M’Cheyne Bible Reading Plan

Gideon pobjeđuje Midjance

7 Sutradan rano ujutro, Jerubaal, odnosno Gideon, sa svim svojim ljudima utaborio se na izvoru Harod. Tabor je Midjanaca bio prema sjeveru, u dolini ispod brda Moreh.

² BOG je rekao Gideonu: »Pomoći ću vam da pobijedite Midjance. No previše vas je. Ne želim da me Izraelci zanemare i pomisle da su sami zaslužni za ovu pobjedu. ³ Zato objavi da svatko koga je strah može otići s planine Gilead i vratiti se kući.«

Tako je dvadeset i dvije tisuće ljudi napustilo Gideona i vratilo se kući. Ostalo ih je deset tisuća.

⁴ BOG je tada rekao Gideonu: »Još uvijek vas je previše. Povedi ljude dolje na vodu, a ja ću ih probrati. Za koga ti kažem da ide s tobom, neka ide. Ali za koga kažem da ne treba ići, taj neka ne ide.«

⁵ Gideon je poveo ljude dolje na vodu. Bog mu je rekao da ih promatra dok piju. Tražio je da ih razdvoji na dvije skupine: na one koji piju vodu iz dlana, lapćući jezikom kao psi, te na druge, koji kleknu i sagnu se do vode da bi pili.

⁶ Samo je tristo ljudi laptalo vodu, prinoseći je rukom ustima. Svi ostali kleknuli su i sagnuli se da bi pili.

⁷ BOG je rekao Gideonu: »Tristo ljudi, koji su laptali vodu, izborit će pobjedu nad Midjancima. Svi ostali neka idu kući.«

⁸ Tako je Gideon poslao sve ostale Izraelce kući. Zadržao je samo tristo ljudi, koji su preuzeli zalihe hrane i trube onih koji su otišli.

A tabor Midjanaca bio je u dolini ispod Gideonovog tabora.

⁹ Iste je noći BOG rekao Gideonu: »Ustani i napadni tabor Midjanaca. Osigurat ću ti pobjedu. ¹⁰ Ako se bojiš krenuti u napad, idi do neprijateljskog tabora sa svojim slugom Purom ¹¹ i poslušaj što ljudi govore. Ohrabrit ćeš se i odlučiti za napad na tabor.«

Gideon i njegov sluga Pura sišli su do ruba midjanskog tabora. ¹² Midjanci, Amalečani i drugi narodi s istoka ležali su u dolini, brojni poput skakavaca. Imali su neizmjerno mnoštvo deva. Bilo ih je kao pijeska na morskoj obali.

¹³ Gideon je prišao i čuo kako jedan čovjek prepričava svoj san drugome.

Govorio je: »Sanjao sam da se okrugli ječmeni kruh dokotrljao u midjanski tabor. Udario je u šator koji se srušio, prevrnuo i ostao tako ležati.«

¹⁴ Drug mu je odgovorio: »To nije ništa drugo nego mač Izraelca Gideona, Joaševog sina. Bog mu je dao pobjedu nad Midjancima i cijelom vojskom.«

¹⁵ Kad je Gideon čuo ovaj san i njegovo tumačenje, poklonio se BOGU. Potom se vratio u izraelski tabor. Povikao je: »Ustanite! BOG nam daje pobjedu nad Midjancima i njihovom vojskom!«

¹⁶ Podijelio je tristo ljudi u tri skupine. Svakom je čovjeku dao u ruke trubu i veliki ćup. U svakom je ćupu bila tinjajuća baklja.

