Old/New Testament

16 Leviti su donijeli Božji kovčeg i postavili ga u šator koji je za njega pripremio David. Potom su pred Bogom prinijeli žrtve paljenice i slavljenice.

² Kad je David završio s prinošenjem žrtava, blagoslovio je narod u BOŽJE ime. ³ Zatim je svakom Izraelcu i Izraelki dao po jedan kruh, kolač od datulja i kolač od suhoga grožđa.

⁴ Odredio je koji će Leviti služiti pred BOŽJIM kovčegom te se moliti Izraelovom BOGU, zahvaljivati mu i hvaliti ga. ⁵ Asaf je bio poglavar tih Levita, a svirao je činele. Zaharija je bio prvi do njega, a ostali su bili Uziel, Šemiramot, Jehiel, Matitija, Eliab, Benaja, Obed Edom i Jeiel. Oni su svirali lire i harfe. ⁶ Svećenici Benaja i Jahaziel stalno su puhali u trube pred Kovčegom Božjeg saveza. ⁷ To je bio dan kad je David odredio Asafa i njegove pomoćnike da pjevaju hvalospjeve BOGU.

Davidova pjesma zahvale

(Ps 105,1-15; 96,1-13)

Tada je cijeli narod rekao: »Amen, neka je hvaljen BOG.«

³⁷ David je ostavio Asafa i njegove pomoćnike da iz dana u dan služe pred Kovčegom BOŽJEG saveza. ³⁸ I Obed Edoma i njegovih šezdeset i osmoricu rođaka ostavio je da služe s njima. Jeditunov sin Obed Edom i Hosa bili su vratari.

³⁹ Pred BOŽJIM šatorom^[a] na uzvisini u Gibeonu David je ostavio svećenika Sadoka i njegovu braću svećenike. ⁴⁰ Ondje su, na žrtveniku za žrtve paljenice, svakog jutra i večeri BOGU prinosili žrtve paljenice. To su činili u skladu sa svime što je zapisano u Zakonu koji je BOG dao Izraelu. ⁴¹ S njima su bili i Heman i Jedutun, kao i ostali Leviti, poimence izabrani i određeni da zahvaljuju BOGU pjevajući: »Jer, njegova ljubav ostaje zauvijek«. ⁴² Heman i Jedutun bili su zaduženi da pušu u trube, udaraju u činele i sviraju druga glazbala u čast Bogu. Jedutunovi su sinovi bili vratari.

⁴³ Tada se narod razišao, svatko svojoj kući. I David se vratio kući da blagoslovi svoju obitelj.

BOG daje obećanje Davidu

17 Kad se David nastanio u svojoj palači, rekao je proroku Natanu: »Ja živim u palači od cedrovine, a Kovčeg je BOŽJEG saveza još uvijek u šatoru.«

² Natan mu je odgovorio: »Učini što si naumio. Bog je uz tebe.«

³ No već iste noći Natan je čuo Božju riječ:

⁴ Idi k mojem slugi Davidu i reci mu da BOG kaže: »Ti mi nećeš sagraditi kuću u kojoj ću stanovati. ⁵ Nisam boravio u kući otkad sam Izraelce izveo iz Egipta pa sve do danas. Selio sam od jednog mjesta do drugoga i boravio u šatoru. ⁶ Svuda sam išao s Izraelcima. Zapovjedio sam sucima da se brinu za moj narod. No nikada ih nisam tražio da mi sagrade kuću od cedrovine.

⁷ Stoga, reci mojem slugi Davidu da mu BOG Svevladar poručuje: ‘Ja sam te doveo s pašnjaka gdje si pazio na stada, da vladaš mojim narodom Izraelom. ⁸ Bio sam s tobom kamo god si išao. Porazio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. A sad ću te učiniti slavnim poput najvećih velikana na zemlji. ⁹ Odredio sam mjesto za svoj narod Izrael i utemeljio ga pa imaju svoj dom gdje ih nitko neće uznemiravati. Zlikovci ih više neće ugnjetavati kao prije, ¹⁰ u vrijeme kad sam postavio suce svome narodu Izraelu. Pokorit ću sve tvoje neprijatelje.

