M’Cheyne Bible Reading Plan

Jošuin oproštajni govor i savez

24 Jošua je u Šekemu okupio sva izraelska plemena. Sazvao je izraelske starješine, poglavare, suce i nadglednike pa su stali pred Boga.

² Jošua je rekao cijelom narodu: »Ovako kaže Izraelov BOG: ‘U davna su vremena vaši preci živjeli s one strane rijeke Eufrat. Jedan je od njih bio Terah, otac Abrahama i Nahora. Tada su štovali druge bogove. ³ No ja sam s one strane rijeke Eufrat uzeo vašeg pretka Abrahama. Proveo sam ga kroz čitav Kanaan i dao mu mnogo potomaka. Dao sam mu sina Izaka, ⁴ a njemu sam dao sinove Jakova i Ezava. Ezavu sam u posjed dao Seirsko gorje, dok su Jakov i njegova djeca otišli u Egipat.

⁵ Zatim sam u Egipat poslao Mojsija i Arona. Na Egipćane sam poslao razne pošasti, a vas sam izveo odande. ⁶ Nakon što sam vaše pretke izveo iz Egipta, stigli ste do mora. Egipatski vojnici i bojna kola progonili su vaše pretke sve do Crvenog mora. ⁷ Kad su zavapili BOGU, on je učinio da između vas i Egipćana nastane tama. Nad njima sam potom sklopio more i vi ste svojim očima vidjeli što sam učinio Egipćanima.

Nakon toga dugo ste živjeli u pustinji. ⁸ Odveo sam vas u zemlju Amorejaca koji su živjeli istočno od rijeke Jordan. Oni su se borili protiv vas, ali sam dao da ih pobijedite. Uništio sam ih, a vi ste zaposjeli njihovu zemlju.

⁹ Tada se Balak, Siporov sin, kralj Moaba, spremao napasti Izrael. Poslao je po Bileama, Beorovog sina, da na vas baci prokletstvo. ¹⁰ No ja nisam slušao Bileama pa vas je on blagoslivljao umjesto da vas prokune. Izbavio sam vas iz njegovih ruku.

¹¹ Zatim ste prešli preko rijeke Jordan i došli do Jerihona. Stanovnici Jerihona borili su se protiv vas, kao i Amorejci, Perižani, Kanaanci, Hetiti, Girgašani, Hivijci i Jebusejci. Dao sam da ih sve pobijedite. ¹² Onu je dvojicu amorejskih kraljeva otjerao strah^[a] što sam ga poslao ispred vas, a ne vaš mač ili lûk.

¹³ Dao sam vam zemlju na kojoj niste radili i gradove koje niste izgradili. Sad živite u njima i jedete plodove vinograda i maslinika koje niste posadili. ¹⁴ Stoga, poštujte BOGA i služite mu iskreno i vjerno. Odbacite bogove koje su vaši preci štovali s one strane rijeke Eufrat i u Egiptu, i služite BOGU. ¹⁵ No, ako vam se ne sviđa služiti BOGU, danas izaberite kome ćete služiti: bogovima kojima su služili vaši preci s one strane rijeke Eufrat ili bogovima Amorejaca, u čijoj zemlji živite. A što se tiče mene i moje obitelji, mi ćemo služiti BOGU.’«

¹⁶ »Ne pada nam na pamet da ostavimo BOGA i služimo drugim bogovima!« odgovorio je narod. ¹⁷ »Naš BOG izveo je nas i naše pretke iz Egipta, kuće ropstva. Nama naočigled učinio je velika čuda. Čuvao nas je cijelim putem i sačuvao od svih naroda pokraj kojih smo prolazili. ¹⁸ BOG je ispred nas istjerao Amorejce i sve narode koji su živjeli u ovoj zemlji. I mi ćemo služiti BOGU jer je on naš Bog.«

