M’Cheyne Bible Reading Plan

Rođenje suca Samsona

13 Izraelci su ponovo počeli činiti zlo pred BOGOM pa ih je BOG prepustio vladavini Filistejaca na četrdeset godina.

² Bio je jedan čovjek iz grada Sore, po imenu Manoah, iz Danovog plemena. Imao je ženu koja nije mogla zatrudnjeti pa nisu imali djece.

³ BOŽJI anđeo ukazao se toj ženi. Rekao je: »Dosad nisi mogla imati djece, ali sad ćeš zatrudnjeti i roditi sina. ⁴ Zato pazi da više ne piješ vino ni neko drugo opojno piće niti da jedeš išta nečisto ⁵ jer ćeš zatrudnjeti i roditi sina. Nemoj mu nikad šišati kosu pošto će već od majčine utrobe biti Božji Nazirej^[a]. On će početi spašavati Izrael od vladavine Filistejaca.«

⁶ Tada je žena otišla svome mužu. Rekla mu je: »K meni je došao Božji čovjek. Izgledao je prekrasno, poput Božjeg anđela. Nisam ga pitala odakle dolazi, a on mi nije rekao svoje ime. ⁷ No rekao mi je da ću zatrudnjeti i roditi sina. Rekao mi je da ne smijem piti vino ni druga opojna pića te da ne smijem jesti ništa nečisto. Jer, dječak će biti Božji Nazirej, od začeća do smrti.«

⁸ Manoah se tada pomolio BOGU i rekao: »O Bože, molim te neka Božji čovjek kojeg si nam jednom poslao, dođe ponovo i pouči nas što trebamo činiti s dječakom koji će se roditi.«

⁹ Bog je čuo Manoahovu molitvu. BOŽJI je anđeo opet došao k ženi. Bila je u polju, a njezin muž Manoah nije bio s njom.

¹⁰ Žena je brzo otrčala k mužu. Rekla mu je: »Pojavio se onaj isti čovjek koji mi je došao neki dan!«

¹¹ Manoah je otišao za svojom ženom. Došao je do onog čovjeka i upitao ga: »Jesi li ti onaj čovjek koji je već prije razgovarao s mojom ženom?«

»Jesam«, odgovorio je.

¹² Manoah ga je dalje pitao: »Kad se ostvare tvoje riječi i kad se dječak rodi, kako on treba živjeti i što treba činiti?«

¹³ BOŽJI je anđeo odgovorio Manoahu: »Neka se tvoja žena pridržava svega što sam joj rekao. ¹⁴ Neka ne jede ništa što dolazi od vinove loze. Neka ne pije vino niti bilo koje drugo opojno piće. Neka ne jede ništa nečisto. Mora se strogo pridržavati svega što sam joj zapovjedio.«

¹⁵ Tada je Manoah rekao BOŽJEM anđelu: »Dopusti nam da te malo zadržimo i da ti pripremimo kozlića za jelo.«

¹⁶ »Ako i ostanem«, odgovorio je BOŽJI anđeo Menoahu, »neću jesti vašu hranu. Ali, ako želite, možete pripremiti žrtvu paljenicu i prinijeti je BOGU.«

Manoah, naime, još nije znao da je to zaista BOŽJI anđeo.

¹⁷ Tada je Manoah upitao BOŽJEG anđela: »Kako ti je ime? Želimo znati, da bismo ti mogli odati počast kad se tvoje riječi ispune?«

¹⁸ »Zašto me pitaš za ime«, rekao je BOŽJI anđeo, »kad ga ne možeš razumjeti.«

¹⁹ I tako je Manoah uzeo kozlića i žitnu žrtvu. Na jednoj je stijeni prinio žrtvu BOGU, žrtvu Onome koji čini čuda. Manoah i njegova žena gledali su što se događa. ²⁰ Plamen se počeo dizati sa žrtvenika prema nebu, a BOŽJI se anđeo uzdigao u plamenu na nebo. Kad su Manoah i njegova žena to vidjeli, poklonili su se licem do zemlje. ²¹ BOŽJI se anđeo nije više ukazao Manoahu i njegovoj ženi, ali je Manoah tada shvatio da je to bio anđeo kojega je poslao BOG.

²² Rekao je svojoj ženi: »Sigurno ćemo umrijeti jer smo vidjeli Boga.«

²³ No žena ga je umirivala: »Da nas je BOG želio ubiti, ne bi prihvatio našu žrtvu paljenicu ni žitnu žrtvu, niti bi nam sve to pokazao i rekao.«

²⁴ Žena je rodila dječaka i dala mu ime Samson. Dječak je rastao i BOG ga je blagoslovio. ²⁵ A BOŽJI je duh počeo djelovati u njemu kad je bio u gradu Mahane Dan, koji se nalazi između gradova Sora i Eštaol.

