Book of Common Prayer

Jutarnja molitva

Voditelju zbora, uz frule. Davidova pjesma.

Molitva tjeskobnog čovjeka

Voditelju zbora, uz žičana glazbala, na osminu^[b]. Davidova pjesma.

Molitva za izvršenje pravde

Pouzdanje u BOGA

Voditelju zbora. Davidova pjesma.

³⁸ Svećenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja i Davidovi osobni čuvari^[a] odveli su Salomona na mazgi kralja Davida dolje, na izvor Gihon. ³⁹ Iz šatora sastanka svećenik je Sadok uzeo rog s uljem i izvršio obredno pomazanje Salomona za kralja. Potom su zatrubili u rogove i sav je narod povikao: »Živio kralj Salomon!« ⁴⁰ Svi su ga pratili natrag u grad, glasno svirajući frule i silno se radujući, tako da se treslo tlo pod njima.

⁴¹ Adonija i svi njegovi uzvanici čuli su buku dok su završavali s gozbom.

Kad je Joab začuo zvuk roga, upitao je: »Kakva je to silna graja u gradu?«

⁴² Dok je još govorio, stigao je Jonatan, sin svećenika Abjatara.

Adonija ga je pozvao: »Uđi! Dobar si čovjek i sigurno donosiš dobre vijesti.«

⁴³ »Ne« odgovorio je Jonatan. »Naš je gospodar, kralj David, postavio Salomona za kralja. ⁴⁴ Kralj je poslao Salomona na kraljevoj mazgi na izvor Gihon. Pratili su ga svećenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja i kraljeva straža. ⁴⁵ Ondje su ga svećenik Sadok i prorok Natan obredno pomazali za kralja. Krenuli su natrag u grad, veseleći se tako silno da se cijeli grad podigao na noge. To je buka koju čujete. ⁴⁶ Salomon već sjedi na kraljevskom prijestolju, ⁴⁷ a kraljevi službenici dolaze našem gospodaru, kralju Davidu, i čestitaju mu: ‘Neka Bog proslavi Salomonovo ime i neka on bude još veći kralj od tebe!’ Kralj se poklonio Bogu u svojim odajama ⁴⁸ i rekao: ‘Neka je danas blagoslovljen Izraelov Bog koji mi je dopustio da vidim svog potomka kako sjedi na mome prijestolju.’«

⁴⁹ Svi su se Adonijini uzvanici razišli uplašeni s gozbe. ⁵⁰ Adonija, koji se sad bojao Salomona, sklonio se pokraj žrtvenika, uhvativši se za rogove žrtvenika.^[b]

⁵¹ Salomonu je rečeno: »Adonija se uplašio kralja Salomona. Drži se za rogove žrtvenika i govori: ‘Neka mi se kralj Salomon zakune da neće pogubiti svoga slugu.’«

⁵² Salomon je odgovorio: »Ako se pokaže poštenim čovjekom, neće mu pasti ni dlaka s glave. No ako se pokaže da je činio zlo, umrijet će.«

⁵³ Kralj je Salomon poslao ljude da Adoniju odvoje od žrtvenika. Adonija je prišao kralju i poklonio se, a Salomon mu je rekao: »Idi kući.«

Davidove posljednje upute Salomonu

2 Kad se Davidu približilo vrijeme smrti, zapovjedio je svome sinu Salomonu:

² »Uskoro ću umrijeti«, rekao je. »Budi snažan i hrabar, ³ izvršavaj ono što je odredio BOG, drži se njegovih uredbi i zapovijedi, zakona i propisa koji su zapisani u Mojsijevom zakonu. Tako ćeš biti uspješan, što god radio i kamo god išao, ⁴ a BOG će ispuniti obećanje koje mi je dao: ‘Ako tvoji potomci budu pazili kako žive, ako svim svojim srcem i dušom budu vjerno činili što tražim, uvijek će jedan od njih sjediti na izraelskom prijestolju.’

