Book of Common Prayer
Poziv svima da slave Boga
Voditelju zbora. Hvalospjev.
1 Svi na zemlji, Bogu radosno kličite!
2 U slavu njegovog imena pjevajte,
veličanstveno ga hvalite!
3 Recite Bogu:
»Kako su tvoja djela zastrašujuća!
Zbog tvoje velike moći,
u strahu ti se klanjaju neprijatelji.
4 Svi na zemlji tebe štuju,
psalme ti pjevaju,
hvalospjeve tvome imenu.« Selah
5 Dođite i vidite Božja djela:
čuda je učinio među ljudima.
6 More je pretvorio u suho tlo,
pješice su prošli kroz riječno korito.[a]
Zbog toga se sada radujemo.
7 Svojom silom on vlada zauvijek,
njegove oči narode promatraju,
neka se buntovnici ne podižu. Selah
8 Blagoslivljajte našeg Boga, narodi,
neka se čuju hvalospjevi!
9 Naše je duše sačuvao žive
i nije dao da nam se noga oklizne.
10 Ti si nas, Bože, provjerio,
pročistio nas kao u vatri srebro.
11 U mrežu si nas zapleo,
teret nam na leđa natovario.
12 Pustio si da nam jašu po glavi,
prošli smo i kroz vatru i kroz vodu,
ali si nas doveo na sigurno.
13 Sa žrtvama paljenicama u tvoj ću ući Hram,
izvršit ću što sam ti zavjetovao,
14 što sam usnama izgovorio
i ustima u nevolji obećao.
15 Prinijet ću ti paljenice od utovljenih životinja,
podići će se dim od ovnova loja,
prinijet ću ti žrtve od goveda i jaraca. Selah
16 Dođite i poslušajte, svi koji Boga štujete:
ispričat ću vam što je učinio za mene.
17 Glasno sam mu zavapio,
njega sam veličao.
18 Da sam u srcu čuvao grijeh,
Gospodar me ne bi me čuo.
19 Ali Bog me zaista čuo
i saslušao moju molitvu.
20 Neka je slavljen Bog
jer moju molitvu nije odbio
niti mi je svoju ljubav uskratio.
Poziv narodima da slave Boga
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Hvalospjev.
1 Bože, smiluj nam se i blagoslovi nas!
Svojim licem nas obasjaj Selah
2 da sva zemlja upozna tvoje putove,
svi narodi tvoje spasenje.
3 Neka te slave narodi, Bože,
neka te slave svi narodi.
4 Neka se nacije raduju i kliču
jer pravedno sudiš ljudima
i upravljaš narodima svijeta. Selah
5 Neka te slave narodi, Bože,
neka te slave svi narodi.
6 Zemlja nam je dala svoje plodove.
Blagoslovio nas je Bog, naš Bog.
7 Neka nas Bog uvijek blagoslovi
i neka ga posvuda štuju svi ljudi.
Božja slava u svemu što je stvorio
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Nebesa pričaju o Božjoj slavi,
nebo objavljuje djelo njegovo.
2 Svaki novi dan otkriva više,
svaka noć k većem znanju vodi.
3 Nema tu govora, ni riječi;
ne čuje se njihov glas.
4 No njihova poruka ide cijelom zemljom,
ta pouka doseže do kraja svijeta.
Na nebu je Bog digao šator za sunce,
5 koje ujutro izlazi kao sretni mladoženja,
kao trkač koji želi istrčati svoju trku.
6 Sunce s jedne strane izlazi
i kruži sve do drugog kraja neba.
Od njegove topline ništa se ne može sakriti.
7 Savršen je BOŽJI zakon,
čovjeku daje život.
U BOŽJA se pravila možemo pouzdati,
uz njih i neznalica postaje mudar.
8 BOŽJE upute su dobre,
one raduju srce.
Čiste su BOŽJE zapovijedi,
oči prosvjetljuju.
9 Dobar je i strah od BOGA,
trajat će zauvijek.
BOŽJE presude su ispravne,
svaka od njih je pravedna.
10 Učenja su mu dragocjena kao čisto zlato,
slađa od najboljeg meda što kaplje iz saća.
11 Tvoj je sluga njima poučen,
poslušan i bogato nagrađen.
12 No ljudi ne mogu znati sve svoje greške,
zato oprosti mi kad i ne znajući griješim.
13 Spriječi me da namjerno ne postupim krivo,
ne želim da nada mnom vladaju grijesi.
Tako ću biti bez krivnje,
nevin od svakog prijestupa.
14 Neka su ti drage moje riječi i misli,
BOŽE, moja stijeno, spasitelju moj.
