Old/New Testament

7 Elizej je rekao: »Poslušaj BOŽJU riječ! Ovako govori BOG: ‘Već sutra u ovo vrijeme, na samarijskim gradskim vratima, hrane će opet biti dovoljno. Ćup^[a] finog brašna, kao i dva ćupa ječma, moći će se jeftino nabaviti za samo jedan srebrnjak^[b].’«

² Tada je zapovjednik, na čiju se ruku oslanjao kralj, rekao Božjem čovjeku: »Kad bi i sâm BOG otvorio nebeske riznice, pa zar bi to bilo moguće?«

»Vidjet ćeš na svoje oči«, odgovorio je Elizej, »ali ti nećeš jesti.«

Aramejski je tabor prazan

³ U isto vrijeme, bila su četvorica gubavca^[c] na gradskim vratima.

Govorili su jedan drugome: »Zašto da sjedimo ovdje čekajući smrt? ⁴ Ako odlučimo ući u grad, umrijet ćemo od gladi. No umrijet ćemo i ako ostanemo ovdje. Zato, pođimo u aramejski tabor. Ako nam ondje poštede život, živjet ćemo. A ako nas odluče ubiti, ionako ćemo umrijeti.«

⁵ U sumrak su krenuli u aramejski tabor. Stigli su do ruba tabora, kad tamo—nigdje nikoga! ⁶ Bog je bio učinio da Aramejci čuju zvuk bojnih kola i konja, i buku silne vojske. Govorili su međusobno: »Izraelski je kralj unajmio hetitskog i egipatskog kralja da nas napadnu!« ⁷ Tako su Aramejci pobjegli rano uvečer i sve ostavili. Napustili su svoje šatore, konje i magarce te pobjegli da spase živu glavu.

⁸ Kad su gubavci stigli do ruba tabora, ušli su u jedan šator pa su jeli i pili. Zatim su uzeli srebro, zlato i odjeću te sve to sakrili izvan tabora. Potom su se vratili i ušli u drugi šator. I odande su uzeli nešto stvari pa su i njih sakrili.

⁹ Tada su rekli jedan drugome: »Ne činimo dobro. Ovo je dan radosnih vijesti, a mi o njima šutimo. Ako budemo čekali da svane, stići će nas kazna. Zato krenimo i o svemu obavijestimo ljude u kraljevskoj palači.«

Gubavci donose dobre vijesti

¹⁰ Tako su se gubavci vratili i pozvali čuvare gradskih vrata. Rekli su im: »Ušli smo u aramejski tabor, a tamo nema nikoga. Samo privezani konji i magarci, a šatori su još uvijek podignuti.«

¹¹ Čuvari gradskih vrata dojavili su sve to u kraljevsku palaču.

¹² Kralj je noću ustao i rekao svojim zapovjednicima: »Reći ću vam što nam spremaju Aramejci. Znaju da gladujemo pa su napustili tabor i sakrili se u polju. Misle da ćemo izaći iz grada te da će nas pohvatati žive i tako ući u grad.«

¹³ Jedan je od njegovih zapovjednika rekao: »Neka nekoliko naših ljudi uzme pet od preostalih konja u gradu. Konji bi ionako uskoro uginuli, kao uostalom i svi preostali Izraelci u ovome gradu. Pošaljimo ljude i doznat ćemo što se događa.«

¹⁴ Odabrali su dvoja bojna kola s konjima. Kralj ih je poslao za aramejskom vojskom i zapovjedio: »Idite i vidite što se događa.«

¹⁵ Pratili su Aramejce sve do rijeke Jordan. Cijeli je put bio prekriven odjećom i opremom koju su Aramejci izgubili pri bijegu. Glasnici su se vratili i izvijestili kralja. ¹⁶ Tada je narod izašao iz grada i opljačkao aramejski tabor. Dogodilo se kao što je BOG bio najavio. Ćup brašna, kao i dva ćupa ječma, mogli su se nabaviti za samo jedan srebrnjak.

¹⁷ A kralj je na gradska vrata postavio onoga istog zapovjednika na čiju se oslanjao ruku. Narod ga je pregazio i on je izdahnuo. Dogodilo se baš kao što je Božji čovjek prorekao kad je kralj došao u njegovu kuću. ¹⁸ Jer, Božji je čovjek tada rekao kralju: »Već sutra u ovo isto vrijeme, na samarijskim gradskim vratima, ćup finog brašna, kao i dva ćupa ječma, prodavat će se za samo jedan srebrnjak.«

¹⁹ A onaj je zapovjednik rekao tada Božjem čovjeku: »Kad bi i sam BOG otvorio nebeske riznice, pa zar bi to bilo moguće?«

Božji mu je čovjek odgovorio: »Vidjet ćeš sâm na svoje oči, ali ti nećeš jesti.«

²⁰ Tako se i dogodilo jer ga je narod pregazio na vratima, gdje je i umro.

