M’Cheyne Bible Reading Plan

3 BOG je ostavio druge narode u izraelskoj zemlji da bi pomoću njih iskušavao novi naraštaj Izraelaca koji nije ratovao pri osvajanju Kanaana. ² Htio je da nauče ratovati protiv naroda koji su ostali. ³ U zemlji su ostala petorica filistejskih vladara, svi Kanaanci i Sidonci, te Hivijci koji su živjeli u libanonskom gorju, na području od planine Baal Hermon sve do Lebo Hamata. ⁴ Ti su narodi poslužili Bogu za iskušavanje Izraelaca, kako bi se vidjelo poštuju li oni zapovijedi koje je BOG dao njihovim precima preko Mojsija.

⁵ Tako su Izraelci živjeli među Kanaancima, Hetitima, Amorejcima, Perižanima, Hivijcima i Jebusejcima. ⁶ Ženili su se njihovim kćerima, a svoje su kćeri udavali za njihove sinove. Također, počeli su štovati njihove bogove.

Otniel, prvi sudac

⁷ Izraelci su činili zlo pred BOGOM. Zaboravili su svoga BOGA i štovali su lažne bogove Baala i Ašeru. ⁸ Stoga, BOG se razljutio na Izraelce te je dopustio da ih pokori Kušan Rišataim, kralj Mezopotamije. Potom su Izraelci bili njegovi podanici osam godina. ⁹ Izraelski je narod zavapio BOGU za pomoć, a on im je tada poslao čovjeka koji će ih spasiti. Bio je to Otniel, sin Kalebovog mlađega brata Kenaza. ¹⁰ Na njemu je bio BOŽJI duh i on je postao narodni sudac u Izraelu. Krenuo je u rat, a BOG mu je omogućio da nadjača Kušana Rišataima, kralja Mezopotamije. ¹¹ U zemlji je vladao mir sljedećih četrdeset godina. Potom je Otniel, Kenazov sin, umro.

Sudac Ehud

¹² Izraelci su ponovo počeli činiti zlo pred BOGOM. BOG je tada ojačao moapskog kralja Eglona pa je on krenuo u rat protiv Izraelaca koji su činili zlo pred BOGOM. ¹³ Udružio se s Amoncima i Amalečanima, napao je Izraelce i osvojio Grad Palmi^[a]. ¹⁴ Izraelci su sljedećih osamnaest godina služili moapskome kralju Eglonu.

¹⁵ Tada je narod Izraela ponovo zavapio BOGU u pomoć. BOG im je dao spasitelja. Bio je to Ehud, Gerin sin iz Benjaminovog plemena. Ehud je bio ljevoruk. Izraelci su ga poslali da odnese porez moapskome kralju Eglonu. ¹⁶ Ehud je sebi napravio kratki^[b] dvosjekli mač i pripasao ga uz desno bedro, ispod odjeće. ¹⁷ Donio je porez moapskome kralju Eglonu koji je bio jako debeo čovjek. ¹⁸ Kad je predao porez, raspustio je ljude koji su ga pratili, ¹⁹ ali se kod kamenih kipova blizu Gilgala okrenuo i vratio.

Rekao je kralju da ima za njega tajnu poruku.

Kralj je zatražio tišinu i svi su njegovi službenici napustili prostoriju.

²⁰ Kad su ostali sami u prozračnoj gornjoj sobi, Ehud je prišao kralju koji je sjedio. Rekao mu je: »Imam za tebe poruku od Boga«.

Kralj je tada ustao sa svog prijestolja. ²¹ Ehud je posegnuo svojom lijevom rukom i izvukao mač s desnog bedra. Zabio je oštricu kralju u trbuh. ²² Salo je prekrilo oštricu i držak mača te Ehud nije uspio izvući mač. Iz kraljeve je utrobe potekao izmet. ²³ Ehud je potom izašao, zatvorio za sobom vrata i zaključao ih. ²⁴ Kad je otišao, došli su sluge i vidjeli zaključana vrata. Pomislili su: »Kralj sigurno obavlja veliku nuždu.«

²⁵ Čekali su dugo, ali kralj nije otvarao. Potražili su ključ i ušli. Vidjeli su kralja kako mrtav leži na podu. ²⁶ Dok su sluge čekali, Ehud je uspio pobjeći. Prošao je pored kamenih kipova i pobjegao u Seir. ²⁷ Kad je stigao onamo, zatrubio je u rog koji se čuo u cijelome Efrajimovom gorju. Sav je narod krenuo u nizinu, s Ehudom na čelu.

