Old/New Testament

Uništenje Ahabove obitelji

10 U Samariji su živjela sedamdesetorica muških potomaka Ahabove obitelji. Jehu je poslao pisma poglavarima grada Jezreela, starješinama i skrbnicima Ahabovih nasljednika u Samariji. Pisao im je: ² »Potomci vašega gospodara su s vama, imate kola i konje, dobro utvrđeni grad i oružje. Stoga, čim dobijete ovo pismo, ³ izaberite najboljeg i najdostojnijeg od Ahabovih potomaka i okrunite ga za kralja. Potom budite spremni boriti se za kraljevsku obitelj.«

⁴ Oni su se strašno uplašili. Govorili su: »Dvojica kraljeva nisu mogla zaustaviti Jehua. Kako li ćemo mu se tek mi suprotstaviti?«

⁵ Upravitelj palače, zapovjednik grada, starješine i staratelji poslali su Jehuu poruku: »Tvoje smo sluge i učinit ćemo sve što nam zapovjediš. Nikog nećemo proglašavati kraljem. Učini onako kako misliš da je najbolje.«

⁶ Jehu im je tada napisao drugo pismo u kojem je stajalo: »Ako ste na mojoj strani i spremni ste mi se pokoriti, do sutra u ovo vrijeme dođite k meni u Jezreel s glavama potomaka vašega gospodara.«

Sedamdesetorica kraljevih potomaka bili su na skrbi i odgoju kod vodećih ljudi iz grada. ⁷ Kad je stiglo ovo pismo, pobijena su sva sedamdesetorica. Poglavari su stavili njihove glave u košare i sve poslali Jehuu u Jezreel.

⁸ Kad je glasnik dojavio Jehuu da su donesene glave kraljevih potomaka, ovaj je zapovjedio: »Složite ih do sutra u dvije hrpe kod gradskih vrata.«

⁹ Ujutro je Jehu izašao, stao pred narod i svima rekao: »Vi ste nedužni. Ja sam smislio urotu protiv svoga gospodara i ubio ga. No tko je ubio sve njegove potomke? Vi ste ih ubili.^{[a] 10} Znajte, dakle, da se neće izjaloviti ni jedna riječ koju je BOG izrekao protiv Ahabove obitelji. Jer, BOG je učinio ono što je obećao preko svoga sluge Ilije.«

¹¹ Tada je Jehu pobio sve koji su još preostali od Ahabove obitelji u Jezreelu, sve Ahabove utjecajne ljude, bliske prijatelje i svećenike. Nikog od njih nije ostavio na životu.

Pobijena Ahazijina obitelj

¹² Jehu je napustio Jezreel i krenuo u Samariju. Na putu, pored pastirskog mjesta Bet Ekeda, ¹³ sreo je rođake judejskoga kralja Ahazije. Pitao ih je: »Tko ste vi?«

Odgovorili su: »Rođaci smo judejskoga kralja Ahazije i došli smo u posjet obitelji kralja i kraljice majke^[b].«

¹⁴ »Uhvatite ih žive!« zapovjedio je Jehu. Pohvatali su svih četrdeset i dvojicu te ih ubili na pojilištu kod Bet Ekeda. Ni jednoga nisu ostavili na životu.

Jehu susreće Jonadaba

¹⁵ Kad je Jehu otišao odande, sreo je Jonadaba, Rekabovog sina, koji mu je dolazio ususret.

Pozdravio ga je i upitao: »Jesi li mi vjeran svim srcem, kao ja tebi?«

»Jesam«, odgovorio je Jonadab.

»Ako je tako«, kaže Jehu, »pruži mi ruku.«

Pružio mu je ruku, a Jehu mu je pomogao da se popne do njega u kola.

¹⁶ Rekao je: »Dođi sa mnom da vidiš moju revnost za BOGA.«

I povezao ga je svojim kolima.

