M’Cheyne Bible Reading Plan
Zemlja Josipovih potomaka
16 Ovo je zemlja kockom dodijeljena Josipovim potomcima. Njihova je granica počinjala istočno od Jerihona, kod rijeke Jordan. Od Jerihona se kroz gorje penjala pustinjom do Betela (to jest Luza). 2 Od Betela se nastavljala do Atarota koji je bio na području Arkijaca. 3 Odatle se spuštala na zapad do područja Jafletovaca. Nastavljala je do Donjeg Bet Horona i Gezera, a završavala na Sredozemnome moru.
4 Od Josipovih je potomaka nastalo Manašeovo i Efrajimovo pleme, a to je bilo njihovo nasljedstvo.
Zemlja Efrajimovog plemena
5 Ovo je Efrajimovo područje, podijeljeno njegovim obiteljima:
Istočna je granica njihovog područja išla od Atarot Adara na istoku do Gornjeg Bet Horona. 6 Zapadna je granica počinjala kod Mikmetata i skretala na istok do Taanat Šila. S njegove istočne strane nastavljala se do Janoe 7 i onda spuštala do Atarota i Naarate. Granica je potom doticala Jerihon i završavala na rijeci Jordan. 8 Od Tapuaha se protezala na zapad duž potoka Kane i završavala na Sredozemnome moru.
To je nasljedstvo Efrajimovog plemena, podijeljeno njegovim obiteljima. 9 Efrajimovcima su pripali i mnogi gradovi zajedno s okolnim selima iako su bili na Manašeovom području.
10 Međutim, Efrajimovci nisu uspjeli iz Gezera istjerati Kanaance, zbog čega oni i danas žive s njima. No Efrajimovci su ih pretvorili u svoje robove.
Zemlja Manašeovog plemena
17 Ovo je zemlja koja je kockom pripala Manašeovom plemenu. Manaše je bio Josipov prvorođeni sin, a Manašeov je prvorođeni sin bio Makir, vođa Gileada. Budući da je bio velik ratnik, njegovoj su obitelji pripali Gilead i Bašan. 2 Svoj su dio zemlje dobile i ostale obitelji Manašeovog plemena—potomci Abiezera, Heleka, Asriela, Šekema, Hefera i Šemide. I oni su bili Josipovi sinovi, a njihove su obitelji dobile dio zemlje.
3 Selofhad je bio Heferov sin, Makirov unuk i Manašeov praunuk. Selofhad nije imao sinove, nego samo kćeri, a zvale su se Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. 4 Došle su pred svećenika Eleazara, Nunovog sina Jošuu i poglavare naroda te rekle: »BOG je zapovjedio Mojsiju da nam dâ zemlju kao i našim muškim rođacima.«
Stoga, Eleazar je poslušao BOŽJU zapovijed i dodijelio im zemlju kao i njihovim stričevima. 5 Tako je Manaše uz Gilead i Bašan dobio istočno od rijeke Jordan još deset dijelova zemlje. 6 Bilo je to zato što su te žene iz Manašeovog plemena dobile zemlju baš kao i muškarci. Gilead je, pak, pripao ostalim Manašeovim potomcima.
7 Manašeovo područje protezalo se između Ašera i Mikmetata, istočno od Šekema. Granica mu je išla južno do En Tapuaha. 8 Grad Tapuah, koji se nalazio na Manašeovoj granici, pripadao je Efrajimovcima; Manašeu je pripadala samo zemlja oko Tapuaha. 9 Zatim se granica spuštala na jug do potoka Kane. Iako je to područje bilo Manašeovo, gradovi koji su se ondje nalazili pripali su Efrajimovcima. Granica je Manašeovog područja išla potom sjevernom obalom potoka i završavala na Sredozemnome moru. 10 Zemlja je na južnoj strani potoka pripadala Efrajimovcima, a na sjevernoj Manašeovcima. Manašeovo se područje na zapadu protezalo do Sredozemnog mora. Na sjeveru je graničilo s Ašerom, a na istoku s Isakarom.