¹⁹ Tada je Jošua rekao narodu: »Vi niste u stanju služiti BOGU jer je on svet i ne dâ svom narodu da štuje druge bogove. Neće vam oprostiti vašu pobunu i grijehe. ²⁰ Ako napustite BOGA i služite tuđim bogovima, on će se okrenuti protiv vas. Bez obzira na to što je dotad bio dobar prema vama, na vas će dovesti nesreću i sve vas pobiti.«

²¹ »Ne!« rekao je narod Jošui. »Služit ćemo BOGU!«

²² Tada je Jošua rekao: »Svjedoci ste sami protiv sebe da ste izabrali BOGA da mu služite.«

A narod odgovori: »Svjedoci smo.«

²³ »Zato sad maknite strane bogove koji su među vama«, rekao je Jošua, »i srcem se priklonite BOGU Izraela.«

²⁴ A narod je rekao Jošui: »Služit ćemo svome BOGU i bit ćemo mu poslušni.«

²⁵ Tog je dana Jošua sklopio savez s narodom. Ondje, u Šekemu, nabrojio mu je odredbe i zakone. ²⁶ Zatim je sve to zapisao u Knjigu Božjeg zakona. Potom je uzeo velik kamen i postavio ga pod hrast blizu BOŽJEGA svetog šatora.

²⁷ »Evo«, rekao je Jošua cijelom narodu, »ovaj će kamen biti svjedok jer je čuo sve što nam je BOG rekao. Bit će svjedok protiv vas ako budete nevjerni svome Bogu.«

²⁸ Zatim je Jošua rekao narodu da se raziđe pa se svatko vratio na svoje područje.

Smrt Jošue i svećenika Eleazara

²⁹ BOŽJI sluga Jošua, Nunov sin, umro je nakon svih tih događaja. Imao je sto deset godina. ³⁰ Pokopali su ga na njegovoj zemlji, u Timnat Serahu, u Efrajimovom gorju, sjeverno od brda Gaaš.

³¹ Izrael je služio BOGU sve dok je Jošua bio živ i dok su još bili živi glavari koji su znali što je sve BOG učinio za Izrael.

³² Josipove kosti, koje su Izraelci donijeli iz Egipta, pokopali su u Šekemu. Tu je zemlju Jakov bio kupio za stotinu srebrnjaka od Hamorovih sinova, a jedan od njih zvao se Šekem. To je ostalo područje Josipovih potomaka.

³³ Umro je i Aronov sin Eleazar. Pokopali su ga u Efrajimovom gorju, u Gibei, koja je bila dodijeljena njegovom sinu Pinhasu.

Petar i Ivan pred Velikim vijećem

4 Dok su Petar i Ivan govorili narodu, prišli su im svećenici, zapovjednik hramske straže i neki saduceji^[a]. ² Uzrujali su se zbog toga što su Petar i Ivan poučavali i navješćivali uskrsnuće od mrtvih na Isusovom primjeru. ³ Uhitili su ih, a kako je već bila večer, stavili su ih u pritvor do sljedećeg dana. ⁴ A mnogi su od onih, koji su bili čuli njihovu poruku, povjerovali. Tako se broj onih koji su povjerovali popeo na otprilike pet tisuća.

⁵ Sutradan su se židovski vođe, starješine i učitelji Zakona^[b] okupili u Jeruzalemu. ⁶ Tamo su bili i vrhovni svećenik Ananija, Kaifa, Ivan, Aleksandar i svi iz obitelji vrhovnog svećenika. ⁷ Izveli su apostole pred njih i počeli ih ispitivati: »Čijom ste silom i u čije ime to učinili?«

⁸ Tada im je Petar, ispunjen Svetim Duhom, rekao: »Narodni vođe i starješine! ⁹ Ako nas danas ispitujete zbog dobrog djela učinjenog jednom invalidu i pitate nas kako je izliječen, ¹⁰ onda biste svi vi i čitav izraelski narod trebali znati: to je učinjeno po imenu Isusa Krista iz Nazareta, kojeg ste vi razapeli i kojeg je Bog podigao iz mrtvih. Po njemu ovaj čovjek sada stoji pred vama zdrav. ¹¹ Isus je

