Book of Common Prayer
Molitva za sud nad Izraelovim neprijateljima
Asafova pjesma zahvale.
1 Bože, nemoj šutjeti!
Ne budi nijem, Bože,
i nemoj mirovati!
2 Tvoji neprijatelji su se pokrenuli,
digli su glavu oni koji te mrze.
3 Lukavo spletkare protiv tvog naroda,
urotili su se protiv tvojih štićenika.
4 Govore: »Hajde da ih zatremo kao narod,
da se Izraelovo ime više ne spominje.«
5 Jer, složno kuju urote,
sklapaju savez protiv tebe
6 šatori Edoma i Išmaela,
Moab i Hagrićani,
7 Gebal[a], Amon i Amalek,
Filisteja i građani Tira.
8 Čak im se i Asirija pridružila,
pomaže Lotovim potomcima. Selah
9 Postupi s njima kao i s Midjancima,
kao sa Siserom i Jabinom kod potoka Kišona,
10 koji su kod En Dora poginuli
i u zemlji istrunuli.
11 Kazni im poglavare kao Oreba i Zeeba,
kao njihove vladare Zebaha i Salmuna,
12 koji su htjeli Božje pašnjake
zaposjesti i preoteti.
13 Učini da budu kao pljeva u vihoru,
kao slama na vjetru.
14 Kao što oganj proždire šumu
i plamen pali planine,
15 tako ih potjeraj svojim vihorom
i prestravi olujnim vjetrom.
16 Lica im prekrij sramotom
da tebe potraže, BOŽE.
17 Neka se dovijeka stide i plaše,
neka u sramoti propadnu!
18 Neka znaju da je tvoje ime JA JESAM,
da si jedini Svevišnji nad cijelom zemljom.
Himna slavljenja
Davidov hvalospjev.
[a]1 Veličat ću te, moj Bože i Kralju,
tvoje ime slaviti, uvijek i zauvijek.
2 Svakoga dana tebe ću slaviti,
ime ti hvaliti, uvijek i zauvijek.
3 Velik je BOG, svake slave dostojan,
nedokučivo je njegovo veličanstvo.
4 Svaki naraštaj tebe će proslaviti,
tvoja silna djela nasljednicima objaviti.
5 Divni su tvoje veličanstvo i slava,
svima ću o tvojim čudesima pričati.
6 Oni će govoriti o tvojim čudesima,
a ja ću im objaviti tvoju veličinu.
7 Pričat će o tvojoj velikoj dobroti,
glasno pjevati o tvojoj pravednosti.
8 BOG je milostiv i suosjećajan,
uvijek strpljiv i pun ljubavi.
9 BOG je dobar prema svima,
milostiv svemu što je stvorio.
10 Hvalit će te, BOŽE, sve što si stvorio,
svi tvoji vjernici će te slaviti.
11 Govorit će o slavi tvoga kraljevstva,
pričati o tvojoj snazi i moći.
12 Ljudima će obznaniti tvoja silna djela
i veličanstveni sjaj tvoga kraljevstva.
13 Tvoje kraljevstvo trajat će zauvijek,
vladat ćeš generacijama što dolaze.
BOG je vjeran svojim obećanjima,
dosljedan u svemu što čini.[b]
14 BOG podiže sve koji padnu,
uspravlja nevoljom pognute.
15 Sva živa bića u tebe gledaju,
ti ih hraniš kad hranu trebaju.
16 Velikodušno otvaraš svoje ruke,
svakom biću daješ sve što treba.
17 BOG je pravedan u svemu što čini,
u svim svojim djelima je vjeran.
18 BOG je blizu svima koji ga zovu,
svima koji ga uistinu trebaju.
19 Želje ispunjava svojim vjernicima,
vapaj njihov čuje pa ih spašava.
20 BOG čuva sve one koji ga vole,
a uništava ljude koji čine zlo.
21 Pjevat ću hvalospjev BOGU.
Neka svi slave njegovo sveto ime,
hvale ga uvijek i zauvijek.
Molba za povratak Božje naklonosti
Voditelju zbora. Pjesma hvale Korahovih potomaka.
1 Milostiv si bio svojoj zemlji, BOŽE.
Jakovljevom narodu vratio si blagostanje.
2 Uklonio si krivnju svog naroda,
pokrio sve njegove grijehe. Selah
3 Sklonio si svu svoju srdžbu
i odustao od svoje ljutnje.
4 Obnovi nas, Bože, naš Spasitelju,
i okončaj svoj gnjev prema nama.
5 Zar ćeš se zauvijek na nas ljutiti?
Hoće li se tvoj gnjev protezati kroz sve naraštaje?
6 Nećeš li nas ponovo oživjeti,
da se tvoj narod raduje u tebi?
7 Pokaži nam svoju ljubav, BOŽE,
i daj nam svoje spasenje.
8 Želim čuti što BOG govori
jer obećava mir svom narodu
i svim vjernima—
samo da se ne vrate svojim ludostima.
9 Da, njegovo spasenje je blizu
svima koji ga se boje.
Ponovo će se Božja slava
nastaniti u našoj zemlji.