¹⁷ Rekao im je: »Pratite me do ruba neprijateljskog tabora. Kad stignemo tamo, radite isto što i ja. ¹⁸ Okružite cijeli tabor. Kad zatrubim u rog, neka i svi drugi trube i viču: ‘Za BOGA i za Gideona!’«

¹⁹ Gideon je sa svojom skupinom od stotinu ljudi došao do ruba tabora, usred noći, baš nakon smjene straže. Zatrubili su u rogove i počeli razbijati ćupove koje su držali u rukama.^{[a] 20} Tada je svih tristo ljudi zatrubilo u rogove i razbijalo ćupove. Svaki je sad u lijevoj ruci držao plamteću baklju, a u desnoj rog. Vikali su: »Mač za BOGA i za Gideona!« ²¹ Gideonovi su se ljudi rasporedili svuda oko neprijateljskog tabora. A unutar tabora, midjanski vojnici počeli su vikati, pokušavajući pobjeći. ²² Kad se oglasilo tristo truba od rogova, BOG je potaknuo Midjance da počnu jedan drugoga ubijati mačevima. Bježali su u grad Bet Šitu, koji je na putu prema gradu Serari, sve do granice grada Abel Mehola, koji je blizu grada Tabata.

²³ Izraelcima iz Naftalijevog, Ašerovog i cijelog Manašeovog plemena bilo je naređeno da progone Midjance.

²⁴ Gideon je po Efrajimovom gorju razaslao glasnike koji su govorili: »Siđite i borite se protiv Midjanaca. Zauzmite sve vode do Bet Bare i rijeku Jordan.«

Odazvali su se svi ljudi iz Efrajimovog plemena. Zauzeli su vode do Bet Bare i rijeku Jordan. ²⁵ Zarobili su dva midjanska zapovjednika, Oreba i Zeeba. Oreba su ubili kod Orebove stijene, a Zeeba usmrtili kod Zeebove vinske preše. Potom su nastavili progoniti Midjance. Glave Oreba i Zeeba donijeli su Gideonu preko rijeke Jordan.

Petar se vraća u Jeruzalem

11 Apostoli i braća u Judeji čuli su da su i nežidovi primili Božju riječ. ² Kad je Petar došao u Jeruzalem, vjernici Židovi počeli su se prepirati s njim: ³ »Ušao si u kuću nežidova i neobrezanih i jeo s njima!«

⁴ Tada im je Petar ispričao sve što se dogodilo: ⁵ »Nalazio sam se u Jopi i molio. Dok sam molio, imao sam viđenje: nešto kao velika plahta, držana za četiri kraja, spuštala se s neba i sišla k meni. ⁶ Pogledao sam dobro unutra i vidio razne četveronožne životinje, divlje zvijeri, gmazove i ptice. ⁷ Zatim sam čuo glas kako mi govori: ‘Ustani, Petre, kolji i jedi!’

⁸ A ja sam rekao: ‘To nikako, Gospodine! U moja usta nikada nije ušlo ništa okaljano ili nečisto.’

⁹ Glas s neba rekao je i drugi put: ‘Ne smatraj nečistim ono što je Bog učinio čistim.’

¹⁰ To se ponovilo i treći put, a onda je sve ovo bilo vraćeno na nebo. ¹¹ U taj tren, pred kuću u kojoj sam boravio, stigla su tri čovjeka koje su poslali k meni iz Cezareje. ¹² Duh mi je rekao da pođem s njima, bez oklijevanja. Sa mnom su pošla i ova šestorica braće pa smo otišli u kuću tog čovjeka. ¹³ On nam je ispričao da je vidio anđela kako stoji u njegovom domu i govori mu: ‘Pošalji u Jopu po Šimuna zvanog Petar. ¹⁴ On će ti reći riječi po kojima ćete biti spašeni i ti i svi koji žive u tvojoj kući.’

¹⁵ Kad sam im počeo govoriti, Sveti Duh spustio se na njih na isti način kako se prije spustio na nas. ¹⁶ Onda sam se sjetio što je Gospodin rekao: ‘Ivan je krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Svetim Duhom.’ ¹⁷ Dakle, ako je ovim ljudima Bog dao isti dar, koji je dao nama kada smo povjerovali u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih mogao Bogu stati na put?«

¹⁸ Kad su vjernici to čuli, prestali su se prepirati i počeli veličati Boga, govoreći: »Znači, Bog je i nežidovima dao mogućnost obraćenja koje vodi k vječnom životu!«