11 Manaše je na području Isakara i Ašera imao gradove Bet Šean i Jibleam zajedno s njihovim okolnim naseljima. Pripadnici Manašeovog plemena živjeli su i u gradovima Doru, En Doru, Tanaaki i Megidu, kao i u okolnim naseljima. Također, živjeli su i u tri Nafotova grada. 12 No Manašeovci nisu uspjeli zauzeti sve te gradove pa su Kanaanci nastavili ondje živjeti. 13 Nakon što su Izraelci ojačali, prisilili su Kanaance da rade za njih, ali nisu ih posve istjerali iz te zemlje.
Josipovi potomci traže još zemlje
14 Josipovi su potomci upitali Jošuu: »Zašto si nam dodijelio samo jedan dio zemlje? Trebamo više jer nas je BOG obilno blagoslovio pa smo postali brojan narod!«
15 Jošua im je odgovorio: »Ako ste toliko brojni da vam je Efrajimovo gorje pretijesno, idite gore u zemlju Perižana i Refaimaca. Ondje su šume koje možete iskrčiti i tamo se naseliti.«
16 Josipovci su rekli: »Gorje nam nije dovoljno. Osim toga, Kanaanci iz doline imaju željezna bojna kola, a i nadziru Dolinu Jezreel, Bet Šean i sva okolna naselja.«
17 Tada je Jošua rekao Josipovim potomcima, ljudima iz Efrajimovog i Manašeovog plemena: »Vi ste brojan i vrlo snažan narod. Nećete dobiti samo jedan dio zemlje, 18 nego i šumovito gorje. Iskrčite ga i cijelo će biti vaše. Iako su Kanaanci snažni i imaju željezna bojna kola, uspjet ćete ih istjerati.«
Cijeli svemir slavi Boga
1 Slavite BOGA!
Hvalite BOGA s nebesa,
slavite ga u visinama!
2 Hvalite ga, svi njegovi anđeli,
slavite ga, sve njegove vojske[a]!
3 Neka ga hvale sunce i mjesec,
slavite ga, sve zvijezde blistave!
4 Hvalite ga, najviša neba,
i vode nad nebesima!
5 Neka svi slave BOŽJE ime,
jer stvoreni su na njegovu zapovijed.
6 Sve je stvorio da traje zauvijek,
postavio zakone koji neće proći.
7 Sve na zemlji, neka slavi BOGA,
vi morske nemani i dubine!
8 Vatra i tuča, snijeg i magla,
olujni vjetar što mu riječ izvršava!
9 Planine i sva brda,
voćnjaci i svi cedrovi!
10 Divlje zvijeri i sva stoka,
bića što pužu i ptice što lete!
11 Kraljevi zemalja i svi narodi,
poglavari i vladari na zemlji!
12 Mladići i djevojke,
odrasli i djeca!
13 Neka svi slave BOŽJE ime,
jer samo je njegovo ime uzvišeno.
Slava mu je iznad zemlje i neba.
14 Svoj narod učinio je snažnim.
Slavite ga, svi njegovi vjernici,
narode Izraela, njemu tako drag!
Slavite BOGA!
8 BOG kaže: »Tada će neprijatelji iz grobova povaditi kosti judejskih kraljeva i poglavara, svećenika i proroka, kosti stanovnika Jeruzalema. 2 Ostavit će ih izložene suncu, mjesecu i zvijezdama; njihovim bogovima koje je narod toliko volio i poštovao. Nitko ih neće skupiti i sahraniti. Ostat će kao gnojivo, bačeno na tlo.
3 Judejce, koji preostanu, prisilit ću da odu iz svoje zemlje u progonstvo, gdje će im smrt biti draža od života«, kaže BOG Svevladar.
Grijeh i kazna
4 »Jeremijo, reci Judejcima da im BOG poručuje:
Kad netko padne, opet se podigne.
Kad zaluta, okrene se i vrati.
5 Narod Jeruzalema krenuo je krivim putem.
Zašto uporno njime nastavljaju?
Vjeruju u svoje zablude,
odbijaju vratiti se.
6 Pomno sam ih slušao,
ali nisu iskreno govorili.
Nije im žao zbog njihovih pogrešaka.
Nitko ne kaže: ‘Jao, što sam učinio!’
Svatko ide svojim putem kako želi,
jure bezglavo, kao konji u bitku.
7 Čak i roda na nebu
zna kad je pravo vrijeme.
Grlica, lastavica i drozd znaju
kad treba letjeti u novi dom.