10 Sastat će se ljubav i istina,
poljubiti pravednost i mir.
11 Istina će niknuti iz zemlje,
a pravednost gledati s neba.
12 BOG će dati ono što je dobro
i naša zemlja dat će svoj rod.
13 Pravednost će ići pred njim
i pripremiti mu put za dolazak.
Molba za pomoć protiv neprijatelja
Davidova molitva.
1 Čuj me, BOŽE, javi mi se,
jer sam jadan i nemoćan.
2 Dušu mi čuvaj jer sam ti odan.
Ti si moj Bog, spasi slugu svog,
koji se u tebe pouzdaje.
3 Smiluj mi se, Gospodine,
jer ti cijeli dan vapim.
4 Obraduj svoga slugu,
jer za tobom žudim.
5 Bože, ti si dobar i spreman opraštati,
pun ljubavi prema onima koji te zovu.
6 BOŽE, čuj moju molitvu.
Saslušaj moj vapaj za milost.
7 Vapim ti u dan svoje nevolje
jer znam da ćeš mi odgovoriti.
8 Nema boga kao što si ti, Gospodaru,
i nitko ne čini što činiš ti.
9 Doći će svi narodi koje si stvorio
i pokloniti se pred tobom, Bože.
I svi će tada slaviti tvoje ime.
10 Velika i čudesna djela činiš
—samo ti si Bog.
11 Nauči me svom putu, BOŽE,
da hodam u tvojoj istini.
Daj mi odlučno srce
da poštujem tvoje ime.
12 Svim srcem ću ti zahvaljivati,
uvijek ću tvoje ime slaviti.
13 Velika je tvoja ljubav prema meni.
Iz dubina smrti život si mi izbavio.
14 Oholi se dižu na mene,
nasilnici traže moj život,
a za tebe ih uopće nije briga.
15 A ti si, Bože, darežljiv i milosrdan,
strpljiv u ljutnji, pun ljubavi i vjernosti.
16 Okreni se k meni i smiluj mi se;
daj svoju snagu svome slugi
i spasi sina svoje sluškinje.
17 Pokaži mi znak svoje dobrote!
Neka ga vide oni koji me mrze.
I neka se postide, moj BOŽE,
jer si mi pomogao i utješio me.
David i Bat Šeba
11 U proljeće je David poslao Joaba s vojnim zapovjednicima i cijelom izraelskom vojskom u pohod na Amonce. Zaposjeli su amonsku prijestolnicu Rabu.
No David je ostao u Jeruzalemu. 2 Jedne je večeri, nakon popodnevnog odmora, ustao i šetao po krovu kraljevske palače. Opazio je ženu koja se kupala. Bila je vrlo lijepa. 3 David je poslao da se netko raspita o njoj. Javili su mu: »To je Bat Šeba, Eliamova kći, žena Urije Hetita.«
4 Poslao je glasnike da je dovedu. Kad je došla, David je spavao s njom, i to baš kad se bila očistila od mjesečnice. Potom se vratila svojoj kući.
5 Kad je shvatila da je zatrudnjela, poručila je Davidu: »Trudna sam.«
6 Nato je David poslao poruku Joabu: »Pošalji mi Uriju Hetita.«
David pokušava sakriti svoj grijeh
Joab je poslao Uriju Davidu. 7 Kad je Urija stigao, David se raspitivao kako su Joab i vojnici te kako se odvija rat.
8 Zatim mu je rekao: »Idi kući i opusti se sa svojom ženom.«
Za Urijom su iz palače poslali dar od kralja. 9 No Urija nije otišao kući. Prespavao je na ulazu u palaču s drugim kraljevim slugama.
10 Davidu su javili da Urija nije bio kod kuće. David ga upita: »Upravo si došao s puta. Zašto nisi otišao kući?«
11 Urija odgovori: »Kovčeg saveza, Izrael i Juda borave u šatorima, a moj gospodar Joab i vojnici moga gospodara kralja borave na otvorenome. Kako onda da ja odem kući, jedem i pijem, i spavam sa svojom ženom? Zaklinjem se kraljem, nikad to ne bih mogao učiniti!«
12 Tada će David: »Ostani ovdje još danas, a sutra te šaljem natrag.«
Urija je toga dana ostao u Jeruzalemu, a sutradan ga je 13 David pozvao da s njim jede i pije. Napio ga je, ali Urija uvečer ipak nije otišao kući. Opet je ostao s kraljevim slugama spavati na prostirci.
David planira Urijinu smrt
14 Ujutro je David napisao pismo Joabu i poslao ga po Uriji. 15 Napisao je: »Stavi Uriju u prve redove gdje je borba najžešća. Neka tamo ostane sâm, da ga neprijatelj obori i ubije.«
16 Dok je Joab držao grad pod opsadom, stavio je Uriju na položaj gdje su bili najžešći neprijateljski ratnici Amonci. 17 Kad su vojnici izašli iz grada i sukobili se s Joabovom vojskom, poginuli su neki od Davidovih ljudi, a među njima i Urija Hetit.
