M’Cheyne Bible Reading Plan
Dioba zemlje zapadno od Jordana
14 Ovo su područja koja su Izraelci dobili u Kanaanu. Dodijelili su im ih svećenik Eleazar, Jošua i glavari Izraelovih plemenskih obitelji. 2 Njihovo je nasljedstvo podijeljeno kockom između devet plemena i polovine Manašeovog plemena, kao što je BOG bio zapovjedio preko Mojsija. 3 Dva i pol plemena dobila su od Mojsija u nasljedstvo zemlju istočno od Jordana. Leviti nisu dobili zemlju kao ostala plemena. 4 Od Josipovih su sinova nastala dva plemena: Manaše i Efrajim. Leviti nisu dobili ni jedan dio zemlje, već samo gradove u kojima će živjeti, s pašnjacima za svoju stoku i krda. 5 Tako su Izraelci podijelili zemlju baš onako kako je BOG bio zapovjedio Mojsiju.
Kaleb dobiva Hebron
6 Jošui su u Gilgal došli ljudi iz Judinog plemena, a među njima je bio i Kaleb, sin Kenižanina Jefunea. Kaleb je rekao Jošui: »Ti znaš što je BOG rekao Božjem čovjeku Mojsiju o tebi i meni u Kadeš Barnei. 7 Imao sam četrdeset godina kad me BOŽJI sluga Mojsije poslao iz Kadeš Barnee da izvidim zemlju, a ja sam mu donio točan izvještaj. 8 Moji suputnici utjerali su narodu strah u kosti, ali ja sam vjerno slušao BOGA, svojeg Boga. 9 Zato mi je Mojsije toga dana obećao: ‘Budući da si vjerovao mojem BOGU, zemlja kojom si hodao bit će tvoja, a tvoji će je potomci dobiti zauvijek u nasljedstvo.’
10 Kao što je i obećao, BOG me održao u životu. Četrdeset i pet godina je prošlo otkad je to obećao Mojsiju, dok je još Izrael lutao po pustinji. I evo me tu: imam osamdeset i pet godina, 11 a još sam snažan kao i onda kad me Mojsije poslao u izviđanje. Sposoban sam za borbu kao i tada. 12 Zato mi sad daj gorski kraj o kojem je BOG govorio onoga dana. I sam si tada čuo da su ondje Anakovci i da su im gradovi veliki i utvrđeni. Ali, bude li BOG sa mnom, istjerat ću ih odande, kao što je i obećao.«
13 Tada je Jošua blagoslovio Jefuneovog sina Kaleba i dao mu Hebron. 14 Otad Hebron pripada Kalebu, sinu Kenižanina Jefunea, jer je vjerno slušao Izraelovog BOGA. 15 Hebron se nekada zvao Kirjat Arba, po Arbi, najvećem od svih Anakovaca.
Tada se zemlja odmorila od rata.
Zemlja Judinog plemena
15 Judinom je plemenu kockom pripao dio zemlje te bio razdijeljen svim njegovim obiteljima. Prostirao se do granice Edoma i pustinje Cin na krajnjem jugu.
2 Njihova je južna granica počinjala kod zaljeva na južnom kraju Mrtvog mora. 3 Potom je prolazila južno od Škorpionovog prijevoja, nastavljala se do pustinje Cin i zatim se penjala južno do Kadeš Barnee. Odatle se nastavljala do Hesrona, penjala do Adara, skretala do Karke 4 i išla do Asmona. Zatim je izlazila na Egipatski potok i završavala na Sredozemnome moru. Bila je to Judina južna granica.
5 Istočna je granica bila obala Mrtvog mora, sve do mjesta gdje se rijeka Jordan ulijevala u more.
Sjeverna je granica počinjala kod ušća Jordana u Mrtvo more. 6 Potom se penjala do Bet Hogle i nastavljala sjeverno od Bet Arabe, penjući se do kamena nazvanog prema Rubenovom sinu Bohanu. 7 Odatle je granica išla dolinom Akora do Debira i skretala na sjever do Gilgala, koji je nasuprot prijevoja Adumim i južno od klanca. Granica je potom išla do voda En Šemeša i završavala kod En Rogela. 8 Odatle se dolinom Ben Hinom penjala južnim obronkom Jebusejskoga grada, to jest Jeruzalema. Nastavljala se penjati do vrha planine zapadno od doline Hinom, na sjevernome kraju doline Refaim. 9 S vrha planine granica je išla prema izvoru Neftoah, izlazila kod gradova na brdu Efron i spuštala se prema Baali (koju su zvali i Kirjat Jearim). 10 Od Baale je skretala na zapad do brda Seir pa išla sjevernim obronkom brda Jearim (zvanog i Kesalon), spuštala se do Bet Šemeša i nastavljala do Timne. 11 Odatle je granica išla do sjevernog obronka Ekrona i protezala se do Šikrone. Nastavljala se do brda Baala, izlazila kod Jebneela i završavala na moru.
