Old/New Testament

22 Zatim je David rekao: »Ovdje će biti BOŽJI Hram, kao i žrtvenik za žrtve paljenice za Izrael.«

Pripreme za izgradnju Hrama

² David je zapovjedio da se okupe stranci koji su živjeli u Izraelu. Među njima je izabrao klesare da oklešu kamen za izgradnju Božjega Hrama. ³ Nabavio je velike količine željeza da se naprave čavli i okovi za velika ulazna vrata, a bronce više nego što se može izvagati. ⁴ Nabavio je i cedrovih debla, više nego što se može izbrojiti jer su mu ljudi iz Sidona i Tira donijeli mnogo cedrovine.

⁵ David je rekao: »Moj je sin Salomon mlad i neiskusan, a Hram koji se treba sagraditi BOGU mora biti veličanstven i slavan u očima svih naroda. Stoga ću ja pripremiti sve što treba za gradnju.« Tako je David prije smrti obavio velike pripreme, ⁶ a potom je pozvao svog sina Salomona i rekao mu da sagradi Hram za Izraelovog BOGA.

⁷ David je rekao Salomonu: »Sine moj, u srcu sam gajio želju da sagradim Hram koji će nositi ime mog BOGA. ⁸ No BOG mi je rekao: ‘Prolio si puno krvi i vodio mnogo ratova. Zato ti nećeš sagraditi Hram koji će nositi moje ime jer si preda mnom prolio mnogo krvi na zemlji. ⁹ Ali imat ćeš sina koji će biti čovjek mira. Dat ću mu mir od svih njegovih neprijatelja uokolo. Zvat će se Salomon^[a], a za vrijeme njegove vladavine dat ću Izraelu mir i sigurnost. ¹⁰ On će sagraditi Hram za moje ime. Bit će mi sin, a ja ću mu biti otac. I ja ću zauvijek učvrstiti prijestolje njegovog kraljevstva nad Izraelom.’

¹¹ A sad, sine moj, neka BOG bude s tobom, da uspiješ sagraditi Hram svome BOGU, kao što je za tebe najavio. ¹² Kad te BOG postavi nad Izraelom, neka ti da razumnost i mudrost, da se pridržavaš zakona svog BOGA. ¹³ Bit ćeš uspješan budeš li se držao uredbi i zakona koje je BOG dao Mojsiju za Izrael. Budi snažan i hrabar! Ne boj se i ne obeshrabruj!

¹⁴ Mnogo sam se trudio da za BOŽJI Hram skupim 3.400 tona^[b] zlata i 34.000 tona^[c] srebra. K tomu, ima bronce i željeza da se ne može niti izvagati. Pripremio sam također drvo i kamen, a ti na sve to možeš još i dodati. ¹⁵ Imaš mnogo radnika—klesara, zidara i tesara. Imaš ljude koji su vješti u svakoj vrsti posla. ¹⁶ Znaju raditi zlatom, srebrom, broncom i željezom. Ne zna im se ni broja! A sad, počni graditi, i neka je BOG s tobom.«

¹⁷ Zatim je David zapovjedio svim izraelskim poglavarima da pomognu njegovom sinu Salomonu. ¹⁸ Rekao im je: »Nije li vaš BOG uz vas? Nije li vam dao mir sa svih strana? On mi je predao ljude koji su živjeli u ovoj zemlji. Oni su sad podložnici BOGA i njegovog naroda. ¹⁹ Sad se srcem i dušom usredotočite na svog BOGA. Počnite graditi svetište BOGU da biste mogli donijeti Kovčeg BOŽJEGA saveza i Božje svete predmete u Hram koji će se sagraditi za BOŽJE ime.«

Dužnosti Levita u Hramu

23 Kad je David zašao u duboku starost, za kralja Izraela postavio je svog sina Salomona. ² David je okupio sve izraelske starješine, svećenike i Levite. ³ Prebrojili su Levite koji su imali trideset ili više godina, a bilo ih je ukupno trideset i osam tisuća. ⁴ David je rekao: »Neka njih dvadeset i četiri tisuće upravlja radovima na Božjem Hramu, a ostalih šest tisuća neka budu starješine i suci. ⁵ Neka njih četiri tisuće budu vratari, a četiri tisuće neka slave BOGA glazbenim instrumentima koje sam za to dao napraviti.«

⁶ David je Levite podijelio u skupine prema Levijevim sinovima Geršonu, Kehatu i Merariju.