18 Joab je poslao Davidu detaljan izvještaj o bitci. 19 Rekao je glasniku: »Kad kralju ispričaš sve što se dogodilo, 20 možda će se naljutiti i pitati: ‘Zašto ste se toliko primaknuli gradu? Zar niste mogli pretpostaviti da će vas zasuti strijelama sa zidina? 21 Tko je i kako ubio Abimeleka, Jerubaalovog[a] sina? Zar nije žena bacila na njega mlinski kamen sa zidina pa je poginuo u Tebesu? Zašto ste prišli tako blizu zidinama?’ Ako te tako bude pitao, reci mu: ‘Poginuo je i tvoj sluga Urija Hetit.’«
22 Glasnik ode k Davidu i ispriča sve kako mu je Joab rekao.
23 Pričao je: »Napali su nas na otvorenome, ali mi smo ih potisnuli prema ulazu u grad. 24 Tada su nas sa zidina zasuli strijelama. Poginulo je nekoliko kraljevih vojnika, a među njima i tvoj sluga Urija Hetit.«
25 Nato David reče glasniku: »Ovako reci Joabu: ‘Neka te ovaj poraz ne obeshrabri jer nikad se ne zna tko će stradati od mača. Navali na grad još žešće i uništi ga.’ Reci tako Joabu i ohrabri ga.«
David uzima Bat Šebu za ženu
26 Kad je Urijina žena Bat Šeba čula da joj je muž poginuo, žalila je za njim. 27 A kad je prošlo vrijeme žalovanja, David je poslao po nju. Doveli su je u kraljevsku palaču, gdje je postala kraljevom ženom i rodila mu sina.
BOG je vidio zločin koji je počinio David.
Skevini sinovi
11 Bog je preko Pavla činio izvanredna čuda. 12 Ljudi su čak bolesnicima donosili rupčiće i marame, koje je Pavao bio upotrebljavao, a bolesni su tada ozdravljali i zli su duhovi izlazili iz njih.
13 Tamo su bili i neki Židovi koji su pokušavali istjerivati zle duhove izgovaranjem imena Gospodina Isusa. Govorili su: »Zapovijedam ti u ime Isusa o kojem Pavao propovijeda!« 14 To su radila sedmorica sinova nekoga židovskoga vodećeg svećenika koji se zvao Skeva.
15 A jednom im je zao duh odgovorio: »Ja znam tko je Isus i poznajem Pavla, a tko ste vi?«
16 Tada je čovjek u kojem se nalazio zao duh skočio na njih, svladao ih i pretukao. Tako su oni goli i ranjeni pobjegli iz kuće. 17 Za to su saznali svi Židovi i Grci, koji su živjeli u Efezu, i sve ih je obuzeo strah, a ime Gospodina Isusa još se više veličalo. 18 Mnogi koji su povjerovali došli su i otvoreno priznavali svoja zla djela, 19 a mnogi koji su se bavili vračanjem skupili su svoje knjige i pred svima ih spalili. Izračunato je da je vrijednost tih knjiga iznosila pedeset tisuća srebrnjaka[a]. 20 Tako se Gospodinova riječ silno širila na sve strane i sve je više ljudi vjerovalo u nju.
Isus s Mojsijem i Ilijom
(Mt 17,1-13; Lk 9,28-36)
2 Šest dana kasnije Isus je uzeo Petra, Jakova i Ivana te ih poveo na visoku planinu, gdje su bili sami. Tada se preobrazio pred njihovim očima. 3 Njegova je odjeća postala sjajna—zasljepljujuće bijela—tako bijela da je ni jedan bjelilac[a] na Zemlji ne bi mogao toliko izbijeliti. 4 Ispred njih su se pojavili Ilija i Mojsije te počeli razgovarati s Isusom.
5 Petar se obratio Isusu: »Učitelju, dobro je što smo ovdje. Napravimo tri zaklona—jedan za tebe, jedan za Mojsija i jedan za Iliju.« 6 Petar je to rekao jer nije znao što bi rekao, a svi su se uplašili.
7 Tada se pojavio oblak i prekrio ih svojom sjenom, iz njega se začuo glas: »Ovo je moj voljeni Sin. Njega slušajte!«
8 Iznenada, kad su pogledali oko sebe, nikoga više nisu vidjeli. Samo je Isus bio s njima.
9 Dok su se spuštali s planine, Isus im je zapovjedio da nikome ne kažu što su vidjeli dok Sin Čovječji ne ustane od mrtvih.
10 Oni su to sačuvali za sebe. No među sobom su raspravljali što je značilo ono »dok ne ustane od mrtvih.« 11 Zato su upitali Isusa: »Zašto učitelji Zakona kažu da prvo mora doći Ilija?«
12 Isus im je na to rekao: »Da, prvo mora doći Ilija da sve postavi na svoje mjesto. Ali zašto je onda pisano da Sin Čovječji mora mnogo propatiti i da mora biti odbačen s prezirom? 13 Ali ja vam kažem: Ilija je već došao. I oni su učinili s njim što su htjeli, baš kao što je o njemu pisano.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International