Old/New Testament

Pobuna Izraela protiv Roboama

(1 Kr 12,1-20)

10 Roboam je otišao u Šekem, gdje je došao sav izraelski narod da bi ga proglasili kraljem. ² Kad je to čuo Jeroboam, Nebatov sin, vratio se iz Egipta gdje se bio sklonio od kralja Salomona.

³ Ljudi su pozvali Jeroboama pa je i on došao u Šekem. Tada je čitav Izrael rekao Roboamu: ⁴ »Tvoj nas je otac prislio na težak rad. Olakšaj nam sada teret koji je navalio na nas i služit ćemo ti.«

⁵ Roboam je odgovorio: »Raziđite se i vratite po moj odgovor za tri dana.«

I narod se razišao.

⁶ Kralj Roboam tražio je savjet starijih ljudi koji su savjetovali Salomona za njegovog života.

»Što mi savjetujete? Kako da odgovorim narodu?« pitao ih je.

⁷ Rekli su mu: »Ako budeš ljubazan prema ovom narodu, bit će zadovoljni. Ako im daš povoljan odgovor, uvijek će ti služiti.«

⁸ No Roboam je odbacio savjet starijih. Tražio je savjet mladića s kojima je odrastao, a koji su bili u njegovoj službi.

⁹ Pitao ih je: »Što mi savjetujete? Kako da odgovorim narodu? Traže da im olakšam teret koji je na njih navalio moj otac.«

¹⁰ Mladići, koji su s njim odrasli, odgovorili su: »Ljudima koji traže od tebe da im olakšaš Salomonov teret teškog rada, reci ovako: ‘Sva muškost mog oca stane u moj mali prst.^{[a] 11} Moj vas je otac tjerao na težak rad, a ja ću vas tjerati još i više. Moj vas je otac kažnjavao bičevima, a ja ću vas kažnjavati škorpionima.’«

¹² Kao što je Roboam tražio, Jeroboam i cijeli narod okupili su se treći dan pred kraljem.

¹³ Kralj je odbacio savjet starijih i oštro odgovorio narodu. ¹⁴ Odgovorio im je prema savjetu mladića: »Moj vas je otac tjerao na težak rad, a ja ću vas tjerati još i više. On vas je kažnjavao bičevima, a ja ću vas kažnjavati škorpionima.«

¹⁵ Kralj, dakle, nije udovoljio narodu. Tako je BOG ispunio obećanje Nebatovom sinu Jeroboamu, a koje mu je objavio prorok Ahija iz Šila.

¹⁶ Kad su Izraelci vidjeli da ih kralj odbija poslušati, rekli su mu:

Zatim su se svi Izraelci vratili svojim domovima. ¹⁷ Roboam je stoga vladao samo nad Izraelcima koji su živjeli u judejskim gradovima.

¹⁸ Adoram je bio nadglednik za prisilni rad. Kralj Roboam ga je poslao k Izraelcima, ali oni su ga kamenovali na smrt. Kralj je tada brzo pobjegao kočijom u Jeruzalem. ¹⁹ Izrael se pobunio protiv Davidove vladarske obitelji i tako je ostalo sve do danas.

Šemajino proroštvo

(1 Kr 12,21-24)

11 Kad je Roboam stigao u Jeruzalem, okupio je 180.000 odabranih ratnika iz Judinog i Benjaminovog plemena. Htio je povesti rat protiv Izraela i vratiti kraljevstvo pod svoju vlast.

² No BOG je govorio Šemaji, Božjem čovjeku: ³ »Govori Roboamu, Salomonovom sinu i kralju Jude, kao i svim Izraelcima koji žive u Judi i Benjaminu. ⁴ Reci im da BOG kaže: ‘Ne idite u rat protiv svoje braće. Vratite se kućama, jer sve što se dogodilo, ja sam uzrokovao.’«

Oni su poslušali BOGA i odustali od pohoda na Jeroboama.

Roboam utvrđuje Judu

(1 Kr 14,21-31)

⁵ Roboam je živio u Jeruzalemu. U Judi je izgradio gradove za obranu. ⁶ Utvrdio je Betlehem, Etam, Tekou, ⁷ Bet Sur, Soko, Adulam, ⁸ Gat, Marešu, Zif, ⁹ Adoraim, Lakiš, Azeku, ¹⁰ Soru, Ajalon i Hebron. Bili su to utvrđeni gradovi u Judi i Benjaminu. ¹¹ Ojačao je zidine, postavio im zapovjednike i dobavio zalihe hrane, ulja i vina. ¹² U sve je gradove postavio štitove i koplja te ih tako ojačao. Na taj je način zadržao Judu i Benjamin.