¹⁷ Kad je stigao u Samariju, Jehu je pobio sve koji su još ondje preostali od Ahabove obitelji. Sve ih je uništio, kao što je BOG bio objavio po Iliji.

Jehu i Baalovi sljedbenici

¹⁸ Jehu je okupio sav narod i objavio: »Ahab je premalo štovao Baala, ali Jehu će ga štovati više. ¹⁹ Pozovite mi stoga sve Baalove proroke, sve njegove štovatelje i svećenike. Neka nitko ne izostane jer želim Baalu prinijeti veliku žrtvu. Tko ne dođe, neće ostati među živima.«

No Jehu je smislio prijevaru kako bi uništio sve štovatelje Baala.

²⁰ Zapovjedio je: »Sazovite sveti skup u čast Baalu.«

I bilo je proglašeno svečano okupljanje. ²¹ Jehu je odaslao poziv po cijelome Izraelu. Okupili su se svi Baalovi štovatelji. Ni jedan nije izostao. Ulazili su u Baalov hram, sve dok se nije ispunio od jednog do drugog kraja.

²² Jehu se obratio čuvaru odjeće: »Donesi odore za sve Baalove štovatelje.«

I on je donio odore.

²³ Tada je Jehu ušao u Baalov hram s Jonadabom, Rekabovim sinom, te je rekao Baalovim štovateljima: »Pogledajte oko sebe, da među vama možda nema BOŽJIH slugu, već da su ovdje samo Baalovi štovatelji.«

²⁴ Baalovi su štovatelji ušli u hram da bi prinosili žrtve i paljenice.

Jehu je vani postavio osamdesetoricu ljudi i ovako ih upozorio: »Ako koji od vas pusti da pobjegne ijedan od ovih ljudi, koje vam predajem u ruke, platit ćete svojim životom.«

²⁵ Čim je Jehu završio s prinošenjem žrtava i paljenica, zapovjedio je stražarima i zapovjednicima: »Uđite i pobijte ih! Ne dajte nikom da pobjegne!«

Pogubili su ih mačevima. Potom su stražari i zapovjednici izbacili leševe te ušli u unutrašnje svetište Baalovog hrama. ²⁶ Iznijeli su posvećeno kamenje i bacili ga u vatru. ²⁷ Razbili su Baalov stup i porušili cijeli hram. Od bivšega su hrama napravili javni nužnik koji se i danas koristi.

²⁸ Tako je Jehu iskorijenio štovanje Baala iz Izraela. ²⁹ No Jehu se nije odrekao grijeha Jeroboama, Nebatovog sina, koji je kvario čitav Izrael. Zlatna telad i dalje je stajala u Betelu i Danu.

³⁰ BOG je rekao Jehuu: »Činio si ono što smatram ispravnim. Uništio si Ahabovu obitelj, kao što sam htio. Zato će tvoji potomci sjediti na izraelskom prijestolju sve do četvrtog naraštaja.«

³¹ No Jehu nije pazio da svim srcem drži zakon Izraelovog BOGA, nije se odrekao Jeroboamovih grijeha, kojima je kvario Izrael.

Jehuova smrt

³² U to je vrijeme BOG počeo otkidati dijelove Izraela i davati ih drugim narodima. Aramejski je kralj Hazael porazio Izraelce na cijelome području Izraela: ³³ na istoku od rijeke Jordan sve do grada Aroera uz rijeku Arnon. Bile su to zemlje Gilead i Bašan, s područjima koja su pripadala Gadovom, Rubenovom i Manašeovom plemenu.

³⁴ Ostala Jehuova djela, sve što je činio i postigao, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. ³⁵ Kad je Jehu umro, sahranjen je u Samariji. Njegov je sin Joahaz postao sljedeći kralj. ³⁶ Jehu je dvadeset i osam godina vladao Izraelom u Samariji.

