M’Cheyne Bible Reading Plan
Dan kad je sunce stalo
10 Adoni Sedek, kralj Jeruzalema, čuo je da je Jošua zauzeo Aj i potpuno ga uništio, postupivši s Ajem i njihovim kraljem kao s Jerihonom i njihovim kraljem. Doznao je i da su susjedni Gibeonci sklopili mir s Izraelcima i da ovi borave blizu Jeruzalema. 2 Zbog toga su se on i njegov narod jako uplašili jer je Gibeon bio velik grad, kao i bilo koji drugi kraljevski grad. Bio je veći od Aja, a svi su muškarci u njemu bili ratnici. 3 Stoga, jeruzalemski je kralj Adoni Sedek poručio kralju Hohamu u Hebron, kralju Piramu u Jarmut, kralju Jafiji u Lakiš i kralju Debiru u Eglon: 4 »Pomozite mi da napadnem Gibeon zbog toga što su sklopili mir s Jošuom i Izraelcima.« 5 Tako se udružilo pet amorejskih kraljeva—kralj Jeruzalema, kralj Hebrona, kralj Jarmuta, kralj Lakiša i kralj Eglona. Krenuli su sa svojim vojskama, utaborili se pred Gibeonom i napali ga.
6 Tada su Gibeonci poslali poruku Jošui u tabor u Gilgalu: »Ne ostavljaj svoje sluge na cjedilu. Dođi brzo i spasi nas! Pomozi nam! Svi su se amorejski kraljevi iz gorja udružili protiv nas.«
7 Jošua je krenuo iz Gilgala sa svom svojom vojskom i najboljim ratnicima, 8 a BOG mu je rekao: »Ne boj ih se! Dat ću ti pobjedu. Nitko od njih neće ti se moći suprotstaviti.«
9 Jošua je do Gibeona putovao cijelu noć. Čim je stigao, krenuo je u napad. 10 BOG je u kraljevskim vojskama izazvao metež, tako da su im Izraelci kod Gibeona nanijeli težak poraz. Potom su protivnike progonili duž puta koji vodi gore, do Bet Horona i ubijali ih sve do Azeke i Makede. 11 Dok su kraljevski vojnici bježali pred Izraelcima putem od Bet Horona dolje, prema Azeki, BOG je s neba na njih bacao krupnu tuču. Više ih je poginulo od tuče nego što su ih Izraelci poubijali mačevima.
12 Toga je dana BOG predao Amorejce Izraelcima, a Jošua je rekao BOGU pred svim Izraelcima:
»Stani, sunce, iznad Gibeona,
i mjeseče, iznad doline Ajalona.«
13 I sunce je stalo, a mjesec se zaustavio, sve dok se narod nije osvetio svojim neprijateljima. Tako je zapisano u Knjizi pravednika[a]: sunce se zaustavilo nasred neba i nije se spustilo gotovo cijeli dan. 14 Ni prije ni poslije nije bilo takvog dana—kad je BOG poslušao čovjeka. Jer, BOG se borio za Izrael.
15 Zatim se Jošua sa svim Izraelcima vratio u tabor u Gilgalu.
Jošua hvata petoricu kraljeva
16 Onih su petorica kraljeva u međuvremenu pobjegli i sakrili se u spilji kod Makede. 17 Kad su to dojavili Jošui, 18 rekao je: »Navalite veliko kamenje na ulaz spilje i postavite ljude da čuvaju stražu. 19 Zatim krenite dalje. Progonite neprijatelje i napadajte ih odostraga. Ne dajte im da dođu do svojih gradova. Vaš BOG predao vam ih je u ruke.«
20 Jošua i Izraelci izvršili su pokolj nad neprijateljem. Pobili su sve osim nekolicine koja je uspjela pobjeći u svoje gradove okružene visokim zidinama, 21 a Jošuini su se ljudi živi i zdravi vratili u tabor kod Makede. I nitko se više u toj zemlji nije usudio reći ni riječ protiv Izraelaca.