¹³ Svi svećenici i Leviti u Izraelu bili su uz njega, u kojem god dijelu zemlje živjeli. ¹⁴ Leviti su ostavili svoje pašnjake i polja te došli u Judu i Jeruzalem. Jeroboam i njegovi sinovi bili su ih odbacili kao svećenike u službi BOGA. ¹⁵ Jeroboam je postavio svoje svećenike da štuju likove jaraca i teladi koje je dao napraviti i postaviti u svetištima na uzvisinama.

¹⁶ Svi iz izraelskih plemena, koji su od srca željeli štovati Izraelovog BOGA, došli su za Levitima u Jeruzalem, da prinose žrtve BOGU svojih predaka. ¹⁷ Oni su ojačali kraljevstvo Jude. Tijekom tri godine podržavali su Roboama, Salomonovog sina. Cijelo su to vrijeme živjeli vjerno poput Davida i Salomona.

Roboamova obitelj

¹⁸ Roboam je oženio Mahalatu, kćer Jerimota i Abihajle. Jerimot je bio Davidov sin, dok je Abihajla bila kći Eliaba, Jišajevog sina. ¹⁹ Rodila mu je sinove Jeuša, Šemariju i Zahama. ²⁰ Poslije je oženio Maaku, Abšalomovu unuku^[b], koja mu je rodila Abiju, Ataja, Zizu i Šelomita. ²¹ Roboam je volio Maaku, Abšalomovu kćer, više od svih svojih žena i žena ropkinja^[c]. Imao je osamnaest žena i šezdeset žena ropkinja te dvadeset i osmoricu sinova i šezdeset kćeri. ²² Roboam je istaknuo Abiju, Maakinog sina, kao prvog među njegovom braćom. Namjeravao ga je postaviti za kralja. ²³ Postupao je mudro i razaslao neke od svojih sinova širom svih pokrajina Jude i Benjamina, po svim utvrđenim gradovima. Osigurao im je svega u izobilju, pa i mnogo žena.

Egipatski kralj Šišak napada Jeruzalem

(1 Kr 14,25-28)

12 Roboam je učvrstio svoju vlast. No tada su on i cijeli Izrael odbacili BOŽJI zakon.

² Budući da su bili nevjerni BOGU, u petoj godini vladavine kralja Roboama, egipatski je kralj Šišak napao Jeruzalem. ³ Napad je izvršen sa 1.200 bojnih kola i 60.000 konjanika. Nebrojena je vojska pratila Šišaka iz Egipta: Libijci, Sukijci i Etiopljani. ⁴ Zauzeo je utvrđene gradove u Judi i stigao sve do Jeruzalema.

⁵ Tada je prorok Šemaja došao k Roboamu i judejskim poglavarima. Bili su se okupili u Jeruzalemu, u strahu pred Šišakom. Rekao im je: »Ovo kaže BOG: ‘Ostavili ste me. Zato ja sad vas ostavljam Šišaku.’«

⁶ Tada su izraelski poglavari i kralj ponizno priznali: »BOG je pravedan.«

⁷ Kad je BOG vidio njihovu poniznost, rekao je Šemaji: »Ponizili su se i neću ih uništiti. Uskoro ću ih osloboditi. Neću pustiti da se preko Šišaka iskali moj bijes na Jeruzalemu. ⁸ Ipak, postat će njegovi podanici. Tako će moći naučiti razliku između služenja meni i služenja zemaljskim kraljevima.«

⁹ Egipatski je kralj Šišak napao Jeruzalem. Odnio je sve blago iz BOŽJEGA Hrama i kraljevske palače, kao i sve zlatne štitove koje je Salomon dao napraviti. ¹⁰ Kralj Roboam nadomjestio je odnesene štitove brončanima i povjerio ih na čuvanje stražarima na ulazu u kraljevsku palaču. ¹¹ Kad god je kralj odlazio u BOŽJI Hram, straža je za njim nosila štitove i poslije ih vraćala u stražarnicu.

¹² Roboam se ponizio i BOŽJI bijes odvratio se od njega. BOG ga nije sasvim uništio. U Judi je ipak još bilo dobro.

¹³ Kralj Roboam učvrstio je svoju vlast u Jeruzalemu. Kad je postao kralj, imao je četrdeset i jednu godinu. Vladao je sedamnaest godina u Jeruzalemu, gradu koji je BOG odabrao među svim izraelskim plemenima da u njega stavi svoje ime. Majka mu se zvala Naama i bila je Amonka. ¹⁴ Činio je zlo jer nije srcem odlučio tražiti BOGA.