²⁸ Pozvao ih je: »Slijedite me! BOG vam je dao da nadjačate svoje neprijatelje Moapce.«

Sišli su za njim i zauzeli gazove na rijeci Jordan prema Moabu. Nikomu nisu dopuštali prijelaz preko rijeke. ²⁹ Ubili su oko deset tisuća snažnih i hrabrih Moabaca. Nitko nije uspio pobjeći. ³⁰ Toga je dana Izrael zavladao Moabom. U zemlji je nakon toga vladao mir osamdeset godina.

Sudac Šamgar

³¹ Nakon Ehuda drugi je čovjek spašavao Izrael. Bio je to Šamgar, Anatov sin, koji je šiljastim štapom za tjeranje volova pobio šesto Filistejaca.

Stjepanov govor

7 Tada ga je vrhovni svećenik upitao: »Je li to istina?« ² Stjepan je odgovorio: »Braćo i oci, poslušajte me! Slavni se Bog ukazao našem ocu Abrahamu. On tada još nije živio u Haranu, nego u Mezopotamiji. ³ Bog mu je rekao: ‘Ostavi svoju zemlju i svoj narod i pođi u zemlju koju ću ti pokazati!’^{[a] 4} Abraham je tako napustio kaldejsku zemlju i nastanio se u Haranu. Kada mu je umro otac, Bog ga je nastanio u zemlji gdje vi sada živite. ⁵ Nije mu u njoj dao nikakvog nasljedstva, čak ni stopu zemlje. Ali je Bog obećao dati tu zemlju njemu i njegovim potomcima iako u to vrijeme Abraham nije imao djece. ⁶ Evo što mu je Bog rekao: ‘Tvoji će potomci biti stranci u tuđoj zemlji. Robovat će i biti ugnjetavani četiri stotine godina. ⁷ No kaznit ću narod kojem budu robovali, a oni će kasnije izaći iz te zemlje i štovati me na ovome mjestu.’^{[b] 8} Onda je Bog sklopio Savez s Abrahamom i ostavio mu obrezanje kao znak tog Saveza. Abraham je tada dobio sina Izaka. Obrezao ga je osmoga dana nakon rođenja. Izak je dobio sina Jakova, a Jakov je postao ocem dvanaestorice patrijarha.

⁹ Oni su bili ljubomorni na Josipa i prodali su ga u roblje u Egipat. No Bog je bio s njim i izbavio ga iz svih nevolja. ¹⁰ Bog mu je dao mudrosti i omogućio mu da zadobije naklonost faraona, egipatskoga kralja. Faraon je Josipa postavio za upravitelja Egipta i svoga dvora. ¹¹ Tada je cijelim Egiptom i Kanaanom zavladala glad. Narod je strašno patio i naši preci nisu mogli naći hrane. ¹² Jakov je čuo da u Egiptu ima žita i prvi je put poslao naše pretke onamo. ¹³ Kad su drugi put došli u Egipat, Josip se otkrio svojoj braći, tako da je i faraon saznao za njegovo porijeklo. ¹⁴ Josip je onda poslao po svoga oca Jakova i svu svoju rodbinu. Bilo ih je ukupno sedamdeset i petorica. ¹⁵ Jakov se spustio u Egipat, gdje je umro i on i naši preci. ¹⁶ Njegove su kosti prenijeli u Sihem i položili u grobnicu koju je Abraham srebrnim novcem kupio od Hamorovih sinova.

¹⁷ Naš je narod u Egiptu brojčano narastao i približavalo se vrijeme ispunjenja obećanja koje je Bog dao Abrahamu. ¹⁸ Potom je Egiptom zavladao drugi kralj. On nije ništa znao o Josipu ¹⁹ i lukavo je iskorištavao naš narod. Bio je okrutan prema našim precima i prisiljavao ih da svoju dojenčad ostavljaju vani kako bi pomrla. ²⁰ U to se vrijeme rodio Mojsije. Bio je vrlo lijepo dijete. Tri je mjeseca odgajan u očevoj kući, ²¹ a kad su ga iznijeli iz nje i ostavili, faraonova ga je kći odgojila kao vlastitog sina. ²² Mojsije je stekao najvišu egipatsku naobrazbu, bio je jak i na riječima i na djelu.