12 Zapadna je granica bila obala Sredozemnog mora.
Bile su to granice Judinog naroda, gdje su živjele njegove obitelji.
Kaleb zauzima Hebron i Debir
13 Jošua je Jefuneovom sinu Kalebu dao zemlju u Judi, kako je BOG bio zapovjedio. Kaleb je dobio Hebron, poznat i pod nazivom Kirjat Arba, jer je Arba bio Anakov predak. 14 Kaleb je iz Hebrona istjerao trojicu Anakovih potomaka—Šešaja, Ahimana i Talmaja. 15 Potom je odande napao stanovnike Debira, koji se prije zvao Kirjat Sefer.
16 Kaleb je rekao: »Svoju kćer Aksu dat ću za ženu onome tko napadne Kirjat Sefer i zauzme ga.« 17 Grad je zauzeo Otniel, sin Kalebovog brata Kenaza, pa mu je Kaleb dao svoju kćer Aksu za ženu. 18 Pošto se udala za Otniela, rekla mu je da bi od njezinog oca trebali zatražiti polje. Aksa je otišla do oca, a kad je sjahala s magarca, Kaleb ju je upitao što želi.
19 »Molim te da mi nešto daruješ«, odgovorila je ona. »Dao si mi suhu zemlju u Negevu. Molim te, daj mi zato i izvore vode.«
Tako joj je Kaleb dao gornje i donje izvore.
Judini gradovi
20 Ovo je područje Judinog plemena i nasljedstvo svih njegovih obitelji.
21 Najjužniji gradovi Judinog plemena u Negevu, prema granici s Edomom, bili su:
Kabseel, Eder, Jagur, 22 Kina, Dimona, Adada, 23 Kedeš, Hasor, Jitnan, 24 Zif, Telem, Bealot, 25 Hasor Hadata, Kirjat Hesron (to jest Hasor), 26 Amam, Šema, Molada, 27 Hasar Gada, Hešmon, Bet Pelet, 28 Hasar Šual, Beer Šeba, Bizjotja, 29 Baala, Ijim, Esem, 30 Eltolad, Kesil, Horma, 31 Siklag, Madmana, Sansana, 32 Lebaot, Šilhim, Ajin i Rimon—ukupno dvadeset i devet gradova s okolnim selima.
33 Judini gradovi u Šefelu bili su i ovi:
Eštaol, Sora, Ašna, 34 Zanoah, En Ganim, Tapuah, Enam, 35 Jarmut, Adulam, Soko, Azeka, 36 Šaaraim, Aditaim i Gedera (to jest Gederotaim)—ukupno četrnaest gradova s okolnim selima.
37 Nadalje, dani su im i ovi gradovi:
Senan, Hadaša, Migdal Gad, 38 Dilean, Mispa, Jokteel, 39 Lakiš, Boskat, Eglon, 40 Kabon, Lahmas, Kitliš, 41 Gederot, Bet Dagon, Naama i Makeda—šesnaest gradova s okolnim selima.
42 Judini su gradovi bili i ovi:
Libna, Eter, Ašan, 43 Jiftah, Ašna, Nesib, 44 Keila, Akzib i Mareša—devet gradova s okolnim selima.
45 Judino je pleme dobilo i sljedeće gradove:
Ekron s okolnim naseljima i selima; 46 na području zapadno od Ekrona sve gradove i njihova okolna sela blizu Ašdoda. 47 Dobili su i Ašdod te Gazu s okolnim naseljima i selima. Zemlja im se protezala sve do Egipatskog potoka i obale Sredozemnog mora.
48 Judini su bili gradovi u gorju:
Šamir, Jatir, Soko, 49 Dana, Kirjat Sana (to jest Debir), 50 Anab, Eštemo, Anim, 51 Gošen, Holon i Gilo—ukupno jedanaest gradova s okolnim selima.
