Book of Common Prayer
Molitva pobjedničke zahvalnosti
1 Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
jer nas voli zauvijek!
2 Neka Izrael kaže:
»Njegova ljubav traje zauvijek.«
3 Neka Aronova obitelj kaže:
»Njegova ljubav traje zauvijek.«
4 Neka svi BOŽJI vjernici kažu:
»Njegova ljubav traje zauvijek.«
5 U nevolji sam BOGA pozvao,
odgovorio mi je i pomogao.
6 BOG je sa mnom, neću se bojati.
Nitko mi ne može nauditi.
7 BOG je sa mnom i pomaže mi,
moji neprijatelji bit će poraženi.
8 Bolje se uzdati u BOGA
nego se oslanjati na čovjeka.
9 Bolje je skloniti se k BOGU
nego vjerovati vođama.
10 Okružili su me mnogi neprijatelji,
no porazio sam ih silom BOŽJEG imena.
11 Okružili su me sa svih strana,
no porazio sam ih silom BOŽJEG imena.
12 Okružili su me kao roj pčela,
ali nestali su kao drač u vatri.
Porazio sam ih silom BOŽJEG imena.
13 Gurali su me ne bih li pao,
ali BOG mi je pomogao.
14 BOG je moja snaga i zaštita,
on je taj koji me spasio.
15 Radost pobjede čuje se među pravednima:
»Silna je BOŽJA snaga!
16 Uzdignuta je BOŽJA ruka,
moćna je BOŽJA desnica!«
17 Neću umrijeti, nego živjeti,
o BOŽJIM ću djelima pričati.
18 BOG me teško kaznio,
ali nije me smrti predao.
19 Otvorite mi vrata pravde[a]
da na njih uđem i BOGU zahvalim.
20 To su BOŽJA vrata
na koja ulaze pravedni.
21 Zahvaljivat ću ti
jer si mi odgovorio.
I moj si spasitelj postao.
22 Kamen koji su graditelji odbacili
postao je nosivi kamen.
23 To je BOG učinio,
sve nas zadivio.
24 Ovo je dan BOŽJE pobjede,
budimo sretni i radujmo se!
25 Molimo te, BOŽE, spasi nas!
Molimo te, BOŽE, daj da uspijemo!
26 Neka je blagoslovljen onaj
koji dolazi u BOŽJE ime!
»Dobro došao u BOŽJI dom!
27 BOG nas je obasjao.
Grančice u ruke dohvatite i
svečanu povorku do žrtvenika slijedite.«[b]
28 Ti si moj Bog, tebi ću zahvaljivati.
Ti si moj Bog, tebe ću veličati.
29 Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
jer nas voli zauvijek.
Himna slavljenja
Davidov hvalospjev.
[a]1 Veličat ću te, moj Bože i Kralju,
tvoje ime slaviti, uvijek i zauvijek.
2 Svakoga dana tebe ću slaviti,
ime ti hvaliti, uvijek i zauvijek.
3 Velik je BOG, svake slave dostojan,
nedokučivo je njegovo veličanstvo.
4 Svaki naraštaj tebe će proslaviti,
tvoja silna djela nasljednicima objaviti.
5 Divni su tvoje veličanstvo i slava,
svima ću o tvojim čudesima pričati.
6 Oni će govoriti o tvojim čudesima,
a ja ću im objaviti tvoju veličinu.
7 Pričat će o tvojoj velikoj dobroti,
glasno pjevati o tvojoj pravednosti.
8 BOG je milostiv i suosjećajan,
uvijek strpljiv i pun ljubavi.
9 BOG je dobar prema svima,
milostiv svemu što je stvorio.
10 Hvalit će te, BOŽE, sve što si stvorio,
svi tvoji vjernici će te slaviti.
11 Govorit će o slavi tvoga kraljevstva,
pričati o tvojoj snazi i moći.
12 Ljudima će obznaniti tvoja silna djela
i veličanstveni sjaj tvoga kraljevstva.
13 Tvoje kraljevstvo trajat će zauvijek,
vladat ćeš generacijama što dolaze.
BOG je vjeran svojim obećanjima,
dosljedan u svemu što čini.[b]
14 BOG podiže sve koji padnu,
uspravlja nevoljom pognute.
15 Sva živa bića u tebe gledaju,
ti ih hraniš kad hranu trebaju.
16 Velikodušno otvaraš svoje ruke,
svakom biću daješ sve što treba.
17 BOG je pravedan u svemu što čini,
u svim svojim djelima je vjeran.
18 BOG je blizu svima koji ga zovu,
svima koji ga uistinu trebaju.
19 Želje ispunjava svojim vjernicima,
vapaj njihov čuje pa ih spašava.
20 BOG čuva sve one koji ga vole,
a uništava ljude koji čine zlo.
