M’Cheyne Bible Reading Plan

Izraelci protiv Kanaanaca

1 Nakon Jošuine smrti, Izraelci su pitali BOGA: »Koje naše pleme treba krenuti prvo i boriti se protiv Kanaanaca?«

² BOG je odgovorio: »Neka ide Judino pleme. Njima ću dati ovu zemlju.«

³ Judejci su zvali svoju braću iz Šimunovog plemena: »Pođite s nama, na područje koje nam je dodijeljeno. Borite se zajedno s nama protiv Kanaanaca. A kad se vi budete borili za svoju zemlju, mi ćemo vama pomagati.«

Tako su ljudi iz Šimunovog plemena otišli s Judejcima.

⁴ Judejci su napali, a BOG im je dao pobjedu nad Kanaancima i Perižanima. Pobili su deset tisuća ljudi kod grada Bezeka. ⁵ U gradu su zatekli vladara Bezeka. Borili su se protiv njega i porazili Kanaanace i Perižane. ⁶ Vladar Bezeka je pobjegao, ali krenuli su za njim u potjeru. Uhvatili su ga i odsjekli mu palčeve na rukama i nogama.^[a]

⁷ Rekao je: »Sedamdeset kraljeva s odsječenim palčevima na rukama i nogama skupljalo je ostatke hrane pod mojim stolom. Bog mi je učinio ono što sam ja učinio njima.«

Judejci su vladara Bezeka doveli u Jeruzalem, gdje je i umro.

Judejci zauzimaju Jeruzalem i Hebron

⁸ Judejci su napali Jeruzalem i zauzeli grad. Stanovnike su pobili mačevima, a grad zapalili.

⁹ Poslije su se borili protiv Kanaanaca koji su živjeli u planinama, u pustinji Negev, te u dolinama prema zapadu. ¹⁰ Napali su i Kanaanace u gradu Hebronu, koji se prije zvao Kirjat Arba. Porazili su Šešaja, Ahimana i Talmaja^[b].

Kaleb i njegova kći

(Jš 15,13-19)

¹¹ Odatle su krenuli protiv stanovnika grada Debira, koji se prije zvao Kirjat Sefer. ¹² Kaleb je rekao: »Tko napadne i zauzme Kirjat Sefer, dat ću mu svoju kćer Aksu za ženu.«

¹³ To je učinio Otniel, sin Kalebovog mlađega brata Kenaza, a Kaleb mu je dao svoju kćer Aksu za ženu.

¹⁴ Nakon što su se vjenčali, Aksa je nagovarala Otniela da traže od njezinog oca zemlju. Tako je jednom otišla k svome ocu. Dok je silazila s magarca, Kaleb ju je upitao: »Što želiš?«

¹⁵ Odgovorila je: »Blagoslovi me. Dao si mi suhu zemlju u pustinji. Daruj mi i izvore vode.«

Tako je Kaleb svojoj kćeri darovao gornje i donje izvore.

¹⁶ Kenijevci, potomci Mojsijevog tasta, krenuli su s Judejcima iz Grada Palmi^[c] u judejsku pustinju. Nastanili su se među tamošnjim narodom u Negevu, blizu grada Arada.

¹⁷ Judejci su sa svojom braćom iz Šimunovog plemena porazili Kanaanace koji su živjeli u Sefatu. Grad su potpuno uništili te se i danas zove Horma^[d]. ¹⁸ Judejci su zauzeli i Gazu, Aškelon i Ekron, s okolnim područjima.

¹⁹ BOG je bio s Judejcima pa su zauzeli planinska područja. Nisu uspjeli protjerati stanovnike iz ravnica jer su ovi imali željezna bojna kola. ²⁰ Područje Hebrona dodijeljeno je Kalebu, kao što je Mojsije bio obećao. Odatle je protjerao trojicu Anakovih sinova^[e].

²¹ Ljudi iz Benjaminovog plemena nisu uspjeli protjerati Jebusejce iz Jeruzalema. Jebusejci sve do danas^[f] žive ondje zajedno s ljudima iz Benjaminovog plemena.

Josipovi potomci osvajaju Betel

²² Ljudi iz Josipovog plemena napali su Betel, a BOG je bio uz njih. ²³ Poslali su uhode u Betel, grad koji se prije zvao Luz. ²⁴ Vidjeli su čovjeka kako izlazi iz grada i rekli mu: »Molim te, pokaži nam kako da uđemo u grad i nećemo ti nauditi.« ²⁵ Pokazao im je kako da uđu u grad. Pobili su mačem stanovnike grada, a toga čovjeka i cijelu njegovu obitelj pustili su da slobodno odu. ²⁶ On je otišao u zemlju Hetita i izgradio grad. Nazvao ga je Luz. Grad se i danas tako zove.