¹² Jedino Isus može spasiti! Niti jedno drugo ime na svijetu nije dano ljudima da se po njemu mogu spasiti.«

¹³ Kad su vidjeli Petrovu i Ivanovu neustrašivost i shvatili da su samo obični, neobrazovani ljudi, ostali su zadivljeni. Onda su shvatili da su njih dvojica bila s Isusom. ¹⁴ Budući da je čovjek, kojeg su iscijelili stajao tamo s njima, nisu im na to ništa više mogli odgovoriti. ¹⁵ Naredili su im da izađu iz vijećnice, a zatim se među sobom posavjetovali. Rekli su: ¹⁶ »Što da učinimo s ovim ljudima? Svima koji žive u Jeruzalemu jasno je da su oni učinili veliko čudo. Mi to ne možemo zanijekati. ¹⁷ No zabranimo im da ubuduće govore o tom imenu. Tako se njihovo učenje neće više širiti među ljudima.«

¹⁸ Pozvali su ih unutra i naredili im da ubuduće ne govore niti poučavaju u Isusovo ime. ¹⁹ Ali Petar i Ivan su im odgovorili: »Prosudite sami je li ispravno pred Bogom da budemo poslušni vama, a ne Bogu. ²⁰ Ne možemo a da ne govorimo o onome što smo čuli i vidjeli.« ²¹ Židovski su im starješine opet zaprijetili pa ih pustili. Nisu mogli pronaći nikakav izgovor da ih kazne jer su svi veličali Boga zbog onoga što se dogodilo. ²² Čovjeku, koji je čudesno ozdravljen, bilo je više od četrdeset godina.

Petar i Ivan vraćaju se vjernicima

²³ Nakon što su Petar i Ivan pušteni, vratili su se svojima. Izvijestili su ih o svemu što su im rekli vodeći svećenici i starješine. ²⁴ Kad su vjernici to čuli, svi su se jednodušno obratili Bogu i rekli: »Gospodaru, ti si stvorio nebo, zemlju, more i sve što je u njima. ²⁵ Ti si po svome Svetom Duhu govorio kroz usta svoga sluge, a našega praoca Davida:

²⁷ Da, Herod i Poncije Pilat zaista su se udružili u ovom gradu s nežidovima i izraelskim narodom protiv tvoga svetog sluge Isusa, kojega si odabrao da bude Mesija. ²⁸ Udružili su se da učine sve ono što si ti, po svojoj odluci i svojom vlašću, unaprijed odredio da se dogodi. ²⁹ A sada, Gospodine, čuj njihove prijetnje i osposobi svoje sluge da neustrašivo pronose tvoju riječ. ³⁰ Pokaži svoju silu^[e]—neka ozdravljaju bolesni i neka se vlašću^[f] tvoga svetog sluge Isusa čine čuda i znaci.«

³¹ Kad su završili molitvu, potreslo se mjesto na kojem su se bili okupili. Svi su se ispunili Svetim Duhom i počeli hrabro navješćivati Božju poruku.

Vjernici su ujedinjeni

³² Svi su vjernici bili jedno srce i jedna duša. Nitko nije govorio da je nešto što posjeduje samo njegovo, već su međusobno dijelili sve što su imali. ³³ A apostoli su silno svjedočili o uskrsnuću Gospodina Isusa. Bog ih je sve obilno blagoslovio. ³⁴ Nikome od njih ništa nije nedostajalo. Tko god je posjedovao zemlju ili kuće, prodavao ih je i donosio dobiveni novac. ³⁵ Novac su predavali apostolima, a on se zatim dijelio svakome prema njegovim potrebama.

³⁶ Jedan od vjernika zvao se Josip. Bio je levit, rodom Cipranin. Apostoli su ga zvali Barnaba—što znači »hrabritelj«. ³⁷ On je posjedovao polje i prodao ga, a novac predao apostolima.