22 Jošua je rekao: »Otvorite ulaz u spilju i dovedite mi onu petoricu kraljeva.«
23 Tako su izveli iz spilje petoricu kraljeva—kraljeve Jeruzalema, Hebrona, Jarmuta, Lakiša i Eglona. 24 Kad su ih doveli Jošui, on je okupio sve Izraelce i rekao vojnim zapovjednicima: »Priđite i stanite nogama na vratove ovih kraljeva.« Zapovjednici su prišli i stali im na vratove.
25 Jošua tada reče: »Ne bojte se i ne strahujte. Budite snažni i hrabri. Ovako će BOG učiniti svim neprijateljima protiv kojih se budete borili.«
26 Zatim je ubio petoricu kraljeva, a potom ih objesio, svakog na zasebno stablo. Ostavio ih je da vise do navečer. 27 Kad je sunce zašlo, Jošua zapovjedi da ih skinu sa stabala i bace u spilju u kojoj su se skrivali. Na ulaz spilje navaljali su veliko kamenje koje ondje stoji i danas.
28 Toga je istog dana Jošua zauzeo Makedu i mačem pogubio sve stanovnike grada i njihovog kralja. Pobio je sve u gradu, ne ostavivši nikog na životu, a s kraljem Makede učinio je isto što i s kraljem Jerihona.
Jošua osvaja južne gradove
29 Potom je sa svim Izraelcima otišao iz Makede do Libne i napao je. 30 BOG je i taj grad i kralja predao Izraelcima. Jošua je mačem pogubio sve u gradu, ne ostavivši ni jednog preživjelog, a s kraljem je učinio isto što i s jerihonskim.
31 Zatim su Jošua i svi Izraelci otišli iz Libne do Lakiša, utaborili se pred gradom i napali ga. 32 BOG je Izraelu predao Lakiš te ga je Jošua drugog dana i zauzeo. Mačem je pogubio sve u gradu, kao i u Libni. 33 Horam, kralj Gezera, došao je pomoći Lakišu, ali Jošua je porazio i njega i njegovu vojsku, ne ostavivši ni jednog preživjelog.
34 Zatim su Jošua i svi Izraelci otišli iz Lakiša do Eglona. Utaborili su se pred gradom, napali ga 35 i zauzeli istog dana, mačem pogubivši sve stanovnike. Potpuno su uništili sve u gradu, kao što su učinili i u Lakišu.
36 Zatim je Jošua sa svim Izraelcima otišao iz Eglona u Hebron pa ga je napao. 37 Zauzeli su grad i okolna sela, mačem pogubivši kralja i sve u njemu, ne ostavivši ni jednog preživjelog, kao ni u Eglonu. Jošua je potpuno uništio grad i sve u njemu kao žrtvu Bogu.
38 Potom su se Jošua i svi Izraelci vratili do Debira i napali ga. 39 Zauzeo je grad i okolna sela, a uhitio je i kralja te sve pogubio mačem. Pobio je sve, ne ostavivši ni jednog preživjelog. S Debirom i njihovim kraljem učinio je isto što i s Hebronom i njihovim kraljem, baš kao i s Libnom i njihovim kraljem.
40 Tako je Jošua pokorio cijelo ono područje: središnje planine, južnu pustinju, nizinski kraj na zapadu i padine gorja, kao i sve njihove kraljeve, ne ostavivši ni jednog preživjelog. Potpuno je uništio sve što diše, baš kao što je bio zapovjedio Izraelov BOG. 41 Pokorio je narode od Kadeš Barnee do Gaze te od Gošena do Gibeona. 42 Jošua je porazio sve te kraljeve, a njihove je zemlje zauzeo u jednom pohodu zato što se Izraelov BOG borio za Izrael. 43 Zatim su se Jošua i svi Izraelci vratili u tabor u Gilgalu.
Molitva za pomoć
Davidov »maskil«[a] ispjevan u spilji. Molitva.
1 Iz svega glasa BOGA zovem,
vapim BOGU upomoć.
2 Jadikujem pred njim,
nevolju s njim dijelim.
3 Kad klonem duhom,
ti znaš što mi je činiti.
Na putu kojim idem
čeka me zamka.
4 Gledam oko sebe,
nitko me ne primjećuje.
Nemam se kamo skloniti,
nitko za mene ne brine.
5 Tebe zovem upomoć, BOŽE.
Kažem: »Ti si moje sklonište,
sve što trebam u životu.«
6 Pažljivo me slušaj,
jer sam bespomoćan!