52 U gorju su imali i ove gradove:
Arab, Dumu, Ešan, 53 Janum, Bet Tapuah, Afeku, 54 Humtu, Kirjat Arbu (to jest Hebron) i Sior—ukupno devet gradova s okolnim selima.
55 Gradovi u gorju još su bili:
Maon, Karmel, Zif, Juta, 56 Jezreel, Jokdeam, Zanoah, 57 Kain, Gibea i Timna—ukupno deset gradova s okolnim selima.
58 Nadalje, u gorju su imali i gradove:
Halhul, Bet Sur, Gedor, 59 Maarat, Bet Anot i Eltekon—ukupno šest gradova s okolnim selima.
60 U gorju su imali još i Kirjat Baal (to jest, Kirjat Jearim) i Rabu—dva grada s okolnim selima.
61 Judino je pleme imalo ove gradove u pustinji:
Bet Arabu, Midin, Sekaku, 62 Nibšan, Slani Grad i En Gedi—šest gradova s okolnim selima.
63 No narod Jude nije uspio istjerati Jebusejce, koji su živjeli u Jeruzalemu, pa oni i danas žive s Judejcima u Jeruzalemu.
U slavu Boga Spasitelja
1 Slava BOGU!
Slavi BOGA, dušo moja!
2 Sve dok živim, BOGA ću slaviti,
dok trajem, njemu ću pjevati.
3 Ne oslanjajte se na vladare,
ljudi vas ne mogu spasiti.
4 Čovjek umre i u zemlju se vraća,
svi njegovi planovi nestaju.
5 Blago onom kome pomaže Jakovljev Bog,
koji je svu svoju nadu u BOGA položio.
6 Jer, on je stvorio nebo i zemlju,
mora i sve što u njima živi.
On ispunjava što je obećao.
7 Pravdu potlačenima pribavlja,
a gladnima hranu osigurava.
BOG zatvorenike oslobađa,
8 BOG slijepima oči otvara,
BOG podiže potlačene,
BOG voli pravednike.
9 BOG čuva strance i putnike,
brine za siročad i udovice,
a uništava zlonamjerne.
10 BOG će vladati zauvijek!
Tvoj Bog, Sione, vladat će
kroz sve naraštaje.
Slava BOGU!
U slavu svemoćnog Boga
1 Slavite BOGA!
Kako je dobro našem Bogu pjevati,
kako je ugodno njega slaviti.
2 BOG obnavlja Jeruzalem,
okuplja izraelske prognanike.
3 Liječi im slomljena srca
i njihove rane povija.
4 On zvijezde prebrojava
i svaku po imenu pozna.
5 Naš Gospodar je velik i silan,
mudrost mu nema granica.
6 BOG podiže ponizne,
na tlo ruši zle.
7 Pjesmom BOGU zahvaljujte,
na harfi našem Bogu svirajte.
8 On nebo prekriva oblacima
i kišom zemlju natapa.
Čini da trava raste po brdima
i usjevi za hranu ljudima.[a]
9 On svim životinjama osigurava hranu,
pa i mladim ptićima što ciče u gnijezdu.
10 Ne uživa on u snazi konja,
niti u trku hrabrih vojnika.
11 BOG uživa u ljudima koji ga poštuju,
koji se u njegovu ljubav pouzdaju.
12 Hvali BOGA, Jeruzaleme!
Slavi svoga Boga, Sione!
13 On zasune tvojih vrata ojačava
i tvoje stanovnike blagoslivlja.
14 Mir je donio u tvoju zemlju,
imaš obilje najboljeg žita.
15 On zemlji šalje svoju zapovijed,
što naredi, brzo se izvršava.
16 Snijegom sve pokriva kao vunom,
kao pepeo mraz rasipa zrakom.
17 Tuču baca s neba kao kamenje.
Tko može izdržati hladnoću koju šalje?
18 Kad izgovori drugu zapovijed, sve se otopi,
topli vjetar zapuše i vode poteku.
19 Svoju riječ objavio je Jakovu,
svoje uredbe i zakone Izraelu.
20 To nije učinio ni za jedan drugi narod,
druge nije poučio svojim zakonima.
Slavite BOGA!