¹⁵ Roboamova djela, od prvog do posljednjeg, zabilježena su u zapisima proroka Šemaje i zapisima vidioca Idoa. Oni su zapisivali obiteljska stabla. Cijelo to vrijeme vodio se rat između Roboama i Jeroboama. ¹⁶ Roboam je umro i pridružio se svojim precima. Sahranjen je u Davidovom gradu. Sljedeći je kralj postao njegov sin Abija.

³⁰ Isus još nije bio ušao u selo, nego se nalazio na mjestu gdje ga je susrela Marta. ³¹ Židovi, koji su bili s Marijom u kući i tješili je, vidjeli su kako hitro ustaje i izlazi. Pomislili su kako ide na grob da ondje plače i pošli su za njom. ³² Marija je otišla na mjesto gdje se nalazio Isus. Kad ga je spazila, bacila mu se pred noge i rekla: »Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro!«

³³ Kad je Isus vidio i nju i Židove, koji su došli s njom, kako plaču, duboko se potresao u duhu ³⁴ i upitao: »Kamo ste ga položili?« »Dođi i vidi, Gospodine«, odvratili su mu.

³⁵ A Isus je zaplakao.

³⁶ »Gledajte kako ga je volio«, govorili su Židovi.

³⁷ »Otvorio je oči slijepcu«, govorili su neki. »Zar nije mogao učiniti nešto da spriječi Lazarovu smrt?«

³⁸ Isus se ponovo duboko potresao.

Lazar ustaje

Isus je došao do groba u kojem je bio Lazar. To je zapravo bila spilja, a na ulazu u nju bio je navaljen veliki kamen. ³⁹ »Uklonite kamen!« zapovjedio je Isus.

»Gospodine, sigurno već zaudara«, rekla je Marta, pokojnikova sestra. »Pokopan je prije četiri dana!«

⁴⁰ »Nisam li ti rekao«, odvratio joj je Isus, »da ćeš vidjeti Božje veličanstvo^[a] ako budeš vjerovala?«

⁴¹ Tada su odmaknuli kamen. Isus je pogledao prema nebu i rekao: »Hvala ti, Oče, što si me čuo. ⁴² Znam da me ti uvijek uslišavaš. Rekao sam to zbog ovih koji me okružuju. Ja želim da oni povjeruju da si me ti poslao.« ⁴³ Kada je to izgovorio, glasno je povikao: »Lazare, izađi!« ⁴⁴ I mrtvac je izašao. Ruke i noge bile su mu omotane lanenim zavojima, a lice prekriveno lanenim platnom.

Isus im je rekao: »Razvežite ga i pustite da ide!«

Zavjera protiv Isusa

(Mt 26,1-5; Mk 14,1-2; Lk 22,1-2)

⁴⁵ Tada su mnogi od Židova, koji su došli s Marijom i vidjeli što se dogodilo, povjerovali u Isusa. ⁴⁶ Ali neki od njih otišli su farizejima i izvijestili ih o onome što je učinio Isus. ⁴⁷ Tada su vodeći svećenici i farizeji sazvali Veliko vijeće. »Što da radimo?« pitali su se. »Ovaj čovjek čini tolike čudesne znakove. ⁴⁸ Ako mu dopustimo da tako nastavi, svi će povjerovati u njega. Tada će doći Rimljani i uništiti i naš Hram i naš narod.«

⁴⁹ Tu je bio i Kaifa. On je te godine bio vrhovni svećenik. Rekao im je: »Ne znate o čemu govorite. ⁵⁰ Bolje je da jedan čovjek umre za sve nego da bude uništen čitav narod. Zar ne shvaćate?«

⁵¹ Kaifa to nije rekao sâm od sebe. Budući da je te godine bio vrhovni svećenik, prorekao je da će Isus umrijeti za židovski narod. ⁵² I ne samo za židovski narod nego i za to da ujedini svu Božju djecu, rasutu diljem svijeta.

⁵³ Od toga su dana židovski vođe počeli smišljati da ubiju Isusa. ⁵⁴ Isus se stoga nije više javno kretao među Židovima, nego je otišao u kraj blizu pustinje, u grad zvan Efraim. Ondje je boravio sa svojim učenicima.

⁵⁵ Bližio se židovski blagdan Pashe i mnogi su se stanovnici iz cijele zemlje zaputili u Jeruzalem. Htjeli su obaviti obredno čišćenje prije blagdana. ⁵⁶ Tražili su Isusa i u Hramu propitkivali jedni druge: »Što mislite, hoće li doći na svečanost?« ⁵⁷ Glavni su svećenici i farizeji, naime, izdali zapovijed da, ako netko zna gdje se Isus nalazi, mora to i prijaviti kako bi ga oni mogli uhititi.