Print Page Options
Previous Prev Day Next DayNext

Old/New Testament

Each day includes a passage from both the Old Testament and New Testament.
Duration: 365 days
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Version
Kraljevi 1 21-22

Nabotov vinograd

21 Nabot iz Jezreela imao je vinograd u Jezreelu, blizu same palače kralja Ahaba u Samariji.

Jednog je dana Ahab rekao Nabotu: »Daj mi svoj vinograd. Napravit ću povrtnjak pokraj palače. U zamjenu ću ti dati bolji vinograd. Ili, ako ti tako više odgovara, platit ću ti koliko vrijedi.«

No Nabot je odgovorio: »BOG zabranjuje da predam nasljedstvo svojih predaka.«

Ahab se vratio kući ljut i zlovoljan jer mu je Nabot iz Jezreela rekao da mu ne želi prepustiti nasljedstvo svojih predaka. Legao je u krevet, okrenuo lice prema zidu i odbijao hranu.

Njegova je žena Izabela ušla i pitala: »Zašto si tako zlovoljan? Zašto odbijaš hranu?«

Odgovorio je: »Razgovarao sam s Nabotom iz Jezreela. Tražio sam ga da mi proda svoj vinograd ili, ako želi, da mi ga prepusti u zamjenu za drugi. Ali, odbio me.«

No Izabela je rekla: »Zar se tako ponaša kralj Izraela? Ustani, jedi i razvedri se! Ja ću ti pribaviti vinograd Jezreelca Nabota.«

Napisala je pismo u Ahabovo ime i zapečatila ga njegovim pečatom. Poslala ga je starješinama i imućnicima koji su živjeli u Nabatovom gradu. Napisala je:

»Proglasite dan posta i okupite narod. Dajte Nabotu počasno mjesto. 10 Pronađite dvojicu, koji su spremni lagati, pa neka svjedoče kako je Nabot govorio protiv Boga i kralja. Poslije izvedite Nabota iz grada i kamenujte ga do smrti.«

11 Starješine i imućnici iz Nabotova grada učinili su kako im je Izabela zapovjedila u pismu. 12 Proglasili su dan posta, okupili narod, a Nabotu dali počasno mjesto na skupu. 13 No došla su dvojica lažljivaca i pred svima lažno svjedočila da je Nabot govorio protiv Boga i kralja.

Izveli su Nabota izvan grada i kamenovali ga do smrti. 14 Izabeli su poručili: »Nabot je kamenovan i mrtav.«

15 Kad je Izabela to čula, rekla je Ahabu: »Nabot je mrtav. Sad možeš otići i uzeti vinograd koji si želio.«

16 Kad je Ahab to čuo, otišao je i zaposjeo željeni vinograd.

17 Tada je BOG rekao Tišbijcu Iliji: 18 »Kreni ususret izraelskom kralju Ahabu u Samariju. Naći ćeš ga u Nabotovom vinogradu koji je sebi pribavio na prijevaru. 19 Reći ćeš mu da BOG pita: ‘Jesi li ubio? Jesi li ukrao?’ I još mu reci da BOG poručuje: ‘Tamo gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat će i tvoju.’«

20 Kad je Ahab vidio Iliju, rekao je: »Napokon me moj neprijatelj pronašao.«

»Pronašao sam te«, odgovorio je Ilija, »jer si se opet predao svemu što je zlo pred BOGOM. 21 Evo što ti poručuje BOG: ‘Donijet ću ti nesreću. Izbrisat ću tvoje potomstvo i ubiti svakog tvoga muškog potomka u Izraelu, bio on rob ili slobodan. 22 Učinit ću s tvojom obitelji isto što sam učinio s obitelji Jeroboama, Nebatovog sina, i s obitelji Baaše, Ahijinog sina. To ti je kazna jer si me razljutio i naveo Izrael na grijeh. 23 A za Izabelu je BOG odredio da njezino tijelo požderu psi pokraj gradskih zidina Jezreela. 24 Psi će pojesti sve one iz Ahabove obitelji koji umru u gradu, a ptice one koji umru u polju.’«

25 Nitko nije učinio toliko zla pred BOGOM kao Ahab, na nagovor svoje žene Izabele. 26 Činio je gnjusobe štujući idole kao Amorejci koje je BOG protjerao ispred Izraelaca.

Ahab se kaje

27 Kad je Ahab to čuo, razderao je svoju odjeću i navukao pokajničku tkaninu na golo tijelo. Odbijao je hranu i spavao u pokajničkoj tkanini. Išao je uokolo sav tužan i utučen.

