Book of Common Prayer
Molitva za obnovu Izraela
Voditelju zbora. Po napjevu »Ljiljan svjedočanstva«. Asafova pjesma.
1 Izraelov pastiru, poslušaj nas!
Ti, što Josipov narod vodiš kao stado,
što sjediš na prijestolju iznad krilatih bića[a].
Neka se vidi tvoj sjaj
2 pred Efrajimom, Benjaminom i Manašeom.
Pokaži svoju snagu,
dođi i spasi nas!
3 Bože, obnovi nas!
Obasjaj nas svojim licem[b]
i spasi nas.
4 BOŽE Svevladaru, dokle ćeš se ljutiti
na molitve svojeg naroda?
5 Hraniš ga kruhom plača
i pojiš peharima suza.
6 Učinio si da se susjedi zbog nas prepiru
i da nam se neprijatelji rugaju.
7 Bože Svevladaru, obnovi nas!
Obasjaj nas svojim licem
i spasi nas.
8 Ti si nas iz Egipta donio kao lozu,
istjerao si druge narode i posadio je.
9 Za nju si iskrčio i priredio mjesto,
a ona se ukorijenila i ispunila zemlju.
10 Njena sjena planine je prekrila,
lišće je nadvisilo moćne cedrove.
11 Do Sredozemnog mora pružala je grane,
mladice je širila sve do Eufrata.
12 Zašto si srušio ograde koje su je čuvale,
da s nje beru svi koji prolaze?
13 Vepar iz šume je pustoši,
proždiru je poljske zvijeri.
14 Vrati nam se, Bože Svevladaru!
Pogledaj nas s neba i vidi!
Brini se o ovoj lozi,
15 o trsu koji si svojom rukom zasadio,
o sinu kojeg si za sebe odgojio.
16 Oni koji su je spalili i posjekli,
neka izginu od tvoje prijetnje!
17 Neka tvoja ruka bude
na čovjeku koji ti je zdesna,
na onome koga si za sebe odgojio.
18 Tada se nećemo od tebe okretati.
Oživi nas i tvoje ćemo ime prizivati!
19 BOŽE Svevladaru, obnovi nas!
Obasjaj nas svojim licem,
i spasi nas!
Sjećanje na veličanstvena Božja djela
Voditelju zbora i Jedutunu. Asafova pjesma.
1 Boga zazivam u pomoć,
vapim mu da me čuje.
2 Kad sam u nevolji, tražim Gospodara,
noću neumorno pružam ruke.
Moja se duša ne da utješiti.
3 Kad god se sjetim Boga, uzdišem;
kad o njemu mislim, duhom klonem. Selah
4 Ne daš da mi se sklope oči.
Uzrujan sam, ne mogu govoriti.
5 Razmišljam o davnim danima
i pradavnim vremenima.
6 Noću se sjećam kako sam pjevao.
Sa svojim srcem razgovaram,
u sebi tražim odgovor:
7 »Zar će nas Bog vječno odbacivati
i neće se više nikada smilovati?
8 Je li zauvijek nestala njegova ljubav,
je li za sve naraštaje propalo njegovo obećanje?
9 Zar je Bog zaboravio biti milostiv
pa je u gnjevu samilost zaključao?« Selah
10 Najveću mi patnju zadaje to što
snaga Svevišnjega više nije s nama.
11 Sjećat ću se BOŽJIH djela
i svih tvojih davnih čuda.
12 Mislit ću na sva tvoja djela
i razmišljati o onom što si učinio.
13 Svet je tvoj put, Bože.
Koji je bog velik kao naš?
14 Ti si Bog koji čini čuda,
svoju silu pokazuješ narodima.
15 Svojom si rukom otkupio svoj narod,
potomke Jakova i Josipa. Selah
16 Vode su te vidjele, Bože, i prepale se,
dubine su zadrhtale od straha.
17 Mračni oblaci izlili su vodu,
nebom se prolomio grom,
a tvoje su se munje razletjele.
18 Tvoja grmljavina ori se u vihoru,
bljeskanje obasjava svijet,
a zemlja drhti i trese se.