Druga izraelska plemena i Kanaanci

²⁷ Pripadnici plemena Manaše nisu uspjeli protjerati stanovnike iz gradova Bet Šean, Taanak, Dor, Ibleam i Megido, kao ni stanovnike koji su živjeli u okolnim selima. Kanaanci su odlučili ostati u zemlji. ²⁸ Kad su Izraelci ojačali, prisilili su Kanaance na robovski rad. No nisu ih mogli prisiliti da odu iz zemlje.

²⁹ Ljudi iz plemena Efrajim nisu uspjeli protjerati Kanaanace koji su živjeli u Gezeru. Ostali su ondje živjeti zajedno.

³⁰ Zebulunovi potomci nisu protjerali stanovnike Kitrona i Nahalola. Kanaanci su ostali živjeti s njima, ali su im postali robovi.

³¹ Ašerovi potomci nisu protjerali stanovnike iz gradova Aka, Sidona, Ahlaba, Akziba, Helbe, Afika i Rehoba. ³² Ašerovci su tako živjeli među Kanaancima starosjediocima jer ih nisu uspjeli protjerati.

³³ Ljudi iz plemena Naftali nisu protjerali stanovnike gradova Bet Šemeša i Bet Anata. Živjeli su među Kanaancima, stanovnicima toga kraja. Stanovnike su Bet Šemeša i Bet Anata prisilili na ropstvo.

³⁴ Amorejci su potisnuli pripadnike plemena Dan u planine. Nisu im dopuštali silazak u nizinu. ³⁵ Amorejci su odbili napustiti područje planine Heres te gradove Ajalon i Šaalbim. Kasnije su Josipovi potomci ojačali i prisilili Amorejce na robovski rad. ³⁶ Područje Amorejaca pruža se između prijevoja Akrabim i mjesta Sela, pa gore u brda.

Ananija i Safira

5 Neki čovjek po imenu Ananija, zajedno sa ženom Safirom, prodao je svoju zemlju. ² Donio je dio novca i predao ga apostolima, dok je drugi dio zadržao za sebe. Njegova je žena znala za to i složila se s tim. ³ Tada mu je Petar rekao: »Ananija, zašto si dopustio da Sotona zaposjedne tvoje srce tako da slažeš Svetom Duhu i zadržiš dio novca od prodaje zemlje? ⁴ Prije nego što si je prodao, pripadala je tebi. A nakon što si je prodao, mogao si raditi s tim novcem što si htio. Zašto si tako postupio? Slagao si Bogu, a ne ljudima.« ⁵ Kad je Ananija to čuo, pao je mrtav, a sve koji su za to čuli obuzeo je silan strah. ⁶ Mladići su ustali i zamotali tijelo, iznijeli ga i pokopali.

⁷ Otprilike nakon tri sata ušla je Ananijina žena. Ona nije znala što se dogodilo. ⁸ Petar joj je rekao: »Reci mi, jeste li za toliko novca prodali polje?«

Ona je odgovorila: »Da, za tu svotu.«

⁹ Tada joj je Petar rekao: »Zašto ste se vas dvoje dogovorili da iskušate Gospodinovog Duha? Pogledaj, oni koji su pokopali tvoga muža stoje pred vratima. I tebe će tako iznijeti.« ¹⁰ Istoga trena žena se srušila pred njegove noge i umrla. Mladići su ušli i našli je mrtvu. Iznijeli su je i pokopali pokraj njezinog muža, ¹¹ a cijelu je Crkvu i sve koji su za to čuli obuzeo velik strah.

Bog potvrđuje istinu

¹² Svi su se vjernici jednodušno okupljali pod Salomonovim trijemom. Apostoli su činili mnoga čudesna djela^[a] u narodu. ¹³ Nitko im se nije usuđivao priključiti, ali narod ih je hvalio. ¹⁴ I tako je ipak sve više ljudi, muškaraca i žena, počelo vjerovati u Gospodina i priključivati se vjernicima. ¹⁵ Kad je Petar prolazio, ljudi su iznosili svoje bolesnike na ulice. Stavljali su ih na krevete i ležajeve tako da barem njegova sjena padne na njih. ¹⁶ Dolazili su i ljudi iz gradova u okolici Jeruzalema i donosili svoje bolesnike i one koje su mučili nečisti duhovi. I svi su bili iscijeljeni.