28 Tada je BOG rekao Tišbijcu Iliji: 29 »Jesi li vidio kako se Ahab ponizio preda mnom? Zato što se tako iskreno kaje, neću izvršiti kaznu nad njegovom obitelji za njegovog života, već tijekom vladavine njegovog sina.«[a]

Ahabova smrt

(2 Ljet 18,2-34)

22 Gotovo je tri godine vladao mir između Arama i Izraela. U trećoj je godini judejski kralj Jošafat posjetio izraelskog kralja Ahaba.

Kralj Izraela rekao je svojim službenicima: »Znate li da Ramot u Gileadu pripada nama, a ništa ne poduzimamo kako bismo ga preuzeli natrag od aramejskoga kralja?«

Zatim se obratio Jošafatu: »Hoćeš li sa mnom u bitku za Ramot u Gileadu?«

A Jošafat je odgovorio: »Da, ti i ja smo jedno. Moji ljudi su tvoji ljudi, a moji konji su tvoji konji.« No tražio je od Ahaba: »Prvo trebamo saznati što BOG kaže o tome.«

Tada je izraelski kralj okupio oko četiristo proroka i tražio od njih odgovor na pitanje: »Trebam li ići u bitku protiv Aramejaca u Ramotu, u Gileadu, ili ne?«

»Idi«, odgovorili su, »jer Bog će kralju dati pobjedu.«

No Jošafat je pitao: »Ima li ovdje još koji BOŽJI prorok kojem možemo postaviti isto pitanje?«

Izraelski je kralj odgovorio Jošafatu: »Ima još jedan čovjek kojeg možemo pitati da nam objavi BOŽJU volju. No mrzim ga jer mi ne prorokuje dobro, nego samo loše. To je Mikaja, Jimlin sin.«

Jošafat je nato rekao: »Kralj ne bi trebao tako govoriti.«

Tada je izraelski kralj poslao jednog svoga službenika da odmah dovede Mikaju, Jimlinog sina.

10 Kralj Izraela i kralj Jude sjedili su na svojim prijestoljima na gumnu[b] ispred gradskih vrata Samarije, odjeveni u kraljevske odore. Pred njima su prorokovali svi okupljeni proroci.

11 Sidkija, Kenaanin sin, napravio je sebi željezne rogove[c] i rekao Ahabu: »BOG ti objavljuje da ćeš ovako probadati Aramejce, sve dok ih ne uništiš.«

12 Svi su proroci isto prorokovali: »Idi na Ramot u Gileadu i pobijedit ćeš. BOG će ti predati grad.«

13 U međuvremenu, kraljev je službenik tražio Mikaju. Kad ga je našao, rekao mu je: »Svi proroci jednoglasno kralju prorokuju uspjeh. I ti mu tako reci.«

14 No Mikaja odgovori: »Zaklinjem se BOGU, govorit ću samo ono što mi govori BOG.«

15 Kad je stigao pred Ahaba, kralj ga upita: »Mikaja, da idemo u bitku protiv Ramota u Gileadu ili ne?«

»Idi i uspjet ćeš«, odgovorio je Mikaja, »BOG će kralju predati grad.«

16 No kralj je sumnjao: »Koliko te puta moram zaklinjati da mi kažeš istinu? Što govori BOG?«

17 Mikaja tada odgovori: »Vidim cijeli Izrael raštrkan po brdima, kao stado bez pastira. A BOG govori:

‘Ovaj narod nema gospodara.
    Neka se svatko mirno vrati kući.’«

18 Izraelski je kralj rekao Jošafatu: »Nisam li ti rekao da mi ovaj prorok nikad ne prorokuje dobro, nego uvijek loše?«

19 A Mikaja nastavi: »Slušaj sad poruku od BOGA. Vidio sam BOGA kako sjedi na svom prijestolju, a cijela mu nebeska vojska stoji zdesna i slijeva. 20 Pitao je: ‘Tko će namamiti Ahaba da napadne Ramot u Gileadu i da ondje pogine?’ Jedni su predlagali jedno, a drugi drugo. 21 Tada je jedan duh stao pred BOGA i ponudio se: ‘Ja ću ga namamiti.’ 22 ‘Kako?’ upitao je BOG. ‘Bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka’, rekao je. ‘Ti ćeš ga uspjeti prevariti’, rekao je BOG. ‘Idi i učini tako.’

23 Eto, sad znaš da je BOG stavio duha laži u usta svih tvojih proroka. BOG ti objavljuje propast.«

24 Tada je Sidkija, Kenaanin sin, prišao Mikaji i ošamario ga. »Zar je BOŽJI duh mene napustio da bi govorio tebi?« upitao je.

