Book of Common Prayer

Molitva za pomoć u borbi protiv neprijatelja

Davidova pjesma.

Pjesma slavljenja

Siba susreće Davida

16 Kad se David udaljio od vrha Maslinske gore, ugleda Sibu, Mefibošetovog slugu, kako čeka s dva osedlana magarca, natovarena s dvjesto kruhova, sto gruda grožđica, sto komada svježeg voća i mijehom^[a] vina.

² Kralj ga upita: »Što ćeš s tim?«

A Siba odgovori: »Magarci su za kraljevu obitelj za jahanje, kruh i voće slugama za jelo, a vino za okrepu umornima u pustinji.«

³ Tada ga upita kralj: »A gdje je Mefibošet, unuk tvoga gospodara?«

»Ostao je u Jeruzalemu«, odgovori Siba, »jer misli kako će mu sad izraelski narod vratiti kraljevstvo njegovog djeda.«

⁴ Nato mu kralj reče: »Sve što je bilo Mefibošetovo, sad pripada tebi.«

Siba je odgovorio: »Ponizno zahvaljujem. Samo želim uvijek uživati naklonost svoga gospodara kralja!«

Šimej proklinje Davida

⁵ Kad je kralj David stigao do grada Bahurima, istrčao je pred njega Šimej, sin Gerin. Bio je on iz Šaulove obitelji i proklinjao je Davida. ⁶ Bacao je kamenje na kraljevsku povorku, ali svi ratnici i narod okružili su kralja.

⁷ Šimej je vikao proklinjući: »Odlazi! Odlazi, krvniče, ništarijo! ⁸ Oduzeo si Šaulu kraljevstvo, a BOG ti sad vraća za svu prolivenu krv Šaulove obitelji. BOG je kraljevstvo predao tvome sinu Abšalomu. Evo, stiglo te zlo jer si krvnik!«

⁹ Tada je Abišaj, Serujin sin, rekao kralju: »Zar da te proklinje ovo crknuto pseto, moj gospodaru kralju? Pusti me da prijeđem i odrubim mu glavu.«

¹⁰ No kralj reče: »Što ću s vama, Serujini sinovi? Ako on proklinje mene, jer mu je BOG zapovjedio da me proklinje, tko onda može pitati zašto to radi?«

¹¹ Zatim se obrati Abišaju i svim slugama: »Rođeni me sin želi ubiti. Zašto onda to ne bi želio i ovaj čovjek iz Benjaminovog plemena? Pustite ga neka proklinje jer mu je to zapovjedio BOG. ¹² Možda će BOG vidjeti nepravdu koja mi se događa i uzvratiti mi dobrim za svaku njegovu kletvu.«

¹³ Tako su David i njegovi ljudi nastavili dalje putem, a Šimej je išao padinom brda nasuprot povorci. Proklinjao je Davida i bacao na njega kamenje i grude zemlje. ¹⁴ Kralj i svi ljudi koji su bili s njim stigli su iscrpljeni na rijeku Jordan. Tu su se odmorili i okrijepili.

¹⁵ U međuvremenu, Abšalom je ušao u Jeruzalem, praćen Izraelcima koji su ga podržavali. I Ahitofel je bio s njima.

¹⁶ Arkijac Hušaj, Davidov prijatelj, došao je kod Abšaloma i pozdravio ga: »Živio kralj! Živio kralj!«

¹⁷ Abšalom ga je upitao: »Zar tako pokazuješ odanost prijatelju? Zašto nisi otišao s njim?«

¹⁸ »Ne«, odgovorio je Hušaj, »odan sam onome kojeg je izabrao BOG, ovi ljudi i svi Izraelci. S njim ću ostati. ¹⁹ Kome bih trebao služiti? Zar ne bih trebao služiti sinu? Kao što sam služio tvome ocu, tako ću služiti i tebi.«

Abšalom traži Ahitofelov savjet

²⁰ Tada se Abšalom obratio Ahitofelu: »Savjetuj nas! Što da radimo?«

²¹ Ahitofel je odgovorio: »Spavaj sa ženama ropkinjama svog oca, koje je on ostavio da vode brigu o palači. Cijeli će Izrael čuti kako si ga ponizio pa će ojačati svi koji te podržavaju.«

²² Na ravnome krovu palače podigli su šator za Abšaloma te je spavao sa ženama ropkinjama svog oca. Cijeli je Izrael mogao to vidjeti. ²³ U to je vrijeme savjet Ahitofela vrijedio kao da je Božja riječ. Kad su ga pitali za mišljenje, i David i Abšalom poštovali su njegov savjet kao da je Božja riječ.

