Book of Common Prayer
Bog je vjeran svom narodu
1 Zahvaljujte BOGU, objavljujte mu ime,
razglašavajte njegova djela narodima.
2 Pjevajte mu, hvalospjeve mu pjevajte,
o svim njegovim čudesnim djelima govorite.
3 Hvalite se njegovim svetim imenom!
Radujte se vi, koji BOGA štujete.
4 Tražite BOGA i njegovu snagu,
uvijek tražite njegovu prisutnost.
5 Sjetite se čudesnih djela koja je učinio,
njegovih čuda i presuda koje je izrekao.
6 Vi, potomci Abrahama, njegovog sluge,
Jakovljevi sinovi, njegovi izabranici!
7 On je naš BOG.
Njegovi su zakoni po svoj zemlji.
8 On zauvijek pamti svoj savez,
obećanje koje je dao tisućama naraštaja,
9 savez koji je sklopio s Abrahamom,
zakletvu koju je dao Izaku.
10 Potvrdio ju je Jakovu kao zakon,
kao vječni savez Izraelu:
11 »Tebi ću dati zemlju Kanaan,
ona će biti tvoje nasljedstvo.«
12 Kad ih je bilo vrlo malo,
dok su ondje bili došljaci
13 i lutali od naroda do naroda,
od jednog kraljevstva do drugoga,
14 nikome nije dao da ih ugnjetava.
Zbog njih je upozoravao kraljeve:
15 »Ne dirajte moje izabranike,
ne ozljeđujte moje proroke!«
16 Uzrokovao je glad u njihovoj zemlji,
prekinuo je opskrbu kruhom.
17 Poslao je pred njima čovjeka
po imenu Josip, prodanog u roblje.
18 Noge su mu okovali lancima,
stavili mu željezni obruč oko vrata
19 dok se nije ispunilo što je prorekao,
dok se BOŽJA poruka nije ostvarila.
20 Tada je kralj naredio da ga puste,
vladar naroda ga je oslobodio.
21 Postavio ga za gospodara nad svojim domom
i za upravitelja nad svim svojim imanjem.
22 Obučavao je kraljeve službenike
i učinio mudrijima najviše mu savjetnike.
23 Zatim je Izrael došao u Egipat,
Jakov je bio došljak u Hamovoj zemlji[a].
24 BOG je njegov narod učinio plodnim
i jačim od njegovih neprijatelja.
25 Učinio je da Egipćani mrze njegov narod,
da loše postupaju s njegovim slugama.
26 Poslao je svog slugu Mojsija
i Arona, svog izabranika.
27 Oni su pokazali Božje znakove
i njegova čuda u Hamovoj zemlji.
28 A on je poslao tamu i zamračio zemlju,
no Egipat se pobunio protiv njegove riječi.
29 Vodu im je pretvorio u krv
pa su uginule sve ribe.
30 Zemlja im se ispunila žabama,
čak su ušle u kraljevske odaje.
31 Na njegovu zapovijed doletjeli su rojevi muha
i komaraca na cijelu njihovu zemlju.
32 Umjesto kiše, poslao je tuču,
munje su sijevale po čitavoj zemlji.
33 Potukao im je lozu i smokvina stabla,
slomio je sve drveće u njihovoj zemlji.
34 Na njegovu zapovijed došli su skakavci,
najezda bezbrojnih štetočina.
35 Izjeli su sve biljke
i proždrli sve usjeve.
36 Pobio je sve prvorođeno u njihovoj zemlji,
sve njihove prvijence.
37 Izveo je Izrael sa srebrom i zlatom,
svi su bili zdravi i snažni.
38 Egipat se obradovao njihovom odlasku
jer ih je spopao strah zbog njih.
39 Bog je nad njima postavio oblak
i vatru da im noću svijetli.
40 Tražili su meso pa im je poslao prepelice,
obiljem nebeskog kruha ih je hranio.
41 Stijenu je otvorio i voda je šiknula,
poput rijeke pustinjom je potekla.
42 Jer, sjetio se svetog obećanja
koje je dao Abrahamu, svom slugi.
43 Svoj narod je izveo s radošću,
izabranike svoje uz pjesmu.
44 Dao im je zemlje drugih naroda,
tuđi su trud zaposjeli
45 da bi se držali njegovih uredbi
i njegove zapovijedi izvršavali.
Slavite BOGA!
Abšalom pokušava zadobiti prijestolje
15 Nakon nekog vremena, Abšalom je nabavio bojna kola, konje i pedesetoricu ljudi da trče ispred njega. 2 Ustajao bi rano i stajao pokraj gradskih vrata[a]. Kad bi netko dolazio s nekim problemom kod kralja Davida po savjet, Abšalom bi mu prišao i razgovarao s njim. Pitao bi ga: »Iz kojeg si grada?« Čovjek bi mu odgovorio iz kojeg je izraelskog plemena. 3 Abšalom bi mu tada rekao: »Vidiš, tvoji zahtjevi su dobri i pravedni, ali kralj te neće saslušati.« 4 I još bi mu rekao: »E, kad bi mene postavili za suca u ovoj zemlji! Svatko bi mogao doći k meni sa svojom parnicom ili slučajem, a ja bih mu pravedno sudio.« 5 Kad god bi netko prišao da mu se pokloni, Abšalom bi ga zagrlio i poljubio. 6 Tako se ponašao prema svim Izraelcima koji su dolazili kod kralja po pravdu. Na taj je način pridobio njihova srca.
7 Nakon četiri godine[b] Abšalom je rekao kralju: »Pusti me u Hebron da izvršim zavjet koji sam dao BOGU. 8 Dok sam živio u Gešuru u Aramu, obećao sam: ‘BOŽE, ako me dovedeš natrag u Jeruzalem, služit ću ti na poseban način.’«
9 »Idi u miru«, odgovori kralj i Abšalom ode u Hebron.