Kralj i žena iz Šunama

8 Elizej je dao savjet ženi čijeg je sina vratio u život: »Spremi se i idi sa svojom obitelji negdje gdje ćeš se moći zadržati neko vrijeme jer je BOG odredio da u zemlji zavlada glad koja će potrajati sedam godina.«

² Žena se spremila i učinila kao što joj je rekao Božji čovjek. Otišla je s obitelji u zemlju Filistejaca, gdje se zadržala sedam godina. ³ Nakon sedam godina u Filisteji, vratila se i otišla kod kralja. Molila je da joj se vrate njezina kuća i zemlja.

⁴ A kralj je tada razgovarao s Gehazijem, slugom Božjeg čovjeka. »Pričaj mi«, tražio je, »o svim velikim djelima koja je učinio Elizej.«

⁵ Upravo kad je Gehazi pričao kralju kako je Elizej vratio mrtvog dječaka u život, majka je toga dječaka došla moliti kralja za svoju kuću i zemlju.

Gehazi je rekao: »Moj gospodaru i kralju, ovo su baš ta žena i njezin sin kojeg je Elizej vratio u život.«

⁶ Kralj je pitao ženu o tome i ona mu je sve ispričala. Potom je zadužio jednog službenika za njezin slučaj. Rekao mu je: »Vrati joj sve što joj je pripadalo, kao i sav prihod s njezine zemlje, od dana kad je otišla pa sve do danas.«

Elizej i aramejski kralj

⁷ Elizej je otišao u Damask. Ben Hadad, kralj Arama, bio je bolestan. Kad su mu rekli da je došao Božji čovjek, ⁸ rekao je svome slugi Hazaelu: »Ponesi sa sobom dar i idi kod Božjeg čovjeka. Neka pita BOGA hoću li ozdraviti od ove bolesti.«

⁹ Hazael je otišao kod Elizeja. Sa sobom je ponio darove od svih vrsta dobara iz Damaska, sve natovareno na četrdeset deva.

Stao je pred Elizeja i rekao: »Tvoj sljedbenik^[d] Ben Hadad, kralj Arama, poslao me k tebi da pitam hoće li ozdraviti od bolesti.«

¹⁰ Elizej je odgovorio: »Idi i reci mu da će svakako ozdraviti premda mi je BOG otkrio da će sigurno umrijeti.«

¹¹ Zatim se zagledao u Hazaela, sve dok se ovaj nije posramio. Tada je Božji čovjek zaplakao.

¹² »Zašto moj gospodar plače?« upitao je Hazael.

»Zato što znam koliko ćeš zla učiniti Izraelcima«, odgovorio je. »Palit ćeš njihove utvrde i mačem ubijati njihove mladiće, gaziti njihovu dojenčad i rasijecati trbuhe njihovim trudnim ženama.«

¹³ No Hazael reče: »Pa ja sam samo sluga, jadni pas, kako bih mogao učiniti toliko toga?«

»BOG mi je pokazao da ćeš ti biti kralj Arama«, odgovorio je Elizej.

¹⁴ Tada je Hazael otišao od Elizeja i vratio se svom gospodaru.

Kad je Ben Hadad pitao: »Što ti je rekao Elizej?«, Hazael je odgovorio: »Rekao mi je da ćeš sigurno ozdraviti.«

¹⁵ No sutradan je uzeo težak pokrivač, natopio ga vodom i njime pritisnuo kraljevo lice sve dok nije umro. Hazael je postao sljedeći kralj Arama.