19 Tvoj put vodio je kroz more,
tvoja staza kroz silne vode,
ali nitko ti nije vidio stope.
20 Vodio si svoj narod kao stado,
pomoću Mojsija i Arona.
Molitva za milosrđe prema Jeruzalemu
Asafova pjesma.
1 Bože, narodi su upali u tvoj posjed
i okaljali tvoj sveti Hram,
a Jeruzalem pretvorili u ruševinu.
2 Leševe tvojih slugu
dali su pticama za hranu,
a meso tvojih vjernih zvijerima.
3 Krv su im izlili oko Jeruzalema kao vodu,
a nikoga nije bilo da ih sahrani.
4 Ruglo smo postali svojim susjedima,
smiju nam se i rugaju svi oko nas.
5 Dokle još, BOŽE?
Zar ćeš se dovijeka ljutiti?
Zar će tvoja ljubomora gorjeti kao oganj?
6 Izlij svoju srdžbu na narode koji te ne poznaju,
na kraljevstva koja ne prizivaju tvoje ime.
7 Jer, oni su proždrli Jakova
i opustošili njegovo boravište.
8 Ne kažnjavaj nas zbog grijeha naših predaka.
Iskaži nam milost i požuri,
jer smo posve bespomoćni.
9 Pomozi nam, Bože, naš Spasitelju,
radi slave svoga imena.
Izbavi nas i oprosti nam grijehe
radi časti svoga imena.
10 Zašto da narodi govore:
»Gdje im je Bog?«
Daj da vidimo i mi i drugi narodi
da se osvećuješ za prolivenu krv svojih slugu.
11 Neka hropci zatočenih dopru do tebe.
Svojom snagom oslobodi na smrt osuđene.
12 Sedmerostruko vrati okolnim narodima
za uvredu koju su ti nanijeli, Gospodaru.
13 Tada ćemo ti mi, tvoj narod,
ovce s tvog pašnjaka, zauvijek zahvaljivati.
O tvojoj ćemo slavi kroz sve naraštaje pričati.
Božje obećanje Davidu
(1 Ljet 17,1-15)
7 Kad se kralj nastanio u svojoj palači i kad mu je BOG dao da se odmori od svih neprijatelja koji su ga okruživali, 2 rekao je proroku Natanu: »Ja živim u palači od cedrovine, a Božji je kovčeg još uvijek u šatoru.«
3 Natan je odgovorio kralju: »Učini što si naumio. BOG je uz tebe.«
4 No već iste je noći BOG govorio Natanu:
5 »Idi k mojem slugi Davidu i reci mu da BOG kaže: ‘Ti mi nećeš sagraditi kuću u kojoj ću stanovati. 6 Nisam boravio u kući otkad sam Izraelce izveo iz Egipta pa sve do danas. Selio sam se naokolo i boravio u šatoru. 7 Svuda sam išao s Izraelcima. Zapovjedio sam plemenskim glavarima da se brinu za moj narod Izrael. No nikada ih nisam tražio da mi sagrade kuću od cedrovine.’«
8 »Zato, reci mojem slugi Davidu da mu BOG Svevladar poručuje: ‘Ja sam te doveo s pašnjaka, gdje si pazio na stada, da vladaš mojim narodom Izraelom. 9 Bio sam s tobom kamo god si išao. Pred tobom sam porazio sve tvoje neprijatelje. A sad ću te učiniti slavnim poput najvećih velikana na zemlji. 10 Odredio sam mjesto za svoj narod Izrael i utemeljio ga. Zato imaju dom u kojem ih više nitko neće uznemiravati. Zlikovci ih više neće ugnjetavati kao prije, 11 u vrijeme kad sam postavio suce[a] svome narodu. Dat ću ti da se odmoriš od svih neprijatelja. Ja, BOG, obećavam ti da ću učvrstiti tvoj dom.