Ali moj narod ne zna
što zapovijeda BOG.
8 I dalje govorite: ‘Mudri smo
jer uz sebe imamo BOŽJI nauk.’
Ali pisari su svojim pisaljkama
Božje učenje pretvorili u laž.
9 Ti mudri ljudi bit će posramljeni,
ostat će zbunjeni i šokirani.
Jer, odbili su poslušati BOŽJU riječ.
Kakvu još mudrost mogu imati?
10 Zato ću njihove žene dati drugima,
a polja će pripasti njihovim osvajačima.
Jer, svi žele imati sve više i više,
od prvog do zadnjega, svi su pohlepni.
Varaju čak i proroci i svećenici.
11 Rane mog naroda liječe površno.
Kažu: ‘Sve je dobro’, ali to je laž.
12 Svojih grozota trebali bi se sramiti,
ali nemaju stida, ne mogu se zacrvenjeti.
Zato će propasti, kao i drugi,
kad ih budem kažnjavao.
Bit će oboreni i odbačeni.«
Tako je rekao BOG.
13 »Kad ih dokrajčim«, kaže BOG,
»neće biti grožđa na vinovoj lozi,
ni plodova na smokvinom stablu.
Čak će se i lišće osušiti i povenuti.
Izgubit će sve što sam im dao.[a]
14 A oni će reći: ‘Zašto sjedimo ovdje?
Skupimo se! Pobjegnimo u utvrđene gradove!
Budući da će nas naš BOG uništiti,
ondje možemo umrijeti!
Protiv našeg BOGA smo griješili,
dao nam je otrovnu vodu piti.
15 Nadali smo se da ćemo imati mir,
ali ništa dobro nije nas zadesilo.
Vjerovali smo da će nas on izliječiti,
ali samo nas je užas okružio.
16 Iz Dana se čuje frktanje konja,
trese se zemlja od topota kopita.
Došli su razoriti zemlju i sve u njoj,
svaki grad i sve ljude što u njemu žive.’
17 Pazite, šaljem otrovnice[b] među vas,
zmije koje ne možete zaustaviti.
Sve će vas izgristi«, rekao je BOG.
Jeremija nariče
18 Moja tuga ne može se ublažiti,
obolio sam od velikog jada.[c]
19 Slušajte vapaj mog naroda,
po cijeloj zemlji čuje se plač:
»Zar BOG više nije na Sionu?
Zar njegov Kralj više nije ondje?«
Bog kaže: »Zašto su izazivali moj gnjev
štujući idole, ništavne tuđe bogove?«
20 »Žetva je prošla i ljeto je završilo,
a za nas nema spasa«, plakao je narod.
21 Moj je narod teško ranjen
i srce mi zbog toga krvari.
Tugujem, očaj me obuzima.
22 Zar u Gileadu nema lijeka,
zar ondje nema liječnika?
Zašto onda moj narod nije iscijeljen?
Usporedba o kraljevskoj svadbi
(Lk 14,15-24)
22 Isus je narodu ponovo počeo govoriti u usporedbama. Rekao je: 2 »Kraljevstvo je nebesko slično kralju koji je pripremio svadbu za svoga sina. 3 Poslao je sluge po one koji su bili pozvani na svadbu, ali oni nisu htjeli doći.
4 Tada je poslao druge sluge, govoreći: ‘Kažite onima što su pozvani: Evo, moja je gozba pripremljena, volovi i ugojena stoka su zaklani i sve je spremno. Dođite na svadbu!’
5 No oni se nisu odazvali, nego su otišli: jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. 6 Ostali su zgrabili kraljeve sluge, zlostavljali ih i ubili. 7 Na to se kralj rasrdio pa je poslao svoje vojnike i oni su pogubili ubojice njegovih slugu i spalili njihov grad.
8 Tada je kralj rekao svojim slugama: ‘Svadba je spremna, ali oni koji su pozvani nisu bili dostojni. 9 Stoga, idite na raskrižja cesta i pozovite na svadbu sve koje nađete.’ 10 Oni su otišli na ulice i sakupili sve koje su našli—zle i dobre—i svadbena se dvorana napunila gostima.
