M’Cheyne Bible Reading Plan

Rat između Efrajima i Gileada

12 Efrajimovci su se okupili i prešli rijeku Jordan. Došli su u grad Safon i rekli Jeftahu: »Zašto si nas prevario i otišao u rat protiv Amonaca, a nas nisi zvao sa sobom? Spalit ćemo ti kuću i tebe u njoj.«

² Jeftah je odgovorio: »Ja i moji ljudi imali smo veliki sukob s Amoncima. Kad sam vas zvao, niste došli u pomoć. ³ Kako sam vidio da na vas ne mogu računati, odlučio sam sâm krenuti protiv Amonaca, a BOG mi je dao pobjedu. Zašto ste me danas došli napadati?«

⁴ Tada je Jeftah okupio sve ljude iz Gileada i zaratio protiv Efrajimovaca jer su ih oni vrijeđali. Govorili su im: »Vi iz Gileada otpadnici ste iz plemena Efrajim. Ni Manašeovo pleme vas ne prihvaća.« No Gileađani su porazili Efrajimovce.

⁵ Zauzeli su plićake na kojima su ljudi prelazili rijeku Jordan. Ti su putevi vodili prema Efrajimovom području. Kad god bi naišao neki prebjeg iz Efrajima i tražio da ga propuste, Gileađani bi ga pitali: »Jesi li Efrajimovac?« Ako bi odgovorio: »Nisam«, ⁶ rekli bi: »Dobro, onda reci ‘šibolet’^[a].« A on bi rekao »sibolet« jer tako govore Efrajimovci. Gileđani su po tome znali da je Efrajimovac pa bi ga uhvatili i ubili ondje na prijelazu rijeke Jordan. Tako je ubijeno četrdeset i dvije tisuće Efrajimovaca.

⁷ Gileađanin Jeftah bio je sudac u Izraelu šest godina. Zatim je umro. Pokopan je u svome gradu u Gileadu.

Sudac Ibsan

⁸ Nakon Jeftaha, sudac u Izraelu bio je Ibsan iz Betlehema. ⁹ Imao je tridesetoricu sinova i trideset kćeri. Kćeri je poudavao za ljude koji nisu bili iz njegovog klana. I sinovima je doveo žene izvana. Ibsan je bio sudac u Izraelu sedam godina.

¹⁰ Potom je umro. Pokopan je u gradu Betlehemu.

Sudac Elon

¹¹ Nakon Ibsana, sudac u Izraelu bio je Elon iz plemena Zebulun. Sudio je deset godina.

¹² Zatim je umro. Pokopan je u gradu Ajalonu, u zemlji koja pripada plemenu Zebulun.

Sudac Abdon

¹³ Nakon Elona, sudac u Izraelu bio je Abdon, Hilelov sin iz grada Piratona. ¹⁴ Imao je četrdesetoricu sinova i tridesetoricu unuka koji su jahali na sedamdeset magaraca^[b]. Sudio je u Izraelu osam godina.

¹⁵ Zatim je Abdon, Hilelov sin iz Piratona, umro. Pokopan je u gradu Piratonu na području plemena Efrajim, u planinskoj zemlji gdje žive Amalečani.

Timotej se pridružuje Pavlu

16 Pavao je došao i u gradove Derbu i Listru. Ondje je živio sljedbenik po imenu Timotej. Njegova je majka bila vjernica, inače Židovka, a otac mu je bio Grk. ² Braća u Listri i Ikoniju vrlo su lijepo govorila o Timoteju. ³ Pavao je htio da Timotej pođe s njim na put. Obrezao ga je zbog Židova u tim mjestima jer su oni svi znali da je Timotejev otac Grk. ⁴ Na putu kroz gradove, Pavao i njegovi suputnici prenosili su vjernicima odluke koje su donijeli apostoli i starješine u Jeruzalemu te tražili od njih da ih poštuju. ⁵ Crkve su se tako učvršćivale u vjeri i svakim danom postajale brojnije.