12 Doći će vrijeme da umreš i pridružiš se svojim precima. Tada ću ti podići nasljednika—tvog potomka—i učvrstit ću njegovo kraljevstvo. 13 On će izgraditi dom mojem imenu, a ja ću zauvijek utvrditi prijestolje njegovog kraljevstva. 14 Bit ću mu otac, a on će mi biti sin. Kad pogriješi protiv mene, dat ću da ga drugi kažnjavaju. 15 No svoju ljubav i vjernost neću mu uskratiti, kao što sam to učinio Šaulu kojega sam uklonio pred tobom. 16 Tvoja obitelj i tvoje kraljevstvo održat će se zauvijek. Tvoje će prijestolje stajati čvrsto za sva vremena.’«
17 Natan je prenio Davidu sve te riječi i sve što je vidio.
Pavao u Korintu
18 Nakon toga, Pavao je otišao iz Atene i uputio se u Korint. 2 Ondje je sreo nekog Židova po imenu Akvila, koji je bio rodom iz Ponta, a nedavno je došao iz Italije zajedno sa svojom ženom Priscilom. Oni su otišli iz Italije jer je car Klaudije naredio da svi Židovi napuste Rim. Pavao je otišao posjetiti Akvilu i Priscilu. 3 Budući da se bavio istim zanatom kao i oni, izradom šatora, ostao je kod njih i radio s njima.
4 Svakog je šabata Pavao govorio u sinagogi. Nastojao je privući vjeri i Židove i Grke. 5 Kad su Sila i Timotej stigli iz Makedonije, Pavao je sve svoje vrijeme posvetio propovijedanju Radosne vijesti. Uvjeravao je Židove da je Isus—Mesija. 6 Kad su mu se Židovi suprotstavili i počeli ga vrijeđati, otresao je prašinu[a] sa svoje odjeće i rekao: »Sami ste krivi za svoju propast. Moja je savjest čista. Od sada idem k nežidovima.« 7 I Pavao ih je ostavio i otišao u kuću čovjeka po imenu Ticije Just, koji je štovao pravoga Boga, a njegova se kuća nalazila pokraj sinagoge. 8 Nadstojnik sinagoge zvao se Krisp. On i svi njegovi ukućani povjerovali su u Gospodina. I mnogi drugi Korinćani, koji su slušali Pavla, povjerovali su i krstili se.
9 Jedne je noći Bog rekao Pavlu u viziji: »Ne boj se, samo govori i nemoj prestati! 10 Ja sam s tobom. Nitko te neće napasti i nanijeti ti zlo jer mnogi ljudi u ovom gradu pripadaju meni.« 11 Pavao je ostao u Korintu godinu i pol dana i poučavao Korinćane Božjoj riječi.
Opomena nevjernom naraštaju
(Mt 16,1-4; Lk 11,16.29)
11 Tada su došli farizeji i počeli se prepirati s njim. Da ga iskušaju, tražili su od njega čudesni znak s Neba. 12 Isus je duboko uzdahnuo i rekao: »Zašto ovaj naraštaj traži znak? Govorim vam istinu. Nikakav vam se znak neće dati.« 13 Zatim je otišao od njih, ušao je opet u lađicu i otplovio na drugu stranu jezera.
Učenici ne razumiju Isusa
(Mt 16,5-12)
14 Njegovi su učenici zaboravili ponijeti kruh. Ništa nisu imali sa sobom u lađici osim jednoga kruha. 15 Isus ih je upozorio: »Pazite! Čuvajte se farizejskog i Herodovoga kvasca.«
16 A oni su počeli međusobno raspravljati o značenju, govoreći: »Rekao je to jer nemamo kruha.«
17 Isus je znao što govore pa im je rekao: »Zašto raspravljate o tome što nemate kruha? Još uvijek ne razumijete i ne shvaćate značenje? Zar ste tako tvrdoglavi? 18 Zar vaše oči ništa ne vide? Zar vaše uši ništa ne čuju? Zar se ne sjećate? 19 Kad sam razlomio pet kruhova za pet tisuća ljudi, koliko ste košara ostataka nakupili?«
»Dvanaest«, rekli su.
20 »Kad sam razlomio sedam kruhova za četiri tisuće ljudi, koliko ste punih košara ostataka nakupili?«
»Sedam«, rekli su.
21 Na to im je rekao: »Zar još uvijek ne razumijete?«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International