Laneno donje rublje

13 BOG mi je rekao: »Idi, kupi laneno rublje^[a]. Obuci ga na sebe i nemoj ga prati.«

² Kupio sam, dakle, rublje, kako mi je BOG rekao, i stavio ga na sebe. ³ Tada mi je BOG opet progovorio: ⁴ »Uzmi sad rublje, koje si kupio i koje nosiš, pa idi u Perat^[b]. Ondje ga sakrij u pukotinu neke stijene.«

⁵ Otišao sam u Perat i sakrio rublje, kako mi je naredio BOG. ⁶ Nakon dužeg vremena, BOG mi je rekao: »Sad idi u Perat i donesi rublje za koje sam ti naredio da ga ondje sakriješ.«

⁷ Otišao sam u Perat i izvukao rublje iz pukotine u stijeni, gdje sam ga bio sakrio. No bilo je uništeno, potpuno neupotrebljivo.

⁸ Opet sam čuo BOGA kako mi govori. ⁹ Rekao je: »Kao što sam uništio ovo rublje, uništit ću uobraženost Jude i Jeruzalema. ¹⁰ Ovaj zli narod odbija slušati moje riječi. Samo tvrdoglavo slijedi želje svog srca. Štuju i klanjaju se drugim bogovima, a na kraju će biti uništeni i neupotrebljivi, baš kao i ovo rublje. ¹¹ Kao što to rublje prianja uz ljudsko tijelo, učinio sam da narod Izraela i Jude prianja uz mene«, rekao je BOG. »Želio sam da budu moj narod, da mi donesu slavu, hvalu i čast. Ali nisu me slušali.«

Upozorenja za Judu

¹² »Jeremijo, reci Judejcima da ovako poručuje BOG Izraela: ‘Svaku posudu za vino napunite vinom.’ Oni će ti se rugati i govoriti: ‘Pa mi dobro znamo da vinske posude treba puniti vinom!’ ¹³ A ti im tada reci da im BOG poručuje: ‘Sve stanovnike ove zemlje, sve kraljeve na Davidovom prijestolju, svećenike, proroke, stanovnike Jeruzalema—sve ću ih zbuniti kao da su pijani. ¹⁴ Smrskat ću jednog o drugog, roditelje o djecu, kao što se razbijaju vinske posude’«, rekao je BOG. »Neću ih žaliti, neću se smilovati. Sve ću ih uništiti.«

Isus je predan Pilatu

(Mk 15,1; Lk 23,1-2; Iv 18,28-32)

27 Rano ujutro svi svećenički poglavari i narodni starješine dogovorili su se da ubiju Isusa. ² Zatim su ga svezali, odveli i predali upravitelju Pilatu.

Judino samoubojstvo

(Dj 1,18-19)

³ Kad je Juda, koji ga je izdao, vidio da je Isus osuđen, požalio je zbog onoga što je učinio pa je svećeničkim poglavarima i starješinama vratio trideset srebrnjaka. ⁴ Rekao je: »Pogriješio sam što sam predao nevinog čovjeka, da ga ubiju.«

No oni su rekli: »Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!«

⁵ Tada je Juda bacio srebrnjake u Hram, otišao i objesio se.

⁶ Svećenički su poglavari uzeli srebrnjake i rekli: »Protivi se našem Zakonu da ih stavimo u hramsku blagajnu jer su plaća za krv.« ⁷ Stoga su odlučili kupiti za njih lončarevu njivu da bude groblje za strance. ⁸ Njiva je do danas poznata kao Krvava njiva. ⁹ Tako se ispunilo što je rekao prorok Jeremija:

»Uzeli su trideset srebrnjaka. Toliko su Izraelci odlučili platiti za njegov život. ¹⁰ I tim su novcem kupili lončarevu njivu, kao što im je Gospodin naredio.«^[a]

Pilat ispituje Isusa

(Mk 15,1-5; Lk 23,1-5; Iv 18,33-38)

¹¹ U međuvremenu, Isusa su doveli pred upravitelja i on ga je upitao: »Jesi li ti kralj Židova?«

Isus je rekao: »Ti tako kažeš.«

¹² A dok su ga svećenički poglavari i starješine optuživali, ništa nije odgovarao.

