Old/New Testament

Abram i Lot se razdvajaju

13 Abram se iz Egipta vratio na jug Kanaana sa svojom ženom i svom imovinom, a s njime i Lot. ² Abram je imao veliko bogatstvo u stoci, srebru i zlatu. ³ Iz južnog je kraja nastavio putovati prema sjeveru. Išao je od mjesta do mjesta, sve do Betela. Došao je do onog mjesta između Betela i Aja gdje mu je prije bio šator ⁴ i gdje je bio napravio žrtvenik. Ondje je Abram štovao BOGA^[a].

⁵ Cijelo to vrijeme i Lot je putovao s Abramom te je i on imao stada sitne i krupne stoke, i brojnu obitelj i robove. ⁶ Onaj kraj nije mogao izdržavati obojicu jer su imali toliku imovinu da nisu mogli živjeti zajedno. ⁷ Dolazilo je do svađe između Abramovih i Lotovih pastira. U to su vrijeme ondje živjeli i Kanaanci i Perižani.

⁸ Stoga je Abram rekao Lotu: »Neka ne bude svađe između mene i tebe, niti između mojih i tvojih pastira—pa rodbina smo. ⁹ Sva ti je zemlja na raspolaganju. Razdvojimo se. Ako ti odeš lijevo, ja ću desno. Ako ti odeš desno, ja ću lijevo.«

¹⁰ Lot je podigao pogled i vidio da je sva dolina rijeke Jordan prema Soaru dobro navodnjena. Izgledala je kao BOŽJI vrt, ili kao egipatska zemlja, jer je to bilo prije nego što je BOG uništio Sodomu i Gomoru. ¹¹ Lot je izabrao za sebe svu Jordansku dolinu pa se zaputio na istok. Tako su se razdvojili: ¹² Abram je živio u Kanaanu, dok je Lot živio između gradova u dolini i utaborio se u šatorima sve do Sodome. ¹³ A muškarci u Sodomi bili su zli i jako su griješili protiv BOGA.

¹⁴ Nakon što se Lot odvojio, BOG je rekao Abramu: »Podigni pogled s ovog mjesta na sjever, jug, istok i zapad. ¹⁵ Svu zemlju koju vidiš dat ću tebi i tvom potomstvu zauvijek. ¹⁶ Učinit ću da tvog potomstva bude kao zemljinog praha. Ako se može prebrojiti zemljin prah, i tvoje će se potomstvo moći prebrojiti. ¹⁷ Idi i prođi zemljom uzduž i poprijeko jer ću je tebi dati.«

¹⁸ Tada je Abram preselio svoj šator i nastanio se kod Mamreovih hrastova^[b] na području grada Hebrona. Ondje je BOGU napravio žrtvenik.

Abram spašava Lota

14 U to su vrijeme Amrafel, kralj Babilonije, Ariok, kralj Elasara, Kedarlaomer, kralj Elama, i Tidal, kralj Gojima, započeli rat. ² Zaratili su s Berom, kraljem Sodome, Biršom, kraljem Gomore, Šinabom, kraljem Adme, Šemeberom, kraljem Seboima i kraljem grada Bele, to jest Soara. ³ Napadnuti su kraljevi udružili snage u dolini Sidim, na području Mrtvog mora. ⁴ Dvanaest su godina bili služili Kedarlaomeru, ali su se trinaeste pobunili.

⁵ Četrnaeste su godine, Kedarlaomer i kraljevi, koji su ostali uz njega, porazili Refajce u Ašterot Karnaimu, Zuzejce u Hamu, Emijce u Šave Kirjataimu ⁶ i Horijce u gorskom kraju Seir, sve do El Parana pokraj pustinje. ⁷ Zatim su se okrenuli i otišli u En Mišpat, to jest Kadeš, pa su pokorili čitavu zemlju Amalečana, kao i Amorejce koji su živjeli u Haseson Tamaru.