Radosna vijest stiže u Antiohiju

¹⁹ A oni koji su se razbježali zbog progona, nastalih nakon Stjepanove smrti, stigli su do Fenicije, Cipra i Antiohije. Na putu nisu propovijedali Radosnu vijest nikomu osim Židovima. ²⁰ Neki su od tih vjernika bili s Cipra i iz Cirene pa su se, nakon što su stigli u Antiohiju, počeli obraćati i Grcima te im propovijedati Radosnu vijest o Gospodinu Isusu. ²¹ Gospodin im je pomagao^[a] pa su mnogi povjerovali njihovoj poruci i počeli slijediti Gospodina. ²² Vijest o tome stigla je i do Crkve u Jeruzalemu, koja je na to poslala Barnabu u Antiohiju. ²³ Kad je stigao onamo i vidio kako je Bog blagoslovio vjernike, bio je sretan. Sve ih je ohrabrio da svim svojim srcem ostanu vjerni Gospodinu. ²⁴ On je bio dobar čovjek, pun Svetog Duha i vjere. A mnogi su postali Gospodinovim sljedbenicima.

²⁵ Barnaba je zatim krenuo u Tarz da potraži Savla. ²⁶ Kad ga je našao, doveo ga je u Antiohiju. Punu godinu dana oni su se sastajali s tamošnjom Crkvom i poučavali mnoštvo ljudi. U Antiohiji su Kristove učenike prvi put nazvali kršćanima.

²⁷ U to su vrijeme neki proroci iz Jeruzalema došli u Antiohiju. ²⁸ Jedan od njih zvao se Agab. Vođen Svetim Duhom, prorekao je da će širom svijeta nastati velika glad. U vrijeme cara Klaudija, to se i dogodilo. ²⁹ Svaki je vjernik odlučio odvojiti koliko može za pomoć braći i sestrama koji žive u Judeji. ³⁰ Tako su i učinili te su po Barnabi i Savlu poslali sakupljenu pomoć starješinama u Judeji.

Jeremija i Pašhur

20 Svećenik Pašhur, Imerov sin, glavni službenik u BOŽJEM Hramu, čuo je Jeremiju kako prorokuje. ² Dao je proroka istući, a potom baciti u klade^[a] koje su se nalazile kod gornjih Benjaminovih vrata BOŽJEGA Hrama. ³ Sutradan je Pašhur oslobodio Jeremiju, a prorok mu je tada rekao: »BOG te više ne zove Pašhur, nego Užas-Odasvud. ⁴ Ovako ti poručuje BOG: ‘Učinit ću te uzrokom užasa za tebe i tvoje prijatelje. Gledat ćeš kako ih neprijatelji ubijaju mačevima, sve ću Judejce predati u ruke babilonskoga kralja. On će ih odvesti u Babilon kao robove ili će ih pobiti njegova vojska. ⁵ Sve bogatstvo ovoga grada, sve što su ljudi napravili, sve dragocjenosti i blago judejskih kraljeva, prepustit ću u ruke neprijateljima. Oni će upasti u grad, sve opljačkati i odnijeti u Babilon. ⁶ A ti ćeš, Pašhure, kao i svi tvoji ukućani, biti zarobljen i odveden u Babilon. Ondje ćete živjeti, umrijeti i biti pokopani. Isto tako i svi tvoji prijatelji kojima si prorokovao lažnu budućnost.’«

Jeremija se tuži BOGU

Isus u Nazaretu

(Mt 13,53-58; Lk 4,16-30)

6 Isus je otišao odande i uputio se u grad u kojem je odrastao, a učenici su ga pratili. ² Kad je došao šabat, počeo je poučavati u sinagogi. Mnogi su bili zapanjeni kad su ga čuli pa su govorili: »Odakle ovom čovjeku sve ovo? Kakva li je to mudrost? Tko mu je to dao? Odakle mu ta snaga da čini čuda? ³ Pa on je samo stolar! On je Marijin sin. Njegova su braća Jakov, Josip, Juda i Šimun, a njegove su sestre ovdje, s nama.« I nisu ga prihvatili.

