, ugledao je mnoštvo. Sažalio se nad njima jer su bili poput ovaca bez pastira i počeo ih poučavati.
35 Već je bilo kasno pa su učenici došli i rekli Isusu: »Ovo je samotno mjesto i već je kasno. 36 Pošalji ljude na okolna imanja i u sela da kupe nešto za jelo.«
37 On im je na to odgovorio: »Vi im dajte jesti.« »Što? Kako ćemo kupiti toliko kruha? Trebalo bi nam dvjesto srebrnjaka da nahranimo sve te ljude«, odvratili su oni.
38 Isus im je rekao: »Koliko kruhova imate? Idite i provjerite!«
Kad su izbrojili kruhove, rekli su: »Imamo pet kruhova i dvije ribe.«
39 Isus im je rekao da posjednu ljude na travu po skupinama. 40 Ljudi su sjeli u skupinama po stotinu i po pedeset. 41 Isus je uzeo pet kruhova i dvije ribe te zahvalio, gledajući u nebo, a zatim je razlomio kruh i dao ga učenicima da posluže ljude. Isto je tako podijelio dvije ribe i dao svima da jedu. 42 Svi su jeli i nasitili se. 43 Kad su se ljudi najeli, Isusovi su učenici sakupili dvanaest košara punih preostaloga kruha i ribe. 44 A bilo je ondje oko pet tisuća muškaraca i svi su se najeli.
Isus hoda po vodi
(Mt 14,22-33; Iv 6,16-21)
45 Isus je odmah nakon toga rekao svojim učenicima da uđu u lađicu i da krenu u Betsaidu, na drugu stranu jezera. Rekao im je da će doći za njima. Ostao je ondje da otpusti ljude kućama. 46 Kad se oprostio od mnoštva, uputio se na brdo kako bi molio.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International