Book of Common Prayer
Molitva čovjeka u nevolji
Molitva izmučenog patnika koji se žali BOGU.
1 Poslušaj moju molitvu, BOŽE,
neka moj vapaj dođe do tebe.
2 Nemoj mi okrenuti leđa[a]
u dan moje nevolje.
Saslušaj me i brzo se odazovi
na dan kad te pozovem.
3 Jer, život mi nestaje kao dim,
tijelo mi gori kao žeravica.
4 Srce mi je kao trava, zgaženo i uvenulo,
pa zaboravljam na jelo.
5 Zbog glasnog jadikovanja,
postao sam kost i koža.
6 Usamljen sam kao lešinar u pustinji,
kao sova što živi u ruševinama.
7 Ležim budan jer ne mogu spavati.
Sličan sam samotnoj ptici na krovu.
8 Neprijatelji me neprestano vrijeđaju.
Izrugivači moje ime koriste za psovku.
9 Umjesto kruha, jedem pepeo
dok mi suze u čašu kapaju.
10 To je zbog tvog bijesa i srdžbe
jer si me dignuo pa odbacio.
11 Život mi prolazi kao večernja sjena
i sušim se kao trava koja vene.
12 Ali ti, BOŽE, kraljuješ na prijestolju dovijeka,
ljudi te se sjećaju kroz sva pokoljenja.
13 Ustat ćeš i na Sion se sažaliti,
došlo je vrijeme milosti,
došao je pravi čas.
14 Jer, tvoje sluge vole njegovo kamenje,
a žaloste ih njegove ruševine.
15 BOŽJEG imena bojat će se narodi
i tvoje slave svi zemaljski kraljevi.
16 Jer, BOG će ponovo sagraditi Sion
i pokazati se u svojoj slavi.
17 Saslušat će molitvu bespomoćnih,
neće njihovu molbu prezreti.
18 Neka se ovo zapiše za naraštaj budući
pa će hvaliti BOGA narod koji će se tek roditi:
19 »BOG je pogledao iz svog svetišta na visinama,
s nebesa je osmotrio zemlju,
20 da čuje zapomaganje zatočenih
i oslobodi na smrt osuđene,
21 da BOŽJE ime objavljuju na Sionu,
da ga hvale u Jeruzalemu
22 kad se narodi i kraljevstva okupe
da zajedno BOGU služe.«
23 Usred života snagu mi je skršio,
dane moga života je skratio.
24 Rekao sam: »Bože moj, nemoj me uzeti dok sam mlad!
A tvoje godine traju kroz sve naraštaje.
25 Davno si temelje zemlje postavio
i nebo svojim rukama načinio.
26 Ti ostaješ, a oni će nestati,
kao odjeća će se potrošiti.
Kao odijelo ćeš ih promijeniti
i tako će proći.
27 Ali ti si uvijek isti
i tvoj život ne završava.
28 Mi smo tvoji sluge
i naša djeca živjet će spokojno,
pod tvojom skrbi njihovo potomstvo bit će sigurno.«
Peta knjiga Psalama
(Psalmi 107–150)
U slavu Božje dobrote
1 Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
vječna je ljubav njegova.
2 Oni koje je BOG otkupio,
od neprijatelja oslobodio,
neka mu uvijek iznova zahvaljuju.
3 Okupio ih je iz mnogih zemalja,
s istoka i zapada, sjevera i juga.
4 Lutali su bespućem pustinje,
ne nalazeći put do grada
u kojem bi se nastanili.
5 Bili su gladni i žedni,
potpuno klonuli.
6 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
7 Poveo ih je pravim putem,
ravno u grad gdje će živjeti.
8 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
9 Jer, on žednima gasi žeđ,
a gladne hrani dobrim jelima.
10 Neki su bili u tami zarobljeni,
zatvorenici željezom okovani.
11 Radili su protiv Božjih riječi
i prezirali upute Svevišnjeg.
12 Lomili su se pod teretom teškog života,
posrtali i padali, no pomoći nije bilo.
13 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
14 Izveo ih je iz tamnice,
raskidao njihove okove.
15 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
16 Jer, on probija metalna vrata
i lomi njihove šipke od željeza.
17 Neki su se glupo odlučili za grijeh
pa su trpjeli zbog svojih prijestupa.
18 Sva hrana im se zgadila,
bili su na rubu smrti.