¹⁷ Kad sam se vratio u Jeruzalem, otišao sam u Hram. Dok sam ondje molio, imao sam viđenje. ¹⁸ Ugledao sam Isusa kako mi govori: ‘Smjesta otiđi iz Jeruzalema, jer njegovi stanovnici neće prihvatiti ono što im namjeravaš govoriti o meni.’ ¹⁹ Ja sam odgovorio: ‘Gospodine, ovdašnji ljudi znaju da sam išao od sinagoge do sinagoge, hvatao i tukao one koji vjeruju u tebe. ²⁰ Znaju i da sam bio prisutan kad su ubili Stjepana, tvog svjedoka. Ja sam stajao ondje i to odobravao. Čak sam čuvao odjeću onima koji su ga ubijali.’ ²¹ Isus mi je na to rekao: ‘Idi! Poslat ću te daleko, k nežidovskim narodima.’«

²² Židovi su slušali Pavla sve dok nije izgovorio te riječi, a tada su počeli vikati: »Uklonite ovoga čovjeka s lica zemlje! On ne zaslužuje da živi.« ²³ Dok su tako vikali, trgali su sa sebe odjeću i bacali prašinu u zrak. ²⁴ A zapovjednik je naredio da Pavla odvedu u vojarnu. Zapovjedio je da ga bičuju kako bi saznali zašto su Židovi tako vikali protiv njega. ²⁵ Kad su ga počeli vezivati za bičevanje, Pavao se obratio časniku koji je ondje stajao: »Je li dopušteno bičevati rimskoga građanina kojemu nije dokazana nikakva krivnja?«

²⁶ Kad je to čuo, časnik je otišao zapovjedniku i rekao mu: »Što to radite? Pa ovaj čovjek je rimski građanin!«

²⁷ Zapovjednik je prišao Pavlu i upitao ga: »Reci mi, jesi li ti stvarno rimski građanin?«

Pavao je rekao: »Jesam.«

²⁸ Zapovjednik je odgovorio: »Ja sam morao puno platiti da steknem rimsko građanstvo.«

Pavao je rekao: »A ja sam se s njime rodio.«

²⁹ Vojnici, koji su se spremali ispitivati Pavla, odmah su odstupili. I zapovjednik se uplašio kad je uvidio da je Pavao rimski građanin, a da ga je on stavio u lance.

Isus ulazi u Jeruzalem

(Mt 21,1-11; Lk 19,28-40; Iv 12,12-19)

11 Kad su stigli nadomak Jeruzalema, u Betfagu i Betaniju kod Maslinske gore, Isus je poslao svojih dvojicu učenika naprijed ² i rekao: »Idite u ono selo pred vama! Čim uđete u njega, naći ćete privezano mlado magare koje još nitko nije jahao. Odvežite ga i dovedite ovamo! ³ Ako vam tko kaže ‘Zašto to radite?’, recite: ‘Gospodinu treba i odmah će ga vratiti.’«

⁴ Otišli su i pronašli mlado magare privezano pokraj vrata, na cesti, i odvezali ga. ⁵ Neki, koji su stajali ondje, rekli su im: »Što radite, zašto odvezujete to magare?« ⁶ Učenici su odgovorili onako kako im je Isus rekao i ljudi su im dopustili da ga odvedu. ⁷ Doveli su Isusu magare i stavili na njega svoje ogrtače, a zatim ga je Isus uzjahao. ⁸ Mnogi su prostirali svoju odjeću po putu. Drugi su, pak, bacali grančice koje su posjekli po poljima. ⁹ A oni što su išli ispred i iza Isusa vikali su:

¹¹ Tada je Isus ušao u Jeruzalem, otišao u Hram i razgledao sve oko sebe. Budući da je već bilo kasno, krenuo je u Betaniju s Dvanaestoricom.