25 A Mikaja odgovori: »Vidjet ćeš onog dana kad se budeš pokušavao sakriti na tajno mjesto.«

26 Izraelski je kralj tada zapovjedio: »Uhvatite Mikaju i odvedite ga upravitelju grada Amonu i kraljevom sinu Joašu. 27 Poručite im: ‘Bacite Mikaju u zatvor! Ne dajte mu ništa osim kruha i vode, sve dok se ne vratim u miru.’«

28 Mikaja je rekao: »Ako se ti vratiš u miru, to će značiti da BOG nije govorio kroz mene.«

Zatim se obratio okupljenom narodu: »Upamtite moje riječi!«

Bitka u Ramotu, u Gileadu

29 Izraelski kralj Ahab i judejski kralj Jošafat krenuli su u vojni pohod na Ramot u Gileadu.

30 Ahab je rekao Jošafatu: »Prerušit ću se i ući u bitku. A ti obuci moju kraljevsku odoru.«

I tako je izraelski kralj ušao prerušen u bitku.

31 Kralj Arama zapovjedio je trideset i dvojici zapovjednika svojih bojnih kola: »Ne napadajte nikoga, koliko god bio važan, nego samo izraelskog kralja.«

32 Kad su zapovjednici bojnih kola ugledali Jošafata, bili su uvjereni da je izraelski kralj. Krenuli su na njega u napad, a on je počeo vikati. 33 Kad su zapovjednici shvatili da nije izraelski kralj, prestali su ga napadati. 34 No jedan je ratnik nasumce odapeo strijelu i pogodio pravog izraelskoga kralja. Strijela se zabila točno između dvije ploče njegovog oklopa.

Kralj je rekao vozaču svojih kola: »Okreni kola! Izvedi me iz bitke! Ranjen sam.«

35 Bitka je bjesnjela cijeli dan. Naslonjen u kolima, kralj je stajao poduprt naočigled Aramejaca. Iskrvario je na podu kola i uvečer umro.

36 Kad je sunce bilo na zalasku, kroz bojne je redove odjeknuo povik: »Neka se svatko vrati u svoj grad i svoju zemlju!«

37 Kralj je bio mrtav. Njegovo su tijelo odnijeli u Samariju i ondje ga sahranili. 38 Njegova su bojna kola oprali u samarijskom jezeru, gdje su se kupale prostitutke, a psi su polizali njegovu krv. Baš onako kako je objavio BOG.

39 Ostala Ahabova djela i sve što je činio, sve o palači s ukrasima od bjelokosti i gradovima koje je izgradio, zapisano je u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. 40 Nakon što je Ahab umro, sahranjen je pored svojih predaka. Njegov je sin Ahazija postao sljedeći kralj.

Jošafat, kralj Jude

(2 Kr 17,1-21)

41 Jošafat, Asin sin, postao je kralj Jude u četvrtoj godini vladavine izraelskoga kralja Ahaba. 42 Jošafat je imao trideset i pet godina kad je postao kralj, a vladao je u Jeruzalemu dvadeset i pet godina. Majka mu se zvala Azuba i bila je Šilhijeva kći. 43 U svemu je slijedio svog oca Asu i od toga nije odstupio. Postupao je ispravno pred BOGOM. No nije uklonio lokalna svetiša pa je narod nastavio prinositi žrtve i kâd lažnim bogovima. 44 Jošafat je sklopio mir s kraljem Izraela.

45 Ostala njegova djela, moć koju je pokazao i ratove koje je vodio, sve je zapisano u knjizi Povijest judejskih kraljeva. 46 Uspio je u zemlji iskorijeniti mušku kultsku prostituciju[d] koja se održala još iz vremena njegovog oca Ase.

47 U to vrijeme u Edomu nije bilo kralja. Zemljom je upravljao namjesnik judejskog kralja.

48 Jošafat je sagradio trgovačke brodove[e] koji su trebali ploviti u Ofir po zlato. No svi su uništeni u brodolomu već u matičnoj luci u Esjon Geberu.

49 Ahazija, Ahabov sin, predložio je Jošafatu: »Pusti da i moji sluge plove na brodovima s tvojom posadom.«[f]

No Jošafat je odbio njegov prijedlog.

50 Nakon smrti, Jošafat je sahranjen pored svojih predaka, u gradu svog pretka Davida. Njegov je sin Joram postao sljedeći kralj.