⁶ Pavlu i njegovim suputnicima Sveti Duh nije dopustio da propovijedaju Božju poruku u Aziji pa su prošli kroz pokrajine Frigiju i Galaciju. ⁷ Kad su došli na granicu Mizije, htjeli su otići u Bitiniju, ali im Isusov Duh to nije dopustio. ⁸ Tako su samo prošli pokraj Mizije i stigli u Troadu. ⁹ Te je noći Pavao imao viziju: pred sobom je vidio čovjeka iz pokrajine Makedonije kako stoji i moli: »Dođi k nama u Makedoniju! Pomozi nam!« ¹⁰ Odmah nakon tog viđenja, krenuli smo u Makedoniju. Zaključili smo da nas je Bog pozvao da i njima objavimo Radosnu vijest.

Lidijino obraćenje

¹¹ Isplovili smo iz Troade ravno u Samotraku. Sljedećeg smo dana doplovili do Neapola, ¹² a odatle krenuli u Filipe, rimsku koloniju i ujedno najvažniji grad toga dijela Makedonije. U njemu smo ostali nekoliko dana.

¹³ Na šabat smo izašli van gradskih vrata, na obalu rijeke. Mislili smo da ćemo tamo naći mjesto za molitvu. Okupile su se neke žene, a mi smo sjeli i počeli s njima razgovarati. ¹⁴ Među njima se nalazila žena po imenu Lidija, prodavačica grimizne odjeće. Bila je iz grada Tijatire i štovala je pravoga Boga. Slušala je što se govorilo, a Bog joj je otvorio srce da prihvati Pavlove riječi. ¹⁵ Nakon što su se ona i svi njezini ukućani krstili, pozvala nas je u svoju kuću i rekla nam: »Ako smatrate da sam istinska Gospodinova vjernica, onda dođite i odsjednite u mojoj kući!« I nagovorila nas je da ostanemo kod nje.

Pavao i Sila u zatvoru

¹⁶ Jednom, kad smo išli na molitveno mjesto, susreli smo neku ropkinju koja je u sebi imala duha kojim je proricala budućnost. Na taj je način svojim gospodarima pribavljala mnogo novca. ¹⁷ Ona je išla za Pavlom i za nama te vikala: »Ovi su ljudi sluge Svevišnjega Boga! Oni vam govore kako ćete se spasiti!« ¹⁸ Danima je tako radila. Pavlu je to dozlogrdilo pa se okrenuo i naredio duhu: »U ime Isusa Krista, zapovijedam ti da izađeš iz nje!« Istoga je trena duh izašao iz nje.

¹⁹ Kad su njezini gospodari vidjeli da im je propao izvor zarade, zgrabili su Pavla i Silu te ih odvukli na trg pred poglavare. ²⁰ Izveli su ih pred upravitelje i rekli: »Ovi su ljudi Židovi i prave nered po gradu. ²¹ Zagovaraju običaje koje—po Zakonu—mi Rimljani ne možemo niti slijediti niti odobriti.« ²² A mnoštvo se pridružilo napadima na Pavla i Silu. Upravitelji su strgnuli s njih odjeću i naredili da ih išibaju. ²³ Nakon što su ih okrutno išibali, bacili su ih u zatvor, a tamničaru su naredili da ih dobro čuva. ²⁴ Budući da je dobio takvu zapovijed, tamničar ih je bacio u ćeliju u unutrašnjosti zatvora, a noge im stavio u klade.

²⁵ Negdje oko ponoći, Pavao i Sila su molili. Pjevali su i slavili Boga, a drugi zatvorenici su ih slušali. ²⁶ Odjednom je nastao jak potres i zatvorski su se temelji uzdrmali. Sva su se zatvorska vrata otvorila i svim su zatvorenicima spali okovi. ²⁷ Tamničar se probudio i vidio da su sva zatvorska vrata otvorena. Izvukao je mač i htio se ubiti jer je mislio da su zatvorenici pobjegli. ²⁸ No Pavao je povikao: »Ne diži ruku na sebe, svi smo tu!«

²⁹ Tamničar je naredio da donesu svjetiljke i pojurio unutra. Drhteći od straha, bacio se na koljena pred Pavla i Silu. ³⁰ Izveo ih je i rekao: »Gospodo, što moram učiniti da budem spašen?«

³¹ Odgovorili su mu: »Vjeruj u Gospodina Isusa. Tako ćete i ti i svi tvoji ukućani biti spašeni.« ³² Iznijeli su mu Gospodinovu poruku, kao i svima koji su živjeli u njegovoj kući. ³³ Iako je bila duboka noć, tamničar je uzeo Pavla i Silu i oprao im rane. Odmah nakon toga on i svi njegovi ukućani su se krstili. ³⁴ Tamničar je uveo Pavla i Silu u svoju kuću i dao im jesti. Svi su bili sretni jer su sada vjerovali u Boga.