²³ Kad mu je bilo četrdeset godina, poželio je posjetiti svoju braću, Izraelce. ²⁴ Kad je vidio da jednoga od njih zlostavljaju, stao je u njegovu obranu i ubio Egipćanina. Tako je osvetio zlostavljanog čovjeka. ²⁵ Mislio je da će njegova izraelska braća uvidjeti da im Bog preko njega šalje oslobođenje, ali oni to nisu razumjeli. ²⁶ Sljedećeg je dana Mojsije naišao na neke Izraelce koji su se tukli. Pokušao ih je pomiriti i rekao im je: ‘Ljudi, pa vi ste braća! Zašto jedan drugome činite zlo?’ ²⁷ Ali ga je čovjek, koji je tukao svoga sunarodnjaka, odgurnuo i rekao: ‘Tko je tebe postavio kao vladara i suca nad nama? ²⁸ Hoćeš li i mene ubiti kao što si jučer ubio onoga Egipćanina?’^{[c] 29} Kad je Mojsije to čuo, pobjegao je iz Egipta i nastanio se u zemlji Midjan, gdje je živio kao stranac. Ondje su mu se rodila dvojica sinova.

³⁰ Četrdeset godina nakon toga Mojsije je bio u pustinji, blizu Sinajske planine. U plamenu gorućega grma ukazao mu se anđeo. ³¹ Kad je Mojsije ugledao taj prizor, ostao je začuđen. I dok se približavao da ga bolje vidi, čuo je Gospodinov glas: ³² ‘Ja sam Bog tvojih predaka: Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.’^[d] A Mojsije je drhtao od straha i nije se usuđivao ni pogledati grm. ³³ Tada mu je Gospodin rekao: ‘Skini obuću sa svojih nogu jer je mjesto na kojem stojiš sveto. ³⁴ Vidio sam kako zlostavljaju moj narod u Egiptu. Čuo sam njegove uzdisaje i sišao da ga oslobodim. Sad, hajde! Poslat ću te u Egipat.’^[e]

³⁵ Bio je to onaj isti Mojsije kojeg su Židovi odbacili i rekli mu: ‘Tko je tebe postavio kao vladara i suca nad nama?’^[f] Njega je Bog, preko anđela koji mu se ukazao u grmu, poslao da nama vlada i da nas izbavi. ³⁶ Mojsije je izveo narod iz Egipta. Četrdeset je godina činio čudesna djela i znakove u Egiptu, na Crvenome moru i u pustinji. ³⁷ To je onaj isti Mojsije koji je rekao izraelskom narodu: ‘Bog će vam iz vašega naroda podići proroka poput mene.’^{[g] 38} On je taj koji je bio s narodom okupljenim u pustinji, s našim precima. S njim je anđeo razgovarao na Sinajskoj planini. On je primio riječi koje daju život da bi ih predao nama.

³⁹ No naši ga preci nisu htjeli slušati. Naprotiv, odbacili su ga i srcem se okrenuli prema Egiptu. ⁴⁰ Rekli su Aronu: ‘Napravi nam neke bogove koji će nas voditi! Ne znamo što se dogodilo s tim Mojsijem koji nas je izveo iz Egipta.’^{[h] 41} I tada su napravili idola u obliku teleta. Prinosili su mu žrtve i održavali svetkovine u čast djela svojih ruku, ⁴² a Bog se okrenuo od njih i predao ih da se klanjaju zvijezdama, kako i piše u knjizi proroka:

⁴⁴ Naši su preci imali Šator svjedočanstva u pustinji. Bog je rekao Mojsiju kako da napravi šator i Mojsije ga je napravio onako kako mu je bilo pokazano. ⁴⁵ Kad su naši preci primili Šator, ponijeli su ga sa sobom u zemlju, koju su zauzeli od naroda koje je Bog pred njima protjerao, a vodio ih je Jošua. Šator je ostao ondje sve do Davidovih dana. ⁴⁶ David je uživao Gospodinovu naklonost i zamolio je Gospodina da mu dopusti podići Hram Jakovljevom Bogu. ⁴⁷ No tek je Salomon bio taj koji ga je sagradio.

⁴⁸ Međutim, Svevišnji ne stanuje u građevinama sagrađenima ljudskom rukom, kako i piše u knjizi proroka.

⁵¹ O vi, tvrdoglavi ljudi, koji ne predajete srca Bogu i ne slušate ga! Uvijek se opirete Svetom Duhu. Isti ste kao vaši preci! ⁵² Postoji li ijedan prorok kojeg vaši preci nisu progonili? Oni su čak ubili one koji su davno prorekli Pravednikov dolazak. Vi ste ga sada izdali i ubili. ⁵³ Vi ste oni koji su, preko anđela, primili Zakon, ali ga nisu vršili.«

Stjepanova smrt

⁵⁴ Kad su Židovi to čuli, toliko su se razljutili na Stjepana da su počeli škripati zubima. ⁵⁵ A Stjepan, pun Svetog Duha, pogledao je u nebo i ugledao Božju slavu i Isusa kako stoji zdesna Bogu. ⁵⁶ I rekao je: »Pogledajte! Evo, nebo je otvoreno i Sin Čovječji stoji zdesna Bogu.«