Jeremijina propovijed u Hramu
7 Jeremija je primio poruku od BOGA: 2 »Stani na ulaz BOŽJEGA Hrama i svima objavi: ‘Judejci, poslušajte BOŽJU poruku. Slušajte me, svi vi koji ovdje ulazite da štujete BOGA. 3 Ovako vam poručuje BOG Svevladar, Bog Izraela: Ispravite svoje živote i počnite činiti dobro. Jer, samo tako ću vam dopustiti da budete ovdje.[a] 4 Nemojte misliti da ste sigurni vjerujući prijevarnim riječima: »Ovo je BOŽJI Hram! Ovo je BOŽJI Hram! Ovo je BOŽJI Hram!« 5 Potrebno je uistinu promijeniti svoj način života i svoje postupke. Budite pošteni jedan prema drugome. 6 Brinite se za strance, siročad i udovice. Ne prolijevajte ovdje nevinu krv i ne štujte idole, jer to vam samo nanosi štetu. 7 Ako budete tako radili, dopustit ću da ostanete ovdje, u zemlji koju sam odavno predao vašim precima u trajni posjed.
8 No vi nastavljate vjerovati lažima koje nikom ne koriste! 9 Zar ćete krasti i ubijati, činiti preljub, lažno se zaklinjati, prinositi žrtve Baalu i drugim bogovima za koje prije niste niti znali? 10 Mislite li da takvi možete doći pred mene, u Hram koji nosi moje ime? Možete li stajati preda mnom i tvrditi da ste sigurni, a istovremeno činiti sve te gadosti? 11 Zar vam ovaj Hram, koji nosi moje ime, služi kao razbojničko sklonište? Vidio sam sve što ste radili.’« Tako kaže BOG.
12 »Judejci, idite u grad Šilo, gdje se nalazilo moje prvo svetište. Idite i pogledajte što sam tamo napravio zbog pokvarenosti Izraelaca.[b] 13 A i vi ste takvi.« Tako poručuje BOG! »Govorio sam vam uvijek iznova, ali niste me slušali. Zvao sam vas, ali niste se odazvali. 14 Stoga, uništit ću ovaj Hram u Jeruzalemu, koji nosi moje ime i u koji se vi pouzdajete. Kao što sam razorio svetište u Šilu, tako ću razoriti i Hram i ovo mjesto koje sam predao vama i vašim precima. 15 Odbacit ću vas, kao što sam odbacio i vašu braću Efrajimovce[c].
16 A ti, Jeremijo, nemoj više moliti za Judejce. Ne preklinji za njih i ne upućuj mi molbe, jer te neću slušati. 17 Zar ne vidiš što rade po judejskim gradovima, po ulicama Jeruzalema? 18 Djeca sakupljaju drvo, očevi pale vatru, a žene mijese tijesto i prave kolačiće za božicu zvanu Kraljica Neba[d]. Donose prinose pića drugim bogovima, da bi me razljutili. 19 Ali ne samo da mene ljute«, kaže BOG, »već sami sebe sramote.« 20 Zato Gospodar BOG kaže: »Ovdje ću pokazati svoj gnjev. Kaznit ću ljude i životinje, drveće u polju i plodove zemlje. Moj će gnjev gorjeti kao vatra i ništa ga neće moći ugasiti.«
Poslušnost je vrednija od žrtvovanja
21 BOG Svevladar, Bog Izraela, govori: »Mogli biste uzeti meso žrtava paljenica zajedno s mesom drugih žrtava i pojesti ga! 22 Kad sam izveo vaše pretke iz Egipta, nisam im dao nikakvu odredbu da mi pale prinose i kolju žrtve. 23 Umjesto toga, rekao sam im: ‘Budite mi poslušni, ja ću biti vaš Bog, a vi moj narod. Živite kako vam zapovijedam i bit će vam dobro.’ 24 Ali nisu bili poslušni. Nisu obraćali pažnju. Tvrdoglavo su činili što su htjeli. Zbog svoga zlog srca, vratili su se unatrag umjesto da napreduju. 25 Otkad su vaši preci izašli iz Egipta pa sve do danas, uporno sam vam slao svoje sluge, proroke. 26 Ali niste slušali, niste obraćali pažnju. Bili ste tvrdoglavi i učinili još više zla nego vaši preci.«