Atalija ubija kraljeve sinove

(2 Ljet 22,10–23,15)

11 Kad je Ahazijina majka Atalija shvatila da je njezin sin mrtav, odlučila je uništiti cijelu kraljevsku obitelj. ² No Jošeba, kći kralja Jehorama i Ahazijina sestra, uzela je Ahazijinog sina Joaša i udaljila ga od potomaka kraljevske obitelji koje je čekalo smaknuće. Sklonila je njega i njegovu dojilju u jednu spavaonicu. Tako ga je sakrila od Atalije i sačuvala od smrti. ³ Ostao je sakriven u BOŽJEM Hramu tijekom šest godina Atalijine vladavine.

⁴ No u sedmoj je godini vrhovni svećenik Jojada poslao po zapovjednike postrojbi od sto vojnika, po kraljevu tjelesnu stražu^[c] i dvorsku stražu, te ih okupio u BOŽJEM Hramu. Sklopio je s njima savez i pod prisegom ih obvezao na vjernost. Potom im je pokazao kraljevog sina.

⁵ Zapovjedio im je: »Ovako ćete učiniti. Trećina postrojbe, koja je na dužnosti na šabat, dan odmora, čuvat će kraljevsku palaču. ⁶ Druga će trećina postrojbe biti na Surskim vratima, a treća na gradskim vratima iza straže. Tako ćete osiguravati kraljevsku palaču sa svih strana. ⁷ Dvije postrojbe, koje na šabate, dane odmora, nisu na dužnosti, čuvat će BOŽJI Hram. ⁸ Okružit ćete kralja s oružjem u rukama. Ubijte svakog tko vam se približi. Ostanite uz kralja kamo god se bude kretao.«

⁹ Zapovjednici su učinili sve kako im je naredio svećenik Jojada. Svaki je poveo svoje ljude, one koji su stupali na dužnost i one koji su istupali s dužnosti na šabat, dan odmora. Došli su kod svećenika Jojade. ¹⁰ Razdijelio im je koplja i štitove koji su pripadali kralju Davidu, a čuvali su se u BOŽJEM Hramu. ¹¹ Stražari su se s oružjem u ruci rasporedili oko Hrama i žrtvenika, od desne do lijeve strane. Štitili su kralja sa svih strana.

¹² Zatim je Jojada izveo kraljevog sina, stavio mu krunu i predao dokument Saveza^[d]. Proglasili su ga kraljem i pomazali, a narod je pljeskao i vikao: »Živio kralj!«

¹³ Kad je Atalija čula viku mnoštva stražara i naroda, ušla je k njima u BOŽJI Hram. ¹⁴ Vidjela je kralja koji stoji pored stupa, kao što je bio običaj. Vidjela je zapovjednike i trubače te sav narod kako se raduje i svira u trube.

Tada je ona razderala svoju odjeću i povikala: »Izdaja! Izdaja!«

¹⁵ Svećenik Jojada naredio je zapovjednicima vojske: »Izvedite je van kroz redove vojnika. Pogubite mačem nju i svakoga tko krene za njom.« Jojada nije htio da je pogube u BOŽJEM Hramu. ¹⁶ Vojnici su zgrabili Ataliju i ubili je na ulazu za konje u kraljevsku palaču.

Jojadine reforme

(2 Ljet 23,16-21)

¹⁷ Tada je Jojada sklopio savez kralja i naroda s BOGOM. Obećali su da će biti BOŽJI narod. Sklopio je također i savez između kralja i naroda. ¹⁸ Potom je cijeli narod otišao u Baalov hram i sve srušio. Žrtvenike i kipove razbili su na komadiće, a Baalovog svećenika Matana pogubili ispred tih žrtvenika.

Svećenik Jojada postavio je stražare da čuvaju BOŽJI Hram. ¹⁹ Poveo je zapovjednike, kraljevu tjelesnu stražu, dvorsku stražu i cijeli narod. Izveli su kralja iz BOŽJEGA Hrama i uveli ga u kraljevsku palaču kroz stražarska vrata. Ondje je kralj Joaš sjeo na kraljevsko prijestolje. ²⁰ Cijeli se narod radovao. U gradu je zavladao mir nakon što je Atalija pogubljena mačem kod kraljevske palače.