⁵⁷ Na to su oni pokrili uši rukama i počeli vikati. Svi su kao jedan nasrnuli na njega. ⁵⁸ Odvukli su ga izvan grada i počeli na njega bacati kamenje. Oni koji su svjedočili protiv Stjepana ostavili su svoje ogrtače kod mladića po imenu Savao. ⁵⁹ Dok su bacali kamenje na njega, Stjepan je ovako molio: »Gospodine Isuse, primi moj duh!« ⁶⁰ Onda je pao na koljena i iz svega glasa povikao: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Nakon što je izgovorio te riječi, izdahnuo je.

Bog govori Jeremiji što i kako treba raditi

16 Čuo sam BOGA kako mi govori: ² »Nemoj se ženiti i nemoj ovdje imati sinove i kćeri.«

³ Jer, ovako je BOG govorio o sinovima i kćerima rođenima u Judi te o njihovim majkama i očevima: ⁴ »Umirat će od smrtonosnih bolesti. Nitko ih neće oplakivati niti sahraniti. Njihova će tijela ležati ostavljena kao gnojivo na tlu. Stradavat će od mača i umirati od gladi. Njihovim će se leševima hraniti ptice i divlje zvijeri.«

⁵ BOG mi je rekao: »Ne ulazi u kuću gdje se žali za mrtvim. Ne pridružuj se oplakivanju i ne suosjećaj s tim ljudima. Jer, uskratio sam im svoj blagoslov, svoju ljubav i milost.« Tako je govorio BOG.

⁶ »U ovoj će zemlji velikodostojnici umirati kao i običan narod. Nitko ih neće sahraniti niti plakati za njima. Nitko se zbog njih neće ranjavati niti brijati glavu da bi pokazao svoju tugu. ⁷ Neka nitko ne nudi hranu onima koji žale za pokojnikom. Čak ni piće za utjehu zbog smrti oca ili majke.«

⁸ »Jeremijo, nemoj ulaziti ni u kuću gdje je slavlje. Nemoj sjediti s takvim ukućanima, nemoj s njima jesti ni piti. ⁹ Jer, ovako poručuje BOG Svevladar, Bog Izraela: ‘Uskoro ću pred vašim očima učiniti da odavde nestanu svi zvukovi veselja i radosti, i glasovi mladenaca.’

¹⁰ Kad sve ovo kažeš narodu, a oni te upitaju: ‘Zašto nam je BOG odredio takvu strašnu kaznu? Što smo učinili? Kako smo zgriješili protiv našeg BOGA?’, ¹¹ reci da im BOG poručuje: ‘Ovo vam se događa jer su me vaši preci ostavili i štovali druge bogove. Služili su im i klanjali se pred njima. Napustili su me i nisu se držali mog učenja. ¹² A vi ste još gori od svojih predaka. Svaki od vas tvrdoglavo radi što hoće. Odbijate mi poslušnost. ¹³ Zato ću vas iz ove zemlje protjerati u stranu zemlju, za koju niste znali ni vi ni vaši preci. Ondje ćete dan i noć služiti drugim bogovima jer vam se ja neću smilovati.’

¹⁴ No BOG vam tvrdi da dolaze dani kad se ljudi više neće zaklinjati BOGOM koji je Izraelce izveo iz Egipta. ¹⁵ Govorit će se: ‘Zaklinjemo se BOGOM koji je Izraelce izveo iz sjeverne zemlje i iz svih drugih zemalja kamo ih je protjerao.’ Dovest ću narod natrag u njihovu zemlju, zemlju koju sam predao njihovim precima.

¹⁶ A sad ću na Judejce poslati ljude da ih pohvataju kao što ribari izlove ribu«, kaže BOG. »Zatim ću poslati mnogo lovaca, koji će istjerati Judejce iz svake planine, sa svakog brda, iz svake pukotine u stijeni. ¹⁷ Vidim sve što rade. Ništa mi ne mogu sakriti. Nisam previdio ni jedan njihov grijeh. ¹⁸ Prvo, kaznit ću ih dvostruko za njihova zlodjela i grijehe jer su zagadili moju zemlju truplima svojih odvratnih idola. Napunili su moj posjed svojim gadostima.«

Isus ozdravlja nepokretnoga

(Mt 9,1-8; Lk 5,17-26)