⁸ Tada su kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj Seboima i kralj Bele (to jest Soara) izašli u dolinu Sidim i poveli bitku ⁹ protiv Kedarlaomera, kralja Elama, Tidala, kralja Gojima, Amrafela, kralja Babilonije, i Arioka, kralja Elasara. Četvorica su se kraljeva borila protiv petorice kraljeva. ¹⁰ Dolina Sidim bila je puna jama s katranom, pa kad su kraljevi i ratnici Sodome i Gomore bježali, neki su upali u jame, a ostali pobjegli u brda. ¹¹ Pobjednici su uzeli svu imovinu i svu hranu Sodome i Gomore pa otišli. ¹² Budući da je Lot, Abramov nećak, živio u Sodomi, zarobili su i njega sa svom njegovom imovinom.

¹³ A jedan je čovjek pobjegao neprijateljima te došao i javio to Hebreju^[c] Abramu, koji je živio kod hrastova Amorejca Mamre, Eškolovog i Anerovog brata. Mamre, Eškol i Aner bili su Abramovi saveznici. ¹⁴ Kad je Abram čuo da mu je nećak zarobljen, sazvao je svojih tristo osamnaest uvježbanih ljudi, robove rođene u njegovom domu, i krenuo u potjeru za kraljevima sve do Dana. ¹⁵ Tijekom noći Abram je svoje ljude rasporedio za napad, porazio neprijatelje i progonio ih sve do Hobe, sjeverno od Damaska. ¹⁶ Tako je vratio svu imovinu, a vratio je i nećaka Lota i njegovu imovinu, zajedno sa ženama i ostalim narodom.

Melkisedek

¹⁷ Kad se Abram vraćao nakon pobjede nad Kedarlaomerom i kraljevima koji su bili uz njega, kralj Sodome izašao mu je ususret u dolini Šave (to jest Kraljevoj dolini). ¹⁸ Melkisedek, kralj Šalema, donio je kruh i vino. On je bio svećenik Boga Svevišnjeg. ¹⁹ Blagoslovio je Abrama, govoreći:

Tada je Abram dao Melkisedeku desetinu sveg plijena.

²¹ Kralj Sodome rekao je Abramu: »Vrati mi ljude, a imovinu zadrži za sebe.«

²² No Abram mu je odgovorio: »Zakleo sam se^[d] BOGU, Bogu Svevišnjem, stvoritelju neba i zemlje, ²³ da neću uzeti ni konca, ni remena od obuće, niti bilo što tvoje, da ne bi rekao: ‘Ja sam učinio Abrama bogatim’. ²⁴ Neću uzeti ništa. Samo ono što su moji momci pojeli i dio koji pripada ljudima koji su išli sa mnom—Aneru, Eškolu i Mamreu. Oni neka uzmu svoj dio.«

Božji savez s Abramom

15 Nakon ovih događaja, BOG je govorio Abramu u viziji:

² Abram je odgovorio: »Gospodaru BOŽE, što ćeš mi dati? Nemam djece, a moj će nasljednik biti Eliezer iz Damaska. ³ Nisi mi dao potomstvo pa će taj rob biti moj nasljednik.«

⁴ Tada mu je BOG rekao: »Neće on biti tvoj nasljednik, nego će ti sin biti nasljednik.«

⁵ Zatim je izveo Abrama van i rekao: »Pogledaj u nebo i prebroji zvijezde, ako ih možeš prebrojiti—toliko će biti tvoje potomstvo.«

⁶ Abram je povjerovao BOGU. I BOG mu je tu vjeru uračunao kao pravednost.

⁷ Zatim mu reče: »Ja sam BOG, koji te izveo iz Ura Kaldejskog^[e] da ti dam ovu zemlju, da je zaposjedneš.«

⁸ »Gospodaru BOŽE«, rekao je Abram, »kako mogu znati da ću je zaposjesti?«

⁹ BOG mu je odgovorio: »Donesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, grlicu i golubića.«

¹⁰ Abram mu sve to donese i rasiječe na polovice pa ih sve stavi jednu nasuprot druge. Samo ptice nije rasjekao. ¹¹ Tada su se ptice grabljivice počele obrušavati na strvine, a Abram ih je tjerao.

¹² Kad je sunce bilo na zalasku, Abram je pao u čvrst san i obuzela ga duboka i jeziva tama.