³⁵ Kad je svanulo, upravitelji su poslali dužnosnike u zatvor s porukom: »Oslobodite te ljude!«

³⁶ Tamničar je rekao Pavlu: »Upravitelji su poručili da vas pustim. Slobodni ste. Idite u miru!«

³⁷ A Pavao je rekao dužnosnicima: »Javno su nas išibali, a nisu nam dokazali krivnju. Bacili su nas u zatvor iako smo rimski građani. A sada nas žele tajno otpustiti. Nipošto! Neka nas sami dođu izvesti odavde!«

³⁸ Dužnosnici su prenijeli Pavlove riječi upraviteljima. Kad su oni čuli da su Pavao i Sila rimski građani, uplašili su se. ³⁹ Došli su k njima i ispričali im se. Zatim su ih izveli iz zatvora i zamolili da napuste grad. ⁴⁰ Kad su Pavao i Sila izašli iz zatvora, otišli su Lidijinoj kući. Ondje su se vidjeli s vjernicima i ohrabrili ih, a zatim otputovali.

Razaranje zemlje i porobljavanje naroda

25 U četvrtoj godini vladavine judejskoga kralja Jojakima,^[a] Jošijinog sina, a to je bila prva godina vladavine kralja Nabukodonosora u Babilonu, Jeremija je čuo poruku koja se odnosila na sve Judejce. ² Ovo je poruka koju je prorok Jeremija obznanio cijelom narodu Jude i svim stanovnicima Jeruzalema:

³ »Dvadeset i tri sam godine, stalno, primao poruke od BOGA. Obraćao mi se od trinaeste godine vladavine judejskoga kralja Jošije, Amonovog sina, pa sve do današnjeg dana. Vjerno sam vam prenosio njegove poruke, ali niste me slušali. ⁴ BOG vam je stalno slao svoje sluge proroke, ali niste ih slušali. Niste na njih obraćali pažnju. ⁵ Govorili su vam: ‘Svatko od vas treba odustati od krivog načina života i od svojih loših postupaka. Ako se promijenite, moći ćete živjeti u zemlji koju je BOG odavno predao vama i vašim precima, da vam pripadne zauvijek.’ ⁶ A BOG je rekao: ‘Nemojte slijediti druge bogove. Ne služite im i ne klanjajte se pred njima. Pa to su samo kipovi koje je netko izradio. Ne izazivajte me, pa vam neću učiniti ništa nažao. ⁷ Ali vi niste poslušali, nego ste štovali kipove koje je netko napravio, kao da ste me htjeli toliko razljutiti da vam naudim.’«

⁸ Stoga, BOG Svevladar poručuje: »Zato što me niste slušali, ⁹ sad šaljem na vas sve narode sa sjevera i babilonskoga kralja Nabukodonosora koji izvršava moju volju. Ja ću ga dovesti da povede rat protiv ove zemlje i njezinih stanovnika, i protiv svih okolnih naroda. Ja ću ih potpuno uništiti i pretvoriti u nešto užasno. Jedni će se zaprepastiti kad ih vide, a drugi će se izrugivati. ¹⁰ Učinit ću da nestanu zvukovi veselja i radosti, glasovi mladenaca. Neće se više čuti okretanje mlinskog kamena, a uvečer neće svijetliti svjetiljke. ¹¹ Cijela će se zemlja pretvoriti u pustoš i užas, a svi ovi ljudi sljedećih će sedamdeset godina biti pod vlašću babilonskoga kralja. ¹² A nakon sedamdeset godina, kaznit ću kralja Babilona i njegov narod zbog njihova grijeha«, kaže BOG. »Njihovu ću zemlju zauvijek pretvoriti u pustoš. ¹³ Sva razaranja u Babilonu, o kojima sam govorio, sve što je Jeremija prorokovao svim ovim narodima i zapisano je u ovoj knjizi, sve će se dogoditi. ¹⁴ Babilonci će morati služiti mnogim narodima i velikim kraljevima. Kaznit ću ih za sve što su činili.«