19 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
20 Na njegovu riječ su ozdravili,
od smrti su bili spašeni.
21 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
22 Prinosite žrtve zahvalnice
i o njegovim djelima
pjevajte pjesme radosnice.
23 Neki su brodovima zaplovili morima
da bi poslovali preko velikih voda.
24 Vidjeli su što može BOG,
na moru su gledali njegova čudesa.
25 Na njegovu riječ, vihor je zapuhao
i divlje morske valove podigao.
26 Dizali su se do neba i spuštali u dubinu.
U opasnosti, sva hrabrost im je nestala.
27 Teturali su i posrtali kao pijani,
mornarska vještina nije im pomogla.
28 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
29 Oluju je utišao,
morske valove smirio.
30 Radovali su se mirnom moru,
a on ih je odveo u željenu luku.
31 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
32 Neka ga slavi sav okupljeni narod,
neka ga hvali vijeće starješina.
19 Kralj se obratio Itaju iz Gata: »Zašto i ti ideš s nama? Ionako si stranac, prognanik iz svoje zemlje. Vrati se i ostani uz novog kralja. 20 Tek si mi se jučer pridružio. Ne trebaš lutati sa mnom od jednog mjesta do drugog. Povedi svoje sunarodnjake i vratite se. Neka vam BOG iskaže svoju ljubav i vjernost.«[a]
21 Ali Itaj je odgovorio kralju: »Zaklinjem se i BOGU i tebi, gospodaru kralju, gdje god budeš, živ ili mrtav, tu će biti i tvoj sluga.«
22 Nato će mu David: »Dobro, pođimo dalje.«
Tako je Itaj iz Gata nastavio dalje u povorci sa svim drugim Gaćanima i njihovim obiteljima.
23 Svi su glasno plakali dok je prolazio David sa svojim ljudima. Povorka je prošla preko doline potoka Kidrona i krenula dalje, putem prema pustinji. 24 Abjatar i Sadok, kao i svi Leviti, nosili su kovčeg Božjeg saveza. Spustili su ga i čekali dok pored njega nije prošao sav narod na izlasku iz grada.
25 Kralj je rekao Sadoku: »Vrati Božji kovčeg u grad. Ako mi je BOG naklonjen, vratit ću se u Jeruzalem i ponovo vidjeti Božji kovčeg i mjesto gdje stoji. 26 Ako mi BOG nije naklonjen, neka sa mnom čini kako misli da je najbolje.«
27 Kralj je još rekao svećeniku Sadoku: »Zar ne shvaćaš što se događa? Mirno se vrati u grad sa svojim sinom Ahimaasom i s Jonatanom, Abjatarovim sinom, 28 a ja ću na riječnim prijelazima prema pustinji čekati vijesti od vas.«
29 Tako su Sadok i Abjatar vratili Božji kovčeg i ostali u Jeruzalemu.
30 David se plačući uspinjao na Maslinsku goru, pokrivene glave i bos.[b] I sav se narod s njim uspinjao plačući, pokrivenih glava.
31 David je primio vijest da je Ahitofel među urotnicima s Abšalomom.
Pomolio se: »BOŽE, učini da Ahitofelovi savjeti budu glupi.«
32 David je stigao na vrh Maslinske gore, gdje se štovalo Boga, a ondje ga je dočekao Arkijac Hušaj, razderane odjeće i glave posute zemljom u znak tuge.
33 David mu je rekao: »Ako kreneš sa mnom, bit ćeš mi na teret. 34 No ako se vratiš u grad i kažeš Abšalomu: ‘Kralju, bit ću ti sluga. Prije sam bio sluga tvog oca, a sad ću služiti tebi’, pomoći ćeš mi tako što ćeš kvariti Ahitofelove savjete. 35 Sve što čuješ u kraljevoj palači prenosit ćeš svećenicima Sadoku i Abjataru. 36 S njima su i njihovi sinovi Ahimaas i Jonatan pa ćeš mi po njima javljati sve što čuješ.«
37 Tako je Davidov prijatelj Hušaj stigao u Jeruzalem baš kad je Abšalom ulazio u grad.
37 Baš kad su se spremali odvesti ga u vojarnu, Pavao je rekao zapovjedniku: »Smijem li vam se obratiti?«
Zapovjednik je rekao: »Zar ti znaš grčki? 38 Ti onda nisi onaj Egipćanin koji je prije nekog vremena započeo pobunu i poveo sa sobom u pustinju četiri tisuće razbojnika?«
39 Pavao je odgovorio: »Ja sam Židov iz Tarza, građanin znamenitoga grada u Ciliciji. Molim vas, dopustite mi da se obratim narodu!«
40 I zapovjednik mu je dopustio. Pavao je stao na stepenice i rukom dao znak da želi govoriti. Narod se stišao, a Pavao je počeo govoriti na aramejskom jeziku.
