Book of Common Prayer
U slavu Boga Spasitelja
1 Slava BOGU!
Slavi BOGA, dušo moja!
2 Sve dok živim, BOGA ću slaviti,
dok trajem, njemu ću pjevati.
3 Ne oslanjajte se na vladare,
ljudi vas ne mogu spasiti.
4 Čovjek umre i u zemlju se vraća,
svi njegovi planovi nestaju.
5 Blago onom kome pomaže Jakovljev Bog,
koji je svu svoju nadu u BOGA položio.
6 Jer, on je stvorio nebo i zemlju,
mora i sve što u njima živi.
On ispunjava što je obećao.
7 Pravdu potlačenima pribavlja,
a gladnima hranu osigurava.
BOG zatvorenike oslobađa,
8 BOG slijepima oči otvara,
BOG podiže potlačene,
BOG voli pravednike.
9 BOG čuva strance i putnike,
brine za siročad i udovice,
a uništava zlonamjerne.
10 BOG će vladati zauvijek!
Tvoj Bog, Sione, vladat će
kroz sve naraštaje.
Slava BOGU!
U slavu svemoćnog Boga
1 Slavite BOGA!
Kako je dobro našem Bogu pjevati,
kako je ugodno njega slaviti.
2 BOG obnavlja Jeruzalem,
okuplja izraelske prognanike.
3 Liječi im slomljena srca
i njihove rane povija.
4 On zvijezde prebrojava
i svaku po imenu pozna.
5 Naš Gospodar je velik i silan,
mudrost mu nema granica.
6 BOG podiže ponizne,
na tlo ruši zle.
7 Pjesmom BOGU zahvaljujte,
na harfi našem Bogu svirajte.
8 On nebo prekriva oblacima
i kišom zemlju natapa.
Čini da trava raste po brdima
i usjevi za hranu ljudima.[a]
9 On svim životinjama osigurava hranu,
pa i mladim ptićima što ciče u gnijezdu.
10 Ne uživa on u snazi konja,
niti u trku hrabrih vojnika.
11 BOG uživa u ljudima koji ga poštuju,
koji se u njegovu ljubav pouzdaju.
12 Hvali BOGA, Jeruzaleme!
Slavi svoga Boga, Sione!
13 On zasune tvojih vrata ojačava
i tvoje stanovnike blagoslivlja.
14 Mir je donio u tvoju zemlju,
imaš obilje najboljeg žita.
15 On zemlji šalje svoju zapovijed,
što naredi, brzo se izvršava.
16 Snijegom sve pokriva kao vunom,
kao pepeo mraz rasipa zrakom.
17 Tuču baca s neba kao kamenje.
Tko može izdržati hladnoću koju šalje?
18 Kad izgovori drugu zapovijed, sve se otopi,
topli vjetar zapuše i vode poteku.
19 Svoju riječ objavio je Jakovu,
svoje uredbe i zakone Izraelu.
20 To nije učinio ni za jedan drugi narod,
druge nije poučio svojim zakonima.
Slavite BOGA!
U slavu BOGA
[a]1 Slava BOGU!
Cijelim srcem BOGU zahvaljujem
na skupu pravednika,
među svojom braćom.
2 Čudesno je sve što BOG čini,
lijepo je o tome razmišljati.
3 Veličanstveno je sve što učini,
nema kraja njegovoj pravednosti.
4 Pamtit će se njegova divna djela
jer BOG je milostiv i suosjećajan.
5 Hranu daje svojim vjernicima,
svog saveza uvijek se sjeća.
6 Svom narodu pokazao je svoju moć
i dao im u posjed zemlje nevjernika.
7 Djela su mu vjerna i pravedna,
a pravila sasvim pouzdana.
8 Postavljena su da traju zauvijek,
da se provode u istini i pravdi.
9 On je spasio svoj narod
i svoj Savez drži vječno.
Sveto i moćno je njegovo ime.
10 Poštovanjem BOGA počinje mudrost,
to dobro znaju svi koji ga časte.
Neka ga zauvijek slave!
Sreća pravednika
[b]1 Slava BOGU!
Blago čovjeku koji poštuje BOGA,
koji voli živjeti po njegovim pravilima.
2 Potomstvo će mu biti moćno,
naraštaj pravednika na zemlji.