Spasi me od progonitelja,
prejaki su za mene.
7 Izvedi me iz zatočeništva
da mogu tvoje ime slaviti.
A pravedni će mi se pridružiti
jer si dobar prema meni.
Molitva za pomoć
Davidova pjesma.
1 Čuj moju molitvu, BOŽE,
slušaj moje preklinjanje.
Pokaži vjernost i pravdu!
2 Ne osuđuj svoga slugu
jer pred tobom nema pravednog.
3 Progone me neprijatelji,
na zemlju su me srušili.
Tjeraju me da živim u tami,
poput onih koji su davno umrli.
4 Klonuo sam duhom,
gubim svaku hrabrost.
5 Sjećam se dana iz prošlosti,
mislim o svemu što si radio,
razmišljam što si učinio.
6 Ruke k tebi pružam u molitvi.
Željan sam te, kao suha zemlja kiše. Selah
7 BOŽE, odgovori brzo,
jer duhom sam klonuo.
Ne skrivaj svoje lice od mene,
jer ću sići u grob k mrtvima.
8 Daj da svakog jutra iskusim
tvoju ljubav u koju se uzdam.
Želim znati, pouči me,
tebi sam srce otvorio.
9 K tebi se sklanjam, BOŽE,
spasi me od neprijatelja.
10 Ti si moj Bog, pokaži mi
što je tvoja želja i volja.
Neka me tvoj dobri Duh
vodi sigurnom stazom.
11 BOŽE, život mi čuvaj i slavno će ti biti ime!
U svojoj pravednosti, iz nevolje izvuci me.
12 U znak svoje ljubavi, pobij moje neprijatelje.
Tvoj sam sluga, uništi sve moje protivnike!
4 »Ako se želiš vratiti, Izraele,
vrati se meni«, rekao je BOG.
»Odbacite svoje odvratne idole,
i više nemojte od mene odlutati.
2 Tada ćete moći prisezati vjerno i pravedno,
iskreno se zaklinjati BOGOM.
Tada će narodi biti blagoslovljeni
i svi će me slaviti i hvaliti.«
3 A ovako BOG govori ljudima Jude i Jeruzalema:
»Preorite svoje neobrađene njive
i ne bacajte sjeme među trnje.
4 Predajte se BOGU,
svoja srca promijenite.[a]
Inače, moj će gnjev na vas planuti,
Judejci i jeruzalemski građani!
Poput vatre će se proširiti,
nitko ga neće moći ugasiti,
zbog svega zla što ste počinili.«
Judi prijeti propast sa sjevera
5 BOG kaže da Judi i Jeruzalemu objavite ovu poruku:
»Po cijeloj zemlji u rogove zatrubite!
Vičite iz svega glasa i pozivajte:
‘Okupite se! Bježimo u utvrđene gradove!
6 Podignite zastavu da upućuje prema Sionu,
bez oklijevanja u zaklon bježite.’
Jer, nesreću vam donosim sa sjevera,
strašnu propast i razaranje.«
7 Lav je izašao iz svog brloga,
krenuo je razarač naroda.
Napustio je svoj dom da vam zemlju opustoši.
Gradovi će vam u ruševinama ležati, opustjeli.
8 Obucite crninu i glasno naričite:
»Bog se još uvijek ljuti na nas!«
9 »Toga dana«, rekao je BOG,
»svu hrabrost izgubit će kralj i poglavari,
užasnut će se svećenici, zgroziti proroci.«
10 Tada sam rekao: »Ali, Gospodaru BOŽE, prevario si ljude Jude i Jeruzalema! Rekao si im: ‘Imat ćete mir’, a sad im je mač pod grlom.«
11 U to vrijeme, narodu Jude i Jeruzalema bit će rečeno:
»Vruć vjetar puše s brdskih goleti,
obrušava se iz pustinje na moj narod.
Nije to ugodan vjetar što osvježava,
niti onaj što zrnje od pljeve pročišćava.
12 Taj vjetar puno je jači
i dolazi kad mu ja kažem.
A sad ću izreći presudu protiv njih.«
13 Eno ih, nadiru kao oblaci,
bojna kola su im kao vihor.
Konji su im brži od orlova.