⁴ Isus im je rekao: »Proroka poštuju svugdje, osim u njegovome zavičaju, među njegovima i u njegovoj obitelji.« ⁵ I ondje nije mogao učiniti nikakva čuda, osim što je položio ruke na nekoliko bolesnika i ozdravio ih. ⁶ Silno se čudio njihovoj nevjeri. Zatim je išao po okolnim selima i poučavao.

Isus šalje apostole

(Mt 10,1.5-15; Lk 9,1-6)

⁷ Isus je pozvao k sebi svojih dvanaest učenika i počeo ih slati po dvojicu, dajući im vlast nad zlim duhovima. ⁸ Rekao im je: »Ne nosite ništa, osim štapa, na put. Ne nosite sa sobom ni kruh, ni torbe, ni novac. ⁹ Nosite samo sandale i odjeću koju imate na sebi.« ¹⁰ Rekao im je i ovo: »U koju god kuću uđete, ostanite u njoj dok ne budete odlazili iz grada. ¹¹ Ako vas u nekom gradu ne prihvate i ne poslušaju, otiđite odatle i otresite prašinu sa svojih stopala, kao svjedočanstvo protiv njih.«

¹² Tako su apostoli otišli i počeli govoriti ljudima da promijene svoje živote. ¹³ Istjerali su mnoge zle duhove, a mnoge su bolesne mazali uljem i ozdravljali ih.

Herodova zbunjenost

(Mt 14,1-12; Lk 9,7-9)

¹⁴ Do kralja Heroda doprla je vijest o Isusu jer su ljudi posvuda pričali o njemu. Jedni su govorili: »Ivan Krstitelj je ustao od mrtvih i zbog toga posjeduje čudesne moći.« ¹⁵ Drugi su govorili: »Isus je Ilija.« A neki su opet govorili: »Isus je prorok, poput proroka iz davnih vremena.«

¹⁶ Kad je Herod to čuo, rekao je: »Dao sam Ivanu odsjeći glavu, a on je sad ustao od mrtvih.«

Ubojstvo Ivana Krstitelja

¹⁷ Herod je osobno zapovjedio da uhite Ivana i da ga bace u tamnicu. Učinio je to zbog Herodijade, supruge svoga brata Filipa. ¹⁸ Herod se oženio njome, a Ivan mu je stalno govorio: »Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.« ¹⁹ Zbog toga je Herodijada mrzila Ivana i htjela ga ubiti, no nije mogla ²⁰ jer ga se Herod bojao. Znao je da je Ivan pravedan i svet čovjek pa ga je štitio. Uživao ga je slušati iako su ga Ivanove riječi uznemiravale.

²¹ Ali onda se ukazala prilika. Na svoj je rođendan Herod priredio večeru za visoke službenike, vojne zapovjednike i najvažnije ljude u Galileji. ²² Kada je ušla Herodijadina kći plesati, toliko se svidjela Herodu i njegovim gostima da je kralj rekao djevojci: »Traži od mene što god hoćeš, i dat ću ti.« ²³ Čak joj se zakleo: »Dat ću ti sve što tražiš, čak i pola svoga kraljevstva!«

²⁴ Ona je izašla i rekla svojoj majci: »Što da tražim?«

A majka je odgovorila: »Traži glavu Ivana Krstitelja.«

²⁵ Djevojka je odmah požurila kralju i zatražila: »Želim da mi odmah izručiš glavu Ivana Krstitelja na pladnju.«

²⁶ Kralju je bilo jako žao, ali nije mogao pred gostima pogaziti svoju riječ. ²⁷ Odmah je naredio krvniku da mu donese Ivanovu glavu. Ovaj je otišao u zatvor i Ivanu odsjekao glavu. ²⁸ Donio ju je na pladnju i dao djevojci, a djevojka svojoj majci. ²⁹ Kad su Ivanovi učenici to doznali, došli su, uzeli njegovo tijelo i položili ga u grob.

Isus hrani više od pet tisuća ljudi

(Mt 14,13-21; Lk 9,10-17; Iv 6,1-14)

³⁰ Apostoli su se okupili oko Isusa i rekli mu sve što su činili i poučavali. ³¹ Tada im je Isus rekao: »Pođite sa mnom na neko mirno mjesto i malo se odmorite!« To im je rekao zato što, zbog silnog mnoštva koje se ondje okupilo, Isus i njegovi učenici nisu stigli niti jesti.

