Book of Common Prayer

Molitva za pomoć

Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram.

BOG je zaštitnik

Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram.

U slavu Jeruzalema

Davidova pjesma pri usponu u Hram.

Molitva za BOŽJU milost

Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram.

Bog, zaštitnik Izraela

Davidova pjesma pri usponu u Hram.

Sigurnost Božjeg naroda

Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram.

Molitva za oslobođenje

Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram.

U slavu Božje dobrote

Salomonova pjesma pri usponu u Hram.

⁹ Abšalom je slučajno pao u ruke Davidovim slugama. Bježao je na mazgi. Kad je prolazio ispod gustih grana velikog hrasta, glava mu je zapela u granama. Ostao je visjeti u zraku iznad zemlje^[a], a mazga je otrčala dalje.

¹⁰ To je vidio neki čovjek i dojavio Joabu: »Upravo sam vidio Abšaloma kako visi na drvetu.«

¹¹ A Joab će: »Zašto ga nisi odmah ubio i spustio tijelo na zemlju? Dao bih ti deset srebrnjaka^[b] i ratnički pojas.«

¹² No čovjek mu je odgovorio: »Kad bi mi dao i tisuću srebrnjaka^[c], ne bih podigao ruku na kraljevog sina. Svi smo čuli kad je kralj zapovjedio tebi, Abišaju i Itaju da morate čuvati mladog Abšaloma. ¹³ Da sam ubio Abšaloma, kralj bi za to doznao, a ti bi me kaznio.«

¹⁴ Joab odgovori: »Neću gubiti vrijeme ovdje s tobom.«

Uzeo je tri koplja i zabio ih Abšalomu u srce dok je još živ visio na drvetu. ¹⁵ Zatim ga je opkolilo deset Joabovih mladih vojnika koji su ga dotukli. ¹⁶ Tada je Joab zatrubio u rog i vojska je obustavila daljnji progon Izraelaca. ¹⁷ Odnijeli su Abšalomovo tijelo u šumu, bacili ga u veliku jamu i zatrpali gomilom kamenja. U međuvremenu, svi su Izraelci pobjegli svojim kućama.

¹⁸ Još dok je bio živ, Abšalom je u Kraljevoj dolini postavio kameni stup. Govorio je: »Nemam sina koji bi sačuvao ime moje obitelji.« Taj se spomenik i danas naziva Abšalomov spomenik.

¹² Kad se razdanilo, Židovi su skovali urotu. Zakleli su se, uz zaziv prokletstva na sebe, da neće ni jesti ni piti sve dok ne ubiju Pavla. ¹³ Bilo ih je više od četrdeset koji su sudjelovali u toj uroti. ¹⁴ Potom su otišli vodećim svećenicima i starješinama te im rekli: »Čvrsto smo se zakleli, uz zaziv prokletstva na sebe, da nećemo ništa jesti sve dok ne ubijemo Pavla. ¹⁵ A vi sada, zajedno s Vijećem, zatražite od zapovjednika da dovede Pavla k vama. Recite mu da želite detaljnije ispitati njegov slučaj. Mi smo ga spremni ubiti dok je još na putu.«

¹⁶ No sin Pavlove sestre saznao je za zasjedu. Uputio se u vojarnu i obavijestio Pavla. ¹⁷ Pavao je pozvao jednoga od časnika i rekao mu: »Odvedi ovog mladića zapovjedniku! Ima mu nešto priopćiti.« ¹⁸ Časnik je odveo mladića zapovjedniku i rekao mu: »Zatvorenik Pavao pozvao me i zamolio da ti dovedem ovoga mladića jer ti želi nešto priopćiti.«

¹⁹ Zapovjednik je uzeo mladića za ruku, poveo ga u stranu i rekao: »Što mi želiš reći?«

²⁰ Mladić je odgovorio: »Židovi su se dogovorili da te zamole da dovedeš Pavla sutra pred Vijeće. Izlika će im biti da ga žele detaljnije ispitati. ²¹ To nije istina, više od njih četrdeset čeka Pavla u zasjedi. Zakleli su se da neće ni jesti ni piti sve dok ga ne ubiju. Oni su spremni, samo čekaju tvoj pristanak.«

²² Zapovjednik je otpustio mladića i naredio mu: »Ne govori nikomu da si me obavijestio o ovome.«

Pavla šalju u Cezareju

²³ Zatim je pozvao dvojicu časnika i rekao im: »Do devet sati navečer pripremite dvjesto vojnika za put u Cezareju. Pripremite i sedamdeset konjanika i dvjesto strijelaca. ²⁴ Pripremite Pavlu konje za put i dovedite ga upravitelju Feliksu živog i zdravog.«

Odakle Isusu vlast?

(Mt 21,23-27; Lk 20,1-8)

²⁷ Isus i učenici vratili su se u Jeruzalem. Dok je Isus šetao Hramom, pristupili su mu vodeći svećenici, učitelji Zakona i starješine naroda ²⁸ pa ga upitali: »Kakvu vlast imaš da sve to činiš? Tko ti ju je dao?«

²⁹ Isus im je rekao: »I ja ću vas nešto pitati. Ako mi odgovorite, ja ću vam reći tko me ovlastio da to činim. ³⁰ Je li Ivanovo krštenje došlo s Neba ili je došlo od ljudi? Odgovorite mi!«

³¹ Oni su počeli raspravljati među sobom: »Ako kažemo: ‘Došlo je s Neba’, on će reći: ‘Zašto mu onda niste vjerovali?’ ³² Ne možemo reći: ‘Došlo je od ljudi’, zbog naroda.« Bojali su se naroda jer su ljudi vjerovali da je Ivan bio prorok.

³³ Stoga, rekli su Isusu: »Ne znamo.«

Na to im je Isus rekao: »Onda neću ni ja vama reći kakvom vlašću ovo činim.«

Bog šalje svoga Sina

(Mt 21,33-46; Lk 20,9-19)

12 Tada im je Isus počeo govoriti u usporedbama: »Čovjek je posadio vinograd i oko njega sagradio zid. Iskopao je jamu za tiješnjenje grožđa i napravio toranj za zaštitu. Zatim je vinograd iznajmio nekim vinogradarima pa je otišao na put. ² Kad je došlo vrijeme berbe, poslao je slugu da od vinogradara uzme njegov dio grožđa. ³ No oni su ga uhvatili, prebili ga i poslali natrag praznih ruku. ⁴ Vlasnik im je poslao drugog slugu. Njemu su razbili glavu ⁵ i izvrijeđali ga. Poslao je još jednog slugu, ali su i njega ubili. Slao im je još mnogo drugih, od kojih su neke pretukli, a neke ubili.

⁶ Vlasniku je još jedino preostalo da pošalje svoga voljenog sina. Tako je njega poslao kao posljednjega. Mislio je: ‘Moga će sina sigurno poštovati!’

⁷ No vinogradari su među sobom govorili: ‘Ovo je nasljednik. Ubijmo ga i nasljedstvo će pripasti nama!’ ⁸ Uhvatili su ga, ubili i izbacili iz vinograda.

⁹ Što će sada učiniti vlasnik vinograda? Doći će i poubijati te vinogradare, a vinograd dati drugima. ¹⁰ Sigurno ste pročitali ovaj tekst u Svetom pismu:

¹² Židovski su vođe počeli tražiti način kako da uhite Isusa jer su znali da je ova usporedba bila namijenjena njima. No bojali su se ljudi pa su ga ostavili i otišli.