11 A kad je kralj ušao da pogleda goste, vidio je ondje čovjeka koji nije bio u svadbenoj odjeći. 12 Rekao mu je: ‘Prijatelju, kako si ušao ovamo bez svadbene odjeće?’ A čovjek je zanijemio. 13 Tada je kralj naredio svojim slugama: ‘Svežite mu ruke i noge pa ga bacite u tamu, gdje će biti plač i škrgut zuba.’
14 Jer, mnogo je pozvanih, ali malo izabranih.«
Pitanje o porezu
(Mk 12,13-17; Lk 20,20-26)
15 Tada su farizeji otišli i dogovorili se kako da uhvate Isusa u riječi. 16 Poslali su mu svoje učenike zajedno s herodovcima[a], a ovi su mu rekli: »Učitelju, znamo da si istinoljubiv i da uistinu učiš Božjem putu, te da se ne obazireš ni na koga, jer ne gledaš tko je tko. 17 Zato nam reci što misliš: je li pravo plaćati caru porez ili nije?«
18 Isus je znao njihove zle namjere pa je rekao: »Licemjeri! Zašto me pokušavate namamiti u zamku? 19 Pokažite mi novac za plaćanje poreza.« Pružili su mu srebrnjak. 20 Tada ih je upitao: »Čiji je ovo lik i natpis?«
21 Odgovorili su mu: »Carev.«
A on im je tada rekao: »Dakle, dajte caru što pripada caru, a Bogu što pripada Bogu.«
22 Zadivili su se kad su to čuli pa su ga ostavili i otišli.
Pitanje o uskrsnuću
(Mk 12,18-27; Lk 20,27-40)
23 Toga su dana Isusu prišli i saduceji, koji kažu da nema uskrsnuća, pa su ga upitali: 24 »Učitelju, Mojsije je rekao: ‘Ako čovjek umre bez djece, neka se brat oženi njegovom ženom i podigne potomstvo svome bratu.’[b] 25 Kod nas je bilo sedmero braće. Prvi se oženio i umro bez djece pa mu se brat oženio ženom. 26 Isto se dogodilo drugom i trećem bratu i tako sve do sedmoga. 27 Na kraju je i žena umrla. 28 Dakle, kojemu će od sedmorice ona biti žena nakon uskrsnuća jer su se svi njome oženili?«
29 Isus im je na to odgovorio: »U zabludi ste jer ne poznajete ni Sveta pisma ni Božju moć. 30 U budućem životu, nakon uskrsnuća, ljudi se neće niti ženiti niti udavati, nego će biti poput anđela na nebu. 31 A što se uskrsnuća mrtvih tiče, niste li čitali što vam je rekao Bog: 32 ‘Ja sam Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev’?[c]
A Bog nije Bog mrtvih, nego živih.«
33 Kad je narod to čuo, bio je zadivljen njegovim učenjem.
Najvažnija zapovijed
(Mk 12,28-34; Lk 10,25-28)
34 Kad su čuli kako je Isus svojim odgovorom ušutkao saduceje, okupili su se farizeji. 35 Jedan od njih, učitelj Zakona, u namjeri da ga iskuša, upitao je: 36 »Učitelju, koja je najvažnija zapovijed u Zakonu?«
37 A Isus mu je rekao: »‘Voli Gospodina Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim!’[d] 38 To je prva i najvažnija zapovijed. 39 Zatim je tu druga zapovijed, jednaka prvoj: ‘Voli svoga bližnjega kao sebe samoga!’[e] 40 Cijeli Zakon i spisi proroka temelje se na ovim dvjema zapovijedima.«
Pitanje o Kristu i Davidu
(Mk 12,35-37; Lk 20,41-44)
41 Dok su farizeji još bili na okupu, Isus ih je upitao: 42 »Što mislite o Kristu[f]? Čiji je on potomak?«
Odgovorili su mu: »Davidov.«
43 A on im je rekao: »Kako to da ga David, potaknut Duhom, naziva Gospodinom, izjavivši:
44 ‘Gospodin je rekao mome Gospodinu:
Sjedni mi s desne strane
dok tvoje neprijatelje ne položim pod tvoje noge?’[g]
45 Dakle, ako ga David naziva Gospodinom, kako mu onda Krist može biti potomak?« 46 Ali nitko mu nije mogao odgovoriti na to niti ga se tko od toga dana usudio išta pitati.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International