Jehoram, kralj Jude

(2 Ljet 21,1-20)

¹⁶ U petoj godini vladavine izraelskoga kralja Jorama, Ahabovog sina, kralj Jude postao je Jehoram, Jošafatov sin.^{[e] 17} Imao je trideset i dvije godine kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu osam godina. ¹⁸ Živio je kao kraljevi Izraela i činio zlo pred BOGOM. Oženio se Ahabovom kćeri i živio kao Ahabova obitelj. ¹⁹ No BOG ipak nije htio uništiti zemlju Judu, zbog svog sluge Davida kojem je obećao da će on i njegovi potomci vladati zauvijek.^[f]

²⁰ U vrijeme Jehoramove vladavine Edomci su se pobunili protiv vlasti Jude i postavili sebi svog kralja. ²¹ Stoga je Jehoram prešao u Sairu, sa svim svojim bojnim kolima. Edomska ih je vojska opkolila, ali on se noću uspio probiti sa svojim zapovjednicima. I sva je njegova vojska pobjegla kući. ²² Sve do danas, Edom je neovisan o Judi. U isto se vrijeme pobunila i Libna.

²³ Ostala Jehoramova djela, sve što je činio, zapisana su u knjizi Povijest judejskih kraljeva. ²⁴ Jehoram je umro i sahranjen je pokraj svojih predaka u Davidovom gradu. Njegov je sin Ahazija postao sljedeći kralj.

Ahazija, kralj Jude

(2 Ljet 22,1-6)

²⁵ U dvanaestoj godini vladavine izraelskoga kralja Jorama, Ahabovog sina, u Judi je zavladao Ahazija, Jehoramov sin. ²⁶ Ahazija je imao dvadeset i dvije godine kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu godinu dana. Njegova majka zvala se Atalija i bila je unuka izraelskoga kralja Omrija. ²⁷ Ahazija je činio zlo pred BOGOM, kao i Ahabova obitelj u koju se priženio.

²⁸ Ahazija je otišao s Ahabovim sinom Joramom u borbu protiv aramejskoga kralja Hazaela, kod Ramota u Gileadu. Tu su Aramejci ranili Jorama. ²⁹ On se vratio u Jezreel kako bi se oporavio od rana koje su mu Aramejci zadali u Rami, u borbi protiv aramejskoga kralja Hazaela.

Judejski kralj Ahazija, Jehoramov sin, otišao je u Jezreel vidjeti ranjenog Jorama, Ahabovog sina.

Jehu pomazan za kralja Izraela

9 Prorok Elizej pozvao je jednog od proroka i rekao mu: »Spremi se, uzmi u ruku ovaj mali vrč s uljem pa idi u Ramot u Gileadu. ² Kad tamo stigneš, potraži Jehua, Jošafatovog sina i Nimšijevog unuka. Idi k njemu, odvoji ga od njegovih drugova i odvedi u unutrašnju sobu. ³ Zatim uzmi vrč, izlij mu ulje na glavu i reci: Ovako govori BOG: ‘Pomazujem^[g] te za kralja Izraela.’ Potom otvori vrata i bježi bez oklijevanja.«

⁴ Tako je onaj mladić, prorok, otišao u Ramot u Gileadu.

⁵ Kad je stigao, našao je vijeće vojnih zapovjednika kako sjede zajedno. Rekao je: »Zapovjedniče, imam poruku za tebe.«

»Za kojeg od nas?« upitao je Jehu.

»Za tebe, zapovjedniče«, odgovorio je mladić. ⁶ Jehu je ustao i ušao u kuću.

Mladić prorok izlio je ulje na Jehuovu glavu i rekao mu: »Ovako govori BOG Izraela: ‘Pomazujem te za kralja Božjeg naroda Izraela. ⁷ Ti ćeš uništiti vladarsku lozu svoga gospodara Ahaba, a ja ću izvršiti osvetu na Izabeli za krv svojih slugu proroka, kao i za krv svih drugih Božjih slugu. ⁸ Cijela će Ahabova obitelj nestati. Istrijebit ću sve muškarce iz Ahabove obitelji u Izraelu, bili oni robovi ili slobodni, sve do posljednjega. ⁹ Učinit ću s Ahabovom obitelji jednako kao što sam učinio s obitelji Jeroboama, Nebatovog sina, i s obitelji Baaše, Ahijinog sina. ¹⁰ Izabelu će na tlu Jezreela požderati psi i nitko je neće sahraniti.’«

Mladić je zatim otvorio vrata i pobjegao.

¹¹ Kad je Jehu izašao i pridružio se službenicima svoga gospodara, jedan ga je od njih upitao: »Je li sve u redu? Zašto je taj luđak došao k tebi?«

»Znate i sami kakav je to čovjek i što običava govoriti«, odgovorio je Jehu.

