Book of Common Prayer
Božja dobrota i nezahvalnost Izraela
Asafov »maskil«.
1 Čuj što te učim, narode,
poslušaj riječi mojih usta!
2 Priče ću vam pričati,
drevne tajne objasniti.
3 Ono što smo čuli i saznali,
što su nam naši preci rekli,
4 unucima nećemo sakriti.
Pričat ćemo novom naraštaju
o BOŽJIM djelima, hvale dostojnima,
o njegovoj snazi i čudima koja radi.
5 On je dao propise Jakovljevom narodu
i postavio zakon Izraelu.
Zapovjedio je našim precima
da ih objave svojoj djeci,
6 da ih sazna sljedeći naraštaj,
djeca koja će se tek roditi,
koja će ih onda reći svojoj djeci,
7 tako da se uzdaju u Boga
i ne zaborave njegova djela—
i da čuvaju njegove zapovijedi,
8 da ne budu kao njihovi preci:
naraštaj buntovan i nepokoran,
koji se nisu u Boga pouzdali,
niti mu ostali vjerni.
9 Ljudi iz Efrajima imali su lukove,
ali su nam u bitci okrenuli leđa.
10 Odbijali su Božji savez
i nisu živjeli po zakonu.
11 Zaboravili su njegova djela
i čuda koja im je pokazao.
12 Čudesna djela on je učinio
pred očima njihovih predaka
u egipatskoj zemlji, kod grada Soana.
13 More je razdvojio i preko ih preveo,
učinio je da vode stoje kao zidine.
14 Danju ih je vodio oblakom,
a noću svjetlošću vatre.
15 U pustinji je raskolio stijene
i napojio ih obiljem vode.
16 Iz hridine je izveo potoke
i učinio da vode poteku kao rijeke.
17 A oni su i dalje griješili protiv njega,
bunili se u pustinji protiv Svevišnjega.
18 Zatim su Boga iskušavali,
tražeći hranu po svojoj volji.
19 Protiv Boga su govorili i pitali:
»Može li nam Bog dati hranu[a] u pustinji?
20 Da, on je udario stijenu
i potekli su nabujali potoci.
A može li nam dati i kruha?
Može li narodu nabaviti mesa?«
21 Kad ih je BOG čuo, razjario se.
Vatra je planula protiv Jakova,
gnjev se dignuo protiv Izraela
22 jer nisu vjerovali svojem Bogu
niti se uzdali u njegovo spasenje.
23 Zapovjedio je oblacima na nebu
i otvorio sva nebeska vrata,
24 prosuo im je manu kao kišu,
narodu je dao nebesko žito.
25 Čovjek je jeo kruh anđela,
Bog im je dao da se nasite.
26 S nebesa je istočni vjetar pustio
i svojom snagom južni vjetar podigao.
27 Meso je padalo kao kiša,
ptica je bilo kao morskog pijeska.
28 Učinio je da padnu usred tabora,
svud uokolo njihovih šatora.
29 Jeli su dok se nisu zasitili,
dao im je ono za čim su žudjeli.
30 A dok ih još nije prošla želja,
dok im je hrana još bila u ustima,
31 Božji gnjev digao se na njih.
Pobio je najjače među njima
i pokosio izraelske mladiće.
32 Ali oni su i dalje ustrajno griješili,
nisu vjerovali njegovim čudima.
33 Zato im je dane prekinuo u jednom dahu,
okončao im godine iznenadnim užasom.
34 Kad bi ih Bog ubijao, tražili bi ga,
i opet mu se svesrdno vraćali—
35 sjetili bi se da je Bog njihova Stijena,
Bog Svevišnji i njihov Otkupitelj.
36 A oni su ga varali
i laži mu govorili.
37 Nisu mu bili odani srcem,
niti vjerni njegovom savezu.
38 Ali on je bio samilostan,
opraštao bi im grijeh
i nije ih istrijebio.
Mnogo je puta susprezao gnjev
i nije budio svoju ljutnju.
39 Sjetio bi se da su samo smrtnici,
vjetar koji prođe i više se ne vrati.
40 Koliko su se bunili protiv njega
i žalostili ga u pustinji!
41 Stalno su iznova iskušavali Boga
i zadavali bol svecu Izraelovom.
42 Nisu se sjećali njegove moći—
onog dana kad ih je otkupio od neprijatelja,
43 ni znakova koje je učinio u Egiptu,
njegovih čuda u kraju oko Soana.
44 U krv je pretvorio rijeke i potoke
i nitko nije iz njih mogao piti.
45 Rojeve muha poslao je da ih grizu
i žabe da im zagorčaju život.
46 Usjeve im je predao nametnicima,
plod njihove muke skakavcima.
