Old/New Testament

Hošea, kralj Izraela

17 U dvanaestoj godini vladavine kralja Ahaza u Judi, kralj je Izraela postao Hošea, Elin sin. Vladao je u Samariji devet godina. ² Činio je zlo pred BOGOM, ali ne u onoj mjeri kao što su to činili izraelski kraljevi prije njega.

³ Asirski je kralj Salmanasar napao Hošeu pa mu je ovaj postao vazal te je morao plaćati danak.

⁴ Hošea je poslao glasnike egipatskom kralju Sou, tražeći pomoć. Te godine nije platio danak asirskom kralju iako je to bio obavezan činiti svake godine. Stoga, asirski ga je kralj zarobio i bacio u zatvor.

Pad Samarije

⁵ Asirski je kralj upao na cijelo područje zemlje i krenuo na grad Samariju. Opsada je trajala tri godine. ⁶ U devetoj godini Hošeine vladavine, asirski je kralj osvojio Samariju. Odveo je Izraelce u Asiriju i naselio ih u Halahu, u dolini rijeke Habor, u području Gozana, te u gradovima Medije.

⁷ Sve se to dogodilo zato što su Izraelci griješili protiv svog BOGA koji ih je izveo iz Egipta i oslobodio vlasti faraona, egipatskoga kralja. Štovali su druge bogove ⁸ i slijedili običaje naroda koje je BOG protjerao pred njima, kao i običaje koje su uveli kraljevi Izraela. ⁹ Izraelci su potajno kršili odredbe svog BOGA. Izgradili su svetišta lažnim bogovima na uzvišenjima u svim svojim gradovima, od najmanjeg do najvećeg. ¹⁰ Uzdigli su idolske stupove i drvene likove božice Ašere na svakome visokom brdu i pod svakim pogodnim zelenim drvetom. ¹¹ U svakom su svetištu palili tamjan, kao što su to običavali činiti narodi koje je BOG protjerao pred njima. Činili su zla djela i izazivali BOŽJI bijes. ¹² Štovali su idole iako im je BOG rekao da to ne čine.^{[a] 13} BOG je opominjao Izrael i Judu preko svakog proroka i vidioca. Govorio je: »Prestanite činiti zlo. Provodite moje zapovijedi i moje uredbe. Slijedite zakon koji sam dao vašim precima i koji sam vam objavljivao preko svojih slugu proroka.«

¹⁴ No nisu ga poslušali. Bili su tvrdoglavi kao i njihovi preci koji nisu vjerovali svome BOGU. ¹⁵ Prezreli su njegove uredbe i savez koji je sklopio s njihovim precima, zanemarili upozorenja koja im je davao. Štovali su bezvrijedne idole te su i sami postali bezvrijedni. Oponašali su običaje okolnih naroda iako im je to zabranio BOG.

¹⁶ Zanemarili su sve zapovijedi svog BOGA. Napravili su za sebe dva lijevana idola u obliku teleta i kipove božice Ašere. Klanjali su se svim nebeskim zvijezdama i štovali boga Baala. ¹⁷ Prinosili su svoje sinove i kćeri kao žrtve paljenice, bavili se proricanjem budućnosti i vradžbinama. Posve su se okrenuli onome što je BOG smatrao zlim, izazivajući tako njegov bijes.

¹⁸ BOG se razljutio na Izraelce i odbacio ih od sebe^[b]. Ostalo je samo Judino pleme. ¹⁹ No niti Judejci nisu poštovali zapovijedi svog BOGA, već su slijedili običaje koje su prihvatili Izraelci. ²⁰ BOG je odbacio sve potomke Izraela te ih je izložio mnogim nevoljama. Predao ih je pljačkašima i konačno potpuno odbacio od sebe.

²¹ Sve je počelo još kad je BOG izdvojio Izraelce iz Davidove obitelji. Oni su tada za kralja postavili Jeroboama, Nebatovog sina, koji ih je udaljio od štovanja BOGA i tako ih naveo na velik grijeh. ²² Izraelci su nastavili činiti grijehe na koje ih je naveo Jeroboam i nisu prestali ²³ sve dok ih BOG nije sasvim odbacio od sebe. Upozoravao ih je da će to učiniti preko svih svojih slugu proroka. Tako su Izraelci odvedeni iz svoje zemlje u Asiriju, a ondje su još i danas.