BOŽJI sud narodima

¹⁵ BOG Izraela mi je rekao: »Jeremijo, uzmi ovu čašu vina iz moje ruke. Puna je moje srdžbe. Šaljem te mnogim narodima. Neka svi piju iz nje. ¹⁶ Oni će piti, pijani teturati i povraćati. Potpuno će se izbezumiti od rata koji ću im uskoro poslati.«

¹⁷ Uzeo sam čašu iz BOŽJE ruke. Svim narodima kod kojih me BOG poslao, dao sam da piju. ¹⁸ Ponudio sam piće stanovnicima Jeruzalema i judejskih gradova, njihovim kraljevima i poglavarima. Učinio sam to da bi sve postalo pustoš i ruševina, kao što je i danas^[b], da bi se ljudi zgražavali i spominjali ovo mjesto u svojim kletvama.

¹⁹ Također, pili su faraon i njegovi službenici, narodni poglavari i cijeli egipatski narod.

²⁰ Pili su i svi strani narodi koji su se ondje zatekli, kao i svi kraljevi iz zemlje Us^[c].

Svi kraljevi s područja Filisteje, koji su upravljali gradovima Aškelonom, Gazom, Ekronom te ostacima grada Ašdoda, također su pili.

²¹ Potom su pili i ljudi iz Edoma, Moaba i Amona.^[d]

²² Svi kraljevi Tira i Sidona,^[e] kao i svih zemalja uz obale Mediterana, pili su iz čaše koju sam im ponudio. ²³ Pili su i ljudi iz Dedana, Teme i Buza,^[f] kao i svi oni koji imaju običaj rezati kosu na sljepoočnicama.^{[g] 24} Pili su i kraljevi Arabije, čiji narodi žive u pustinji. ²⁵ Svi kraljevi Zimrija, Elama i Medije pili su iz čaše. ²⁶ Svi kraljevi sa sjevera, bili blizu ili daleko jedni drugima, pili su iz čaše. I sva ostala kraljevstva na zemlji, pili su jedno za drugim iz čaše. A posljednji će piti kralj Babilona^[h].

²⁷ »Reci tim narodima i kraljevima da BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Pijte! Opijte se, pa povraćajte! Padnite i nemojte više ustati! Donosim rat među vas zbog kojeg ćete pasti i više nećete ustati.’

²⁸ Ako odbiju uzeti moju čašu iz tvoje ruke i piti, reci im: ‘BOG Svevladar vam zapovijeda: Pijte! ²⁹ Jer, već sam započeo razaranje u Jeruzalemu, gradu koji je posvećen meni. Mislite li da ćete se izvući nekažnjeni? Griješite! Bit ćete kažnjeni! Šaljem ratna razaranja koja će pogoditi sve ljude na zemlji.’« Tako je rekao BOG Svevladar.

³³ Toga će dana leševi onih koje je BOG pobio pokriti cijelu zemlju, od jednog do drugog kraja svijeta. Nitko neće za njima žaliti. Nitko ih neće pokupiti niti sahraniti. Ostat će ležati kao gnojivo na tlu.

Isus ulazi u Jeruzalem

(Mt 21,1-11; Lk 19,28-40; Iv 12,12-19)

11 Kad su stigli nadomak Jeruzalema, u Betfagu i Betaniju kod Maslinske gore, Isus je poslao svojih dvojicu učenika naprijed ² i rekao: »Idite u ono selo pred vama! Čim uđete u njega, naći ćete privezano mlado magare koje još nitko nije jahao. Odvežite ga i dovedite ovamo! ³ Ako vam tko kaže ‘Zašto to radite?’, recite: ‘Gospodinu treba i odmah će ga vratiti.’«

⁴ Otišli su i pronašli mlado magare privezano pokraj vrata, na cesti, i odvezali ga. ⁵ Neki, koji su stajali ondje, rekli su im: »Što radite, zašto odvezujete to magare?« ⁶ Učenici su odgovorili onako kako im je Isus rekao i ljudi su im dopustili da ga odvedu. ⁷ Doveli su Isusu magare i stavili na njega svoje ogrtače, a zatim ga je Isus uzjahao. ⁸ Mnogi su prostirali svoju odjeću po putu. Drugi su, pak, bacali grančice koje su posjekli po poljima. ⁹ A oni što su išli ispred i iza Isusa vikali su:

¹¹ Tada je Isus ušao u Jeruzalem, otišao u Hram i razgledao sve oko sebe. Budući da je već bilo kasno, krenuo je u Betaniju s Dvanaestoricom.