²¹ Joaš je imao sedam godina kad je postao kralj Jude.

Joaš, kralj Jude

(2 Ljet 24,1-16)

12 U sedmoj godini Jehuove vladavine u Izraelu, u Judi je zavladao Joaš. Vladao je u Jeruzalemu sljedećih četrdeset godina. Majka mu se zvala Sibija, a bila je iz Beer Šebe. ² Joaš je cijelog svoga života postupao ispravno pred BOGOM, kako ga je poučio svećenik Jojada. ³ No nije uklonio idole iz raznih svetišta. Narod je ondje i dalje prinosio žrtve i palio tamjan^[e].

⁴ Joaš je rekao svećenicima: »Sakupite sav novac što se donosi u BOŽJI Hram—novac od posvećenih darova, novac od poreza, novac od osobnih zavjeta i novac od dobrovoljnih priloga za Hram. ⁵ Neka svećenici upotrijebe novac, koji primaju od ljudi kojima služe, i neka ga koriste za popravak bilo kakve štete koja nastane na Hramu.«

⁶ No niti do dvadeset i treće godine njegove vladavine svećenici nisu uspjeli popraviti Hram.

⁷ Zato je kralj Joaš pozvao svećenika Jojadu i druge svećenike. »Zašto niste popravljali štetu na Hramu?« pitao ih je. »Prestanite zadržavati novac koji dobivate od ljudi kojima služite i predajte ga za obnovu Hrama.«

⁸ Svećenici su se dogovorili da više neće sakupljati novac od naroda, ali niti da će više voditi brigu o popravcima na Hramu.

⁹ Jojada je uzeo jedan sanduk i izbušio mu rupu na poklopcu. Stavio ga je pored žrtvenika, desno od ulaza u BOŽJI Hram. Svećenici, koji su čuvali ulaz, stavljali su u njega sav novac koji su ljudi donosili u Hram. ¹⁰ Kad god se sanduk napunio, došli bi kraljev bilježnik i vrhovni svećenik, prebrojali novac i vezali ga u vreće. ¹¹ Prebrojani novac izdavan je nadglednicima BOŽJEGA Hrama, koji su ga isplaćivali graditeljima BOŽJEGA Hrama—stolarima, ¹² zidarima i klesarima. Kupovali su drvo i klesani kamen za popravke te podmirivali sve druge troškove.

¹³ Novac, koji je donesen u BOŽJI Hram, nije se trošio za srebrne čaše, škare za fitilj, zdjele, trube i druge predmete od zlata ili srebra, ¹⁴ već se koristio samo za plaćanje radnika koji su popravljali BOŽJI Hram. ¹⁵ Od nadglednika se nije tražio obračun troškova za isplatu radnika jer su bili ljudi od povjerenja. ¹⁶ Novac od žrtava za očišćenje i žrtava naknadnica nije se donosio u BOŽJI Hram. Pripadao je svećenicima.

¹⁷ U to je vrijeme aramejski kralj Hazael napao grad Gat i osvojio ga. Tada je odlučio krenuti na Jeruzalem. ¹⁸ No judejski je kralj Joaš uzeo sve svete predmete, koje su posvetili njegovi preci, judejski kraljevi Jošafat, Jehoram i Ahazija. Uzeo je i svete predmete koje je on sâm posvetio te sve zlato koje se našlo u riznicama BOŽJEGA Hrama i kraljevske palače. Sve je to poslao aramejskom kralju Hazaelu koji je tada odustao od pohoda na Jeruzalem.

¹⁹ Ostala Joaševa djela, sve što je činio, zapisana su u knjizi Povijest judejskih kraljeva. ²⁰ Njegovi su se službenici urotili protiv njega i ubili ga u Bet Milu, na putu koji vodi dolje, prema Sili. ²¹ Ubili su ga njegovi službenici Jozabad, Šimatov sin, i Jehozabad, Šomerov sin. Joaš je sahranjen pored svojih predaka u Davidovom gradu. Njegov je sin Amasija postao sljedeći kralj.