Naseljavanje stranaca u Izraelu

²⁴ Asirski je kralj doveo ljude iz Babilona, Kute, Ave, Hamata i Sefarvaima te ih je naselio umjesto Izraelaca. Zaposjeli su Samariju i naselili se u okolnim gradovima. ²⁵ U vrijeme naseljavanja ti ljudi nisu štovali BOGA. Stoga, BOG je među njih poslao lavove koji su poubijali neke od njih.

²⁶ Asirskom je kralju dojavljeno: »Narodi koje si naselio po samarijskim gradovima ne znaju što od njih traži bog te zemlje. On je među njih poslao lavove, koji ih ubijaju, jer ne poznaju zakon boga te zemlje.«

²⁷ Tada je asirski kralj zapovjedio: »Neka se jedan od svećenika iz Samarije pošalje natrag. Neka ondje živi i poučava ljude zakonu boga te zemlje.«

²⁸ Tako se jedan od svećenika, koji su bili odvedeni iz Samarije, vratio i naselio u Betelu pa je poučavao narod kako treba štovati BOGA.

²⁹ No svaki je narod i dalje izrađivao svoje bogove i postavljao ih u svetištima koja su Samarijanci izgradili. Svaki je narod opremao svetišta u svome gradu. ³⁰ Babilonci su napravili kip boga Sukot Benota, narod iz Kute lik boga Nergala, a ljudi iz Hamata boga Ašimu. ³¹ Avijci su napravili likove bogova Nibhaza i Tartaka, a Sefarvaimci su prinosili svoju djecu kao žrtve paljenice svojim bogovima Adrameleku i Anameleku. ³² Oni su štovali i pravog BOGA, ali također su među sobom odredili različite ljude da služe kao svećenici i prinose žrtve u njihovim svetištima. ³³ Štovali su, dakle, pravog BOGA, no služili su i svojim lažnim bogovima po običajima naroda iz kojih su potekli.

³⁴ Sve do danas zadržali su svoje stare običaje. Tako da zapravo ne štuju BOGA jer ne drže do uredbi i pravila Zakona. Ne drže do zapovijedi koje je BOG povjerio potomcima Jakova, kojeg je nazvao Izrael. ³⁵ Kad je BOG sklopio savez s Izraelcima, zapovjedio im je: »Nemojte štovati druge bogove, ne klanjajte se pred njima, ne služite im i ne prinosite im žrtve. ³⁶ Štujte BOGA koji vas je silnom snagom i moći izveo iz Egipta. Pred njim se klanjajte i njemu prinosite žrtve. ³⁷ Uvijek se pažljivo držite uredbi, pravila, zakona i zapovijedi koje vam je napisao. Nemojte štovati druge bogove! ³⁸ Ne zaboravite savez koji sam s vama sklopio. Nemojte štovati druge bogove, ³⁹ već samo svog BOGA. On će vas osloboditi od svih vaših neprijatelja.«

⁴⁰ No Izraelci nisu poslušali, već su činili kao i do tada. ⁴¹ Tako su i novonaseljeni narodi štovali BOGA i istovremeno se klanjali svojim idolima. Sve do danas, njihova djeca i unuci čine jednako kao što su činili njihovi preci.

Ezekija, kralj Jude

(2 Ljet 29,1-2; 31,1)

18 U trećoj godine vladavine izraelskoga kralja Hošee, Elinog sina, u Judi je kao kralj počeo vladati Ezekija, Ahazov sin. ² Imao je dvadeset i pet godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao dvadeset i devet godina. Majka mu se zvala Abija i bila je Zaharijina kći. ³ Postupao je ispravno pred BOGOM, kao i njegov predak David. ⁴ Uklonio je svetišta lažnih bogova, porušio svete stupove i posjekao kipove božice Ašere. Smrskao je i brončanu zmiju, koju je napravio Mojsije, jer su sve do tada Izraelci pred njom palili tamjan. Nazivali su je Nehuštan^[c].

⁵ Ezekija je vjerovao Izraelovom BOGU. Među svim judejskim kraljevima, prije ili poslije Ezekije, ni jedan nije bio kao on. ⁶ Čvrsto se oslanjao na BOGA i vjerno ga slijedio. Držao se zapovijedi koje je BOG dao Mojsiju. ⁷ BOG je bio s njim te je bio uspješan u svemu što je poduzeo. Pobunio se protiv kralja Asirije i prestao mu služiti. ⁸ Porazio je Filistejce i potisnuo ih sve do područja Gaze. Osvojio je sve filistejske gradove, od najmanje stražarske kule do najveće gradske utvrde.