21 Pjevat ću hvalospjev BOGU.
Neka svi slave njegovo sveto ime,
hvale ga uvijek i zauvijek.
Zov mudrosti
20 Mudrost[a] glasno zove na ulici,
po trgovima diže svoj glas,
21 na prometnim križanjima viče,
pred gradskim vratima govori:
22 »Dokle ćete, ludi, ludost voljeti?
Dokle ćete, rugaoci, u ruganju uživati?
Dokle ćete, oholi, znanje mrziti?
23 Prihvatite moju opomenu,
otvorit ću vam svoje srce
i reći vam sve što znam.
24 Zvala sam, niste se odazvali,
pružala sam ruku, niste je prihvatili.
25 Niste se obazirali na moje savjete,
niste prihvatili moje opomene.
26 Zato ću se smijati vašoj nesreći,
rugati se kad vas obuzme strah,
27 kad nevolja navali kao oluja,
kad nesreća dođe kao vihor,
kad vas snađe patnja i tjeskoba.
28 Tada će me zvati, ali se neću odazvati;
tražit će me, ali me neće naći.
29 To je zato što su mrzili znanje
i odbacili strahopoštovanje prema BOGU.
30 Nisu htjeli prihvatiti moje savjete
i prezirali su moje prijekore.
31 Zato će dobiti što su zaslužili,
u vlastite spletke će se uloviti.
32 Jer, zastranjivanje ubija lude,
a nemar uništava nerazumne.
33 A tko mene sluša, živjet će u miru i sigurnosti,
ni od čega neće strahovati.«
Pomirite ljude s Bogom!
11 Budući da znamo što znači bojati se Gospodina, uvjeravamo ljude. Bog nas potpuno poznaje, ali ja se nadam da nas i vi potpuno poznajete. 12 Mi se ne želimo ponovo dokazivati pred vama. Želimo vam pružiti priliku da budete ponosni na nas. Tako ćete odgovoriti onima koji se ponose onim što se vidi, a ne onim što im je u srcu. 13 Ako zvučimo kao da smo ludi, to je radi Boga. Ako smo zdrave pameti, to je radi vas. 14 Tako postupamo zbog Kristove ljubavi koja nama upravlja jer smo shvatili da, ako je jedan čovjek umro za sve ljude—onda su svi umrli. 15 On je umro za sve da oni koji žive, ne žive više za sebe, nego za njega koji je umro i uskrsnuo od mrtvih radi njih.
16 Zbog toga od sada ne gledamo ni na koga po ljudskim mjerilima. I premda smo nekada gledali Krista na taj način, ipak ga sada više ne gledamo tako. 17 Stoga, ako je netko u Kristu, postao je novo biće. Staro je nestalo, a novo je nastalo. 18 A sve to dolazi od Boga koji nas je po Kristu pomirio sa sobom i dao nam zadatak da mirimo ljude s njim. 19 Bog je u Kristu pomirio svijet sa sobom i ljudima ne uračunava u krivnju njihove grijehe, a nama je pak povjerio poruku pomirenja. 20 Mi, dakle, radimo kao poslanici u Kristovo ime; Bog po nama poziva. U Kristovo ime molimo: pomirite se s Bogom! 21 Krist je bio bez grijeha, ali Bog ga je učinio grijehom radi nas, da bismo u njemu postali pravedni pred Bogom.
Jakovljeva i Ivanova molba
(Mt 20,20-28)
35 Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, došli su Isusu i rekli: »Učitelju, želimo da nam učiniš ono što te budemo tražili.«
36 Isus im je rekao: »Što želite da učinim za vas?«
37 Oni su odgovorili: »Dopusti nam da sjedimo s tobom u tvojoj slavi, jedan s tvoje desne strane, a drugi s lijeve.«
38 Isus im je odgovorio: »Vi ne znate što tražite. Možete li piti istu čašu[a] koju ja pijem? Možete li biti kršteni istim krštenjem kojim ću ja biti kršten?«
39 Oni su odgovorili: »Možemo.«
Na to im je Isus rekao: »Da, pit ćete iz iste čaše iz koje ja pijem. Bit ćete kršteni istim krštenjem koje ja primam. 40 No hoćete li sjediti meni zdesna ili slijeva, to ne odlučujem ja. Ta će mjesta dobiti oni za koje su pripremljena.«
41 Kad su ostala desetorica učenika čula ovo, naljutili su se na Jakova i Ivana. 42 Isus ih je pozvao k sebi i rekao: »Vi znate da oni koji vladaju nežidovskim narodima iskazuju svoju moć nad njima, a njihovi velikaši vole gospodariti njima. 43 Ali s vama ne bi smjelo biti tako. Onaj tko želi postati velik među vama, mora svima biti sluga. 44 I tko god želi biti prvi među vama, mora svima biti rob. 45 Jer, ni Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da on služi i da dâ svoj život kao otkupninu za mnoge.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International