Propast ćemo! Teško nama!
14 Narode Jeruzalema, spasi se!
Očisti svoje srce od svakog zla,
ne smišljaj više opake planove.
15 Glasnik nosi zlokobnu poruku iz Dana,[b]
i s efrajimskih brda[c] stižu loše vijesti:
16 »Reci svima da dolaze,[d]
obznani u Jeruzalemu:
‘Neprijatelji nadiru iz daleke zemlje,
dižu bojni poklič na judejske gradove.
17 Okružili su Jeruzalem kao čuvari
što budno paze na polja pred žetvu.
Jer, Jeruzalem se protiv mene pobunio
pa ga sad napadaju neprijatelji.’«
Tako mi je rekao BOG.
18 »Na sebe si nesreću navukla,
svojim životom, svojim djelima.
Tvoja te zloća dovela do gorke patnje,
do boli koja prodire duboko u srce.«
Plač Jeruzalema
19 O, kakva tjeskoba, kakva tuga!
Cijelog me svladala bol.
Muči me strah i srce divlje lupa,
ne mogu šutjeti jer čujem zvuk roga
što vojsku zove u boj.
20 Iza jedne nevolje već slijedi druga,
cijela zemlja je opustošena.
Moji šatori su srušeni u trenu,
šatorska krila su zgažena na tlu.[e]
21 Dokad ću gledati ratne zastave
i slušati zvuk roga što zove u bitku?
22 »Moj narod je glup, mene ne poznaju.
Kao budalasta djeca, ništa ne razumiju.
Vješti su kad smišljaju zlo,
a ne znaju činiti dobro«, kaže Bog.
Propast na pomolu
23 Gledao sam zemlju,
bila je bezoblična i kaotična.
I s neba je svaka svjetlost nestala.[f]
24 Gledao sam planine,
podrhtavale su, brda su se tresla.
25 Gledao sam, ali nije bilo ljudi
i sve su ptice s neba odletjele.
26 Gledao sam, plodna zemlja bila je pustinja,
a svi njeni gradovi ležali su u ruševinama
pred BOGOM i njegovim gnjevom.
27 Jer, ovako kaže BOG:
»Cijela zemlja bit će opustošena,
ali ipak je neću potpuno uništiti.
28 Tugovat će zemlja,
potamnjet će nebo.
Tako sam rekao i neću popustiti,
odlučio sam, neću odustati.«
29 Kad čuje zvuk konjanika i strijelaca,
sav narod Jude dat će se u bijeg.
Jedni će naći sklonište po spiljama,[g]
drugi se sakriti po šikarama,
a neki bježeći popeti u brda.
Svi će gradovi po Judi opustjeti,
nitko više u njima neće živjeti.
30 Što to radiš, Judo opustošena?
Zašto se u crveno oblačiš
i svoj zlatni nakit stavljaš?
Zašto oči bojom ukrašavaš?
Znaš da se uzalud uljepšavaš.
Tvoji te ljubavnici sad preziru, žele te ubiti.
31 Čujem urlik žene u trudovima,
vrisak žene koja prvi put rađa.
To je glas kćeri Sion[h],
bori se za dah, za pomoć moli.
Govori: »Jao, meni! Dolaze me ubiti!«
Tko je najveći?
(Mk 9,33-37; Lk 9,46-48)
18 Tada su učenici prišli Isusu i upitali ga: »Tko je najveći u Kraljevstvu nebeskom?«
2 A Isus je pozvao k sebi dijete, postavio ga ispred njih 3 i rekao: »Istinu vam kažem: ako ponovo ne postanete poput male djece, nikada nećete ući u Kraljevstvo nebesko. 4 Dakle, tko se ponizi da bi bio poput ovoga djeteta—taj je najveći u Kraljevstvu nebeskom.
5 I tko radi mene primi jedno ovakvo dijete, mene prima.«
Navođenje na grijeh
(Mk 9,42-48; Lk 17,1-2)
6 »Ali ako tko navede na grijeh jednoga od ovih malenih, koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da mu objese mlinski kamen[a] oko vrata i da ga utope u dubini mora. 7 Jao ljudima u svijetu jer čine stvari koje navode na grijeh! No takve stvari moraju doći. No jao onomu po kome dolaze!