¹² »Ne znamo«, rekli su. »Reci nam!«

A Jehu im kaže: »Pričao je nešto, a potom je rekao: ‘Ovako govori BOG: Postavljam te za kralja Izraela.’«

¹³ Tada je svatko od njih brzo uzeo svoj ogrtač. Zajedno su ih prostrli po stepenicama pred Jehuom i zatrubili u ovnovske rogove. Objavili su: »Jehu je kralj!«

Smrt izraelskog kralja Jorama

¹⁴ Jehu, Jošafatov sin i Nimšijev unuk, skovao je urotu protiv Jorama. A Joram i cijeli Izrael branili su u to vrijeme Ramot u Gileadu od aramejskoga kralja Hazaela. ¹⁵ No kralj Joram vratio se u Jezreel kako bi se oporavio od rana koje su mu zadali Aramejci u borbi s aramejskim kraljem Hazaelom.

Jehu je rekao svojim službenicima: »Ako ste uz mene, ne dajte nikom da pobjegne iz Ramota i dojavi vijesti u Jezreel.«

¹⁶ Zatim se na svojim kolima odvezao za Jezreel jer se ondje odmarao Joram. I judejski je kralj Ahazija došao ondje posjetiti Jorama.

¹⁷ Kad je izvidnik na kuli grada Jezreela vidio u daljini ljude kako se približavaju, povikao je: »Vidim veliku skupinu ljudi!«

»Neka se jedan od konjanika«, zapovjedio je Joram, »pošalje njima ususret, da provjeri dolaze li u miru.«

¹⁸ Tako je konjanik odjahao ususret Jehuu. Rekao je: »Kralj te pita: ‘Dolaziš li u miru?’«

»Što se ti brineš o miru?« odgovorio je Jehu. »Okreni se i jaši iza mene.«

Izvidnik je dojavio kralju: »Glasnik je stigao do skupine, ali se ne vraća od njih.«

¹⁹ Tada je Joram poslao drugog konjanika.

Kad je stigao do njih, rekao je: »Kralj te pita: ‘Dolaziš li u miru?’«

Jehu je odgovorio: »Što se ti brineš o miru? Okreni se i jaši iza mene.«

²⁰ Izvidnik je ponovo dojavio: »Stigao je do skupine i ne vraća se. No prepoznajem onoga tko vozi kola kao luđak. To je Jehu, Nimšijev sin.«

²¹ »Upregnite mi kola!« zapovjedio je Joram.

Kad su pripremili kola i konje, izraelski kralj Joram i judejski kralj Ahazija, svaki u svojim kolima, odvezli su se ususret Jehuu. Susreli su se na imanju Nabota iz Jezreela.

²² Kad je Joram ugledao Jehua, upitao ga je: »Dolaziš li u miru, Jehu?«

»Kakav je to mir«, odgovorio je Jehu, »dok ima toliko štovanja idola i vračanja tvoje majke Izabele?«

²³ Nato je Joram okrenuo konje i dao se u bijeg, doviknuvši Ahaziji: »Pazi, Ahazija, to je izdaja!«

²⁴ A Jehu napne svoj lûk i pogodi Jorama između lopatica, posred leđa. Strijela mu je probola srce i on je pao u svojim kolima.

²⁵ Jehu je rekao Bidkaru, vozaču svojih kola: »Podigni ga i baci na imanje Nabota iz Jezreela. Sjeti se kako smo se ti i ja, jedan pored drugoga, vozili iza njegovog oca Ahaba, kad je BOG objavio protiv njega: ²⁶ ‘Kao što je sigurno da sam ovdje jučer vidio krv Nabata i njegovih sinova, tako ću sigurno i tebe kazniti na ovoj zemlji.’ Zato ga sad podigni i baci na tu zemlju, kao što je BOG tada bio objavio.«^[h]

Smrt judejskoga kralja Ahazije

²⁷ Kad je judejski kralj Ahazija vidio što se događa, pobjegao je putem prema Bet Haganu.

Jehu je krenuo za njim u potjeru, govoreći: »Ubijte i njega!«

Ahazija je bio ranjen u kolima na putu za Gur, blizu Ibleama. Uspio je pobjeći u Megido, ali je ondje umro. ²⁸ Sluge su prenijeli njegovo tijelo kolima u Jeruzalem i sahranili ga u grobnici njegovih predaka u Davidovom gradu. ²⁹ Ahazija je postao kralj Jude u jedanaestoj godini vladavine izraelskoga kralja Jorama, Ahabovog sina.

Strašna smrt kraljice Izabele

³⁰ Jehu je stigao u Jezreel. Kad je Izabela to čula, namazala je oči i uredila kosu te je čekala gledajući kroz prozor.