Ahazija, kralj Izraela

51 Ahazija, Ahabov sin, počeo je vladati kao kralj Izraela u Samariji u sedamnaestoj godini vladavine judejskoga kralja Jošafata. Vladao je Izraelom dvije godine. 52 Griješio je pred BOGOM isto kao što su to činili njegovi otac i majka, Ahab i Izabela. Naveo je Izrael na grijeh, kao što je to bio učinio Jeroboam, Nebatov sin. 53 Služio je lažnom bogu Baalu i štovao ga. Tako je razljutio Izraelovog BOGA, baš kao što je to bio učinio i njegov otac.

Luka 23:26-56

Isusa razapinju na križ

(Mt 27,32-44; Mk 15,21-32; Iv 19,17-27)

26 Dok su Isusa odvodili, uhvatili su nekog Šimuna iz Cirene koji se upravo vraćao s polja. Stavili su mu na leđa križ da ga nosi za Isusom.

27 Veliko je mnoštvo pratilo Isusa, uključujući neke žene koje su naricale i tugovale za njim. 28 Isus se okrenuo prema njima i rekao im: »Jeruzalemske kćeri, ne plačite za mnom! Radije plačite zbog sebe i svoje djece! 29 Dolaze dani kada će ljudi govoriti: ‘Blago nerotkinjama, utrobama koje nikad nisu rodile i prsima koja nikad nisu dojila!’ 30 Tada će reći planinama: ‘Srušite se na nas!’ i brdima: ‘Pokrijte nas!’[a] 31 Jer, ako se ovo događa pravednima, što će se tek dogoditi krivima?«[b]

32 Tamo su bila i dvojica zločinaca koje su izveli da ih pogube zajedno s Isusom. 33 Kad su došli na mjesto zvano Lubanja, razapeli su Isusa i zločince zajedno s njim: jednoga s Isusove desne strane, a drugoga s lijeve. 34 Tada je Isus rekao: »Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!«

A oni su bacili kocku da bi podijelili njegovu odjeću među sobom. 35 Narod je stajao i sve promatrao dok su njihovi glavari izrugivali Isusa i govorili: »Druge je spasio; neka sada spasi sâm sebe ako je zbilja Krist, Božji Izabranik!«

36 Došli su i vojnici i rugali mu se. Davali su mu ocat 37 i govorili: »Ako si židovski kralj, onda se spasi!« 38 Iznad njega su postavili natpis: »Ovo je kralj židovski.«

39 Jedan ga je od zločinaca, obješenih s njim, vrijeđao: »Nisi li ti Krist? Spasi i sebe i nas!«

40 A drugi ga je prekorio i rekao: »Zar se ne bojiš Boga? Pa i ti si osuđen na istu kaznu! Ali naša je kazna pravedna, jer smo dobili što zaslužujemo, 41 a ovaj čovjek nije učinio nikakvo zlo.« 42 Zatim je dodao: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje Kraljevstvo!«

43 Isus mu je rekao: »Govorim ti istinu: danas ćeš biti sa mnom u raju.«

Isusova smrt

(Mt 27,45-56; Mk 15,33-41; Iv 19,28-30)

44 Bilo je oko podneva kad je tama prekrila svu zemlju do tri sata poslijepodne 45 jer se sunce pomračilo. A zastor u Hramu razderao se popola. 46 Isus je povikao iz svega glasa: »Oče, u tvoje ruke predajem svoj duh.«[c] Čim je to rekao, izdahnuo je.

47 Kad je časnik vidio što se dogodilo, počeo je slaviti Boga i govoriti: »Ovaj je čovjek sigurno bio pravednik.«

48 Kad su ljudi, koji su se okupili da promatraju taj prizor, vidjeli što se dogodilo, razišli su se udarajući se u prsa, 49 a svi Isusovi bliski prijatelji, uključujući žene koje su ga pratile još iz Galileje, stajali su podalje i promatrali.

Isusov ukop

(Mt 27,57-61; Mk 15,42-47; Iv 19,38-42)

50 Bio je tamo dobar i pošten čovjek po imenu Josip, član židovskoga Velikog vijeća. 51 Bio je iz grada Arimateje i živio je u iščekivanju Božjega kraljevstva. On se nije slagao s odlukom i postupkom Velikog vijeća. 52 Otišao je k Pilatu i zatražio Isusovo tijelo. 53 Skinuo je tijelo s križa i umotao ga u laneno platno pa ga položio u grob isklesan u stijeni, u koji nikada nitko nije bio položen. 54 Bilo je to na dan pripreme i približavao se šabat, dan odmora.

55 Žene, koje su došle s Isusom iz Galileje, pratile su Josipa. Vidjele su grob i kako Isusovo tijelo polažu u njega. 56 Zatim su se vratile kući da pripreme mirisne trave i ulja za pomast tijela. Na šabat su mirovale, iz poslušnosti prema Zakonu.

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International