Old/New Testament

16 Prorok Jehu, Hananijev sin, prenio je kralju Baaši poruku od BOGA: ² »Podigao sam te iz prašine i učinio vladarom nad mojim narodom Izraelom. No ti si krenuo Jeroboamovim stopama i naveo moj narod Izrael na grijeh. Njihovi su me grijesi razljutili. ³ Zato ću uništiti Baašu i njegovu obitelj, jednako kao što sam uništio obitelj Jeroboama, Nebatovog sina. ⁴ Psi će pojesti tijela onih članova Baašine obitelji koji umru u gradu, a ptice onih koji umru u polju.«

⁵ O ostalim Baašinim djelima, o onome što je činio i o njegovoj snazi, zapisano je u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. ⁶ Baaša je umro^[a] i sahranjen je u Tirsi. Njegov je sin Ela postao sljedeći kralj.

⁷ Ono što je BOG rekao protiv Baaše i njegove obitelji preko proroka Jehua, Hananijevog sina, bilo je zbog sveg zla koje je Baaša učinio pred BOGOM. Baaša ga je razljutio svojim djelima, posebno ubijanjem Jeroboamove obitelji. Zato je BOG postupio s Baašinom obitelji jednako kao s Jeroboamovom.

Ela, kralj Izraela

⁸ Dvadeset i šeste godine vladavine judejskoga kralja Ase, kralj je Izraela postao Ela, Baašin sin. Vladao je u Tirsi dvije godine.

⁹ No protiv njega urotio se Zimri, jedan od njegovih službenika koji je bio zapovjednik polovice postrojbi bojnih kola. Dok se Ela u Tirsi opijao u kući Arse, upravitelja palače, ¹⁰ Zimri je ušao, napao ga i ubio. Bilo je to dvadeset i sedme godine vladavine judejskog kralja Ase. Zimri je zavladao nakon Ele. ¹¹ Čim je dobio vlast i sjeo na prijestolje, pobio je cijelu Baašinu obitelj. Nije poštedio nijednog muškarca, bio on Baašin rođak ili prijatelj. ¹² Tako je Zimri uništio cijelu Baašinu obitelj, u skladu s onim što je BOG rekao protiv njega preko proroka Jehua. ¹³ Dogodilo se to zbog svih grijeha koje su počinili Baaša i njegov sin Ela. Također, navodili su i cijeli Izrael na grijeh. Štovali su ništavne idole i tako razljutili Izraelovog BOGA.

¹⁴ Ostala Elina djela, i sve što je činio, zapisano je u knjizi Povijest izraelskih kraljeva.

Zimri, kralj Izraela

¹⁵ U dvadeset i sedmoj godini vladavine judejskog kralja Ase, Zimri je postao kralj Izraela. Vladao je samo sedam dana. Izraelska je vojska tada opsjedala grad Gibeton koji je pripadao Filistejcima. ¹⁶ Kad su Izraelci u taboru čuli da se Zimri urotio protiv kralja i ubio ga, istog su dana proglasili Omrija, zapovjednika vojske, kraljem Izraela. ¹⁷ Omri je u pratnji svih Izraelaca obustavio opsadu Gibetona i krenuo u osvajanje Tirse. ¹⁸ Kad je Zimri vidio da je grad osvojen, otišao je u kulu na kraljevskoj palači. Vojnici su je zapalili dok je on još bio unutra. Tako je umro ¹⁹ zbog grijeha koje je počinio. Činio je zlo pred BOGOM. Postupao je isto kao Jeroboam i navodio je Izrael na grijeh.

²⁰ Ostala Zimrijeva djela, i sve o njegovoj uroti, zapisano je u knjizi Povijest izraelskih kraljeva.

Omri, kralj Izraela

²¹ Tada je došlo do podjele u izraelskom narodu: pola je naroda željelo za kralja Tibnija, Ginatovog sina, a druga je polovica pristala uz Omrija. ²² No Omrijevi su pristaše bili jači od pristaša Tibnija, Ginatovog sina. Tibni je poginuo, a Omri je postao kralj.

²³ Trideset i prve godine vladavine judejskog kralja Ase, Omri je postao kralj Izraela. Vladao je dvanaest godina, od toga šest godina u Tirsi. ²⁴ Za šest tisuća srebrnjaka^[b] kupio je od Šemera brdo Samariju. Na brdu je utvrdio grad i nazvao ga Samarija, po Šemeru, prijašnjem vlasniku brda.