27 »Tako ćeš reći Judejcima, Jeremijo, ali oni te neće slušati. Zvat ćeš ih, ali oni ti se neće odazvati. 28 Zato im reci i ovo: ‘Ovo je narod koji nije slušao svog BOGA. Nisu htjeli prihvatiti Božji odgoj. Poštenje je među njima nestalo, više ga niti ne spominju.’«[e]
Dolina pokolja
29 »Jeremijo, odreži svoju kosu i baci je.[f] Idi, tuguj po brdskim goletima. Jer, BOG je odbacio, napustio ovaj naraštaj koji će osjetiti njegovu srdžbu. 30 Vidio sam da Judejci čine zlo«, rekao je BOG. »Svoje su odvratne idole postavili u Hram koji je meni posvećen. Zagadili su ga! 31 Podigli su svetiša u Tofetu[g], u dolini Ben Hinom, za spaljivanje svojih sinova i kćeri. Ja im to nikad nisam zapovjedio. Takvo što meni ne bi palo na pamet. 32 Zato, pazite«, govori BOG, »dolaze dani kad se ovo mjesto više neće zvati Tofet niti dolina Ben Hinom. Zvat će se Dolina pokolja jer će u Tofetu biti toliko mrtvih da više neće biti mjesta za nove grobove. 33 Leševi će postati hrana pticama i zvijerima, a nitko neće ostati da ih plaši i rastjeruje. 34 Iz judejskih gradova i s jeruzalemskih ulica nestat će zvukovi veselja i radosti, i svaki zvuk svadbenog slavlja. Zemlja će ostati potpuno pusta i prazna.«
Isus ulazi u Jeruzalem
(Mk 11,1-11; Lk 19,28-38; Iv 12,12-19)
21 Kad su se približili Jeruzalemu i stigli do Betfage na Maslinskoj gori, Isus je poslao dvojicu svojih učenika 2 govoreći im: »Idite u ovo selo, što je ispred vas, odmah ćete pronaći privezanu magaricu i magare s njom. Odvežite ih i dovedite k meni! 3 Ako vam netko nešto kaže, recite mu: ‘Trebaju Gospodinu, ali on će ih odmah vratiti.’«
4 To se dogodilo tako da se ispuni ono što je bilo rečeno po proroku:
5 »Recite gradu Sionu:
‘Evo, tvoj kralj ti dolazi!
Ponizan je i jaše na magarcu,
na magaretu, magaričinom potomku.’«[a]
6 Učenici su otišli i učinili kako im je Isus zapovjedio. 7 Doveli su magaricu i mlado magare, stavili na njih svoje ogrtače, a Isus je na njih sjeo. 8 Jedni su prostirali svoje ogrtače putem, dok su drugi trgali grane s drveća i stavljali ih po putu. 9 Narod, koji je išao ispred i iza Isusa, klicao je:
10 Kad je Isus ušao u Jeruzalem, cijeli se grad uskomešao. Svi su se pitali: »Tko je to?«
11 A narod je odgovarao: »To je Isus, prorok iz Nazareta u Galileji.«
Isus u Hramu
(Mk 11,15-19; Lk 19,45-48; Iv 2,13-22)
12 Zatim je Isus ušao u Hram i istjerao sve koji su ondje kupovali i prodavali. Mjenjačima novca prevrnuo je stolove, a prodavačima golubova klupe.[d] 13 Rekao im je: »Pisano je: ‘Moja kuća zvat će se kuća molitve’,[e] a vi je pretvarate u ‘pljačkaško sklonište’[f].«
14 U Hramu su mu pristupili slijepi i hromi, a on ih je ozdravljao. 15 Kad su svećenički poglavari i učitelji Zakona vidjeli čuda koja je učinio i djecu što viču u Hramu: »Slava Davidovom Sinu!«, jako su se razljutili pa mu rekli:
16 »Čuješ li što ova djeca govore?«
A Isus im je odgovorio: »Da. Zar niste nikada pročitali:
‘Učinio si da te slave djeca i dojenčad’?«[g]
17 Zatim ih je ostavio pa je iz Jeruzalema otišao u Betaniju, gdje je prenoćio.
Smokvino drvo i moć vjere
(Mk 11,12-14.20-24)
18 Rano ujutro, dok se vraćao u Jeruzalem, Isus je ogladnio. 19 Pokraj puta je ugledao smokvu i otišao do nje, ali na njoj nije našao ništa osim lišća. Zato joj je rekao: »Nikad više ne imala ploda!« I smokva se osušila istoga trena.