3 U kući mu je bogatstvo i blagostanje,
njegova pravednost zauvijek traje.
4 Vjernom čovjeku i u tami je svjetlo
ako je blag, suosjećajan i pravedan.
5 Dobro je čovjeku koji je darežljiv,
koji rado daje i pošten je u poslu.
6 Jer, pravednik neće nikad posrnuti,
njega će se uvijek netko sjećati.
7 Ne mora se bojati loših vijesti
i postojano vjeruje u BOGA.
8 Nije zabrinut i ne strahuje,
porazit će sve neprijatelje.
9 Nesebično daje siromašnima,
o njegovim djelima dugo se priča.
On zaslužuje veliku čast.
10 A loši ljudi se ljute i zavide mu,
mrze ga, ali poslije nestanu.
Ono što žele nikad ne dobiju.
U slavu BOŽJE dobrote
1 Slava BOGU!
Slavite ga, vi BOŽJE sluge,
hvalite BOŽJE ime!
2 Neka se BOŽJE ime slavi
od sada pa do vječnosti.
3 Neka se BOŽJE ime hvali
od zore do zalaska sunca.
4 BOG je iznad svih naroda,
slava mu je i nad nebesima.
5 Tko je kao naš BOG?
Visoko na nebu njegov je tron.
6 Nisko se on mora sagnuti,
da bi nebesa i zemlju vidio.
7 Slaboga podiže iz prašine,
jadnika izvlači sa smetlišta.
8 Daje im mjesto pored važnih ljudi,
uz same vođe svoga naroda.
9 Ženi nerotkinji daje dom,
da radosno djecu podiže.
Slava BOGU!
David prebrojava narod
(1 Ljet 21,1-27)
24 BOG se opet razljutio na Izraelce pa je potaknuo Davida protiv njih.
Uputio ga je: »Idi i prebroji ljude u Izraelu i Judi!«
2 Kralj je rekao Joabu, zapovjedniku vojske: »Obiđi sva izraelska plemena od Dana do Beer Šebe[a] i prebroji narod. Želim znati koliko ih ima.«[b]
Bog kažnjava Davida
10 Nakon što je prebrojao cijeli narod, David se osjetio krivim.[a] Rekao je BOGU: »Počinio sam veliki grijeh. Molim te, BOŽE, oprosti mi jer sam postupio kao budala.«
11 Prije nego što je David ujutro ustao, BOG je poručio njegovom vidiocu[b] Gadu: 12 »Idi i reci Davidu da mu BOG kaže: ‘Tri su načina kako možeš biti kažnjen. Odaberi jedan, a ja ću izvršiti kaznu.’«
13 Gad je otišao k Davidu i rekao mu: »Odaberi jedno od troje: sedam[c] godina gladi u svojoj zemlji, tri mjeseca bježanja pred neprijateljima ili tri dana smrtonosne bolesti u svojoj zemlji. Razmisli i donesi odluku. Tvoj odgovor moram prenijeti onome koji me poslao.«
14 David je rekao Gadu: »Na velikoj sam muci. No bolje je da me kazni BOG jer je njegova milost velika. Samo ne daj da me kazne ljudi.«
15 Tako je BOG pustio pomor na Izrael, koji je počeo tog jutra i potrajao do kraja zadanog roka. Od Dana do Beer Šebe umrlo je sedamdeset tisuća ljudi.
16 Kad je anđeo digao ruku da uništi Jeruzalem, BOG se sažalio zbog sve te nesreće. Anđelu, koji je ljudima donosio smrt, rekao je: »Dosta je! Spusti ruku!«
Anđeo se tada nalazio pored gumna[d] Jebusejca[e] Araune.