47 Lozu im je zatukao tučom,
njihove divlje smokve mrazom.
48 Njihova goveda izložio je tuči,
a stoku munjama.
49 Poslao je na njih svoj žestoki gnjev,
srdžbu, bijes i nevolju.
Anđela zatirača poslao je na njih,
50 dao je oduška svome gnjevu.
Život im nije poštedio smrti,
nego ih je predao pomoru.
51 Pobio je sve prvorođeno u Egiptu,
najstarije sinove u Hamovim šatorima.
52 Ali svoj narod izveo je kao ovce
i kroz pustinju ih poveo kao stado.
53 Vodio ih je pouzdano pa se nisu plašili,
a more je prekrilo njihove neprijatelje.
54 Doveo ih je u svoju Svetu zemlju,
na ovu goru koju je svojom snagom osvojio.
55 Pred njima je istjerao narode.
Užetom je izmjerio i razdijelio
nasljedstvo plemenima Izraelovim
i dao da se nastane u svojim šatorima.
56 Ali oni su iskušavali Svevišnjeg Boga
i stalno se bunili protiv njega.
Nisu se držali njegovih propisa.
57 Iznevjerili su ga kao i njihovi preci,
nepouzdani kao iskrivljen lûk.
58 Ljutili su ga jer su se klanjali idolima
i nevjerom ga činili ljubomornim.
59 Kada ih je Bog čuo, razjario se
i sasvim odbacio Izrael.
60 Napustio je svetište u Šilu,
šator u kojem se nastanio među ljudima.
61 Dao je da neprijatelj zarobi Kovčeg saveza,
predao im je znak svoje slave.
62 Svoj narod je predao maču,
razjaren na svoj posjed.
63 Vatra je proždrla njihove mladiće,
a djevojke nisu čule svadbenu pjesmu.
64 Svećenici su im pali od mača,
a udovice nisu stigle ni zaplakati.
65 Tada se Gospodar prenuo, kao od sna,
kao ratnik koji se trijezni od vina.
66 Potisnuo je svoje neprijatelje,
predao ih vječnoj sramoti.
67 Potom je odbacio Josipov šator
i nije izabrao Efrajimovo pleme,
68 nego je izabrao pleme Judino,
goru Sion, koju je zavolio.
69 Svoje svetište sagradio je kao nebo visoko,
kao zemlju, da traje dovijeka.
70 Izabrao je Davida, svog slugu;
našao ga je kod ovaca i odatle uzeo.
71 Doveo ga je od ovaca dojilica
da na ispašu vodi Jakova, njegov narod,
Izraela, njegov posjed.
72 I napasao ih je čistog srca,
vodio ih je vještim rukama.
Davidova molitva
(1 Ljet 17,16-27)
18 Tada je kralj David ušao u Sveti šator, sjeo pred BOGA i rekao:
»Gospodaru BOŽE, tko smo ja i moja obitelj da si toliko učinio za nas? 19 I kao da to nije dovoljno, Gospodaru BOŽE, nego još govoriš o budućnosti vladarske obitelji svoga sluge. Zar tako inače postupaš s ljudima, Gospodaru BOŽE?[a]
20 Što bih još mogao tražiti od tebe, kad me ti, Gospodaru BOŽE, tako dobro poznaješ? 21 Učinio si veličanstvena djela jer si tako obećao i jer si tako htio. Odlučio si sve to pokazati svome slugi. 22 Doista si velik, BOŽE! Nitko nije kao ti i nema drugog boga osim tebe. Sve smo to čuli vlastitim ušima. 23 I nema naroda na zemlji kao što je tvoj narod Izrael. Oslobodio si ih ropstva i izveo iz Egipta. Učinio si ih svojim narodom. Pokazao si se velikim i učinio si čudesna djela. Pred svojim si narodom istjerao druge narode i njihove bogove. 24 Izrael si učinio zauvijek svojim narodom. Ti si, BOŽE, postao njihov Bog.
25 A sada, BOŽE, zauvijek potvrdi obećanje koje si dao meni i mojoj obitelji. Učini kako si obećao 26 i uvijek će se tvoje ime veličati. Govorit će se: ‘BOG Svevladar je Bog koji vlada Izraelom!’ Vladarska obitelj tvoga sluge Davida učvrstit će se pred tobom. 27 BOŽE Svevladaru, Bože Izraela, otkrio si svome slugi da ćeš mu podići vladarsku obitelj. Zato ti se i usuđujem ovako moliti. 28 Da, Gospodaru BOŽE, ti si pravi Bog! Tvoje su riječi pouzdane. Toliko si mi dobra obećao. 29 Sad te molim, blagoslovi moju obitelj da zauvijek ostane pred tobom. Ti si tako, Gospodaru BOŽE, obećao. S tvojim će blagoslovom moja obitelj zauvijek biti blagoslovljena.«
Pavla dovode pred Galiona
12 Kad je Galion bio prokonzul Ahaje, Židovi su jednodušno napali Pavla i odveli ga pred sud. 13 Govorili su: »Ovaj čovjek nagovara narod da štuje Boga protivno Zakonu.«
14 Upravo kad je Pavao htio progovoriti, Galion se obratio Židovima: »Ja bih strpljivo saslušao vas, Židove, da je riječ o nekom prijestupu ili ozbiljnom zločinu. 15 Budući da su ovdje u pitanju riječi, imena i vaš Zakon, sredite to sami; ne želim suditi u tim pitanjima.« 16 I istjerao ih je iz sudnice.