Pavao i Sila u Solunu

17 Pavao i Sila su prošli kroz gradove Amfipol i Apoloniju te stigli u Solun. U tom gradu nalazila se židovska sinagoga ² i Pavao je, po svome običaju, otišao u nju. Sljedeća tri šabata u njoj je raspravljao sa Židovima o Svetim pismima. ³ Objašnjavao im je i iznosio dokaze o tome da je Krist morao trpjeti i ustati iz mrtvih. Govorio im je: »Taj Isus o kojem vam govorim—on je Krist.« ⁴ Neki su od Židova uvidjeli da je to istina i pridružili se Pavlu i Sili. Pridružio im se i velik broj Grka koji su štovali pravoga Boga, kao i mnogo istaknutih žena. ⁵ No Židovi, koji nisu povjerovali, postali su zavidni. Na trgu su okupili neke pokvarene ljude i izazvali pobunu u gradu. Stali su pred Jasonovu kuću i pokušali pronaći Pavla i Silu. Htjeli su ih izvesti pred narod. ⁶ Budući da ih nisu pronašli, dovukli su Jasona i neke druge vjernike pred gradske vlasti, vičući: »Ovi ljudi stvaraju nevolje po čitavom svijetu, a sad su došli i k nama! ⁷ A Jason ih je primio u svoju kuću. Svi oni rade protivno carskim odredbama: tvrde da postoji drugi kralj, neki Isus.«

⁸ Kad je narod to čuo, uznemirio se, a isto tako i gradske vlasti. ⁹ Naredili su da Jason i ostali plate jamčevinu, a onda su ih pustili.

Pavao i Sila u Bereji

¹⁰ Vjernici su iste noći poslali Pavla i Silu u grad Bereju. Kad su Pavao i Sila stigli onamo, otišli su u židovsku sinagogu. ¹¹ Tu su Židovi bili plemenitiji od onih u Solunu i vrlo su spremno saslušali poruku. Svaki su dan proučavali Sveta pisma da se uvjere govori li Pavao istinu. ¹² Mnogi su Židovi povjerovali, kao i mnogi istaknuti Grci—muškarci i žene. ¹³ Židovi iz Soluna saznali su da Pavao objavljuje Božju riječ u Bereji pa su i oni požurili onamo. Počeli su huškati narod i stvarati neprilike. ¹⁴ Braća su odmah poslala Pavla prema obali, dok su Sila i Timotej ostali u Bereji. ¹⁵ Oni koji su pratili Pavla, otpratili su ga do Atene, a zatim su se vratili u Bereju. Po njima je Pavao poslao poruku Timoteju i Sili da mu se što prije pridruže.

Pavao u Ateni

¹⁶ Dok je Pavao čekao Timoteja i Silu u Ateni, jako se uznemirio promatrajući kako je grad pun idola. ¹⁷ Tako je u sinagogi počeo razgovarati sa Židovima i Grcima koji su štovali pravoga Boga. Svakodnevno je raspravljao i na trgu, sa svima koji bi se ondje zatekli. ¹⁸ Neki su se epikurejski i stoički filozofi upustili u rasprave s njim.

Neki su se od njih pitali: »Što ovaj blebeće? Što želi reći?« Drugi su govorili: »Čini se da govori o nekim tuđim bogovima.« To su rekli jer im je Pavao prenosio Radosnu vijest o Isusu i njegovom uskrsnuću. ¹⁹ Odveli su ga na sastanak vijeća, na Areopagu, i upitali ga: »Možemo li znati kakvo je to novo učenje o kojem govoriš? ²⁰ Puniš nam uši nekim čudnim tvrdnjama pa bismo htjeli znati što one znače.« ²¹ Atenjani, a i stranci koji su ondje živjeli, trošili su sve svoje vrijeme na slušanje ili pričanje priča i novotarija.