¹³ BOG mu je rekao: »Znaj dobro da će tvoji potomci biti došljaci u tuđoj zemlji. Bit će robovi i bit će potlačeni četiri stotine godina. ¹⁴ No kaznit ću narod kojem će robovati i oni će nakon toga izaći s velikom imovinom. ¹⁵ Ti ćeš doživjeti duboku i sretnu starost te umrijeti^[f] u miru. ¹⁶ Tek će se četvrti naraštaj tvojih potomaka vratiti ovamo jer grijeh Amorejaca još nije dosegao mjeru^[g].«

¹⁷ Kad je sunce zašlo i pao mrak, pojavila se posuda sa zadimljenim žarom i plamteća baklja^[h] te su prošli između rasječenih dijelova životinja^[i].

¹⁸ Toga je dana BOG sklopio savez s Abramom i obećao: »Tvojim potomcima dajem ovu zemlju, od egipatske rijeke do velike rijeke Eufrat. ¹⁹ Zemlja je to Kenijaca, Kenižana, Kadmonaca, ²⁰ Hetita, Perižana, Rafajaca, ²¹ Amorejaca, Kanaanaca, Girgašana i Jebusejaca.«

Govor na gori

(Lk 6,20-23)

5 Kad je Isus ugledao mnoštvo, popeo se na goru i sjeo. Prišli su mu učenici, ² a on je počeo poučavati ljude:

¹¹ Blago vama kad vas zbog mene vrijeđaju, progone i lažno optužuju. ¹² Radujte se i budite sretni, jer vas na nebu čeka velika nagrada. Jer, tako su progonili i proroke koji su živjeli prije vas.«

Sol zemlji i svjetlost svijetu

(Mk 4,21; 9,50; Lk 8,16; 14,34-35)

¹³ »Vi ste sol zemlji. No, ako sol izgubi svoj okus, kako će ponovo postati slana? Ničemu više ne služi osim da se baci da je ljudi gaze.

¹⁴ Vi ste svjetlost svijetu. Ne može se sakriti grad smješten na brdu. ¹⁵ Tako ni svjetiljku ne pale da bi je stavili pod posudu, nego na stalak, da svijetli svima u kući. ¹⁶ Neka tako i vaše svjetlo svijetli pred ljudima, da vide vaša dobra djela te slave vašega Oca koji je na nebu.«

Isus i spisi Staroga zavjeta

¹⁷ »Nemojte misliti da sam došao ukinuti Mojsijev zakon ili naučavanje proroka. Nisam ih došao ukinuti, nego ispuniti. ¹⁸ Istinu vam kažem: sve dok postoji nebo i zemlja, ni jedno slovo niti zarez neće nestati iz Zakona, dok se sve ne ispuni. ¹⁹ Tako, tko god prekrši i najmanju od ovih zapovijedi i uči druge da tako čine, bit će najmanji u Kraljevstvu nebeskom. A tko bude izvršavao zapovijedi i učio druge da tako čine, bit će velik u Kraljevstvu nebeskom. ²⁰ Jer, kažem vam: ako ne budete pravedniji od učitelja Zakona i farizeja, nećete ući u Kraljevstvo nebesko.

²¹ Čuli ste da je našim precima rečeno: ‘Ne ubij!^[b] Tko ubije, odgovarat će sudu.’ ²² A ja vam kažem da će svatko, tko se ljuti na drugog čovjeka, odgovarati. Tko drugoga uvrijedi, odgovarat će za to pred Velikim vijećem. A tko ga nazove luđakom, odgovarat će za to u paklenom plamenu.

²³ Ako, dakle, prinosiš dar Bogu pa se sjetiš da netko ima nešto protiv tebe, ²⁴ ostavi svoj dar kod žrtvenika, idi i najprije se pomiri s tom osobom^[c]. Potom se vrati i prinesi svoj dar.

²⁵ Sa svojim se neprijateljem brzo nagodi, još dok ste na putu prema sudu, da te ne bi predao sucu, a sudac stražaru, pa da ne budeš bačen u zatvor. ²⁶ Istinu ti kažem: nećeš odande izaći dok ne platiš i posljednji novčić.«