Book of Common Prayer
Molitva za zaštitu
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Spasi me, BOŽE, od zlih ljudi,
od nasilnika me zaštiti
2 koji u srcu zlo smišljaju
i stalno svađe zameću.
3 Jezik im je oštar kao zmijski,
na usnama im otrov smrtonosni. Selah
4 Čuvaj me, BOŽE, od pokvarenih,
štiti od okrutnih koji mi žele nauditi.
5 Bahati su mi smjestili zamku,
raširili mrežu od užadi,
klopke duž puta postavili. Selah
6 Rekao sam BOGU: »Ti si moj Bog.«
BOŽE, slušaj moj poziv upomoć!
7 Gospodaru BOŽE, moj silni spasitelju,
glavu mi štitiš usred bitke.
8 BOŽE, ne daj da se ispune želje zlikovaca,
nemoj da uspiju njihovi planovi. Selah
9 Neprijatelji su me opkolili,
snaći će ih zlo koje su meni namijenili.
10 Saspi na njih žeravicu, baci ih u vatru,
neka upadnu u jamu iz koje ne mogu izaći.
11 Ne daj klevetniku da ovdje mirno živi,
neka se na nasilnika nesreća obruši.
12 Znam da će BOG braniti potlačene
i pravdu izboriti za bespomoćne.
13 Pravedni će tvoje ime slaviti,
vjerni će s tobom živjeti.
Molitva za pomoć
Davidov »maskil«[a] ispjevan u spilji. Molitva.
1 Iz svega glasa BOGA zovem,
vapim BOGU upomoć.
2 Jadikujem pred njim,
nevolju s njim dijelim.
3 Kad klonem duhom,
ti znaš što mi je činiti.
Na putu kojim idem
čeka me zamka.
4 Gledam oko sebe,
nitko me ne primjećuje.
Nemam se kamo skloniti,
nitko za mene ne brine.
5 Tebe zovem upomoć, BOŽE.
Kažem: »Ti si moje sklonište,
sve što trebam u životu.«
6 Pažljivo me slušaj,
jer sam bespomoćan!
Spasi me od progonitelja,
prejaki su za mene.
7 Izvedi me iz zatočeništva
da mogu tvoje ime slaviti.
A pravedni će mi se pridružiti
jer si dobar prema meni.
Večernja molitva
Davidova pjesma.
1 Zovem te, BOŽE, brzo dođi k meni!
Čuj mi glas kad zovem upomoć.
2 Prihvati moju molbu kao miris tamjana,
dizanje mojih ruku kao večernju žrtvu.
3 Postavi mi stražu na usta, BOŽE,
ne daj da govorim uludo.
4 Ukloni u meni svaku želju za zlom,
za lošim djelima i krivim društvom.
Udalji me s njihovih gozbi.
5 Ako me pravednici kore u ljubavi,
njihove riječi rado ću prihvatiti[a].
Ali ne želim čast od loših ljudi,
moja je molitva uvijek protiv njih.
6 Kad njihove suce okrutno pobiju,[b]
svi će znati da sam bio u pravu.
7 Kao što orač zemlju ore i rasipa,
i naše će kosti biti rasute u grob[c].
8 Ali ja u tebe gledam, Gospodaru BOŽE,
k tebi se sklanjam, ne ostavljaj me.
9 Čuvaj me od zamki koje su mi postavili,
ne daj da upadnem u klopku zlih ljudi.
10 Neka zli upadnu u svoje mreže,
a ja ću neozlijeđen pobjeći.
Molitva za pomoć
Davidova pjesma.
1 Čuj moju molitvu, BOŽE,
slušaj moje preklinjanje.
Pokaži vjernost i pravdu!
2 Ne osuđuj svoga slugu
jer pred tobom nema pravednog.
3 Progone me neprijatelji,
na zemlju su me srušili.
Tjeraju me da živim u tami,
poput onih koji su davno umrli.
4 Klonuo sam duhom,
gubim svaku hrabrost.
5 Sjećam se dana iz prošlosti,
mislim o svemu što si radio,
razmišljam što si učinio.
6 Ruke k tebi pružam u molitvi.
Željan sam te, kao suha zemlja kiše. Selah
7 BOŽE, odgovori brzo,
jer duhom sam klonuo.
Ne skrivaj svoje lice od mene,
jer ću sići u grob k mrtvima.
8 Daj da svakog jutra iskusim
tvoju ljubav u koju se uzdam.
Želim znati, pouči me,
tebi sam srce otvorio.
9 K tebi se sklanjam, BOŽE,
spasi me od neprijatelja.
10 Ti si moj Bog, pokaži mi
što je tvoja želja i volja.
Neka me tvoj dobri Duh
vodi sigurnom stazom.
11 BOŽE, život mi čuvaj i slavno će ti biti ime!
U svojoj pravednosti, iz nevolje izvuci me.
12 U znak svoje ljubavi, pobij moje neprijatelje.
Tvoj sam sluga, uništi sve moje protivnike!