²² Pavao je tada ustao pred vijećem Areopaga i počeo govoriti: »Atenjani! Vidim da ste u svakom pogledu vrlo pobožni. ²³ Dok sam hodao uokolo i promatrao predmete što ih štujete, naišao sam na žrtvenik s natpisom: ‘Nepoznatom Bogu’. Ja vam upravo i nosim glas o tome Bogu kojeg ne poznajete, a štujete ga. ²⁴ On je Bog koji je stvorio svijet i sve na njemu. On je Gospodar neba i zemlje i zato ne prebiva u hramovima koje je sagradio čovjek. ²⁵ On je taj koji svima daje život, dah i sve ostalo. On ne treba pomoć ljudi, kao da bi mu nešto nedostajalo. ²⁶ Od jednoga je čovjeka stvorio sve narode da nastane svu Zemlju i odredio im vrijeme i mjesto gdje će živjeti. ²⁷ Učinio je to kako bi ga ljudi tražili, kako bi ispružili ruke prema njemu i pronašli ga. No on uistinu nije daleko ni od koga od nas. ²⁸ ‘U njemu živimo, hodamo i postojimo.’ Kao što su i neki od vaših pjesnika rekli: ‘Mi od njega potječemo.’

²⁹ Budući da od njega potječemo, ne smijemo misliti da je Bog poput tvorevine od srebra, zlata ili kamena, koju su načinile ljudska vještina i mašta. ³⁰ Bog je u prošlosti prelazio preko tolikog neznanja, ali sada zapovijeda svim ljudima da se svi i svagdje obrate. ³¹ On je odredio dan kad će pravedno suditi svijetu, preko čovjeka kojega je za to odredio. Podigao ga je iz mrtvih i time nam pružio dokaz za to.«

³² Kad su čuli za uskrsnuće od mrtvih, neki od okupljenih su se podsmjehnuli, dok su drugi rekli: »Drugi ćeš nam put pričati o tome.« ³³ I Pavao je otišao od njih. ³⁴ Neki su mu se pridružili i postali vjernici. Među njima je bio i Dionizije—član vijeća na Areopagu, žena po imenu Damara i još neki.

Jeremija pod prijetnjom smrti

(Jr 7,1-15)

26 Na početku vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina, došla je poruka od BOGA: ² »BOG kaže: ‘Jeremijo, idi u dvorište BOŽJEGA Hrama i govori ljudima koji dolaze iz svih judejskih gradova u Hram štovati BOGA. Reci im sve što ti budem zapovjedio. Ništa nemoj prešutjeti. ³ Možda će te poslušati i odustati od svog zloga načina života. Ako se promijene, ja ću se predomisliti i neću ih kazniti za njihova zla djela. ⁴ Reći ćeš da im BOG poručuje: Morate me slušati i slijediti upute koje sam vam dao. ⁵ Obratite pažnju na ono što vam govore moji sluge proroci, koje vam stalno iznova šaljem, iako ih nikada niste slušali. ⁶ Ako ne budete poslušni, uništit ću ovaj Hram kao što sam uništio svetište u Šilu^[a]. Ljudi iz cijelog svijeta spominjat će Jeruzalem kao primjer prokletstva.’«

⁷ Svećenici, proroci i sav okupljeni narod čuli su što je Jeremija rekao u BOŽJEM Hramu. ⁸ Kad je izrekao sve što mu je BOG zapovjedio da kaže, zgrabili su ga svećenici, proroci i drugi ljudi. Vikali su: »Zbog ovoga ćeš umrijeti! ⁹ Kako možeš reći da će Hram biti uništen kao svetište u Šilu? Ne možeš govoriti da će Jeruzalem biti opustošen i napušten! Kako se usuđuješ to izjaviti u BOŽJE ime!« Svi su okružili Jeremiju u dvorištu BOŽJEGA Hrama.

¹⁰ Kad su to čuli kraljevski službenici Jude, popeli su se iz kraljevske palače do Hrama. Zauzeli su svoja sudačka mjesta na Novim vratima što vode u Hram. ¹¹ Tada su svećenici i proroci, pred kraljevim službenicima i narodom, izjavili: »Ovaj je čovjek zaslužio smrt zato što je govorio protiv ovoga grada, kao što ste i sami čuli.«

¹² Potom se Jeremija obratio kraljevim službenicima i okupljenom narodu: »BOG me poslao da to objavim o ovome Hramu i ovome gradu. Sve što ste čuli, dolazi od njega. ¹³ Stoga, promijenite svoj život i počnite činiti dobro. Budite poslušni svom BOGU pa će se on predomisliti i neće vas kazniti kao što je zaprijetio. ¹⁴ A što se mene tiče, u vašoj sam vlasti. Postupite sa mnom kako mislite da treba. ¹⁵ No, ako me ubijete, znajte da ćete sigurno snositi krivnju za prolijevanje nevine krvi. Krivnju će snositi ovaj grad, kao i svi njegovi stanovnici. Jer, BOG me zaista poslao da vam prenesem njegovu poruku.«