¹³ Tada ga je Pilat upitao: »Zar ne čuješ što sve protiv tebe svjedoče?«

¹⁴ No Isus mu nije odgovorio ni na jedno pitanje pa se Pilat jako čudio.

Baraba oslobođen umjesto Isusa

(Mk 15,6-15; Lk 23,13-25; Iv 18,39–19,16)

¹⁵ Upravitelj je običavao svakoga blagdana pustiti narodu jednoga zatvorenika po njihovoj želji. ¹⁶ U to su vrijeme imali zloglasnoga zatvorenika zvanog Baraba^[b]. ¹⁷ Kad se narod okupio, Pilat je upitao: »Koga želite da vam oslobodim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?« ¹⁸ Pilat je, naime, znao da su mu Isusa predali iz zavisti.

¹⁹ Dok je Pilat sjedio na sudačkoj stolici, njegova mu je žena poručila: »Nemoj učiniti ništa protiv toga nevinog čovjeka. Cijeli sam dan uznemirena zbog sna koji sam sanjala o njemu.«

²⁰ No svećenički poglavari i starješine nagovorili su narod da od Pilata zatraži da pusti Barabu, a Isusa da pogubi.

²¹ Tada ih je upravitelj upitao: »Kojega od ove dvojice želite da vam oslobodim?«

Odgovorili su: »Barabu!«

²² Pilat ih je upitao: »Što da onda učinim s Isusom zvanim Krist?«

»Neka se razapne!« svi su odgovorili.

²³ Pilat je upitao: »Zašto? Kakav je zločin počinio?«

A oni su još glasnije vikali: »Razapni ga!«

²⁴ Kako je Pilat vidio da time ništa ne postiže i da nastaje sve veći metež, uzeo je vode i pred narodom oprao ruke^[c], rekavši: »Nevin sam za smrt ovog pravednika. Odgovornost pada na vas.«

²⁵ A sav je narod odgovorio: »Njegova smrt neka padne na nas i na našu djecu!«

²⁶ Pilat im je tada oslobodio Barabu, a Isusa je izbičevao i zatim predao da ga razapnu.

Isusa izruguju

(Mk 15,16-20; Iv 19,2-3)

²⁷ Onda su upraviteljevi vojnici odveli Isusa u upraviteljevu palaču i oko njega okupili cijelu skupinu vojnika. ²⁸ Zatim su ga svukli i prebacili na njega grimizni ogrtač. ²⁹ Ispleli su krunu od trnja i stavili mu je na glavu, a u desnu su mu ruku stavili trsku. Kleknuli su pred njega i rugali mu se govoreći: »Živio kralj Židova!« ³⁰ Zatim su pljuvali po njemu i udarali ga trskom po glavi. ³¹ Kad su mu se prestali izrugivati, uzeli su s njega ogrtač i obukli mu njegovu odjeću te ga odveli da ga razapnu.

Isusa razapinju na križ

(Mk 15,21-32; Lk 23,26-43; Iv 19,17-27)

³² Dok su izlazili iz grada, naišli su na nekog čovjeka iz Cirene koji se zvao Šimun te su ga prisilili da nosi Isusov križ. ³³ Kad su došli do mjesta zvanoga Golgota, što znači Lubanja, ³⁴ dali su Isusu da pije vino pomiješano sa žuči^[d]. No kad ga je okusio, nije htio piti. ³⁵ Tada su ga razapeli i bacanjem kocke razdijelili njegovu odjeću među sobom. ³⁶ Zatim su ondje sjeli i čuvali ga. ³⁷ Iznad glave su mu stavili natpis na kojem je bila napisana njegova optužba: »Ovo je Isus, kralj Židova.« ³⁸ Zajedno s njim razapeli su i dvojicu razbojnika—jednoga s njegove desne strane, a drugoga s lijeve. ³⁹ Prolaznici su ga vrijeđali. Mahali su glavama ⁴⁰ i govorili: »Ti, koji si rekao da možeš srušiti Hram i za tri dana ponovo ga sagraditi, spasi samoga sebe! Ako si Božji Sin, siđi s križa!«