Bog vlada i brani svoj grad i narod
Voditelju zbora. Pjesma Korahovih potomaka. Upotrijebiti »alamot«[a].
1 Bog je naše sklonište i snaga,
uvijek je spreman pomoći u nevolji.
2 Zato se ne bojimo kad se trese zemlja
i temelji planina padaju u mora,
3 kada huče i pjene se morske vode,
a od njihovih udara njišu se gore.
4 Ima jedna rijeka s pritocima
što donosi radost gradu Božjem,
svetom prebivalištu Svevišnjeg.
5 Bog je usred grada pa grad neće pasti;
dok zora sviće, Bog će mu pomoći.
6 Narodi se bune, komešaju se kraljevstva.
Kad on podigne glas, rastopi se zemlja.
7 S nama je BOG koji nad svim vlada,
Jakovljev Bog naša je tvrđava.
8 Dođite i BOŽJA djela gledajte,
na zemlji je učinio strahote.
9 Do krajeva zemlje on prekida ratove,
lukove lomi, koplja siječe, štitove[b] spaljuje.
10 »Prestanite i znajte da sam ja Bog.
Vladam među narodima,
vladam nad zemljom.«
11 S nama je BOG koji nad svim vlada,
Jakovljev Bog naša je tvrđava.
Amnon i Tamara
13 David je imao sina Abšaloma, a Abšalom je imao lijepu sestru Tamaru. Drugi Davidov sin, Amnon[a], zaljubio se u nju. 2 Toliko je žudio za svojom polusestrom da se gotovo razbolio. Ona je bila djevica i Amnonu se činilo nemoguće približiti joj se.
3 Amnon je imao rođaka[b] Jonadaba, sina Davidovog brata Šimeja. Bio je to vrlo lukav čovjek.
4 Upitao je Amnona: »Ti si kraljev sin. Zašto svakog jutra djeluješ tako izmučeno? Reci što te muči?«
Amnon odgovori: »Zaljubljen sam u Tamaru, sestru svoga polubrata Abšaloma.«
5 Jonadab mu je predložio: »Legni u krevet i pretvaraj se da si bolestan. Kad te otac dođe pogledati, reci mu: ‘Može li moja sestra Tamara doći i poslužiti mi jelo. Želim vidjeti kako priprema hranu i jesti iz njezine ruke.’«
6 Amnon je legao u krevet pretvarajući se da je bolestan. Kad ga je kralj došao pogledati, Amnon mu je rekao: »Dopusti, molim te, da dođe moja sestra Tamara i da mi napravi dva kolača. I neka me zatim nahrani jer sam previše bolestan.«
7 David je poslao poruku Tamari u palaču: »Tvoj je brat Amnon bolestan. Idi kod njega i spremi mu jelo.«
8 Tamara je otišla u kuću svog brata Amnona koji je ležao u krevetu. Dok je on gledao, uzela je tijesto, umijesila, oblikovala i ispekla kolač. 9 Potom je hranu iznijela pred Amnona, ali on je odbio jesti. Rekao je slugama da izađu i da ih ostave nasamo.
10 Tada je rekao Tamari: »Donesi mi jelo u spavaonicu. Ti me hrani jer sam previše bolestan.«
Tamara je uzela kolač, koji je ispekla, i donijela ga Amnonu u spavaću sobu.
11 Kad mu je izbliza ponudila jelo, on ju je uhvatio i rekao: »Dođi k meni u krevet, sestro.«
12 »Nemoj, brate!« rekla je. »Nemoj me prisiljavati! Takvo što ne radi se u Izraelu! Ne čini mi takvu sramotu! 13 Što će biti sa mnom? Kako ću sakriti svoju sramotu? Ljudi će o tebi pričati u Izraelu kao o običnom nitkovu. Molim te, razgovaraj s kraljem. On mi neće braniti da se udam za tebe.«
14 No Amnon je nije slušao. Bio je jači i silovao je svoju sestru. 15 Odmah potom, silno ju je zamrzio. Njegova je mržnja bila jača od ljubavi koju je prije osjećao.
Amnon je rekao Tamari: »Ustani i odlazi!«
16 »Nemoj me tjerati, brate!« rekla je ona. »Ako me otjeraš, učinit ćeš još veće zlo od onoga prije!«
No Amnon nije poslušao Tamaru. 17 Pozvao je svoga osobnog slugu i rekao mu: »Izbaci ovu ženu odavde i zaključaj vrata za njom.«
18 Sluga je izbacio Tamaru i za njom zaključao vrata. Nosila je dugu haljinu kakvu su tada nosile kraljeve kćeri koje su bile djevice. 19 Posula se pepelom po glavi i razderala haljinu. Rukama je sakrila lice pa otišla glasno plačući.