²⁵ Omri je činio zlo pred BOGOM i griješio više od svih svojih prethodnika. ²⁶ Griješio je jednako kao Jeroboam, Nebatov sin, i navodio Izrael na grijeh. Svojim su ništavnim idolima razljutili Izraelovog BOGA.

²⁷ Ostala Omrijeva djela i sve što je činio, o moći koju je imao, sve je zapisano u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. ²⁸ Omri je umro i sahranjen je u Samariji. Njegov je sin Ahab postao sljedeći kralj.

Ahab, kralj Izraela

²⁹ Trideset i osme godine vladavine judejskog kralja Ase, kralj Izraela postao je Ahab, Omrijev sin. Vladao je Izraelom u Samariji dvadeset i dvije godine. ³⁰ Činio je zlo pred BOGOM više od svih svojih prethodnika. ³¹ I, kao da mu nije bilo dovoljno što je griješio jednako kao Jeroboam, Nebatov sin, nego je još za ženu uzeo Izabelu, kćer sidonskoga kralja Etbaala, pa je počeo štovati boga Baala. ³² Podigao je žrtvenik Baalu u Baalovom hramu koji je sagradio u Samariji. ³³ Dao je napraviti i Ašerin kip. Ahab je razljutio Izraelovog BOGA više od svih izraelskih kraljeva prije njega.

³⁴ U njegovo je vrijeme Hiel iz Betela ponovo izgradio grad Jerihon. No pri gradnji temelja gradskih zidina umro mu je prvorođeni sin Abiram, a pri postavljanju gradskih vrata umro je i najmlađi Hielov sin Segub. Tako se ispunila BOŽJA riječ. Dogodilo se upravo ono što je BOG rekao preko Jošue, Nunovog sina.^[c]

Prorok Ilija i suša

17 Tišbijac Ilija bio je prorok iz Tišbe u Gileadu. Rekao je kralju Ahabu: »Zaklinjem se BOGOM, jedina rosa ili kiša sljedećih nekoliko godina past će samo na moju zapovijed.«

² Tada je BOG rekao Iliji: ³ »Idi odavde na istok i sakrij se u koritu potoka Kerita, istočno od rijeke Jordan. ⁴ Tamo ćeš piti iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da ti donose hranu.«

⁵ Ilija je učinio kako mu je rekao BOG: sakrio se neko vrijeme pokraj potoka Kerit, istočno od rijeke Jordan. ⁶ Gavrani su mu svakog jutra i večeri donosili kruh i meso, a vodu je pio iz potoka.

⁷ No potok je nakon nekog vremena presušio jer nije bilo kiše.

Ilija i udovica iz Sarfate

⁸ Tada mu je rekao BOG: ⁹ »Idi sad u Sarfatu u Sidonu i ostani ondje. Tamo sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani.«

¹⁰ Ilija je otišao u Sarfatu. Pred gradskim je vratima susreo jednu udovicu kako sakuplja granje za potpalu.

Obratio joj se: »Možeš li mi u vrču donijeti malo vode za piće?«

¹¹ Čim je krenula po vodu, viknuo je za njom: »Molim te, donesi mi i komad kruha.«

¹² Odgovorila je: »Zaklinjem ti se pred tvojim BOGOM, nemam kruha, već samo šaku brašna u ćupu i malo ulja u vrču. Sakupljam nekoliko grančica da kod kuće spremim posljednje jelo za sebe i sina. Pojest ćemo, a zatim umrijeti od gladi.«

¹³ Ilija joj reče: »Ne boj se! Idi kući i napravi kako si rekla. No prvo meni pripremi malu pogaču i donesi mi je, a zatim spremi obrok za sebe i svog sina. ¹⁴ Jer, ovako govori BOG Izraela: ‘Neće se isprazniti ćup s brašnom, niti će presušiti vrč s uljem, sve do dana kad će BOG poslati kišu na zemlju.’«

¹⁵ Otišla je i učinila kako je rekao Ilija. Mnogo je dana bilo hrane za nju, za Iliju i za njezino kućanstvo. ¹⁶ Ćup s brašnom nije se ispraznio, niti je presušilo ulje u vrču, baš kao što je BOG objavio preko Ilije.

¹⁷ Nakon nekog vremena razbolio se sin gospodarice kuće. Njegovo se stanje pogoršavalo, a na kraju je prestao disati.