17 Oni su zgrabili nadstojnika sinagoge Sostena i počeli ga tući ispred sudnice, a Galion uopće nije mario za to.
Pavlov povratak u Antiohiju
18 Pavao je ostao u Korintu još mnogo dana, a zatim se oprostio od braće i otplovio u Siriju. S njim su pošli i Priscila i Akvila. U Kenhreji je Pavao ošišao kosu da ispuni zavjet koji je dao Bogu. 19 Kad su stigli u Efez, Pavao je ostavio Priscilu i Akvilu. Otišao je u sinagogu i počeo raspravljati sa Židovima. 20 Kad su ga oni zamolili da još ostane kod njih, nije pristao, 21 ali im je na odlasku rekao: »Ako Bog to želi, vratit ću se k vama.« I isplovio je iz Efeza.
22 Kad je stigao u Cezareju, otišao je u Jeruzalem pozdraviti tamošnju Crkvu. Nakon toga, uputio se u Antiohiju 23 i zadržao se ondje neko vrijeme. Zatim je putovao po Galaciji i Frigiji te učvršćivao sve Isusove učenike.
Apolon u Efezu i Ahaji (Korintu)
24 A u Efez je stigao Židov po imenu Apolon. On je bio učen čovjek iz Aleksandrije koji je dobro poznavao Sveta pisma. 25 Bio je poučen o Gospodinovom putu, gorljivo je govorio i ispravno učio o Isusu iako je znao samo za Ivanovo krštenje. 26 On je počeo hrabro govoriti u sinagogi. Kad su ga čuli Priscila i Akvila, pozvali su ga svojoj kući i izložili mu točnije Božji put. 27 Kad je Apolon odlučio otići u Ahaju, braća su ga podržala i napisala vjernicima u Ahaji da ga lijepo prime. Kad je stigao onamo, puno je pomagao onima koji su po Božjoj milosti postali vjernici. 28 U javnim je raspravama snažno pobijao Židove, dokazujući na temelju Svetih pisama da je Isus—Mesija.
Isus ozdravlja slijepca iz Betsaide
22 Isus i njegovi učenici stigli su u Betsaidu. Neki su mu ljudi doveli slijepog čovjeka i zamolili da ga dotakne. 23 Isus je uzeo slijepca za ruku i odveo ga izvan sela, pljunuo mu na oči, stavio ruke na njega i upitao ga: »Vidiš li što?«
24 Slijepac je pogledao i rekao: »Vidim ljude; izgledaju kao drveće koje hoda uokolo.«
25 Zatim mu je ponovo stavio ruke na oči. Čovjek je na to širom otvorio oči. Vid mu se vratio i sve je jasno vidio. 26 Tada ga je Isus poslao kući i rekao mu da ne ide u selo.
Isus je Krist (Mesija)
(Mt 16,13-20; Lk 9,18-21)
27 Isus je s učenicima otišao u sela oko Filipove Cezareje. Putem ih je upitao: »Što kažu ljudi, tko sam ja?«
28 Oni su mu odgovorili: »Jedni kažu da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, a neki pak da si jedan od proroka.«
29 Tada ih je upitao: »A vi, što kažete, tko sam ja?«
Petar mu je odgovorio: »Ti si Krist.«
30 Tada ih je Isus upozorio da nikome ne pričaju o njemu.
Isus govori o svojoj smrti i uskrsnuću
(Mt 16,21-28; Lk 9,22-27)
31 I počeo ih je poučavati: »Sin Čovječji mora mnogo toga propatiti. Starješine, visoki svećenici i učitelji Zakona moraju ga odbaciti. Mora biti ubijen i za tri dana uskrsnuti.« 32 Isus im je to rekao vrlo otvoreno. Petar je na to poveo Isusa u stranu i počeo ga odvraćati. 33 A Isus se okrenuo, pogledao svoje učenike i prekorio Petra: »Odlazi od mene, Sotono[a]! Ti se brineš za ljudske stvari, a ne za Božje.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International