David gradi žrtvenik na gumnu
17 Kad je vidio anđela, koji je ubijao narod, David je rekao BOGU: »Samo sam ja počinio grijeh i samo sam ja činio zlo. Ovi su me ljudi slijedili kao ovce. Radili su ono što sam im rekao. Molim te, kazni samo mene i moju obitelj.«
18 Toga je istog dana Gad došao k Davidu i rekao: »Idi i BOGU podigni žrtvenik na gumnu Jebusejca Araune.«
19 David je učinio kako mu je BOG poručio po Gadu.
20 Arauna je vidio kralja Davida i njegove ljude kako mu prilaze. Izišao je pred njih i poklonio se do zemlje. 21 Upitao je: »Zašto je moj gospodar kralj došao k svome slugi?«
David mu je odgovorio: »Došao sam kupiti gumno od tebe i na njemu podići žrtvenik BOGU. Tada će prestati pomor.«
22 Arauna je rekao Davidu: »Neka moj gospodar kralj uzme što god želi od mene da bi prinio žrtvu. Evo, tu su volovi za žrtvu paljenicu, mlatilice[f] i volovski jarmovi za drvo. 23 O kralju, sve ti to dajem.«
I još je rekao kralju: »Neka tvoj BOG prihvati tebe i tvoju žrtvu.«
24 No kralj mu je odgovorio: »Ne! Moram ti platiti. Neću BOGU prinositi žrtve koje su za mene besplatne.«
Tako je David kupio gumno i volove za pedeset srebrnjaka[g]. 25 Izgradio je žrtvenik BOGU i prinio žrtve paljenice i slavljenice[h]. BOG je tada odgovorio na njegove molitve za zemlju i zaustavio pomor u Izraelu.
23 Prije negoli je došla vjera bili smo zarobljeni Zakonom, dok nije došlo vrijeme da se objavi vjera. 24 Zakon je bio naš skrbnik do Krista da bismo mogli biti opravdani pred Bogom po vjeri. 25 Ali, sada, otkako je došla vjera, nismo više pod nadzorom skrbnika.
26 Po vjeri ste svi vi Božja djeca[a] u Kristu Isusu. 27 Jer, svi vi koji ste kršteni u Krista, odjenuli ste se u Krista. 28 Nema razlike između Židova i Grka. Nema razlike između robova i slobodnih. Nema razlike između muškarca i žene jer svi ste vi jedno u Kristu Isusu. 29 Budući da pripadate Kristu, vi ste Abrahamovi potomci i primili ste nasljedstvo po obećanju koje mu je dao Bog.
4 Ono što želim reći jest ovo: dok je nasljednik dijete, ne razlikuje se od roba iako je vlasnik svega. 2 Pod nadzorom je čuvara i upravitelja do vremena koje je odredio njegov otac. 3 Na isti smo način i mi, dok smo bili djeca, robovali beskorisnim pravilima ovoga svijeta. 4 No kad je nastupilo pravo vrijeme za to, Bog je poslao svoga Sina, kojeg je rodila žena i koji je bio podložan Zakonu, 5 kako bi Sin mogao otkupiti one koji su pod Zakonom i učiniti ih svojom djecom.
6 Budući da ste njegova djeca, Bog je poslao Duha svojega Sina u vaša srca koji kliče—»Abba[b], Oče!« 7 Tako više nisi rob, nego sin. A budući da si sin, Bog te učinio svojim nasljednikom.
Isus—svjetlo svijeta
12 Tada se Isus ponovo obratio ljudima: »Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, imat će svjetlo koje daje život i nikada više neće hodati po mraku.«
13 Farizeji su mu rekli: »Ti sve to govoriš sâm o sebi. Ne možemo to prihvatiti kao istinu.«
14 »Čak i ako govorim sâm za sebe«, odvratio im je Isus, »ono što govorim, istina je, jer znam odakle sam došao i kamo idem. Vi pak ne znate ni odakle sam došao ni kamo idem. 15 Sudite ljudskim mjerilima. Ja ne sudim nikome. 16 Ako pak donosim presudu, moja je presuda ispravna jer je ne donosim sâm. Otac koji me je poslao—on je sa mnom. 17 U vašem Zakonu piše da su izjave dvojice svjedoka istinite ako se podudaraju. 18 Ja govorim sâm za sebe i Otac, koji me je poslao, govori za mene.«
19 »Pa gdje je onda tvoj Otac?« pitali su ga.
Isus je odgovorio: »Vi ne poznajete ni mene ni moga Oca. Da znate tko sam ja, znali biste i tko je moj Otac.« 20 Sve je ovo Isus rekao u Hramu, nedaleko od mjesta na kojem su bile postavljene kutije za novčane darove. Nitko ga nije uhitio jer njegovo vrijeme još nije bilo došlo.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International