8 Stoga, ako te ruka ili noga navodi na grijeh, odsijeci je i baci od sebe! Bolje ti je ući u vječni život bez ruke ili noge nego da s obje ruke i noge budeš bačen u vječni plamen. 9 Zato, ako te tvoje oko navodi na grijeh, iskopaj ga i baci od sebe! Bolje ti je ući u vječni život samo s jednim okom nego da s oba oka budeš bačen u pakleni plamen.«
Usporedba o izgubljenoj ovci
(Lk 15,3-7)
10 »Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih. Jer, kažem vam, njihovi su anđeli na nebesima stalno s mojim nebeskim Ocem. 11 [b]
12 Što mislite? Ako čovjek ima stotinu ovaca i jedna od njih odluta, neće li ostaviti onih devedeset i devet u brdima i otići potražiti odlutalu ovcu? 13 Istinu vam kažem: kad je nađe, bit će sretniji radi nje nego radi onih devedeset i devet koje nisu odlutale. 14 Isto tako, ni vaš nebeski Otac ne želi da se izgubi itko od ovih malenih.«
Bratska opomena
(Lk 17,3)
15 »Ako tvoj brat sagriješi protiv tebe, idi i ukori ga nasamo! Posluša li te, dobio si svoga brata. 16 No ako te ne posluša, uzmi sa sobom jednoga ili dvoje ljudi, tako da svaka tvrdnja počiva na iskazu dvoje ili troje svjedoka.[c] 17 Ako ni njih ne posluša, obavijesti crkvu. A ako ne posluša ni crkvu, ponašaj se prema toj osobi kao prema poganinu ili porezniku.
18 Istinu vam kažem: što god svežete na Zemlji, bit će svezano i na Nebu, a što god odriješite na Zemlji, bit će odriješeno i na Nebu.[d]
19 A kažem vam i ovo: što god dvoje od vas ovdje na Zemlji složno zamole, dat će im moj nebeski Otac. 20 Jer, gdje se dvoje ili troje okupe u moje ime, ondje sam i ja među njima.«
O opraštanju
21 Tada je Petar pristupio Isusu i upitao ga: »Gospodine, koliko puta smije moj brat sagriješiti protiv mene, a da mu još uvijek oprostim? Do sedam puta?«
22 Isus mu je odgovorio: »Kažem ti, ne samo sedam puta nego sedamdeset i sedam puta[e]!
23 Jer, Kraljevstvo je nebesko poput kralja koji je odlučio srediti račune sa svojim slugama. 24 Kad je počeo naplaćivati dugove, doveli su mu dužnika koji mu je dugovao deset tisuća talenata[f]. 25 Budući da dužnik nije mogao vratiti dug, gospodar je naredio da se proda zajedno sa ženom i djecom, te sa svime što je imao, i da se tako naplati dug.
26 Tada je sluga pao na koljena pred gospodarem i molio: ‘Budi strpljiv sa mnom i sve ću ti vratiti!’ 27 Gospodar se sažalio nad njim, oprostio mu dug i pustio ga na slobodu.
28 Kad je taj isti sluga izašao, našao je drugoga slugu, svoga prijatelja, koji mu je dugovao sto srebrnjaka. Zgrabio ga je za vrat i pritisnuo govoreći: ‘Vrati što mi duguješ!’
29 Tada je prijatelj pao pred njim na koljena i molio ga: ‘Budi strpljiv sa mnom i vratit ću ti dug!’
30 No ovaj nije htio čekati, nego je otišao i bacio ga u tamnicu dok ne vrati dug. 31 Kad su ostali sluge, njegovi prijatelji, vidjeli što se dogodilo, jako su se ražalostili pa su otišli i sve ispričali gospodaru.
32 Tada je gospodar pozvao prvoga slugu i rekao mu: ‘Zli slugo! Ja sam tebi oprostio čitav tvoj dug jer si me molio za milost. 33 Nisi li se i ti trebao smilovati svome prijatelju, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ 34 Tada ga je gospodar, jako ljutit, bacio u zatvor dok ne vrati sav dug.
35 Tako će i moj nebeski Otac postupiti s vama ako jedni drugima ne oprostite od sveg srca.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International