¹⁶ Tada su kraljevi službenici i svi okupljeni rekli svećenicima i prorocima: »Ovaj čovjek ne zaslužuje smrt jer nam je govorio u ime našeg BOGA.«

¹⁷ Tada su istupili neki od starješina iz judejskih sela i obratili se svim okupljenima. ¹⁸ Rekli su: »U vrijeme judejskoga kralja Ezekije djelovao je prorok Mihej iz grada Morešeta. On je rekao svim Judejcima da im BOG Svevladar poručuje:

¹⁹ Judejski kralj Ezekija i Judejci nisu pogubili Miheja. Ezekija je poštovao BOGA i trudio se steći njegovu milost pa je BOG popustio i nije sručio zlo na Judejce kao što im je bio zaprijetio. Ako ubijemo Jeremiju, navući ćemo na sebe veliku nesreću.«

²⁰ Još je jedan čovjek prorokovao u ime BOGA. Bio je to Urija, Šemajin sin iz Kirjat Jearima. Protiv ovoga grada i ove zemlje govorio je isto što i Jeremija. ²¹ Kad su kralj Jojakim, svi njegovi vojni zapovjednici i velikodostojnici čuli što govori Urija, željeli su ga pogubiti. Ali, on je to čuo pa se uplašio i pobjegao u Egipat. ²² Kralj Jojakim za njim je poslao Elnatana, Akborovog sina, s grupom ljudi. ²³ Doveli su Uriju iz Egipta i odveli ga pred kralja Jojakima koji ga je dao pogubiti mačem, a njegovo tijelo baciti u zajedničku grobnicu za siromašne.

²⁴ No to se nije dogodilo Jeremiji jer ga je podržavao Ahikam^[c], Šafanov sin. On je uspio spriječiti da prorok padne u ruke onih koji su ga željeli ubiti.

Bog šalje svoga Sina

(Mt 21,33-46; Lk 20,9-19)

12 Tada im je Isus počeo govoriti u usporedbama: »Čovjek je posadio vinograd i oko njega sagradio zid. Iskopao je jamu za tiješnjenje grožđa i napravio toranj za zaštitu. Zatim je vinograd iznajmio nekim vinogradarima pa je otišao na put. ² Kad je došlo vrijeme berbe, poslao je slugu da od vinogradara uzme njegov dio grožđa. ³ No oni su ga uhvatili, prebili ga i poslali natrag praznih ruku. ⁴ Vlasnik im je poslao drugog slugu. Njemu su razbili glavu ⁵ i izvrijeđali ga. Poslao je još jednog slugu, ali su i njega ubili. Slao im je još mnogo drugih, od kojih su neke pretukli, a neke ubili.

⁶ Vlasniku je još jedino preostalo da pošalje svoga voljenog sina. Tako je njega poslao kao posljednjega. Mislio je: ‘Moga će sina sigurno poštovati!’

⁷ No vinogradari su među sobom govorili: ‘Ovo je nasljednik. Ubijmo ga i nasljedstvo će pripasti nama!’ ⁸ Uhvatili su ga, ubili i izbacili iz vinograda.

⁹ Što će sada učiniti vlasnik vinograda? Doći će i poubijati te vinogradare, a vinograd dati drugima. ¹⁰ Sigurno ste pročitali ovaj tekst u Svetom pismu:

¹² Židovski su vođe počeli tražiti način kako da uhite Isusa jer su znali da je ova usporedba bila namijenjena njima. No bojali su se ljudi pa su ga ostavili i otišli.

Pitanje o porezu

(Mt 22,15-22; Lk 20,20-26)

¹³ Nakon toga, poslali su neke farizeje i herodovce da uhvate Isusa kako govori nešto krivo. ¹⁴ Došli su k njemu i rekli: »Učitelju, znamo da si iskren i da te ne zabrinjavaju tuđa mišljenja; ne gledaš tko je tko, nego istinski naučavaš Božju volju. Je li pravedno plaćati porez caru ili nije? Trebamo li ga plaćati ili ne?«

¹⁵ Isus je prozreo njihovo licemjerje pa im je rekao: »Zašto me pokušavate uhvatiti u zamku? Donesite mi srebrnjak da ga vidim.« ¹⁶ Donijeli su mu srebrnjak, a on im je rekao: »Čije je ovo lice i čije ime?« Odgovorili su: »Carevo.«

¹⁷ Na to im je Isus rekao: »Dajte onda caru što je carevo, a Bogu što je Božje.« Ostali su zapanjeni njegovim riječima.