2 Nekoliko dana kasnije Isus se vratio u Kafarnaum. Ubrzo se pročulo da je kod kuće. ² Okupilo se toliko ljudi da više ni vani pred vratima nije bilo mjesta. Isus ih je poučavao. ³ Tada su mu došla neka četvorica, noseći nepokretnog čovjeka. ⁴ Nisu ga mogli unijeti u kuću k Isusu, jer je bilo previše ljudi, pa su skinuli krov iznad mjesta gdje se nalazio, napravili otvor i spustili nepokretnoga na njegovom ležaju. ⁵ Kad je Isus vidio vjeru tih ljudi, rekao je nepokretnome: »Mladiću, oprošteni su ti grijesi.«

⁶ Tamo su sjedili neki učitelji Zakona i u sebi mislili: ⁷ »Zašto ovaj tako govori? On vrijeđa Boga! Tko može opraštati grijehe, osim samoga Boga?«

⁸ A Isus je odmah svojim duhom prozreo što učitelji Zakona misle pa im je rekao: »Zašto tako razmišljate? ⁹ Što je lakše reći ovom nepokretnome čovjeku: ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili ‘Ustani! Uzmi svoj ležaj i hodaj’? ¹⁰ Ali neka znate da Sin Čovječji ima vlast na Zemlji opraštati grijehe: ¹¹ Tebi govorim—rekao je uzetome—ustani, uzmi svoj ležaj i idi kući!« ¹² Čovjek je na oči svih prisutnih ustao, uzeo svoj ležaj i izašao. Svi su se divili i slavili Boga. Govorili su: »Ovako nešto još nikad nismo vidjeli!«

Levi (Matej) kreće za Isusom

(Mt 9,9-13; Lk 5,27-32)

¹³ Isus je opet otišao do jezera. Mnogo je ljudi došlo k njemu, a on ih je poučavao. ¹⁴ Prolazeći pokraj jezera, Isus je ugledao poreznika Levija, Alfejevog sina, gdje sjedi na naplatnome mjestu, pa mu je rekao: »Slijedi me!« Levi je ustao i krenuo za Isusom.

¹⁵ Kasnije je Isus večerao u njegovoj kući, a s njim su bili i mnogi poreznici^[a] i grešnici, koji su također jeli s Isusom i njegovim učenicima. Oni su bili dio mnoštva koje je slijedilo Isusa. ¹⁶ Neki učitelji Zakona, farizeji^[b], vidjeli su da Isus jede s grešnicima i poreznicima pa su upitali njegove učenike: »Zašto on jede s poreznicima i grešnicima?«

¹⁷ A Isus je to čuo i rekao im: »Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni. Nisam došao pozvati pravednike, nego grešnike.«

Pitanje o postu

(Mt 9,14-17; Lk 5,33-39)

¹⁸ Ivanovi su učenici i farizeji postili. Neki su došli k Isusu i upitali ga: »Zašto Ivanovi učenici i učenici farizeja poste, a tvoji učenici ne?«

¹⁹ A Isus im je odgovorio: »Mogu li svatovi postiti dok je mladoženja s njima? Sve dok je mladoženja s njima, oni ne mogu postiti. ²⁰ Ali doći će vrijeme kad će im uzeti mladoženju. Tada će postiti.

²¹ Nitko ne prišiva na stari ogrtač zakrpu od novog platna koje se još nije stisnulo. Ako tako učini, nova će se zakrpa stisnuti i poderati odjeću, a rupa će postati još veća. ²² Tako nitko ne stavlja ni novo vino u stare mjehove^[c] jer bi mjehovi popucali. Upropastili bi se i vino i mjehovi. Zato se novo vino uvijek stavlja u nove mjehove.«

Sin Čovječji je gospodar šabata

(Mt 12,1-8; Lk 6,1-5)

²³ Jednom je na šabat, dan odmora, Isus prolazio kroz žitna polja. S njim su bili i njegovi učenici te su putem trgali klasje. ²⁴ Kad su farizeji to vidjeli, rekli su Isusu: »Gledaj! Tvoji učenici rade na šabat, što po Zakonu nije dopušteno.«

²⁵ A Isus im je odgovorio: »Zar niste čitali što je David učinio kad su on i njegovi pratioci ogladnjeli? ²⁶ Bilo je to u vrijeme kad je Abijatar bio vrhovni svećenik. David je ušao u Božju kuću i jeo posvećene kruhove prinesene Bogu. Po Zakonu nitko, osim svećenika, ne smije jesti taj kruh, a David ga je još podijelio i onima koji su bili s njim.«

²⁷ Tada je Isus rekao farizejima: »Šabat je namijenjen da služi čovjeku, a nije čovjek stvoren da šabat upravlja njime. ²⁸ Stoga, Sin je Čovječji gospodar i šabata.«