³¹ Čim je Jehu ušao na gradska vrata, ona je viknula: »Dolaziš li u miru Zimri, ubojico svoga gospodara?«^[i]

³² Jehu podigne pogled prema prozoru i glasno upita: »Tko je na mojoj strani? Tko?«

Dvojica ili trojica sluga eunuha^[j] pogledali su prema njemu. ³³ Jehu im je rekao: »Bacite je dolje!«

I oni su je bacili. Njezina je krv poprskala zidove i konje koji su je izgazili.

³⁴ Tada je Jehu ušao unutra te jeo i pio. Rekao je:

»Pobrinite se za onu prokletnicu i sahranite je jer je kraljeva kći.«

³⁵ No kad su je otišli sahraniti, od njezinog tijela nisu našli ništa drugo osim lubanje, stopala i šaka. ³⁶ Kad su se vratili i sve prenijeli Jehuu, on je izjavio: »To je BOG rekao preko svoga sluge Tišbijca Ilije: ‘Psi će požderati Izabelino tijelo na polju u Jezreelu. ³⁷ Njezini će ostaci biti poput đubra na polju, tako da je nitko neće moći prepoznati.’«^[k]

Kristov dolazak na svijet

⁶ Bio je i čovjek kojeg je poslao Bog. Zvao se Ivan. ⁷ On je došao svjedočiti za Svjetlo tako da svi povjeruju zbog njegovog svjedočenja. ⁸ On sâm nije bio Svjetlo, nego je došao svjedočiti za Svjetlo. ⁹ Pravo je Svjetlo tek trebalo doći na svijet. To je istinsko Svjetlo koje rasvjetljuje svakoga čovjeka.

¹⁰ On je već bio na svijetu. Svijet je stvoren po njemu, ali ga nije prepoznao. ¹¹ Došao je u svijet koji je bio njegov, ali njegov ga vlastiti narod nije prihvatio. ¹² A svima onima koji su ga prihvatili i koji vjeruju u njegovo ime, daje pravo da postanu Božja djeca. ¹³ Takvima se ne postaje ni prirodnim rođenjem ni željom roditelja koji žele dijete, nego rođenjem od Boga.

¹⁴ Riječ je postala čovjekom i živjela je među nama. Gledali smo njegovu veličanstvenost, onu slavu koja mu pripada kao Očevom Sinu jedincu, punom Božje milosti i istine. ¹⁵ Ivan je na njega mislio rekavši: »To je onaj za kojega sam rekao: ‘Onaj koji dolazi poslije mene veći je od mene jer je živio prije nego što sam se ja rodio.’«

¹⁶ On je pun milosti i istine i od njega smo primili blagoslov za blagoslovom. ¹⁷ Jer, Zakon je dan po Mojsiju, a po Isusu Kristu je došla Božja milost i istina. ¹⁸ Nitko nikada nije vidio Boga, ali njegov Sin jedinac jest Bog. On je Ocu najbliži i on nam je pokazao kakav je Bog.

Ivan govori o Isusu

(Mt 3,1-12; Mk 1,1-8; Lk 3,1-9.15-17)

¹⁹ A ovako je svjedočio Ivan kad su Židovi iz Jeruzalema poslali svećenike i levite^[c] da ga upitaju: »Tko si ti?«

²⁰ Ivan je odgovorio otvoreno, ne uskrativši odgovora, i priznao je: »Ja nisam Krist.«

²¹ »Pa tko si onda?« pitali su. »Jesi li Ilija?«

»Nisam«, rekao je.

»Jesi li Prorok^[d]?«

»Ne«, odvratio je.

²² Tada su mu rekli: »Kaži nam tko si da možemo odgovoriti onima koji su nas poslali. Što kažeš za sebe, tko si ti?«

²³ A on im je rekao, koristeći riječi proroka Izaije:

²⁴ Te su ljude poslali farizeji^[f]. ²⁵ Ispitivali su Ivana: »Ako nisi ni Krist, ni Ilija, ni prorok, zašto onda krstiš?«

²⁶ »Ja krstim vodom«, odgovorio im je Ivan. »Među vama je netko koga ne poznajete. ²⁷ On je onaj koji dolazi poslije mene. Ja nisam dostojan ni da mu razvežem remenje na obući.«

²⁸ Sve se ovo dogodilo u Betaniji, s druge strane Jordana, gdje je krstio Ivan.