Apostoli u zatvoru

¹⁷ Vrhovni svećenik i svi njegovi prijatelji—stranka saduceja—postali su zavidni.

¹⁸ Uhitili su apostole i bacili ih u zatvor. ¹⁹ No Gospodinov je anđeo noću otvorio vrata tamnice, izveo apostole i rekao im: ²⁰ »Idite u Hram, stanite pred narod i recite im sve o ovom novome životu.« ²¹ Kad su apostoli to čuli, otišli su u Hram u zoru i počeli učiti narod. Kad je stigao vrhovni svećenik sa svojim pristašama, sazvali su sve članove Velikog vijeća i sve izraelske starješine. Naredili su da se apostoli izvedu iz zatvora. ²² Ali, kad su stražari stigli u zatvor, nisu ih ondje našli. Vratili su se i izvijestili o tome: ²³ »Našli smo tamnicu dobro zaključanu i stražare kako stoje pokraj vrata, ali kad smo ih otvorili, unutra nije bilo nikoga.« ²⁴ Kad su zapovjednik hramske straže i vodeći svećenici to čuli, ostali su zbunjeni i pitali se što bi se sada moglo dogoditi.

²⁵ Tada je netko došao i rekao im: »Ljudi, koje ste strpali u zatvor, nalaze se u Hramu i uče narod!« ²⁶ Na to su zapovjednik i njegovi stražari otišli onamo i doveli apostole. Nisu upotrijebili silu jer su se bojali da bi ih ljudi mogli kamenovati.

²⁷ Doveli su apostole i postavili ih pred Veliko vijeće, a vrhovni ih je svećenik počeo ispitivati: ²⁸ »Izričito smo vam zapovjedili da ne učite o Isusu, no vi ste, unatoč tome, preplavili Jeruzalem svojim naukom i želite nas okriviti za smrt toga čovjeka.«

²⁹ Petar i ostali apostoli odgovorili su im: »Mi trebamo biti poslušni Bogu, a ne ljudima. ³⁰ Bog naših predaka podigao je Isusa iz mrtvih, a kojeg ste vi ubili razapinjanjem na križ. ³¹ Bog ga je uzdigao sebi zdesna kao Vođu i Spasitelja. Učinio je to kako bi dao svim Izraelcima priliku da se promijene i obrate te da im grijesi budu oprošteni. ³² Mi smo vidjeli što se dogodilo i tvrdimo da je to istina. I to isto potvrđuje Sveti Duh, kojeg je Bog dao onima koji su mu poslušni.«

³³ Kad su članovi Velikog vijeća to čuli, razljutili su se te su ih htjeli ubiti. ³⁴ No jedan je član Vijeća, farizej^[b] po imenu Gamaliel, ustao i naredio da apostole nakratko izvedu. Bio je učitelj Zakona i narod ga je cijenio. ³⁵ Obratio se Vijeću: »Izraelci, pazite dobro što ćete učiniti s tim ljudima! ³⁶ Prije nekog vremena pojavio se Teuda i tvrdio da je netko. Pridružilo mu se oko četiri stotine ljudi. Ubijen je, a svi njegovi pristalice raspršili su se i od toga nije bilo ništa. ³⁷ Nakon njega, u vrijeme popisa stanovništva, pojavio se Juda Galilejac i neke je povukao za sobom. I on je ubijen, a svi njegovi pristalice su se raspršili. ³⁸ Zato vam kažem: što se tiče ovih ljudi, okanite ih se i pustite ih! Ako je njihova zamisao od ljudi, propast će. ³⁹ Ali, ako dolazi od Boga, nećete ih moći ukloniti, a mogli biste doći u sukob sa samim Bogom.«

Oni su prihvatili njegov savjet. ⁴⁰ Pozvali su apostole da uđu i dali ih izbičevati. Zatim su im zapovjedili da prestanu govoriti o Isusovom imenu i pustili ih. ⁴¹ Apostoli su napustili vijećnicu, radosni što ih je Bog smatrao dostojnima da trpe sramotu radi Isusovog imena. ⁴² Svakog su dana u Hramu i po kućama nastavili poučavati i širiti Radosnu vijest o tome da je Isus Mesija.

