M’Cheyne Bible Reading Plan

Debora i Barak

4 Nakon Ehudove smrti, Izraelci su ponovo počeli činiti zlo pred BOGOM. ² Zato ih je BOG prepustio kanaanskom kralju Jabinu, koji je vladao u gradu Hasoru. Zapovjednik je njegove vojske bio čovjek po imenu Sisera, koji je živio u gradu Harošet Hagojim. ³ Posjedovao je devetsto željeznih bojnih kola. Dvadeset je godina surovo tlačio izraelski narod pa su oni zavapili BOGU za pomoć.

⁴ U to je vrijeme na čelu Izraela, kao sudac, bila proročica Debora, Lapidotova žena. ⁵ Živjela je kod Deborine palme, između Rame i Betela u Efrajimovom gorju. Izraelci su dolazili k njoj, a ona je presuđivala u njihovim sporovima.

⁶ Poslala je po Baraka, Abinoamovog sina, iz Kedeša u Naftalijevoj zemlji. Rekla mu je: »Izraelov ti BOG zapovijeda: ‘Okupi deset tisuća ljudi iz Naftalijevog i Zebulunovog plemena te ih povedi na planinu Tabor. ⁷ Namamit ću Siseru, zapovjednika Jabinove vojske, na rijeku Kišon. Sukobit ćete se s njim, s njegovim bojnim kolima i vojskom, a ja ću vam osigurati pobjedu.’«

⁸ Barak je nato rekao Debori: »Ići ću ako ti budeš išla sa mnom. Ako ti ne ideš, ne idem ni ja.«

⁹ »Svakako idem s tobom«, rekla je Debora. »Ali, znaj, put kojim si krenuo neće te dovesti do slave. BOG će Siseru predati u ruke jednoj ženi.«

Pobjeda nad Jabinom

Tako je Debora krenula s Barakom u Kedeš. ¹⁰ Ondje je Barak okupio ljude iz Zebulunovog i Naftalijevog plemena. Deset je tisuća ljudi krenulo za njim, a išla je i Debora.

¹¹ A čovjek po imenu Heber, iz skupine Kenijevaca, potomaka Mojsijevog tasta Hobaba, živio je odvojeno od drugih Kenijevaca. Postavio je svoj šator pokraj hrasta u Saananimu, blizu grada Kedeša.

¹² Siseri je dojavljeno da je Barak, Abinoamov sin, otišao na planinu Tabor. ¹³ Pozvao je svih svojih devetsto željeznih bojnih kola i cijelu vojsku iz Harošet Hagojima te su se okupili na rijeci Kišon.

¹⁴ Debora je rekla Baraku: »Ustani! Danas će ti BOG pomoći da pobijediš Siseru. BOG ide ispred tebe.«

Barak je sišao s planine Tabor, a pratilo ga je deset tisuća ljudi. ¹⁵ BOG je zastrašio Siseru, bojna kola i vojnike pred Barakovom vojskom. Sisera je sišao sa svojih kola i pobjegao pješice. ¹⁶ Barak je progonio bojna kola i vojsku sve do Harošet Hagojima. Cijela je Siserina vojska poginula od mača. Nitko nije preživio.

¹⁷ Sisera je pješice pobjegao i sakrio se u šator kod Jaele, žene Kenijevca Hebera. Pošto je između Jabina i Kenijevaca vladao mir, Sisera je mislio kako je siguran kod Jaele.

¹⁸ Jaela je izašla ususret Siseri. Rekla mu je: »Gospodaru, dođi u moj šator. Ne boj se!«

Sisera je ušao u njezin šator, a ona ga je pokrila prekrivačem.

¹⁹ Sisera je zamoli: »Molim te, daj mi malo vode. Žedan sam.«

Ona je otvorila mijeh^[a] s mlijekom i dala mu da pije. Potom ga je ponovo pokrila.

²⁰ »Stani na ulaz u šator«, rekao je. »Ako tko dođe i pita ima li koga u šatoru, ti reci da nema nikoga«.

²¹ No Heberova žena Jaela uzela je u ruke šatorski klin i čekić. Tiho se prikrala Siseri kad je duboko zaspao od iscrpljenosti. Stavila je klin na njegovu sljepoočnicu i udarila čekićem, tako da se klin zario u zemlju. Sisera je bio mrtav.