Ja, BOG, obećavam ti da ću učvrstiti tvoj dom. ¹¹ Doći će vrijeme da umreš i pridružiš se svojim precima. Tada ću ti podići nasljednika, jednog od tvojih potomaka, i učvrstit ću njegovo kraljevstvo. ¹² On će mi sagraditi kuću, a ja ću zauvijek utvrditi njegovo prijestolje. ¹³ Bit ću mu otac, a on će mi biti sin. Nikad mu neću uskratiti svoju ljubav i vjernost, kao što sam je uskratio tvom prethodniku. ¹⁴ Postavit ću ga da zauvijek vlada mojom kućom i kraljevstvom, a njegovo će prijestolje stajati čvrsto za sva vremena.’«

¹⁵ Natan je prenio Davidu sve te riječi i cijelo svoje viđenje.

Davidova molitva

(2 Sam 7,18-29)

¹⁶ Tada je kralj David ušao u Sveti šator, sjeo pred BOGA i rekao:

»BOŽE, tko smo ja i moja obitelj da si toliko učinio za nas? ¹⁷ I kao da to nije dovoljno, Bože, nego još govoriš o budućnosti vladarske obitelji svoga sluge. Ophodiš se prema meni kao da sam najvažniji među ljudima, BOŽE. ¹⁸ Što bih ti još mogao reći kad si mi iskazao takvu čast? Ti poznaješ svog slugu. ¹⁹ BOŽE, radi mene si odlučio učiniti sva ta veličanstvena djela i pokazati ih meni. ²⁰ Nema nikog kao što si ti, BOŽE. Nema drugog boga osim tebe. Sve smo to čuli vlastitim ušima. ²¹ I nema naroda na zemlji kao što je tvoj narod Izrael. Oslobodio si ih ropstva i izveo iz Egipta. Učinio si ih svojim narodom. Pokazao si se velikim i učinio čudesna djela. Pred svojim si narodom istjerao druge narode. ²² Učinio si Izrael zauvijek svojim narodom. Ti si, BOŽE, postao njihov Bog.

²³ BOŽE, potvrdi zauvijek obećanje koje si dao meni i mojoj obitelji. Učini kao što si obećao, ²⁴ da se tvoje ime učvrsti i veliča zauvijek. Govorit će se: ‘BOG Svevladar zaista je Izraelov Bog!’ A vladarska obitelj tvoga sluge Davida učvrstit će se pred tobom.

²⁵ Ti si, Bože moj, otkrio meni, svome slugi, da ćeš mi podići vladarsku obitelj. Zato se i usuđujem ovako tebi moliti. ²⁶ BOŽE, ti si pravi Bog! Ti si sva ta dobra obećao meni. ²⁷ Svidjelo ti se blagosloviti moju obitelj, da zauvijek ostane pred tobom. Ti si je, BOŽE, blagoslovio, i bit će blagoslovljena zauvijek.«

David pokorava okolne narode

(2 Sam 8,1-14)

18 Poslije je David porazio Filistejce te im preoteo Gat i okolna sela.

² Porazio je i Moapce pa su postali njegovi podanici i plaćali mu danak.

³ David je krenuo uspostaviti vlast nad područjem uz rijeku Eufrat. Tamo je, blizu Hamata, porazio Hadadezera, kralja Sobe. ⁴ Pritom je zarobio tisuću njegovih bojnih kola, sedam tisuća konjanika i dvadeset tisuća pješaka. Većinu je konja osakatio, osim onih koji su vukli stotinu bojnih kola.

⁵ David je pobio i dvadeset dvije tisuće Aramejaca koji su iz Damaska došli u pomoć Hadadezeru, kralju Sobe. ⁶ Zatim je svoje vojne postrojbe postavio u Damask u Aramu. Aramejci su postali njegovi podanici i plaćali mu danak. BOG je Davidu davao pobjedu na svakome njegovom pohodu.

⁷ David je uzeo zlatne štitove Hadadezerovih vojnika i donio ih u Jeruzalem. ⁸ Iz Hadadezerovih je gradova Tibhata i Kuna uzeo mnogo bronce. Nju je kasnije Salomon upotrijebio da za Hram napravi brončani bazen zvan More, stupove i druge predmete.

⁹ Tada je Tou, kralj Hamata, čuo da je David porazio cijelu vojsku Hadadezera, kralja Sobe. ¹⁰ Poslao je kralju Davidu svojeg sina Hadorama da ga pozdravi i čestita mu na pobjedi protiv Hadadezera. Naime, Hadadezer je često ratovao s Touom. Hadoram je sa sobom donio predmete od srebra, zlata i bronce. ¹¹ Kralj David ih je uzeo i posvetio BOGU. Tako je činio sa srebrom i zlatom koje je uzeo od svih tih naroda: Edomaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca i Amalečana.

