Old/New Testament

Noina loza

(1 Ljet 1,5-23)

10 Ovo je zapis o Noinim sinovima: Šemu, Hamu i Jafetu, kojima su se nakon potopa rodili sinovi.

Jafetovi potomci

Hamovi potomci

⁸ Kušu se rodio i Nimrod koji je bio prvi veliki ratnik na zemlji. ⁹ BOG mu je dao da bude vrstan lovac. Zato se za dobre lovce kaže: »Po BOŽJOJ volji vrstan lovac kao Nimrod.« ¹⁰ Prva uporišta njegovog kraljevstva bila su Babilon, Erek, Akad i Kalne u zemlji Babiloniji^[d]. ¹¹ Odande je otišao u Asiriju, gdje je sagradio gradove Ninivu, Rehobot Ir, Kalah ¹² i Resen, koji je između Ninive i velikoga grada Kalaha.

Kasnije su se obitelji Kanaanaca raštrkale ¹⁹ pa se njihovo područje protezalo od Sidona prema Geraru, sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Seboimu, sve do Laše.

²⁰ Hamovi su to sinovi prema svojim obiteljima, jezicima, zemljama i narodima.

Šemovi potomci

²¹ A sinovi su se rodili i Šemu^[e], Jafetovom starijem bratu i praocu svih Eberovih potomaka^[f].

³¹ Šemovi su to sinovi, prema svojim obiteljima, jezicima, zemljama i narodima.

³² Obitelji su to Noinih sinova prema svojim lozama unutar svojih naroda. Nakon potopa, od njih su se po zemlji proširili narodi.

Bog raspršuje ljude po svijetu

11 Na cijelome svijetu govorio se samo jedan jezik i koristile iste riječi. ² Kako su se ljudi kretali po istoku, naišli su na dolinu u zemlji Babiloniji i ondje se nastanili. ³ »Hajdemo praviti cigle i peći ih da otvrdnu«, rekli su jedan drugome. Tako su koristili ciglu umjesto kamena i katran umjesto žbuke. ⁴ Zatim su rekli: »Hajdemo sagraditi sebi grad i toranj^[h] s vrhom do neba, da steknemo ugled i da se ne raspršimo po cijelome svijetu.«

⁵ BOG je sišao vidjeti grad i toranj što su ih zidali ljudi. ⁶ »Zaista su jedan narod i svi govore jednim jezikom«, rekao je BOG. »Ovo je tek početak njihovih djela. Što god naume, sad će im biti ostvarivo. ⁷ Hajde da siđemo i pobrkamo im jezik, da se međusobno ne razumiju.«

⁸ Tako ih je BOG odande raspršio po cijelome svijetu, a zidanje je grada zaustavljeno. ⁹ Grad se zvao Babilon zato što je BOG ondje pobrkao^[i] jezik cijeloga svijeta. Odande ih je BOG raspršio po čitavoj zemlji.

Šemovi potomci

(1 Ljet 1,24-27)

¹⁰ Ovo je Šemovo potomstvo^[j]:

Dvije godine nakon potopa, kad je Šem imao 100 godina, rodio mu se Arpakšad. ¹¹ Nakon Arpakšadovog rođenja, Šem je živio 500 godina. Dobio je još sinova i kćeri.

¹² Kad je Arpakšad imao 35 godina, rodio mu se Šelah. ¹³ Nakon Šelahovog rođenja, Arpakšad je živio 403 godine. Dobio je još sinova i kćeri.

¹⁴ Kad je Šelah imao 30 godina, rodio mu se Eber. ¹⁵ Nakon Eberovog rođenja, Šelah je živio 403 godine. Dobio je još sinova i kćeri.

¹⁶ Kad je Eber imao 34 godine, rodio mu se Peleg. ¹⁷ Nakon Pelegovog rođenja, Eber je živio 430 godina. Dobio je još sinova i kćeri.