¹⁸ Žena je rekla Iliji: »Što imaš protiv mene, Božji čovječe? Zar si me došao podsjetiti na moj grijeh i donijeti smrt mojem sinu?«

¹⁹ »Daj mi svoga sina«, odgovorio je Ilija. Uzeo ga je iz njezinog naručja, odnio u gornju sobu, u kojoj je sâm stanovao, i položio ga na svoj krevet.

²⁰ Zavapio je BOGU: »BOŽE moj, zašto si pustio nesreću na ovu udovicu kod koje živim? Zašto si usmrtio njezinog sina?«

²¹ Zatim se ispružio preko dječakovog tijela tri puta i zavapio BOGU: »O BOŽE moj, neka se u ovo dijete ponovo vrati život!«

²² BOG je odgovorio na Ilijin vapaj. Dječak je ponovo počeo disati i život se vratio u njega.

²³ Ilija je uzeo dijete, donio ga iz gornje sobe, predao ga majci i rekao: »Gledaj, sin ti je živ!«

²⁴ A žena mu odgovori: »Sad znam da si Božji čovjek i da BOG zaista govori kroz tebe.«

Ilija i Obadija

18 Nakon mnogo vremena, u trećoj godini suše, BOG je rekao Iliji: »Idi k Ahabu, a ja ću poslati kišu na zemlju.«

² Ilija je otišao k Ahabu.

U Samariji je tada vladala strašna glad. ³ Ahab je pozvao Obadiju, upravitelja palače, koji je bio istinski štovatelj BOGA. ⁴ Jednom kad je Izabela ubijala BOŽJE proroke, Obadija ih je bio sklonio stotinu. Sakrio ih je u dvije spilje, po pedeset proroka u svaku, i snabdijevao ih hranom i vodom.

⁵ Ahab je rekao Obadiji: »Pretraži sve izvore i potoke u zemlji. Možda pronađemo travu kojom ćemo očuvati na životu konje i mazge. Tako nam životinje neće propasti.«

⁶ Podijelili su među sobom područje koje će pretraživati. Ahab je krenuo na jednu, a Obadija na drugu stranu.

⁷ Obadija je na putu neočekivano susreo Iliju.

Prepoznao ga je, duboko se poklonio pred njim i rekao: »Jesi li to ti, moj gospodaru Ilija?«

⁸ »Ja sam«, odgovori Ilija. »Idi i reci svome gospodaru: ‘Ilija je ovdje’.«

⁹ No Obadija mu je rekao: »Što sam sagriješio? Zašto mene, svog slugu, predaješ u ruke Ahabu da me ubije? ¹⁰ Zaklinjem se tvojim BOGOM, nema naroda ili kraljevstva u koje moj gospodar nije slao ljude u potragu za tobom. A kad bi javili da nisi ondje, tjerao ih je da to potvrde zakletvom. ¹¹ Ti sad želiš da kažem svom gospodaru: ‘Ilija je ovdje.’ ¹² Čim krenem, odnijet će te BOŽJI duh tko zna kamo. Ako kažem Ahabu da si ovdje, a on te ne nađe, ubit će me. A ja, tvoj sluga, štujem BOGA još od djetinjstva. ¹³ Zar ti nije rečeno, moj gospodaru, što sam učinio kad je Izabela ubijala BOŽJE proroke? Sakrio sam stotinu proroka u dvije spilje, po pedeset u svaku, i snabdijevao ih hranom i vodom. ¹⁴ Ti sad želiš da kažem svom gospodaru: ‘Ilija je ovdje.’ Pa ubit će me!«

¹⁵ A Ilija mu odgovori: »Zaklinjem se BOGOM, Svevladarom kojeg štujem, svakako ću se već danas susresti s Ahabom.«

Ilija i Baalovi proroci

¹⁶ Potom Obadija ode k Ahabu i obavijesti ga o svemu. Ahab je krenuo ususret Iliji.

¹⁷ Kad je ugledao Iliju, Ahab je rekao: »Jesi li to stvarno ti, onaj što Izraelu stvara nevolje?«

¹⁸ »Ne stvaram ja nevolje u Izraelu«, odgovori Ilija, »već ti i tvoja obitelj. Zapostavili ste BOŽJE zapovijedi i počeli štovati baale. ¹⁹ Stoga, sad sazovi cijeli Izrael neka se okupi preda mnom na brdu Karmel. Neka se također okupi četiristo i pedeset Baalovih i četiristo Ašerinih proroka, koje uzdržava kraljica Izabela.«^[d]

²⁰ Ahab je poslao poruku da se na brdu Karmel okupe svi Izraelci i prozvani proroci.