²² Tada je naišao Barak u potjeri za Siserom. Jaela mu je izašla ususret. Pozvala ga je: »Uđi da ti pokažem čovjeka kojeg tražiš.«

Ušao je u njezin šator i vidio Siseru kako leži mrtav, s klinom u sljepoočnici.

²³ Tog je dana Bog omogućio Izraelcima da nadjačaju kanaanskog kralja Jabina. ²⁴ Izraelci su se sve žešće borili protiv kanaanskoga kralja Jabina, sve dok ga nisu uništili.

8 A Savao je odobravao Stjepanovu smrt. Toga su dana počeli veliki progoni Crkve u Jeruzalemu. Svi vjernici, osim apostola, raspršili su se po Judeji i Samariji.

Nevolje

² Neki su muškarci, istinski predani Bogu, pokopali Stjepana i gorko plakali za njim. ³ A Savao se svim silama trudio uništiti Crkvu. Išao je od kuće do kuće i izvlačio iz njih muškarce i žene te ih bacao u zatvor. ⁴ A oni koji su se raspršili, širili su Radosnu vijest kamo god su išli.

Filip u Samariji

⁵ Filip^[a] je otišao u samarijski grad i ondje propovijedao o Kristu. ⁶ Kad ga je narod čuo i vidio čudesne znakove koje je činio, svi su s pažnjom počeli slušati što govori. ⁷ Zli su duhovi uz glasne krike izlazili iz mnogih opsjednutih. Mnogi su oduzeti i hromi bili iscijeljeni, ⁸ a u gradu je nastala velika radost.

⁹ Bio je u tom gradu i čovjek po imenu Šimun, koji se već neko vrijeme ondje bavio vračanjem. Stanovnici Samarije su mu se divili, a on je tvrdio za sebe da je velik čovjek. ¹⁰ Svi su ga slušali—od najmanjega do najvećega—i govorili: »Ovaj je čovjek sila Božja, zvana Velika sila.« ¹¹ Već ih je dugo opčinjavao svojom magijom i svi su ga slušali. ¹² No kad su povjerovali Filipu, koji im je donio Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu i o imenu Isusa Krista, krstili su se i žene i muškarci. ¹³ I sâm je Šimun povjerovao. Krstio se i ostao uz Filipa. Gledajući velike znakove i čuda koja su se događala, ostajao je zaprepašten. ¹⁴ Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da su u Samariji prihvatili Božju poruku, poslali su im Petra i Ivana. ¹⁵ Kad su njih dvojica stigla, pomolili su se za samarijske vjernike da i oni prime Svetog Duha. ¹⁶ Jer, On još nije bio sišao ni na koga od njih, samo su bili kršteni u ime Gospodina Isusa. ¹⁷ Tada su Petar i Ivan položili na njih ruke i oni su primili Svetog Duha.

¹⁸ Kad je Šimun vidio da ljudi primaju Duha čim apostoli na njih polože ruke, ponudio je apostolima novac i rekao: ¹⁹ »Dajte i meni tu moć, da svatko na koga položim ruke primi Svetog Duha.«

²⁰ Petar mu je odgovorio: »Propao i ti i tvoj novac, jer si mislio da njime možeš kupiti Božji dar! ²¹ Ne možeš sudjelovati u ovoj službi jer tvoje srce nije ispravno pred Bogom. ²² Zato se pokaj i odvrati od ove bezbožnosti. Pomoli se Bogu kako bi ti oprostio što si imao takve misli. ²³ Vidim da si pun gorčine i rob grijehu.«

²⁴ A Šimun mu je odgovorio: »Molite se i vi Gospodinu za mene da me ne snađe ništa od ovoga što ste rekli.«

²⁵ Apostoli su iznijeli svjedočanstvo o Isusu i prenijeli im Gospodinovu poruku, a zatim su se vratili u Jeruzalem. Putem su prolazili kroz mnoga samarijska sela i navješćivali Radosnu vijest.