20 Abšalom je pitao: »Je li brat Amnon bio s tobom? Nemoj nikom reći jer ti je brat. Nećeš učiniti dobro ako ispričaš drugima.«[c] Tamara je ostala živjeti u kući svoga brata Abšaloma kao udovica.
21 Kad je David čuo što se dogodilo, jako se razljutio. No ipak nije kaznio Amnona. Volio ga je jer mu je bio prvorođeni sin.[d] 22 Abšalom od tada više nije razgovarao s Amnonom. Mrzio ga je jer je silovao njegovu sestru Tamaru.
15 Mi, koji imamo jaku vjeru, moramo pomoći onima čija je vjera slaba, a ne samo udovoljavati sebi. 2 Svatko od nas neka se trudi ugoditi drugima i neka im nastoji koristiti kako bi njihova vjera ojačala. 3 Ni Krist se nije trudio ugoditi samome sebi. Kao što u Svetom pismu piše: »Uvrede onih koji te vrijeđaju, Bože, pale su na mene.«[a] 4 Sve što je davno napisano u Svetom pismu, napisano je zato da mi nešto naučimo. Tako da strpljivošću i ohrabrenjem, koje daje Sveto pismo, imamo nadu. 5 Bog je izvor strpljivosti i ohrabrenja. Neka vam pomogne da se slažete jedni s drugima i da slijedite primjer Isusa Krista. 6 Tako svi zajedno možete, jednom mišlju i jednim ustima, dati slavu Ocu našega Gospodina Isusa Krista. 7 Prihvatite jedni druge kao što je Krist prihvatio vas, na slavu Bogu. 8 Kažem vam da je Krist postao sluga Židovima da bi pokazao kako Bog drži svoja obećanja i da potvrdi obećanja koja je dao židovskim precima. 9 Tako da i nežidovski narodi slave Boga zbog njegovog milosrđa. U Svetom pismu piše:
»Hvalit ću te među drugim narodima
i pjevat ću hvale tvom imenu.«[b]
10 U Svetom pismu piše i ovo:
»Veselite se drugi narodi, zajedno s Božjim narodom.«[c]
11 Kao i:
»Hvalite Gospodina, svi nežidovski narodi!
Slavite ga, sve nacije!«[d]
12 A Izaija kaže:
13 Neka vam Bog, od kojega dolazi sva nada, ispuni srca radošću i mirom jer mu vjerujete. Tako će vaša nada stalno rasti snagom Svetog Duha.
Isus i Ivan Krstitelj
22 Nakon toga, Isus je sa svojim učenicima otišao u unutrašnjost Judeje. Ondje je s njima boravio i krstio narod. 23 Ivan je također bio tu i krstio u Enonu, nedaleko od Salima, jer je tamo bilo mnogo vode. Ljudi su neprekidno dolazili i krstili se. 24 Ivan još nije bio bačen u tamnicu.
25 Tada je došlo do rasprave između nekih Ivanovih učenika i nekog Židova o obrednom pranju[a]. 26 Učenici su došli k Ivanu i rekli: »Učitelju, čovjek koji je bio s tobom s druge strane Jordana—onaj o kojem si govorio—on krsti i svi idu k njemu.«
27 Ivan je odgovorio: »Nitko ne može prisvojiti ništa ako mu to ne da Bog. 28 Vi sami možete posvjedočiti da sam rekao: ‘Ja nisam Krist.’ Bog me poslao da navijestim njegov dolazak. 29 Nevjesta pripada mladoženji. Mladoženjin prijatelj stoji sa strane, raduje se, pomaže i iščekuje njegov dolazak. Njegova je radost potpuna kad začuje mladoženjin glas. Takvu radost ja sada osjećam i ona je potpuna. 30 On će biti sve važniji, a ja sve nevažniji.«
Onaj koji dolazi s neba
31 Tko dolazi odozgo, taj je iznad svih. Tko je sa Zemlje, pripada Zemlji i govori o zemaljskim stvarima. Tko dolazi od Boga, taj je iznad svih! 32 On govori o onome što je vidio i čuo, no nitko ne prihvaća njegove riječi. 33 Tko prihvati njegove riječi, taj potvrđuje da je Bog istinit! 34 On, kojeg je poslao Bog, govori Božje riječi jer mu Bog daje Duha bez mjere. 35 Otac ljubi Sina i svu je vlast predao njemu. 36 Tko povjeruje u Sina, ima vječni život. A tko nije poslušan Sinu, neće nikada iskusiti taj život, već Božji gnjev ostaje na njemu.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International