²¹ Ilija je stupio pred okupljeni narod i rekao: »Dokad ćete se još kolebati između dva mišljenja? Ako je BOG pravi Bog, njega slušajte. A ako je Baal pravi Bog, slušajte njega.«

No narod mu nije odgovorio ni riječ.

²² Tada je Ilija rekao narodu: »Jedini sam ja još ostao od BOŽJIH proroka, a Baalovih je četiristo pedeset. ²³ Dajte nam dva bika. Neka oni izaberu jednog za sebe, isjeku ga na komade i polože na drva. No neka ne pale vatru. Ja ću pripremiti drugog bika, položiti komade na drvo i također neću paliti vatru. ²⁴ Zatim vi prizovite svog boga, a ja ću zazvati svoga. Bog koji odgovori paljenjem vatre—pravi je Bog.«

Cijeli je narod odgovorio: »Slažemo se.«

²⁵ Tada je Ilija rekao Baalovim prorocima: »Budući da vas je mnogo, vi prvi odaberite jednog bika i pripremite ga. Zatim prizovite ime svog boga, ali ne palite vatru.«

²⁶ Uzeli su bika i pripremili ga. Od jutra do podneva zazivali su Baalovo ime.

»O Baale, odgovori nam!« vikali su.

Ali nije se čuo ni glas. Nitko nije odgovorio. Plesali su i skakali oko žrtvenika koji su bili načinili.

²⁷ U podne im se Ilija počeo rugati.

»Vičite glasnije!« govorio je. »Jer, to je bog. Možda se zadubio u vlastite misli. Ili je zauzet. Ili je na putu. Ili spava pa ga treba probuditi.«

²⁸ Glasno su vikali i po svom se običaju sjekli mačevima i kopljima do krvi. ²⁹ Podne je prolazilo, a oni su mahnitali sve do vremena prinošenja večernje žrtve. No nitko se nije oglasio, nitko nije slušao niti odgovorio.

³⁰ Tada je Ilija rekao cijelom narodu: »Priđite sada ovdje.«

Narod je prišao, a on je popravio porušeni BOŽJI žrtvenik. ³¹ Uzeo je dvanaest kamenova, po jedan za svako pleme Jakovljevih sinova, sinova čovjeka kojem je BOG bio promijenio ime u Izrael.^{[e] 32} Tim je kamenjem napravio žrtvenik u čast BOGU, a uokolo iskopao jarak u koji su mogle stati dvije kante vode^[f].

³³ Zatim je naslagao drva i isjekao bika na komade. Položio je komade na drvo i rekao: »Napunite vodom četiri vrča i izlijte po žrtvi i drvima.«

³⁴ Potom je rekao: »Učinite to još jedanput«, i oni su učinili kako je rekao.

»Učinite to i treći put«, rekao je, a oni su to učinili i treći put.

³⁵ Voda se slijevala oko žrtvenika i napunila sav jarak uokolo.

³⁶ Kad je bilo vrijeme za prinos žrtve, prorok Ilija je prišao žrtveniku i pomolio se: »O BOŽE Abrahama, Izaka i Izraela, danas obznani da si ti Bog u Izraelu i da sam ja tvoj sluga. Obznani da sam sve ovo učinio na tvoju zapovijed. ³⁷ Odgovori mi, o BOŽE! Odgovori mi da bi ovaj narod znao da si ti BOG i da ćeš njihova srca pridobiti natrag za sebe.«

³⁸ Tada je BOG spustio vatru koja je spalila žrtvu, drvo, kamenje i prašinu te isušila svu vodu u jarku.

³⁹ Svi su to vidjeli, poklonili se do zemlje i povikali: »Ilijin je pravi Bog! On je istinski BOG!«

⁴⁰ Tada im je Ilija naredio: »Pohvatajte Baalove proroke. Ni jedan ne smije pobjeći!«

Ljudi su ih pohvatali, a Ilija ih je odveo dolje na potok Kišon i sve ih pobio.

Svršetak suše

⁴¹ Ilija je rekao kralju Ahabu: »Idi sada, jedi i pij. Čujem zvuk jake kiše.«

⁴² Ahab je otišao jesti i piti, a Ilija se popeo na vrh Karmela, sagnuo do zemlje i stavio glavu među koljena.

⁴³ »Popni se i pogledaj prema moru«, rekao je svom slugi.

Sluga se popeo, pogledao i rekao: »Ne vidim ništa.«

Ilija ga je tako slao sedam puta.