Filip i Etiopljanin

²⁶ Gospodinov je anđeo rekao Filipu: »Spremi se i pođi na jug do puta koji kroz pustinju vodi od Jeruzalema dolje do Gaze.« ²⁷ Filip se spremio i krenuo. Zatekao je ondje nekog eunuha, Etiopljanina—dvorjanina Kandake, etiopske kraljice i upravitelja njezine riznice. Bio je u Jeruzalemu da iskaže štovanje Bogu ²⁸ i sada se vraćao kući. Sjedio je u svojoj kočiji i čitao proroka Izaiju. ²⁹ Duh je tada rekao Filipu: »Pođi do kočije i ne udaljuj se od nje!« ³⁰ Kad je Filip dotrčao do kočije, čuo je kako dvorjanin čita proroka Izaiju pa ga upitao: »Razumiješ li to što čitaš?«

³¹ Dvorjanin je odgovorio: »Kako mogu razumjeti ako mi netko ne objasni?« I pozvao je Filipa da uđe u kočiju i sjedne pokraj njega. ³² A ulomak Svetog pisma koji je čitao bio je ovaj:

³⁴ Dvorjanin je rekao Filipu: »Molim te, reci mi tko je taj o kome govori prorok? Govori li o samom sebi ili o nekom drugom?« ³⁵ Tada mu je Filip, počevši od toga mjesta iz Svetog pisma, ispričao Radosnu vijest o Isusu.

³⁶ Dok su se spuštali cestom, stigli su do neke vode i dvorjanin je rekao: »Gledaj, evo vode! Ima li kakve zapreke da se krstim?« ^{37 [c] 38} Dvorjanin je naredio da zaustave kočiju. Tada su obojica—i Filip i dvorjanin—sišli u vodu i Filip ga je krstio. ³⁹ A kad su izašli iz vode, Gospodinov je Duh odnio Filipa. Dvorjanin ga nikad više nije vidio, ali je radosno nastavio svojim putem, ⁴⁰ a Filip se našao u Azotu te je putem u Cezareju prolazio kroz sve gradove i u njima navješćivao Radosnu vijest.

BOG je odredio kaznu za Judejce

Pouzdanje u čovjeka ili u Boga

Jeremija moli Boga za pomoć

O držanju šabata

¹⁹ BOG mi je ovako rekao: »Idi na Vrata naroda^[b], vrata kroz koja prolaze judejski kraljevi. Tamo stani i govori narodu, kao i na svim drugim vratima Jeruzalema. ²⁰ Reci im: ‘Kraljevi Jude i svi stanovnici Jude i Jeruzalema, koji dolazite na ova vrata, poslušajte što vam BOG poručuje! ²¹ BOG vam za vaše dobro kaže da na šabat^[c], dan odmora, ne nosite nikakav teret, niti da ga unosite kroz vrata Jeruzalema. ²² Na šabat ne smijete iznositi teret iz svojih kuća ni obavljati bilo kakav posao. Taj dan trebate držati svetim, kao što je zapovjeđeno vašim precima. ²³ Oni nisu bili poslušni. Nisu tome pridavali važnost. Bili su tvrdoglavi. Kaznio sam ih, ali nisu se popravili. ²⁴ A vama BOG kaže da budete poslušni i da poštujete svetost šabata. Na taj dan nemojte obavljati nikakav posao i ne unosite teret kroz gradska vrata. ²⁵ Tada će kraljevi i narodni poglavari iz Davidove loze ulaziti kroz gradska vrata u kočijama i na konjima, u pratnji svojih službenika, svih stanovnika Jude i Jeruzalema, a grad će zauvijek biti naseljen. ²⁶ Ljudi će ovdje dolaziti iz drugih judejskih gradova i iz okolice Jeruzalema, s područja Benjamina, sa zapadnih brežuljaka, iz brdskih područja i iz južne pustinje. Donosit će u BOŽJI Hram žrtve paljenice, klane žrtve, žitne žrtve, tamjan i žrtve zahvalnice. ²⁷ A ako ne poslušate, ako ne budete poštovali svetost šabata, ako na taj dan ipak budete unosili teret kroz vrata Jeruzalema, tada ću na gradskim vratima zapaliti požar koji će progutati jeruzalemske palače. Nitko ga neće moći ugasiti.’«

Ozdravljenje na šabat

(Mt 12,9-14; Lk 6,6-11)

3 Isus je ponovo otišao u sinagogu, gdje je bio neki čovjek s usahlom rukom. ² Neki su pomno promatrali Isusa da vide hoće li ga ozdraviti na šabat. Tražili su povod da ga optuže. ³ Isus je rekao čovjeku s usahlom rukom: »Stani ovdje, u sredinu.«

⁴ Tada je upitao ostale: »Što je dopušteno činiti na šabat: dobro ili zlo? Spasiti život ili ga uništiti?« Svi su šutjeli.