Pavao se obraća narodu
22 »Braćo i očevi naroda, poslušajte što imam reći pred vama u svoju obranu!« 2 Kad su čuli da im se obratio na aramejskom, još su se više stišali. Tada je Pavao rekao: 3 »Ja sam Židov. Rođen sam u Tarzu u Ciliciji, ali sam odrastao u ovom gradu. Bio sam Gamalielov učenik i on me potanko poučio Zakonu naših predaka. Revno sam služio Bogu, kao što to i vi danas činite. 4 Progonio sam i ubijao one koji su slijedili Put, uhićivao muškarce i žene te ih odvodio u zatvor. 5 O tome mogu posvjedočiti vrhovni svećenik i čitavo Vijeće starješina. Od njih sam primio pisma za našu židovsku braću u Damasku. Otišao sam onamo da uhitim Isusove sljedbenike i privedem ih u Jeruzalem da budu kažnjeni.«
Pavao govori o svom obraćenju
6 »Kad sam već bio blizu Damaska, negdje oko podne, odjednom je oko mene zasjalo jako svjetlo s neba. 7 Pao sam na zemlju i začuo glas koji mi je rekao: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’ 8 Ja sam upitao: ‘Gospodine, tko si ti?’, a glas mi je odgovorio: ‘Ja sam Isus iz Nazareta kojega ti progoniš.’ 9 Oni koji su bili sa mnom vidjeli su svjetlo, ali nisu čuli glas koji mi je govorio. 10 Ja sam upitao: ‘Što da radim, Gospodine?’ A Gospodin mi je rekao: ‘Ustani i idi u Damask! Tamo će ti biti rečeno sve što ti je određeno da učiniš.’ 11 Budući da je svjetlost bila toliko jaka da sam oslijepio, moji su me suputnici, vodeći me za ruku, odveli u Damask.
12 Ondje se nalazio čovjek po imenu Ananija[a], vjeran vršilac Zakona. Njega su cijenili svi tamošnji Židovi. 13 On mi je pristupio, stao pokraj mene i rekao: ‘Brate Savle, progledaj!’ Istoga sam trena progledao i ugledao Ananiju. 14 On mi je rekao: ‘Bog naših predaka izabrao te je da upoznaš njegovu volju. Izabrao te je da vidiš njegovog Pravednika i čuješ glas iz njegovih usta. 15 Ti ćeš svim ljudima govoriti o njemu i o tome što si vidio i čuo. 16 A sada, ne čekaj ni trena! Ustani i krsti se! Operi se od svojih grijeha, zazivajući njegovo ime.’
Isus iscjeljuje slijepca
(Mt 20,29-34; Lk 18,35-43)
46 Zatim su stigli u Jerihon. Kad su Isus, njegovi učenici i mnoštvo naroda odlazili iz Jerihona, pokraj ceste je sjedio slijepi prosjak. Zvao se Bartimej, što znači »Timejev sin«. 47 Kad je čuo da je to Isus iz Nazareta, počeo je glasno vikati: »Isuse, Davidov Sine, smiluj mi se!«
48 Mnoštvo ga je korilo i ušutkivalo. No on je vikao još glasnije: »Davidov Sine, smiluj mi se!«
49 Isus je zastao i rekao: »Pozovite ga!«
Pozvali su slijepca i rekli mu: »Ne gubi nadu, ustani! Isus te zove.« 50 Slijepac je odbacio svoj kaput, poskočio i prišao Isusu.
51 Isus ga je upitao: »Što želiš da učinim za tebe?«
Slijepac mu je odgovorio: »Učitelju, učini da progledam.«
52 Isus mu je rekao: »Idi! Tvoja te vjera ozdravila.« I slijepac je odmah progledao te pošao za Isusom.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International