⁴⁴ Sedmi put, sluga je rekao: »Vidim mali oblak, malen kao ljudski dlan, kako dolazi s mora.«

A Ilija mu reče: »Idi k Ahabu i reci mu da upregne konje i krene kući prije nego što ga spriječi kiša.«

⁴⁵ Ubrzo se nebo zacrnjelo od oblaka, podigao se vjetar i počela je padati jaka kiša. Ahab se odvezao prema Jezreelu, ⁴⁶ a Iliju je obuzela BOŽJA snaga. Zataknuo je donji dio svog ogrtača za pojas i prije Ahaba otrčao sve do Jezreela.

Isusovo uhićenje

(Mt 26,47-56; Mk 14,43-50; Iv 18,3-11)

⁴⁷ Dok je još govorio, pojavila se gomila ljudi, predvođena Judom, jednim od Dvanaestorice. On je pristupio k Isusu i poljubio ga.

⁴⁸ A Isus mu je rekao: »Juda, zar poljupcem izdaješ Sina Čovječjega?« ⁴⁹ Kad su učenici vidjeli što se sprema, rekli su: »Gospodine, da upotrijebimo mač?« ⁵⁰ I jedan od njih udario je slugu vrhovnoga svećenika i odsjekao mu desno uho.

⁵¹ A Isus je na to rekao: »Stani! Dosta!« Dotaknuo je slugi uho i iscijelio ga.

⁵² Tada je rekao vodećim svećenicima, hramskim stražarima i starješinama koji su ga došli uhvatiti: »Zar ste na mene izašli s mačevima i toljagama kao na razbojnika? ⁵³ Svaki sam dan bio s vama u Hramu i niste me pokušali uhititi. Ali ovo je vaš trenutak—vrijeme vladavine tame.«

Petar se odriče Isusa

(Mt 26,57-58.69-75; Mk 14,53-54.66-72; Iv 18,12-18.25-27)

⁵⁴ Oni su ga uhitili i odveli u kuću vrhovnog svećenika, a Petar ih je izdaleka pratio. ⁵⁵ Zapalili su vatru nasred dvorišta i sjeli oko nje. I Petar je sjeo s njima. ⁵⁶ Neka ga je mlada sluškinja primijetila pri svjetlosti vatre. Pozorno ga je pogledala i rekla: »I ovaj je bio s njim.«

⁵⁷ A Petar je to počeo nijekati: »Ženo, ja ga ne poznajem!« ⁵⁸ Nešto kasnije, netko ga je drugi ugledao i rekao: »I ti si jedan od njih!«

A Petar je odgovorio: »Nisam, čovječe!«

⁵⁹ Otprilike nakon jednog sata, neki je čovjek uporno počeo tvrditi: »Bez sumnje, i ovaj je čovjek bio s njim; Galilejac je!«

⁶⁰ A Petar je rekao: »Čovječe, ne znam o čemu govoriš!«

U taj tren, dok je Petar još izgovarao te riječi, pijetao je zapjevao. ⁶¹ A Gospodin se okrenuo prema Petru i pogledao ga. Tada se Petar sjetio riječi koje mu je rekao Gospodin: »Danas, prije nego što pijetao zapjeva, triput ćeš me zanijekati.« ⁶² Izašao je i gorko zaplakao.

Isusa izruguju

(Mt 26,67-68; Mk 14,65)

⁶³ Oni koji su čuvali Isusa, počeli su mu se rugati i tući ga. ⁶⁴ Zavezali su mu oči i pitali ga: »Prorok si. Reci tko te udario?« ⁶⁵ I još su mnogo toga govorili i vrijeđali ga.

Isus pred židovskim vođama

(Mt 26,59-66; Mk 14,55-64; Iv 18,19-24)

⁶⁶ Kad se razdanilo, sastali su se narodni starješine, vodeći svećenici i učitelji Zakona. Isusa su doveli pred njihovo vijeće ⁶⁷ pa mu rekli: »Reci nam, jesi li ti Krist?«

A on im je odgovorio: »Ako vam kažem, nećete mi vjerovati. ⁶⁸ A ako ja vas pitam, nećete mi odgovoriti. ⁶⁹ No odsad će Sin Čovječji sjediti s desne strane Svemoćnoga Boga.«

⁷⁰ Oni su rekli: »Znači, ti si Božji Sin?« Odgovorio im je: »Sami kažete da jesam.«

⁷¹ Na to su oni rekli: »Kakvi su nam još svjedoci potrebni? Sami smo sve čuli iz njegovih usta.«