20 Kad su učenici to vidjeli, začudili su se i upitali: »Kako to da se smokva odmah osušila?«
21 A Isus im je odgovorio: »Istinu vam kažem: ako vjerujete i ne posumnjate, moći ćete učiniti ne samo ovo što sam ja učinio sa smokvom nego, ako kažete ovoj gori: ‘Digni se i baci u more!’, to će se i dogoditi. 22 Ako budete vjerovali, sve što zatražite u molitvi, primit ćete.«
Odakle Isusu vlast?
(Mk 11,27-33; Lk 20,1-8)
23 Isus je ušao u Hram i, dok je tu poučavao, prišli su mu svećenički poglavari i narodne starješine te ga upitali: »Kakvu vlast imaš da ovo činiš i tko ti ju je dao?«
24 A Isus im je odgovorio: »Upitat ću vas samo jedno pa, ako mi odgovorite, reći ću vam kakvom vlašću ovo činim. 25 Kad je Ivan krstio, je li to krštenje bilo od Boga ili od ljudi?«
Oni su počeli raspravljati među sobom, govoreći: »Ako kažemo: ‘Od Boga’, pitat će nas: ‘Zašto mu onda niste vjerovali?’ 26 No, ako kažemo: ‘Od ljudi’, onda… Bojimo se naroda jer Ivana svi smatraju prorokom.«
27 Zato su odgovorili Isusu: »Ne znamo.«
Na to im je rekao: »Onda ni ja vama neću reći kakvom vlašću ovo činim.«
Usporedba o dvojici sinova
28 »Sada mi recite što mislite o ovome: neki je čovjek imao dvojicu sinova. Otišao je prvome i rekao mu: ‘Sine, idi danas raditi u moj vinograd!’
29 No sin je odgovorio: ‘Neću.’ Ali kasnije se predomislio i otišao.
30 Zatim je otac otišao drugom sinu i rekao mu to isto. Sin je odgovorio: ‘Idem, gospodaru’, ali nije otišao.
31 Koji je od ove dvojice učinio što je otac želio?«
Odgovorili su: »Prvi sin.«
Isus im je rekao: »Istinu vam kažem: poreznici i bludnice ući će u Božje kraljevstvo prije vas. 32 Jer, Ivan Krstitelj vam je došao pokazati put pravednog života, a vi mu niste povjerovali. No povjerovali su mu poreznici i bludnice. Čak i nakon što ste to vidjeli, niste se pokajali i niste mu povjerovali.«
Bog šalje svoga Sina
(Mk 12,1-12; Lk 20,9-19)
33 »Poslušajte još jednu usporedbu. Bio neki vlasnik imanja koji je posadio vinograd. Ogradio ga je, iskopao jamu za vinsku prešu i podigao stražarski toranj. Zatim je dao vinograd u zakup vinogradarima i otputovao. 34 Kad je došlo vrijeme berbe, poslao je svoje sluge da uzmu njegov dio.
35 No vinogradari su zgrabili sluge; jednoga su pretukli, drugoga ubili, a trećega kamenovali. 36 Poslao je druge sluge, brojnije od prvih, ali i s njima su jednako postupili. 37 Napokon je poslao svoga sina, misleći: ‘Moga će sina poštovati.’
38 No kad su vinogradari ugledali sina, rekli su među sobom: ‘On je nasljednik! Hajde, ubijmo ga i uzmimo mu nasljedstvo!’ 39 I zgrabili su sina, izbacili ga iz vinograda i ubili.
40 Dakle, što će vlasnik vinograda učiniti s ovim vinogradarima kad dođe?«
41 Odgovorili su mu: »Pobit će ih bez milosti jer su bili zli, a vinograd će dati u zakup drugim vinogradarima, onima koji će mu predati urod u vrijeme berbe.«
42 Isus im je rekao: »Sigurno ste čitali u Svetom pismu:
‘Kamen, koji su odbacili graditelji,
postao je temeljni kamen.
Gospodin je to učinio
i čudesno je to vidjeti!’[h]
43 Zbog toga će vam, kažem vam, Božje kraljevstvo biti oduzeto i dano ljudima koji donose plodove primjerene Kraljevstvu. 44 Tko god padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga padne taj kamen, zdrobit će ga.«[i]
45 Kad su svećenički poglavari i farizeji čuli Isusove usporedbe, shvatili su da govori o njima. 46 Zato su ga htjeli uhvatiti, ali su se bojali naroda jer je narod vjerovao da je Isus prorok.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International