19 U cijelome Izraelu nije se tada mogao pronaći ni jedan kovač. Tako su, naime, Filistejci onemogućili Hebreje da izrađuju mačeve i koplja. 20 Ako je trebalo naoštriti plugove, motike, sjekire ili srpove, Izraelci su morali ići dolje k Filistejcima. 21 Cijena od čak osam grama[a] srebra naplaćivala se za oštrenje pluga i motike, a četiri grama[b] srebra koštalo je brušenje vila, sjekire i špice štapa za tjeranje volova. 22 Stoga, na dan bitke nitko od vojnika, koji su bili uz Šaula i Jonatana, nije bio naoružan ni mačem ni kopljem. Samo su Šaul i njegov sin Jonatan imali takvo oružje.
23 Odred Filistejaca nadzirao je prolaz Mikmaš.
Jonatan napada Filistejce
14 Toga je dana Šaulov sin Jonatan rekao svome mladom štitonoši: »Hajdemo u filistejski tabor, s druge strane doline.«
No o tome nije obavijestio svog oca.
2 Šaul je sjedio u sjeni jednog stabla šipka u Migronu, nadomak Gibee. S njim je bilo šestotinjak vojnika. 3 Bio je tu i Ahija, koji je nosio svećenički prsluk. Ahija je bio Ahitubov sin. Ahitub i Ikabod bili su braća, Pinhasovi sinovi i Elijevi unuci, a Eli je bio BOŽJI svećenik u Šilu. Nitko nije primijetio da je Jonatan otišao.
4 S obje strane prijevoja, kojim je Jonatan trebao proći na putu do filistejskog tabora, uzdizale su se klisure. Klisura s jedne strane nosila je ime Boses[c], a s druge Sene[d]. 5 Klisura bliže Mikmašu bila je okrenuta prema sjeveru, a ona bliže Gibei prema jugu.
6 Jonatan je rekao svome mladom štitonoši: »Idemo u tabor onih neobrezanih[e]. Možda će nam BOG pomoći jer BOGA ništa ne može spriječiti da donese pobjedu, bilo nas malo ili mnogo.«
7 A štitonoša je odgovorio: »Učini kako misliš da je najbolje. Uz tebe sam.«
8 Nato će Jonatan: »Prijeći ćemo k njima i pustiti ih da nas vide. 9 Ako nam kažu da ih pričekamo dok oni dođu k nama, ostat ćemo gdje jesmo i nećemo se penjati do njih. 10 Ali, ako nas pozovu da mi dođemo gore k njima, popet ćemo se. To će biti znak da nam BOG daje pobjedu.«
11 Tako su se njih dvojica otkrila Filistejcima.
»Gledajte!« povikali su filistejski stražari. »Hebreji[f] izlaze iz svojih skloništa.«
12 Filistejci su dovikivali Jonatanu i njegovom štitonoši: »Dođite gore! Pokazat ćemo mi vama.«
A Jonatan je tada rekao svom štitonoši: »Penji se za mnom. BOG ih predaje Izraelcima.«
13 Jonatan se penjao rukama i nogama. Štitonoša je išao za njim. Jonatan je obarao Filistejce, a njegov ih štitonoša potom dokrajčivao. 14 U prvome su naletu pobili dvadesetak ljudi na površini od pola dana oranja[g]. 15 Panika je uhvatila sve Filistejce, u taboru i izvan njega. I postrojbe i prvoborci tresli su se od straha. Zemlja se potresla i zavladala je velika panika.
Savlovo obraćenje
9 U međuvremenu, Savao je još uvijek nastojao zaplašiti i ubiti Gospodinove učenike. Otišao je do vrhovnoga svećenika 2 i zamolio ga da pošalje pisma sinagogama u Damasku. Tražio je ovlasti da smije uhititi i dovesti u Jeruzalem sve sljedbenike Puta[a] koje nađe, bilo muškarce ili žene.
3 Kad je već bio nadomak Damasku, odjednom je neka nebeska svjetlost zasjala oko njega. 4 Pao je na zemlju i začuo glas kako mu govori: »Savle, Savle, zašto me progoniš?«
5 Savao je upitao: »Tko si ti, Gospodine?«
Glas je rekao: »Ja sam Isus kojeg progoniš. 6 No ustani, uđi u grad i tamo će ti biti rečeno što trebaš činiti.«
7 Njegovi su suputnici stajali bez riječi. Čuli su glas, ali nikoga nisu vidjeli. 8 Savao se podigao sa zemlje. Otvorio je oči, ali ništa nije mogao vidjeti. Zato su ga uzeli za ruku i odveli u Damask. 9 Tri dana nije vidio i nije ništa niti jeo niti pio.
Isusa razapinju na križ
(Mt 27,32-44; Mk 15,21-32; Iv 19,17-27)
26 Dok su Isusa odvodili, uhvatili su nekog Šimuna iz Cirene koji se upravo vraćao s polja. Stavili su mu na leđa križ da ga nosi za Isusom.
27 Veliko je mnoštvo pratilo Isusa, uključujući neke žene koje su naricale i tugovale za njim. 28 Isus se okrenuo prema njima i rekao im: »Jeruzalemske kćeri, ne plačite za mnom! Radije plačite zbog sebe i svoje djece! 29 Dolaze dani kada će ljudi govoriti: ‘Blago nerotkinjama, utrobama koje nikad nisu rodile i prsima koja nikad nisu dojila!’ 30 Tada će reći planinama: ‘Srušite se na nas!’ i brdima: ‘Pokrijte nas!’[a] 31 Jer, ako se ovo događa pravednima, što će se tek dogoditi krivima?«[b]
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International