²⁹ Sutradan je Ivan vidio Isusa kako mu prilazi i rekao: »Gledajte Janje Božje^[a], on uzima na sebe grijehe svijeta. ³⁰ To je onaj za kojega sam rekao: ‘Poslije mene dolazi čovjek koji je veći od mene jer je bio prije mene.’ ³¹ Ni ja nisam znao tko je on, ali ja sam došao krstiti vodom da bi Izrael mogao vidjeti tko je on.«

³² Tada je Ivan ispričao što je vidio i čuo: »Vidio sam kako se Duh spušta s neba u obliku goluba i ostaje na njemu. ³³ Ja osobno nisam znao tko je on, ali mi je onaj koji me je poslao da krstim vodom rekao: ‘Vidjet ćeš Duha kako se spušta na određenog čovjeka i ostaje na njemu. On je taj koji će krstiti Svetim Duhom.’ ³⁴ To sam vidio vlastitim očima i svjedočim da je On Božji Sin.«

Prvi Isusovi učenici

³⁵ Sutradan je Ivan ponovo bio ondje s dvojicom svojih učenika. ³⁶ Kad je vidio Isusa da prolazi, rekao je: »Evo Janjeta Božjeg.«

³⁷ Kad su dvojica učenika čula Ivana, pošla su za Isusom. ³⁸ Isus se okrenuo, vidio da ga slijede i upitao ih: »Što hoćete?«

Oni su mu odgovorili: »Rabbi—što znači ‘Učitelju!’—gdje stanuješ?«

³⁹ »Dođite i vidite«, odvratio im je. I oni su pošli za njim i vidjeli gdje stanuje te proveli s njim cijeli dan. Bilo je oko četiri sata popodne.

⁴⁰ Jedan od te dvojice, koji su čuli Ivanove riječi i pošli za Isusom, bio je Andrija, brat Šimuna Petra. ⁴¹ Prvo je potražio svoga brata Šimuna i rekao mu: »Našli smo Mesiju!«—što znači Krista.

⁴² Andrija je doveo Šimuna Petra k Isusu, a Isus ga je pogledao i rekao mu: »Ti si Šimun, sin Ivanov. Zvat ćeš se Kefa, što odgovara imenu Petar^[b]«.

⁴³ Sutradan je Isus odlučio poći u Galileju. Pronašao je Filipa i rekao mu: »Pođi za mnom!« ⁴⁴ Filip je bio iz Betsaide, Andrijina i Petrova grada. ⁴⁵ Filip je pronašao Natanaela i rekao mu: »Našli smo onoga o kojem je Mojsije pisao u Zakonu i o kojem su pisali proroci. To je Isus, sin Josipa iz Nazareta.«

⁴⁶ »Može li išta dobro doći iz Nazareta?« upitao ga je Natanael.

»Dođi i vidi«, odvratio je Filip.

⁴⁷ Isus je vidio Natanaela kako mu prilazi te mu rekao: »Evo pravog Izraelca koji nije varalica.«^[c]

⁴⁸ »Odakle me poznaješ?« upitao je Natanael.

»Vidio sam te dok si bio ispod smokve, prije nego što te Filip pozvao«, odgovorio mu je Isus.

⁴⁹ »Učitelju^[d], ti si Božji Sin!« odvratio mu je Natanael. »Ti si Izraelov kralj.«

⁵⁰ Na to će Isus: »Vjeruješ li zato što sam rekao da sam te vidio pod smokvom? Vidjet ćeš i mnogo veće stvari od toga!« ⁵¹ Onda im je Isus rekao: »Govorim vam istinu. Vidjet ćete Nebo kako se otvara i Božje anđele kako se uspinju i spuštaju^[e] nad Sina Čovječjeg.«