Geršonova obiteljska skupina

Kehatova obiteljska skupina

Merarijeva obiteljska skupina

Zaduženja Levita

²⁴ Bili su to Levijevi potomci nabrojani prema svojim obiteljima. Bili su to glavari obitelji popisani poimence—svi koji su imali dvadeset ili više godina. Svi su radili i služili u BOŽJEM Hramu.

²⁵ David je bio rekao: »Izraelov je BOG dao svom narodu mir i došao se zauvijek nastaniti u Jeruzalemu. ²⁶ Zato Leviti više ne moraju nositi Sveti šator ni predmete koji se u njemu koriste za službu.«

²⁷ Prema Davidovim posljednjim nalozima prebrojani su Leviti od dvadeset godina i stariji.

²⁸ Levitima je bila dužnost pomoći Aronovim potomcima u službi u BOŽJEM Hramu. Vodili su brigu o dvorištima i pokrajnjim prostorijama. Čistili su sve svete predmete i obavljali druge službe u Božjem Hramu. ²⁹ Skrbili su o kruhu, koji se stavljao na stol, brašnu za žitne žrtve, beskvasnim kruhovima, pečenim žrtvenim prinosima i žrtvenim prinosima umiješanima s uljem te o svim vaganjima i mjerenjima. ³⁰ Svakog su jutra trebali stajati, zahvaljivati BOGU i slaviti ga. Činili su to i svake večeri, ³¹ a također i kad su se god BOGU prinosile žrtve paljenice, na šabat, u dane mladog mjeseca i u vrijeme propisanih blagdana. Trebali su stalno služiti pred BOGOM, u određenom broju i prema određenom redu.

³² Tako su Leviti izvršavali svoje dužnosti vezane uz Šator sastanka, Svetište i službu u BOŽJEM Hramu, pod vodstvom svoje braće, Aronovih potomaka.

Skupine svećenika

24 Ovo su skupine kojima pripadaju Aronovi potomci. Aronovi su sinovi bili Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar. ² Nadab i Abihu umrli su prije oca i nisu imali sinova pa su kao svećenici služili Eleazar i Itamar. ³ Uz pomoć Sadoka, Eleazarovog potomka, i Ahimeleka, Itamarovog potomka, David ih je podijelio u skupine prema rasporedu službe. ⁴ Među Eleazarovim potomcima bilo je više glava obitelji nego među Itamarovim pa su ih prema tome i podijelili: šesnaest glava obitelji od Eleazarovih potomaka i osam glava obitelji od Itamarovih potomaka. ⁵ Budući da je i među Eleazarovim i među Itamarovim potomcima bilo visokih službenika Svetišta i visokih Božjih službenika, odredili su im službe pomoću ždrijeba.

⁶ Pisar Šemaja, Netanelov sin, Levit, zapisao je njihova imena. Učinio je to pred kraljem i poglavarima, svećenikom Sadokom, Abjatarovim sinom Ahimelekom i glavarima svećeničkih i levitskih obitelji. Uzimao je po jednu obitelj od Eleazarovih i po jednu od Itamarovih potomaka.

¹⁹ Bio je to redoslijed vršenja službe po kojem su ulazili u BOŽJI Hram, prema propisima što im je dao njihov predak Aron. Tako mu je zapovjedio Izraelov BOG.

Ostali Leviti

²⁰ Ovo su glavari obitelji ostalih Levijevih potomaka:

Bili su to vođe levitskih obitelji, popisani svi redom. ³¹ I oni su, kao i njihova braća, Aronovi potomci, održali ždrijeb pred kraljem Davidom, Sadokom, Ahimelekom i glavarima svećeničkih i levitskih obitelji. S obiteljima najstarije braće postupalo se kao i s obiteljima najmlađe.

²⁸ Zato im je rekao: »Kad podignete^[a] Sina Čovječjeg, tada ćete znati da ja jesam. Ja ništa ne činim na svoju ruku, već govorim samo ono što me naučio Otac. ²⁹ Onaj koji me poslao, sa mnom je. Nije me ostavio samoga jer ja uvijek činim ono što je njemu drago.« ³⁰ Dok je Isus ovo govorio, mnogi su povjerovali u njega.