³² Zato su sami otišli lađicom na neko mirno mjesto, daleko od ljudi. ³³ No mnogi su ih vidjeli kako odlaze i odmah ih prepoznali. Iz svih su gradova požurili onamo po obali i stigli prije Isusa i učenika. ³⁴ Kad je Isus izašao iz lađice, ugledao je mnoštvo. Sažalio se nad njima jer su bili poput ovaca bez pastira i počeo ih poučavati.

³⁵ Već je bilo kasno pa su učenici došli i rekli Isusu: »Ovo je samotno mjesto i već je kasno. ³⁶ Pošalji ljude na okolna imanja i u sela da kupe nešto za jelo.«

³⁷ On im je na to odgovorio: »Vi im dajte jesti.« »Što? Kako ćemo kupiti toliko kruha? Trebalo bi nam dvjesto srebrnjaka da nahranimo sve te ljude«, odvratili su oni.

³⁸ Isus im je rekao: »Koliko kruhova imate? Idite i provjerite!«

Kad su izbrojili kruhove, rekli su: »Imamo pet kruhova i dvije ribe.«

³⁹ Isus im je rekao da posjednu ljude na travu po skupinama. ⁴⁰ Ljudi su sjeli u skupinama po stotinu i po pedeset. ⁴¹ Isus je uzeo pet kruhova i dvije ribe te zahvalio, gledajući u nebo, a zatim je razlomio kruh i dao ga učenicima da posluže ljude. Isto je tako podijelio dvije ribe i dao svima da jedu. ⁴² Svi su jeli i nasitili se. ⁴³ Kad su se ljudi najeli, Isusovi su učenici sakupili dvanaest košara punih preostaloga kruha i ribe. ⁴⁴ A bilo je ondje oko pet tisuća muškaraca i svi su se najeli.

Isus hoda po vodi

(Mt 14,22-33; Iv 6,16-21)

⁴⁵ Isus je odmah nakon toga rekao svojim učenicima da uđu u lađicu i da krenu u Betsaidu, na drugu stranu jezera. Rekao im je da će doći za njima. Ostao je ondje da otpusti ljude kućama. ⁴⁶ Kad se oprostio od mnoštva, uputio se na brdo kako bi molio.

⁴⁷ Uvečer je lađica bila nasred jezera, a Isus sâm na kopnu. ⁴⁸ Vidio je kako učenici teško veslaju jer je vjetar bio protivan. Negdje između tri i šest sati ujutro došao je k njima hodajući po vodi. Nastavio je hodati i umalo pretekao lađicu. ⁴⁹ Kad su ga učenici spazili kako hoda po jezeru, pomislili su da je duh i od straha su počeli vikati. ⁵⁰ On im se odmah obratio: »Ne bojte se, to sam ja!« ⁵¹ Zatim se popeo k njima u lađicu, a vjetar se umirio. Učenici su bili zapanjeni. ⁵² Nisu mogli vjerovati što se dogodilo. Vidjeli su čudo koje je Isus učinio s kruhom, ali zbog okorjelosti srca još uvijek nisu razumjeli što to znači.

Isus ozdravlja mnoge

(Mt 14,34-36)

⁵³ Isus i njegovi učenici preplovili su jezero i pristali u Genezaretu. Ondje su privezali lađicu. ⁵⁴ Kad su sišli s nje, ljudi su odmah prepoznali Isusa. ⁵⁵ Razglasili su vijest o njemu po cijelom kraju. Počeli su na nosilima donositi bolesnike onamo gdje su čuli da se Isus nalazi. ⁵⁶ Isus je išao po selima, gradovima i imanjima. Gdje god bi se pojavio, ljudi bi donosili svoje bolesne na trgove i molili Isusa da im dopusti da dotaknu samo rub njegove odjeće. I svi koji su ga dotaknuli, bili su ozdravljeni.