¹² Abišaj, Serujin sin, pobio je u Dolini soli osamnaest tisuća Edomaca. ¹³ Potom je širom Edoma postavio vojne postrojbe, a svi su Edomci postali Davidovi podanici. BOG je Davidu davao pobjedu na svakome njegovom pohodu.

Glavni službenici Davidovog kraljevstva

(2 Sam 8,15-18)

¹⁴ David je vladao cijelim Izraelom i prema svima je postupao pravedno.

¹⁵ Joab, Serujin sin, bio je glavni zapovjednik vojske. Jošafat, Ahiludov sin, bio je povjesničar. ¹⁶ Svećenici su bili Sadok, Ahitubov sin, i Ahimelek^[b], Abjatarov sin. Šavša je bio državni pisar. ¹⁷ Benaja, Jojadin sin, bio je zapovjednik Kerećana i Pelećana^[c]. Davidovi su sinovi bili kraljevi savjetnici.

²⁸ Dok je Isus poučavao u Hramu, povikao je: »Poznajete me i znate odakle sam. Ipak, nisam došao sâm od sebe. Poslao me Onaj koji je istinit. Njega ne poznajete. ²⁹ Ali ja ga poznajem jer sam došao od njega. On me je poslao.«

³⁰ Tada su ga pokušali uhititi, ali ga ipak nitko nije ni taknuo jer još nije bilo došlo vrijeme za to. ³¹ No mnogi iz mnoštva, koje je bilo ondje, povjerovali su u njega i govorili: »Kada Krist dođe, hoće li učiniti više čudesnih znakova od ovoga čovjeka? Sigurno ne!«

Židovi nastoje uhititi Isusa

³² Farizeji su čuli što su ljudi potajno govorili o Isusu pa su u dogovoru s vodećim svećenicima poslali stražu da ga uhiti. ³³ Tada je Isus rekao: »Bit ću s vama još malo, a onda ću poći natrag onomu koji me je poslao. ³⁴ Tražit ćete me, ali me nećete naći. Vi ne možete doći onamo gdje sam ja.«

³⁵ Židovi su se pitali među sobom: »Kamo će on to otići, a da ga mi ne bismo mogli naći? Možda k našima, koji žive po grčkim gradovima, da ondje poučava Grke? ³⁶ On kaže: ‘Tražit ćete me, ali me nećete naći’ i ‘Gdje sam ja, onamo vi ne možete doći’. Što to sve znači?«

Sveti Duh

³⁷ Posljednjeg i najvažnijeg dana blagdana Isus je stajao i vikao: »Tko je žedan, neka dođe k meni i pije. ³⁸ Kao što kaže Sveto pismo, iz nutrine onoga tko povjeruje u mene poteći će rijeke žive vode.« ³⁹ Isus je govorio o Duhu kojeg će primiti oni koji u njega povjeruju. Tada još nisu primili Duha jer Isus još nije bio proslavljen.

Isusovo porijeklo

⁴⁰ Kad su neki iz mnoštva to čuli, počeli su govoriti: »Ovaj je čovjek stvarno Prorok^[a].«

⁴¹ »On je Krist«, rekli su drugi.

A neki su, pak, govorili: »Ta Krist neće doći iz Galileje! ⁴² Ne govori li Sveto pismo da Krist treba biti Davidov potomak i da treba doći iz Betlehema, grada u kojem je živio David?« ⁴³ Imali su različita mišljenja o Isusu. ⁴⁴ Neki su ga htjeli uhititi, ali nitko nije pokušao.

Židovski vođe ne vjeruju

⁴⁵ Hramski su se stražari vratili vodećim svećenicima i farizejima. »Zašto ga niste doveli?« upitali su ih ovi.

⁴⁶ »Nitko nikada nije govorio poput njega«, odgovorili su stražari.

⁴⁷ Na to su farizeji odvratili: »Dakle, i vas je uspio obmanuti! ⁴⁸ Je li tko od vođa ili farizeja povjerovao u njega? ⁴⁹ Ovi ljudi vani ne poznaju Zakon—prokleti su!«

⁵⁰ No bio je tu još jedan farizej, Nikodem, koji je ranije posjetio Isusa.^[b] On im je rekao: ⁵¹ »Prema našem Zakonu ne možemo osuditi nekoga dok ga prvo ne saslušamo i ne utvrdimo što je učinio.«

⁵² »Ti, čini se, također dolaziš iz Galileje!« odvratili su mu. »Pozornije pročitaj Sveto pismo! Vidjet ćeš da nikakav prorok^[c] ne dolazi iz Galileje.« ⁵³ Tada su se razišli i svaki je krenuo svojoj kući.^[d]