¹⁸ Kad je Peleg imao 30 godina, rodio mu se Reu. ¹⁹ Nakon Reuovog rođenja, Peleg je živio 209 godina i imao još sinova i kćeri.

²⁰ Kad je Reu imao 32 godine, rodio mu se Serug. ²¹ Nakon Serugovog rođenja, Reu je živio 207 godina. Dobio je još sinova i kćeri.

²² Kad je Serug imao 30 godina, rodio mu se Nahor. ²³ Nakon Nahorovog rođenja, Serug je živio 200 godina. Dobio je još sinova i kćeri.

²⁴ Kad je Nahor imao 29 godina, rodio mu se Terah. ²⁵ Nakon Terahovog rođenja, Nahor je živio 119 godina. Dobio je još sinova i kćeri.

²⁶ Nakon što je Terah napunio 70 godina, rodili su mu se Abram, Nahor i Haran.

Terahovi potomci

²⁷ Ovo je Terahovo potomstvo:

Terahu su se rodili Abram, Nahor i Haran.

Haranu se rodio Lot. ²⁸ Haran je umro za života svog oca, u Uru Kaldejskom, u zemlji gdje je rođen.

²⁹ I Abram i Nahor su se oženili. Abramova žena zvala se Saraja, a Nahorova Milka. Milka je bila kći Harana koji je još imao i kćer Isku. ³⁰ Saraja nije imala djece jer je bila neplodna.

³¹ Terah je uzeo sina Abrama, unuka Lota, Haranovog sina, i svoju snahu Saraju, Abramovu ženu, pa se s njima zaputio iz Ura Kaldejskog u zemlju Kanaan. No kad su stigli do Harana, ondje su se i nastanili.

³² Terah je živio 205 godina i umro je u Haranu.

Božji poziv i obećanje Abramu

12 BOG je rekao Abramu: »Ostavi svoju zemlju, svoju rodbinu i dom svog oca. Idi u zemlju koju ću ti pokazati.

⁴ I Abram je krenuo, kao što mu je BOG rekao, a s njim je pošao i Lot. Abram je imao sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. ⁵ Sa sobom je poveo svoju ženu Saraju, nećaka Lota, uzeo je svu imovinu koju su stekli i sve robove koje su imali u Haranu. Zaputili su se u zemlju Kanaan. Kad su stigli, ⁶ Abram je prošao zemljom sve do mjesta Šekem, do poznatoga hrasta Moreh^[k]. Tada su ondje živjeli Kanaanci.

⁷ BOG se pokazao Abramu i rekao mu: »Ovu ću zemlju dati tvome potomstvu.«

Ondje je Abram napravio žrtvenik BOGU koji mu se pokazao. ⁸ Potom je otišao u brda, istočno od Betela, gdje je razapeo svoj šator. Betel mu je bio na zapadu, a Aj na istoku. Abram je ondje napravio žrtvenik BOGU i štovao BOGA^[l]. ⁹ Zatim je nastavio putovati, od mjesta do mjesta, prema jugu.

Abram i Saraja u Egiptu

¹⁰ U zemlji je zavladala toliko velika glad da je Abram otišao u Egipat kako bi neko vrijeme ondje živio kao stranac.

¹¹ Na ulasku u Egipat rekao je svojoj ženi Saraji: »Slušaj, znam da si prekrasna žena. ¹² Kad te Egipćani vide, bit će ljubomorni što si mi žena pa će me ubiti, a tebe zadržati za sebe. ¹³ Zato, reci da si mi sestra, da zbog tebe dobro prođem i da mi poštede život.«

¹⁴ Kad je Abram stigao u Egipat, Egipćani su vidjeli da je Saraja vrlo lijepa. ¹⁵ A vidjeli su je i faraonovi službenici pa je pohvalili pred njim. Tako su je doveli na faraonov dvor da bude jedna od njegovih žena^[m]. ¹⁶ Radi nje je faraon lijepo postupao s Abramom te je on stekao ovce i koze, goveda, magarce i magarice, deve, robove i ropkinje.