Suša u zemlji

14 Jeremija je od BOGA primio poruku o suši:

Narod moli

¹⁰ BOG je na to odgovorio svom narodu: »Judejci vole odlutati. Lako se odluče za nevjeru.«

Zato ih sada BOG ne prihvaća. Zapamtit će njihovu krivnju i kazniti ih za njihove grijehe.

¹¹ A onda se BOG obratio meni: »Nemoj više moliti za dobro ovog naroda. ¹² Čak i ako počnu postiti i moliti, neću ih slušati. Neću prihvaćati njihove žrtve paljenice, ni žitne žrtve. Uništit ću ih ratom, gladovanjem i bolestima.«

¹³ Odgovorio sam: »O, Gospodaru BOŽE! Ali proroci su im stalno govorili da neće iskusiti ni mač ni glad, da će uživati trajni mir.«

¹⁴ A BOG mi je rekao: »Ti proroci govore laži iako kažu da govore u moje ime. Ja ih nisam poslao, nisam im zapovjedio da govore, niti rekao što da govore. Proroštva im dolaze od lažnih viđenja, bezvrijednih gatanja i zabluda njihove mašte. ¹⁵ Stoga, BOG kaže ovo o tim prorocima koji narodu govore da neće biti rata i gladi: ‘Ja ih nisam poslao. Sami će nastradati od mača, umrijeti od gladi.’ ¹⁶ A narod, kojem oni proriču, umrijet će od gladi i mača. Zatim će biti izbačeni na ulice Jeruzalema. Te ljude, žene i njihovu djecu nitko neće sahraniti. Bit će im to kazna za njihovu zloću.«

¹⁷ »Jeremijo, prenesi im ovu poruku od mene:

Isusovo uskrsnuće

(Mk 16,1-8; Lk 24,1-12; Iv 20,1-10)

28 Nakon šabata, u zoru prvoga dana u tjednu, došle su Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob.

² I odjednom je nastao snažan potres jer je Gospodinov anđeo sišao s neba. Prišao je grobu i maknuo kamen s ulaza te sjeo na njega. ³ Lice mu je bilo sjajno poput munje, a odjeća mu je bila bijela kao snijeg. ⁴ Stražari su se tresli i zamrli od straha.

⁵ Anđeo je rekao ženama: »Ne bojte se! Znam da tražite Isusa kojeg su razapeli. ⁶ Ali on nije ovdje! Uskrsnuo je, baš kao što je i rekao. Dođite vidjeti mjesto gdje je ležao. ⁷ Zatim brzo idite i recite njegovim učenicima: ‘Ustao je od mrtvih i sada ide pred vama u Galileju. Tamo ćete ga vidjeti.’ Zapamtite što sam vam rekao!«

⁸ Žene su brzo napustile grob te su uplašene, ali i radosne, otrčale javiti to Isusovim učenicima. ⁹ Iznenada im je u susret došao Isus te im rekao: »Zdravo!« One su mu prišle, uhvatile ga za noge i poklonile mu se. ¹⁰ Tada im je Isus rekao: »Nemojte se bojati! Idite i recite mojoj braći neka idu u Galileju. Ondje će me vidjeti.«

Izvještaj židovskim vođama

¹¹ Dok su žene bile na putu, neki od stražara otišli su u grad te ispričali svećeničkim poglavarima sve što se dogodilo. ¹² A ovi su se sastali sa starješinama i odlučili vojnicima dati mnogo novca. ¹³ Rekli su im: »Kažite da su Isusovi učenici došli noću i da su ukrali njegovo tijelo dok ste spavali. ¹⁴ Ako upravitelj čuje za ovo, mi ćemo ga već uvjeriti u suprotno i nećete imati nikakvih neprilika.« ¹⁵ Vojnici su uzeli novac i učinili kako im je rečeno. Tako se ova priča proširila među Židovima, i to traje do dana današnjega.

Isus se ukazuje učenicima

(Mk 16,14-18; Lk 24,36-49; Iv 20,19-23; Dj 1,6-8)

¹⁶ Jedanaestorica je učenika otišla u Galileju, na brdo na koje im je Isus rekao da idu. ¹⁷ Kad su ugledali Isusa, poklonili su mu se. No neki su sumnjali da je to on. ¹⁸ Tada im je Isus prišao i rekao: »Dana mi je sva vlast na Nebu i na Zemlji. ¹⁹ Zato idite i učinite sve narode mojim učenicima, krsteći ih u ime Oca, Sina i Svetog Duha ²⁰ i učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio. Ja sam s vama uvijek, sve do svršetka svijeta^[a].«