10 Potom je Abšalom svim izraelskim plemenima poslao špijune s porukom: »Kad začujete zvuk roga, uzviknite: ‘Abšalom je kralj u Hebronu!’«
11 Dvjesto je ljudi krenulo s kraljevim sinom iz Jeruzalema. Pozvao ih je kao goste u pratnji, a oni su otišli s njim, ne sluteći ništa o njegovim planovima. 12 Ahitofel je bio Davidov savjetnik. Bio je iz grada Giloa. Dok je Abšalom prinosio žrtve, pozvao je Ahitofela da mu se pridruži. Tako se Abšalomova urota razvijala i sve je više ljudi pristajalo uz njega.
David bježi iz Jeruzalema
13 Glasnik je došao k Davidu i rekao: »Izraelci se sve više priklanjaju Abšalomu.«
14 Nato je David rekao svim svojim službenicima u Jeruzalemu: »Bježimo odmah jer inače ni jedan od nas neće pobjeći Abšalomu! Požurimo da nas ne preduhitri i pobije sve u gradu!«
15 Kraljevi su službenici odgovorili: »Gospodaru kralju, učinit ćemo što god odlučiš.«
16 Kralj je krenuo u pratnji svih ukućana. Ostavio je samo svojih deset žena ropkinja da vode brigu o palači. 17 Kad je kraljevska povorka odlazila iz grada, kralj je zastao pored posljednje kuće. 18 Kraj njega su prolazili svi njegovi službenici, Kerećani i Pelećani[c], kao i svih šest stotina Gaćana koji su s kraljem došli iz Gata.
27 Kad se sedam dana obrednog pranja približavalo kraju, neki su Židovi iz Azije ugledali Pavla u Hramu. Uzbunili su cijelo mnoštvo i uhvatili Pavla 28 te su vikali: »Izraelci, pomozite! To je onaj čovjek koji ljude širom svijeta uči stvarima koje su u suprotnosti s Mojsijevim Zakonom. On govori protiv našeg naroda i ovog mjesta. Sad je čak i nežidove doveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto.« 29 Rekli su to jer su vidjeli Efežanina Trofima s Pavlom u gradu pa su pretpostavili da ga je Pavao doveo u Hram.
30 Cijeli je grad bio u metežu. Ljudi su se ustrčali, zgrabili Pavla i odvukli ga iz Hrama. Istoga su se trena za njima zatvorila hramska vrata. 31 Pokušali su ga ubiti, a tada je zapovjedniku rimske vojske u Jeruzalemu stigla vijest da se pobunio cijeli grad. 32 On je odmah poveo sa sobom neke vojnike i časnike te se brzo uputio k narodu. Kad su Židovi ugledali zapovjednika i vojnike, prestali su tući Pavla. 33 Tada je zapovjednik pristupio Pavlu, uhitio ga i zapovjedio da ga vežu dvama lancima. Nakon toga, upitao je ljude tko je Pavao i što je učinio, na što su jedni počeli vikati jedno, a drugi drugo. 34 U svoj toj zbrci zapovjednik nije mogao utvrditi što je istina pa je zapovjedio da Pavla odvedu u vojarnu. 35 Kad se Pavao približio stepenicama, vojnici su ga morali ponijeti na rukama da ga zaštite od nasilne gomile 36 koja ih je slijedila i vikala za njima: »Ubijte ga!«
Isus treći put govori o svojoj smrti i uskrsnuću
(Mt 20,17-19; Lk 18,31-34)
32 Bili su na putu u Jeruzalem, a Isus je hodao ispred njih. Njegovi su učenici bili zapanjeni, dok su ljudi što su ih slijedili bili prestrašeni. Isus je ponovo poveo Dvanaestoricu na stranu i počeo im govoriti što će mu se dogoditi. 33 »Slušajte, sada idemo u Jeruzalem. Sin će Čovječji biti predan vodećim svećenicima i učiteljima Zakona. Ovi će ga osuditi na smrt i predati nežidovima. Oni će ga ismijavati, 34 pljuvati, bičevati i ubiti. A tri dana nakon toga on će uskrsnuti.«
Jakovljeva i Ivanova molba
(Mt 20,20-28)
35 Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, došli su Isusu i rekli: »Učitelju, želimo da nam učiniš ono što te budemo tražili.«
36 Isus im je rekao: »Što želite da učinim za vas?«
37 Oni su odgovorili: »Dopusti nam da sjedimo s tobom u tvojoj slavi, jedan s tvoje desne strane, a drugi s lijeve.«
38 Isus im je odgovorio: »Vi ne znate što tražite. Možete li piti istu čašu[a] koju ja pijem? Možete li biti kršteni istim krštenjem kojim ću ja biti kršten?«
39 Oni su odgovorili: »Možemo.«
Na to im je Isus rekao: »Da, pit ćete iz iste čaše iz koje ja pijem. Bit ćete kršteni istim krštenjem koje ja primam. 40 No hoćete li sjediti meni zdesna ili slijeva, to ne odlučujem ja. Ta će mjesta dobiti oni za koje su pripremljena.«
41 Kad su ostala desetorica učenika čula ovo, naljutili su se na Jakova i Ivana. 42 Isus ih je pozvao k sebi i rekao: »Vi znate da oni koji vladaju nežidovskim narodima iskazuju svoju moć nad njima, a njihovi velikaši vole gospodariti njima. 43 Ali s vama ne bi smjelo biti tako. Onaj tko želi postati velik među vama, mora svima biti sluga. 44 I tko god želi biti prvi među vama, mora svima biti rob. 45 Jer, ni Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da on služi i da dâ svoj život kao otkupninu za mnoge.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International