¹⁷ No BOG je poslao teške bolesti na faraona i njegove ukućane zbog Abramove žene Saraje. ¹⁸ Stoga je faraon pozvao Abrama i upitao: »Što si mi učinio? Zašto mi nisi rekao da je ona tvoja žena? ¹⁹ Zašto si rekao da ti je sestra pa sam je uzeo sebi za ženu? Sad ti je vraćam—uzmi je i idi!« ²⁰ Zatim je faraon dao zapovijed svojim ljudima pa su otpremili Abrama s njegovom ženom i svom imovinom.

Isusova kušnja

(Mk 1,12-13; Lk 4,1-13)

4 Potom je Duh odveo Isusa u pustinju da ga iskuša đavao. ² Isus je postio četrdeset dana i četrdeset noći pa je ogladnio. ³ Tada mu je prišao napasnik^[a] i rekao: »Ako si zaista Božji Sin, reci ovom kamenju da se pretvori u kruh.«

⁴ No Isus mu je odgovorio: »Pisano je u Svetom pismu:

⁵ Zatim ga je đavao odveo u sveti grad Jeruzalem i postavio ga na vrh Hrama ⁶ pa mu rekao: »Ako si Božji Sin, baci se dolje! Jer, pisano je:

⁷ Isus mu je odgovorio: »Pisano je i ovo:

⁸ Potom je đavao odveo Isusa na vrlo visoku planinu i pokazao mu sva kraljevstva svijeta i njihovu raskoš ⁹ pa mu se opet obratio: »Dat ću ti sve ovo ako ćeš mi se pokloniti i mene štovati.«

¹⁰ A Isus mu je odgovorio: »Odlazi, Sotono! Jer, pisano je:

¹¹ Tada ga je đavao ostavio, a anđeli su došli i služili mu.

Isus počinje djelovati u Galileji

(Mk 1,14-15; Lk 4,14-15)

¹² Kad je Isus čuo da je Ivan zatvoren, vratio se u Galileju. ¹³ No nije ostao u Nazaretu, nego se nastanio u Kafarnaumu, gradu pokraj Galilejskog jezera, na području Zebulonovog i Naftalijevog plemena. ¹⁴ Tako se ispunilo što je rekao prorok Izaija:

¹⁷ Otad je Isus počeo propovijedati: »Obratite se, jer je Kraljevstvo nebesko blizu!«

Isus poziva prve učenike

(Mk 1,16-20; Lk 5,1-11)

¹⁸ Kad je Isus prolazio pokraj Galilejskog jezera, ugledao je dvojicu braće—Šimuna, zvanog Petar, i njegovog brata Andriju kako bacaju mrežu u jezero, jer su bili ribari, ¹⁹ pa im je rekao: »Pođite za mnom, a ja ću vas učiniti ribarima ljudi.« ²⁰ Oni su odmah ostavili svoje mreže i krenuli za Isusom.

²¹ Isus je pošao dalje i ugledao drugu dvojicu braće, Jakova Zebedejevog i njegovog brata Ivana. Bili su u čamcu sa svojim ocem Zebedejem i krpali mreže. ²² Pozvao ih je i oni su odmah krenuli za njim. Ostavili su i čamac i svoga oca.

Isus poučava i iscjeljuje

(Lk 6,17-19)

²³ Isus je obišao cijelu Galileju i poučavao u sinagogama^[g], propovijedajući Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu. Liječio je i svakovrsne bolesti i slabosti u narodu. ²⁴ Vijest o njemu proširila se po cijeloj Siriji pa su mu dovodili sve koji su bolovali od raznih bolesti i bili u mukama, opsjednute zlim duhovima, padavičare i nepokretne, a on ih je ozdravljao. ²⁵ Slijedilo ga je veliko mnoštvo iz Galileje, Dekapolisa, Jeruzalema, Judeje i s druge strane rijeke Jordan.