Pitanje o uskrsnuću

(Mt 22,23-33; Lk 20,27-40)

¹⁸ Tada su mu došli neki saduceji^[b]. Oni tvrde da nema uskrsnuća pa su ga upitali: ¹⁹ »Učitelju, Mojsije nam je naredio da se—ako čovjek umre bez djece—njegov brat mora oženiti njegovom ženom. Tako će se pokojnikova loza nastaviti.^{[c] 20} Bila su tako sedmorica braće. Prvi od njih se oženio, ali je umro a da nije imao djece. ²¹ Drugi se brat oženio istom ženom, no i on je umro ne imajući djece. Isto se dogodilo i s trećim bratom. ²² Ni jedan od sedmorice braće nije imao djece. Na kraju je umrla i žena. ²³ Dakle, na dan uskrsnuća, kad ljudi budu ustali od mrtvih, čija će ona biti žena? Jer, sva su braća imala istu ženu.« ²⁴ Isus im je rekao: »U zabludi ste jer ne poznajete ni Božju riječ^[d] ni Božju moć. ²⁵ Jer, kad ljudi ustanu od mrtvih, neće se ni ženiti ni udavati. Bit će poput anđela na Nebu. ²⁶ Što se tiče činjenice da mrtvi uskrsavaju, niste li u Mojsijevoj knjizi čitali o gorućem grmu? Bog je tada rekao Mojsiju: ‘Ja sam Bog Abrahama, Izaka i Jakova.’^{[e] 27} A on je Bog živih, a ne mrtvih.^[f] Vi, saduceji, u velikoj ste zabludi.«

Najvažnija zapovijed

(Mt 22,34-40; Lk 10,25-28)

²⁸ Neki je učitelj Zakona došao i čuo njihovu raspravu. Kad je vidio kako im je Isus dobro odgovorio, upitao ga je: »Koja je zapovijed najvažnija?«

²⁹ Isus je odgovorio: »Najvažnija je ova: ‘Čuj, o Izraele, Gospodin, tvoj Bog, jedini je Bog. ³⁰ Voli svoga Gospodina Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom.’^{[g] 31} A druga je zapovijed: ‘Voli svoga bližnjega kao sebe samoga.’^[h] Nema većih zapovijedi od ovih.«

³² Učitelj Zakona mu je rekao: »Dobro si to rekao, učitelju. Imaš pravo kad kažeš da je samo jedan Bog i da nema drugoga osim njega. ³³ Voljeti njega svim srcem, svim razumom i svom snagom te voljeti bližnjega kao samoga sebe važnije je od svih davanja i žrtava.«

³⁴ Kad je Isus čuo kako je čovjek mudro odgovorio, rekao mu je: »Ti nisi daleko od Božjega kraljevstva.« Nakon toga, nitko ga se više nije usudio ništa pitati.

Pitanje o Kristu i Davidu

(Mt 22,41-46; Lk 20,41-44)

³⁵ Dok je poučavao u Hramu, Isus je upitao: »Kako učitelji Zakona mogu reći da je Krist Davidov potomak? ³⁶ David je sâm, na poticaj Svetog Duha, rekao:

³⁷ Ako ga sâm David naziva ‘Gospodinom’, kako mu onda Krist može biti potomak?« Mnoštvo ga je sa zadovoljstvom slušalo.

O učiteljima Zakona

(Mt 23,1-36; Lk 11,43; 20,45-47)

³⁸ Isus je nastavio poučavati: »Čuvajte se učitelja Zakona. Oni vole hodati uokolo u svojim dugim haljinama dok ih ljudi pozdravljaju na trgovima. ³⁹ Vole zauzimati najvažnija mjesta u sinagogama i na gozbama. ⁴⁰ Oni otimaju vlasništvo udovica i tobože mole duge molitve. Oni će biti strože suđeni.«

Istinsko davanje

(Lk 21,1-4)

⁴¹ Isus je sjeo pokraj hramske kutije za milostinju i promatrao kako ljudi u nju ubacuju novac. Mnogi su bogataši stavljali puno novca. ⁴² Tada je došla siromašna udovica i ubacila dva bakrena novčića^[j] vrlo male vrijednosti.

⁴³ Isus je na to pozvao svoje učenike da se okupe i rekao im: »Govorim vam istinu. Ova je siromašna udovica dala više od svih drugih koji su stavljali novac u kutiju za milostinju. ⁴⁴ Svi su oni davali od svoga viška, ali ona je u svom siromaštvu dala sve što je imala, sve od čega je živjela.«