Istina će vas osloboditi

³¹ Isus je rekao Židovima koji su povjerovali u njega: »Ako ustrajno slijedite moje učenje, zaista ste moji pravi učenici. ³² Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.«

³³ »Mi smo Abrahamovi potomci«, odgovorili su mu. »Nikad nismo bili ničiji robovi. Što misliš time reći: ‘Bit ćete slobodni’?«

³⁴ Isus im je odgovorio: »Istinu vam kažem. Svatko tko griješi, rob je grijehu. ³⁵ Rob ne ostaje u obitelji zauvijek, ali sin ostaje zauvijek. ³⁶ Ako vas Sin oslobodi, onda ćete zaista biti slobodni. Znam dobro da ste vi Abrahamovi potomci. ³⁷ No, ipak, želite me ubiti jer ne želite prihvatiti moje učenje. ³⁸ Govorim o onome što mi je pokazao moj Otac, a vi činite ono što je vama rekao vaš otac.«

³⁹ Odgovorili su mu: »Naš je otac Abraham!«

Isus im je odvratio: »Da ste vi zaista Abrahamova djeca, postupili biste kao i on. ⁴⁰ Ja sam čovjek koji vam je rekao istinu što sam je čuo od Boga. Vi me pak želite ubiti. Takvo što Abraham nije radio. ⁴¹ Vi radite ono što radi i vaš otac!«

A oni su mu odvratili: »Mi nismo djeca koja ne znaju tko im je otac. Imamo samo jednoga oca: Boga!«

⁴² A Isus im je rekao: »Kad bi Bog bio vaš otac, voljeli biste me. Ja sam došao od Boga i sada sam tu. Nisam došao sâm od sebe, nego me poslao Bog. ⁴³ Vi ne razumijete što vam govorim jer ne možete prihvatiti moju poruku. ⁴⁴ Vi ste đavlova djeca. On je vaš otac i vi ste izabrali postupati po njegovoj volji. On je bio ubojica od samoga početka. Nikada nije stajao na strani istine jer u njemu niti nema istine. Kad govori laž, iznosi sebe onakvog kakav jest. On je lažljivac i otac laži. ⁴⁵ Vi mi ne vjerujete jer govorim istinu. ⁴⁶ Tko mi među vama može dokazati grijeh? Ako govorim istinu, zašto mi ne vjerujete? ⁴⁷ Onaj koji pripada Bogu, prihvaća što govori Bog. No vi ne slušate Boga jer mu ne pripadate.«

Isus i Abraham

⁴⁸ Židovi su mu na to odgovorili: »Zar nemamo pravo kad kažemo da si Samarijanac i da si opsjednut zlim duhom?«

⁴⁹ »Nisam ja opsjednut zlim duhom«, odvratio je Isus. »Ja samo iskazujem štovanje svom Ocu, a vi me obeščašćujete. ⁵⁰ Ali ja ne tražim slavu za sebe. Netko me drugi želi proslaviti, a taj i sudi. ⁵¹ Govorim vam istinu. Tko drži moje učenje, nikada neće vidjeti smrti.«

⁵² Židovi su mu rekli: »Sada znamo da si opsjednut. I Abraham i proroci su umrli, a ti govoriš: ‘Tko drži moje učenje, nikada neće umrijeti.’ ⁵³ Zar misliš da si veći od našeg oca Abrahama? Abraham je umro, a isto tako i proroci. Što ti misliš, tko si ti?«

⁵⁴ Isus je odgovorio: »Kad bih ja samom sebi iskazivao čast, ona bi bila bez ikakve vrijednosti. Ali meni iskazuje čast moj Otac. Za njega vi govorite: ‘On je naš Bog.’ ⁵⁵ Pa ipak ga ne poznajete, ali ja ga poznajem. Da kažem da ga ne poznajem, bio bih lažljivac poput vas. Ali ja ga zaista poznajem i pokoravam se onome što kaže. ⁵⁶ Vaš praotac Abraham radovao se što će vidjeti dan moga dolaska. Vidio ga je i bio je sretan.«

⁵⁷ Židovi su ga upitali: »Kako si mogao vidjeti Abrahama? Ti nemaš ni pedeset godina!«

⁵⁸ Isus im je odgovorio: »Govorim vam istinu. Prije nego što se Abraham rodio, ja jesam.« Kad je ovo rekao, dohvatili su kamenje da ga kamenuju. ⁵⁹ Ali Isus se sakrio i otišao iz Hrama.