Smokvino drvo

(Mt 21,18-19)

¹² Kad su sutradan odlazili iz Betanije, Isus je ogladnio. ¹³ U daljini je primijetio razlistano smokvino drvo. Otišao je vidjeti ima li ploda. Kad se približio, vidio je da nema ničega, osim lišća, jer nije bilo vrijeme smokava. ¹⁴ Tada je rekao drvetu: »Nikada više ljudi neće okusiti tvoje plodove.« Učenici su čuli što je rekao.

Isus u Hramu

(Mt 21,12-17; Lk 19,45-48; Iv 2,13-22)

¹⁵ Kad su stigli u Jeruzalem, Isus je ušao u Hram i počeo izbacivati one koji su unutra kupovali i prodavali. Mjenjačima novca prevrnuo je stolove, a prodavačima golubova klupe.^{[c] 16} Nije nikome dopustio da išta nosi kroz Hram. ¹⁷ Tada je počeo poučavati ljude, govoreći im: »Ne piše li u Svetom pismu: ‘Moja kuća zvat će se kućom molitve za sve narode’?^[d] A vi ste od nje napravili ‘pljačkaško sklonište’^[e].«

¹⁸ Kad su vodeći svećenici i učitelji Zakona to čuli, počeli su smišljati kako da ga ubiju. Bojali su ga se jer je sav narod bio zadivljen njegovim učenjem. ¹⁹ Kad je došla večer, Isus i njegovi učenici otišli su iz grada.

Moć vjere

(Mt 21,20-22)

²⁰ Ujutro je Isus s učenicima prolazio pokraj smokvinog drveta, a oni su vidjeli da se drvo osušilo do korijena. ²¹ Tada se Petar sjetio i rekao Isusu: »Učitelju, pogledaj! Smokva, koju si prokleo, osušila se.«

²² Isus im je rekao: »Imajte Božju vjeru! ²³ Govorim vam istinu. Ako tko bez sumnje u srcu kaže ovoj planini: ‘Podigni se i baci se u more’ i vjeruje da će se dogoditi ono što je rekao—Bog će mu to i učiniti. ²⁴ Zato vam kažem: što god zatražite u svojoj molitvi, vjerujte da ste već dobili i bit će vaše. ²⁵ I uvijek kada molite, oprostite ako što imate protiv koga, da vaš nebeski Otac oprosti i vama vaše grijehe.« ^26 [f]

Odakle Isusu vlast?

(Mt 21,23-27; Lk 20,1-8)

²⁷ Isus i učenici vratili su se u Jeruzalem. Dok je Isus šetao Hramom, pristupili su mu vodeći svećenici, učitelji Zakona i starješine naroda ²⁸ pa ga upitali: »Kakvu vlast imaš da sve to činiš? Tko ti ju je dao?«

²⁹ Isus im je rekao: »I ja ću vas nešto pitati. Ako mi odgovorite, ja ću vam reći tko me ovlastio da to činim. ³⁰ Je li Ivanovo krštenje došlo s Neba ili je došlo od ljudi? Odgovorite mi!«

³¹ Oni su počeli raspravljati među sobom: »Ako kažemo: ‘Došlo je s Neba’, on će reći: ‘Zašto mu onda niste vjerovali?’ ³² Ne možemo reći: ‘Došlo je od ljudi’, zbog naroda.« Bojali su se naroda jer su ljudi vjerovali da je Ivan bio prorok.

³³ Stoga, rekli su Isusu: »Ne znamo.«

Na to im je Isus rekao: »Onda neću ni ja vama reći kakvom vlašću ovo činim.«