⁵ Isus ih je ljutito pogledao, vrlo žalostan zbog njihove tvrdokornosti, i rekao čovjeku: »Ispruži ruku!« Čovjek je ispružio ruku, koja je ozdravila. ⁶ Na to su farizeji otišli i zajedno s herodovcima^[a] počeli kovati urotu kako da ubiju Isusa.

Mnoštvo ljudi ide za Isusom

⁷ Isus je sa svojim učenicima otišao na jezero. Slijedilo ga je mnoštvo naroda iz Galileje i Judeje. ⁸ Bio je tu i velik broj ljudi iz Jeruzalema, Idumeje, s područja preko rijeke Jordan te oko Tira i Sidona. Svi su oni došli k njemu jer su čuli za djela koja čini. ⁹ Kad je Isus vidio takvo mnoštvo, rekao je svojim učenicima da mu pripreme lađicu kako ga gomila ne bi zgnječila. ¹⁰ Isus je dotad već mnoge ozdravio i zato su se svi bolesnici gurali da ga dotaknu. ¹¹ Neki su od njih bili opsjednuti zlim duhovima. Čim bi zli duhovi spazili Isusa, padali bi pred njim na koljena i vikali: »Ti si Božji Sin!«, ¹² a Isus bi im oštro zapovijedao da ne govore tko je on.

Isus izabire apostole

(Mt 10,1-4; Lk 6,12-16)

¹³ Isus se zatim popeo na goru i pozvao neke k sebi, a oni su došli. ¹⁴ Odabrao je Dvanaestoricu da budu s njim, da propovijedaju^{[b] 15} i da imaju vlast istjerivati zle duhove. ¹⁶ Odabrao je ovu Dvanaestoricu: Šimuna—kojeg je nazvao Petar, ¹⁷ Jakova—Zebedejevog sina, i Jakovljevog brata Ivana—Isus ih je nazvao Boanerges—što znači »sinovi groma«— ¹⁸ Andriju, Filipa, Bartolomeja, Mateja, Tomu, Jakova—Alfejevog sina, Tadiju, Šimuna Zelota ¹⁹ i Judu Iskariotskog, koji ga je kasnije izdao.

Isusova moć je od Boga

(Mt 12,22-32; Lk 11,14-23; 12,10)

²⁰ Isus je zatim otišao kući, gdje se opet okupilo silno mnoštvo. Bilo je toliko ljudi da on i njegovi učenici nisu mogli niti jesti. ²¹ Kad je Isusova obitelj doznala za to, došli su po njega, jer su ljudi govorili da je lud.

²² Učitelji Zakona, koji su došli iz Jeruzalema, govorili su: »U njemu je Sotona^[c]. On snagom vladara zlih duhova istjeruje zle duhove!«

²³ Isus ih je na to pozvao k sebi i počeo im govoriti u usporedbama: »Kako Sotona može istjerivati Sotonu? ²⁴ Ako je kraljevstvo podijeljeno u sebi, neće se moći održati. ²⁵ I ako je obitelj podijeljena u sebi, neće se moći održati. ²⁶ Stoga, ako Sotona ide protiv sebe i svojih, neće se moći održati, nego će mu to biti kraj. ²⁷ Zaista, nitko ne može ući u kuću jakog čovjeka i oduzeti mu vlasništvo. Prvo ga mora svezati da bi mu mogao opljačkati kuću. ²⁸ Govorim vam istinu: ljudima će se oprostiti svi njihovi grijesi i sve uvrede koje su izgovorili. ²⁹ Ali onome tko vrijeđa Svetog Duha, nikada neće biti oprošteno. Naprotiv, bit će zauvijek kriv za taj grijeh.«

³⁰ Isus je to rekao jer su neki govorili: »Opsjednut je zlim duhom.«

Isusova prava obitelj

(Mt 12,46-50; Lk 8,19-21)

³¹ Tada su k Isusu došli njegova majka i braća. Ostali su vani i poslali neke k njemu da ga pozovu. ³² Oko Isusa je sjedilo mnoštvo, kad su mu rekli: »Pogledaj! Tvoja majka i tvoja braća i sestre su vani i pitaju za tebe.«

³³ On im je na to odgovorio: »Tko je moja majka i tko su moja braća?« ³⁴ Prešao je pogledom po onima koji su sjedili oko njega i rekao: »Vi ste moja majka i moja braća! ³⁵ Tko god vrši Božju volju, taj mi je i brat, i sestra, i majka.«