Pavao, Fest i Agripa

²⁴ Dok je Pavao tako govorio u svoju obranu, Fest je povikao: »Pavle, ti si lud! Poludio si od prevelikog znanja.«

²⁵ Pavao je odgovorio: »Preuzvišeni Feste, nisam lud. Dapače, sasvim sam pri zdravoj pameti i govorim istinu. ²⁶ Kralju je sve to poznato i o tome mogu s njim otvoreno govoriti. Siguran sam da mu ništa od toga nije promaklo jer se te stvari nisu dogodile u nekom zabačenom kutu zemlje. ²⁷ Kralju Agripa, vjeruješ li u ono što su rekli proroci? Ja znam da vjeruješ.«

²⁸ Na to je Agripa rekao Pavlu: »Zar misliš da me tako lako možeš uvjeriti da postanem kršćanin?«

²⁹ Pavao mu je odgovorio: »Lako ili teško, molim Boga da, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postanu poput mene, samo bez ovih okova.«

³⁰ Tada je kralj ustao, a s njim i upravitelj, Berenika i svi koji su sjedili s njima. ³¹ Napustili su prostoriju, a onda počeli govoriti jedan drugome: »Ovaj čovjek nije učinio ništa što zaslužuje smrt ili zatvorsku kaznu.« ³² A Agripa je rekao Festu: »Ovaj je čovjek već mogao biti oslobođen da nije zatražio suđenje pred carem.«

Pavlovo putovanje

27 Kad je odlučeno da ćemo isploviti prema Italiji, Pavao i još neki zatvorenici predani su nekom zapovjedniku Juliju. On je bio satnik u elitnoj carskoj vojnoj jedinici. ² Ukrcali smo se na brod iz grada Adramitija, koji je upravo trebao krenuti prema Aziji, i isplovili. S nama se nalazio i Aristarh, Makedonac iz Soluna. ³ Sutradan smo pristali u Sidonu. Julije se ljubazno ophodio s Pavlom i dopustio mu da posjeti svoje prijatelje. Oni su se pobrinuli za sve što je Pavlu bilo potrebno. ⁴ Isplovili smo iz Sidona i krenuli uz obalu Cipra jer nam je vjetar bio suprotan. ⁵ Preplovili smo preko mora duž Cilicije i Pamfilije i stigli u grad Miru u Liciji. ⁶ Tamo je vojni zapovjednik našao neki brod iz Aleksandrije. Brod je plovio u Italiju i on nas je ukrcao na njega.

⁷ Danima smo polako plovili i jedva stigli do Knida. Vjetar nam nije dopuštao da zadržimo smjer, stoga smo plovili južnom stranom Krete kod Salmone. ⁸ Teško smo jedrili uz obalu i stigli do mjesta zvanog Sigurna Luka, u blizini grada Laseje.

²⁸ Shvatite pouku na primjeru smokvinog drveta: kad grane postanu meke i prolistaju, znamo da se bliži ljeto. ²⁹ Jednako tako, kad vidite opisane događaje, znat ćete da je On pred vratima. ³⁰ Govorim vam istinu. Sve će se to dogoditi za ovog naraštaja. ³¹ Nebo i Zemlja će proći, ali moje riječi ostaju zauvijek.

³² Nitko ne zna kad će biti taj dan i sat. Anđeli na Nebu ne znaju. Ni Sin ne zna. Jedino zna Otac. ³³ Pazite! Ostanite budni! Jer, ne znate kada će doći to vrijeme. ³⁴ To je poput čovjeka koji odlazi na put. Ostavlja svoju kuću i svakom slugi povjerava neku dužnost, a vrataru naređuje da pazi. ³⁵ Tako i vi pazite, jer ne znate kad će se vratiti gospodar. Ne znate hoće li doći navečer, u ponoć, u cik zore ili ujutro. ³⁶ Ako dođe iznenada, ne dopustite da vas zatekne na spavanju. ³⁷ Što vama kažem, govorim svima: ‘budite spremni!’«