⁴¹ Slično su mu se rugali i svećenički poglavari, zajedno s učiteljima Zakona i starješinama. Govorili su: ⁴² »Spasio je druge, ali ne može spasiti samog sebe. On je kralj Izraela pa neka sada siđe s križa i mi ćemo mu povjerovati. ⁴³ Uzda se u Boga, pa neka ga on spasi, ako želi. Ta sam je rekao: ‘Ja sam Božji Sin.’« ⁴⁴ Na isti su ga način vrijeđali i razbojnici koji su s njim bili razapeti.

Isusova smrt

(Mk 15,33-41; Lk 23,44-49; Iv 19,28-30)

⁴⁵ Od podneva pa do tri sata po cijeloj je zemlji zavladala tama. ⁴⁶ Oko tri sata Isus je povikao jakim glasom: »Eli, Eli! Lema sabahthani?«, što znači: »Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio?«^[e]

⁴⁷ To su čuli neki koji su ondje stajali pa su rekli: »Zove Iliju^[f].«

⁴⁸ Jedan od njih odmah je otrčao, uzeo spužvu, natopio je octom te je stavio na štap i ponudio Isusu da pije. ⁴⁹ A ostali su govorili: »Stani da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.«

⁵⁰ Isus je još jednom povikao jakim glasom, a potom je izdahnuo^[g].

⁵¹ Istoga se trena zastor u Hramu razderao popola, od vrha do dna. Zemlja se potresla, a stijene su se raspucale. ⁵² Grobovi su se otvorili i uskrsla su tijela mnogih umrlih Božjih ljudi. ⁵³ Nakon Isusovog uskrsnuća izašli su iz grobova i otišli u Sveti Grad^[h] te se pokazali mnogima.

⁵⁴ Kad su časnik i oni koji su s njim čuvali Isusa vidjeli potres i ostale događaje, jako su se prestrašili i rekli: »Ovaj je zaista bio Božji Sin!«

⁵⁵ Tamo su bile i mnoge žene koje su sve to izdaleka promatrale. Pratile su Isusa još iz Galileje i služile mu. ⁵⁶ Među njima su bile Marija Magdalena, Marija, majka Jakovljeva i Josipova te majka Zebedejevih sinova^[i].

Isusov ukop

(Mk 15,42-47; Lk 23,50-56; Iv 19,38-42)

⁵⁷ Kad se spustila večer, došao je neki bogati čovjek iz Arimateje po imenu Josip. I on je bio Isusov učenik. ⁵⁸ Otišao je k Pilatu i zatražio Isusovo tijelo. Pilat je naredio da mu predaju tijelo. ⁵⁹ Josip je uzeo tijelo i zamotao ga u novo platno. ⁶⁰ Položio ga je u sasvim novu grobnicu koju je za sebe bio isklesao u stijeni. Zatim je ulaz zatvorio velikim kamenom i otišao. ⁶¹ A Marija Magdalena i druga Marija sjedile su preko puta groba.

⁶² Sutradan, nakon Dana pripreme^[j], otišli su svećenički poglavari i farizeji k Pilatu. ⁶³ Rekli su mu: »Gospodine, sjetili smo se da je onaj varalica još za života rekao: ‘Za tri dana ustat ću od mrtvih.’ ⁶⁴ Zato naredi da se grob dobro čuva sve do trećeg dana, da ne bi došli njegovi učenici i ukrali tijelo, pa onda rekli narodu: ‘Ustao je od mrtvih.’ Tako bi ta posljednja prevara bila gora od prve.«

⁶⁵ A Pilat im je rekao: »Evo vam straže pa idite i osigurajte grob kako znate!« ⁶⁶ Oni su otišli i osigurali grob. Zapečatili su kamen i postavili stražu.