⁹ U četvrtoj godini vladavine judejskoga kralja Ezekije, a sedmoj godini vladavine izraelskoga kralja Hošee, Elinog sina, asirski je kralj Salmanasar krenuo na Samariju i opkolio grad. ¹⁰ Osvojio ga je tri godine kasnije. Samarija je tako zauzeta u šestoj godini Ezekijine vladavine i u devetoj godini vladavine izraelskoga kralja Hošee. ¹¹ Asirski je kralj prognao Izraelce u Asiriju i naselio ih u Halahu, u dolini rijeke Habor, u području Gozana, te u gradovima Medije. ¹² Izraelcima se to dogodilo zato što nisu slušali glas svoga BOGA, već su prekršili njegov savez i sve zapovijedi BOŽJEG sluge Mojsija. Niti su slušali niti su izvršavali njegove zapovijedi.

Asirci prijete Jeruzalemu

(2 Ljet 32,1-19; Iz 36,1-22)

¹³ U četrnaestoj godini vladavine kralja Ezekije, asirski je kralj Sanherib napao i zauzeo sve utvrđene judejske gradove.

¹⁴ Tada je judejski kralj Ezekija poslao poruku asirskom kralju u Lakiš: »Pogriješio sam. Prestani me napadati. Platit ću ti koliko tražiš.«

Asirski je kralj tražio od judejskoga kralja Ezekije deset tona srebra i tonu zlata^[d]. ¹⁵ Ezekija je predao sve srebro koje se našlo u BOŽJEM Hramu i u riznicama kraljevske palače. ¹⁶ Skinuo je zlato kojim je dao obložiti vrata i dovratke BOŽJEGA Hrama te je i to predao asirskom kralju.

¹⁷ No asirski je kralj poslao kralju Ezekiji iz Lakiša veliku vojsku na čelu s trojicom kraljevskih službenika najvišeg ranga. Kad je vojska stigla pred Jeruzalem, zaustavila se pored vodovoda na Gornjem bazenu, na putu za Peračevo polje. ¹⁸ Tražili su kralja, ali su pred njih izašli upravitelj palače Elijakim, Hilkijin sin, kraljev tajnik Šebna i pisar Joah, Asafov sin.

¹⁹ Jedan od glavnih vojnih zapovjednika asirskoga kralja istupio je i rekao:

»Prenesite Ezekiji ovu poruku velikog vladara, kralja Asirije: Na čemu se temelji tvoja samouvjerenost? ²⁰ Tvoje pouzdanje u vojnu silu i dobru bojnu strategiju samo su prazne riječi. Na koga se, dakle, oslanjaš da si spreman pobuniti se protiv mene? ²¹ Zar na Egipat, taj napukli štap od trske koji probode ruku svakom tko se na njega osloni? Takav je faraon, kralj Egipta, svakom tko se na njega osloni. ²² Možda ćeš mi reći da se pouzdajete u svoga BOGA za pomoć. No ja znam da je to Bog čija je svetišta i žrtvenike Ezekija dao ukloniti, govoreći narodu Jude i Jeruzalema kako trebaju štovati samo pred jednim žrtvenikom u Jeruzalemu.

²³ Predlažem ti da se nagodiš s mojim gospodarom, kraljem Asirije. Dat ću ti dvije tisuće konja, ako uopće možeš naći toliko jahača da ih povedu u bitku. ²⁴ Ako se oslanjaš na Egipat i njihova bojna kola i konje, nećeš biti u stanju odbiti napad ni najnižeg zapovjednika vojske moga gospodara. ²⁵ Osim toga, nisam došao bez BOGA da napadnem i uništim ovo mjesto. BOG mi je rekao da krenem na ovu zemlju i da je uništim.«

²⁶ Tada su Elijakim, Hilkijin sin, Šebna i Joah rekli asirskom zapovjedniku: »Molimo te, govori sa svojim slugama na aramejskom jer razumijemo taj jezik. Nemoj govoriti na jeziku Judejaca da ne razumiju ljudi na zidinama.«

²⁷ No zapovjednik im je odgovorio: »Nije me gospodar poslao da ovu poruku prenesem samo vašem gospodaru i vama, već i ljudima koji sjede na zidinama i koji će skupa s vama biti prisiljeni jesti svoj izmet i piti svoju mokraću.«

²⁸ Potom se glavni zapovjednik uspravio i glasno povikao na jeziku Judejaca:

»Čujte poruku velikog vladara, kralja Asirije! ²⁹ Ovo vam poručuje kralj: Ne dajte se zavarati od Ezekije jer on vas ne može obraniti od mene. ³⁰ Ne dopustite da vas Ezekija nagovori da se pouzdate u BOGA, kad vam bude govorio da će vas BOG sigurno spasiti i da ovaj grad neće pasti u ruke asirskom kralju. ³¹ Ne slušajte Ezekiju!

Kralj Asirije ovako vam poručuje: Sklopite mir sa mnom i izađite pred mene. Tada će svatko od vas moći jesti vlastito grožđe i smokve, i piti vodu iz svog bunara. ³² Nakon nekog vremena, ja ću doći i odvesti vas u zemlju poput vaše. Zemlju u kojoj ima žita i vina, kruha i vinograda, maslinika i meda. Nudim vam da živite, a ne da umrete. Ne dopustite Ezekiji da vas zavara govoreći da će vas spasiti BOG. ³³ Je li bog bilo kojeg naroda ikad spasio svoju zemlju od asirskog kralja? ³⁴ Gdje su bogovi Hamata i Arpada? Gdje su bogovi Sefarvaima, Hene i Ive? Jesu li bogovi spasili Samariju od mene? ³⁵ Koji je od svih tih bogova uspio sačuvati svoju zemlju od mene? Kako će onda BOG sačuvati Jeruzalem od mene?«

³⁶ No ljudi su šutjeli. Nisu odgovarali ni riječ jer im je tako zapovjedio kralj.

³⁷ Tada su upravitelj palače Elijakim, Hilkijin sin, kraljev tajnik Šebna i pisar Joah, Asafov sin, otišli k Ezekiji s razderanom odjećom^[e] na sebi. Prenijeli su kralju sve što je rekao asirski zapovjednik.

¹⁹ Na ovome se temelji osuda: Svjetlo je došlo na svijet, ali ljudi su više voljeli tamu jer su im djela bila zla. ²⁰ Svatko tko čini zlo, mrzi svjetlo i kloni ga se da njegova djela ne bi bila razotkrivena. ²¹ No onaj tko radi što je istinito, dolazi k svjetlu da se jasno vidi kako su njegova djela učinjena u Bogu.^[a]

Isus i Ivan Krstitelj

²² Nakon toga, Isus je sa svojim učenicima otišao u unutrašnjost Judeje. Ondje je s njima boravio i krstio narod. ²³ Ivan je također bio tu i krstio u Enonu, nedaleko od Salima, jer je tamo bilo mnogo vode. Ljudi su neprekidno dolazili i krstili se. ²⁴ Ivan još nije bio bačen u tamnicu.

²⁵ Tada je došlo do rasprave između nekih Ivanovih učenika i nekog Židova o obrednom pranju^[b]. ²⁶ Učenici su došli k Ivanu i rekli: »Učitelju, čovjek koji je bio s tobom s druge strane Jordana—onaj o kojem si govorio—on krsti i svi idu k njemu.«

²⁷ Ivan je odgovorio: »Nitko ne može prisvojiti ništa ako mu to ne da Bog. ²⁸ Vi sami možete posvjedočiti da sam rekao: ‘Ja nisam Krist.’ Bog me poslao da navijestim njegov dolazak. ²⁹ Nevjesta pripada mladoženji. Mladoženjin prijatelj stoji sa strane, raduje se, pomaže i iščekuje njegov dolazak. Njegova je radost potpuna kad začuje mladoženjin glas. Takvu radost ja sada osjećam i ona je potpuna. ³⁰ On će biti sve važniji, a ja sve nevažniji.«

Onaj koji dolazi s neba

³¹ Tko dolazi odozgo, taj je iznad svih. Tko je sa Zemlje, pripada Zemlji i govori o zemaljskim stvarima. Tko dolazi od Boga, taj je iznad svih! ³² On govori o onome što je vidio i čuo, no nitko ne prihvaća njegove riječi. ³³ Tko prihvati njegove riječi, taj potvrđuje da je Bog istinit! ³⁴ On, kojeg je poslao Bog, govori Božje riječi jer mu Bog daje Duha bez mjere. ³⁵ Otac ljubi Sina i svu je vlast predao njemu. ³⁶ Tko povjeruje u Sina, ima vječni život. A tko nije poslušan Sinu, neće nikada iskusiti taj život, već Božji gnjev ostaje na njemu.