Print Page Options
Previous Prev Day Next DayNext

Book of Common Prayer

Daily Old and New Testament readings based on the Book of Common Prayer.
Duration: 861 days
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Version
Psalmi 137

Tužaljka prognanih Izraelaca

Kraj babilonskih rijeka smo sjedili
    i plakali dok smo se Siona sjećali.
Odložili smo svoje harfe,
    objesili ih na vrbe.[a]
Naši tamničari rekli su nam da pjevamo,
    mučili su nas, tražili da ih zabavljamo:
    »Pjevajte neku od sionskih pjesama!«

Ali, kako da pjevamo BOGU,
    prognani u stranoj zemlji?
Ako te zaboravim, Jeruzaleme,
    neka mi ruka više ne zasvira.
Neka mi se jezik za nepce zalijepi
    ako se tebe ne budem sjećao
    i tebi se iznad svega radovao.

Sjeti se, BOŽE, kad je pao Jeruzalem.
    Edomci su vikali: »Rušite sve!
    Rušite sve do temelja!«

Grade Babilon, bit ćeš razoren!
    Blago onom tko ti vrati što si nam učinio.
Blago onom tko ti zgrabi dojenčad
    i smrska ih o stijenu.

Psalmi 144

Kralj zahvaljuje Bogu na pobjedi

Davidova pjesma.

Slava BOGU, mojoj stijeni,
    vježba me za borbu, sprema za rat.
On je moja ljubav, moja tvrđava,
    moja utvrda, moj izbavitelj.
On je moj oklop i sklonište,
    narode mi dovodi pod vlast.

BOŽE, što su ljudi da o njima brineš,
    što je čovjek da misliš na njega?
Ta čovjek je kao dašak,
    prolazan kao sjena.

BOŽE, razgrni nebesa i siđi,
    planine dodirni da se zadime.
Sijevni munjom, rasprši neprijatelje,
    neka pred tvojim strijelama bježe.
Posegni rukom s visine i spasi me!
    Ne daj da nestanem u dubinama,
    oslobodi me iz ruku stranaca!
Jer, svi su oni lažljivci,
    lažu i kad se zaklinju.

Bože, pjevat ću ti novu pjesmu,[a]
    slaviti i svirati na žicama harfe.
10 Ti odlučuješ koji će kralj odnijeti pobjedu,
    od oštrog mača spasio si svog slugu Davida.
11 Izbavi me iz ruku stranaca!
    Jer, svi su oni lažljivci,
    lažu i kad se zaklinju.

12 Daj da nam sinovi rastu jaki kao hrastovi,[b]
    a naše kćeri lijepe kao klesani stupovi.
13 Neka su nam žitnice pune svega,
    a livade ovcama i tisućama janjaca.
14 Daj da su naša goveda krupna i plodna,
    neprijatelj da nam ne ulazi u grad
i zarobljenike ne odvodi,
    da se na ulicama ne čuje plač.

15 Blago narodu s takvim blagoslovom,
    sretan je narod nad kojim je BOG.

Psalmi 104

Zahvala Bogu, stvoritelju i skrbniku

Slavi BOGA, dušo moja!
    Kako si velik, o BOŽE moj!
    Odjenuo si slavu i veličanstvo.
Svjetlost si kao ogrtač ogrnuo.
    Nebesa razastireš kao šator.
Na nebeskim vodama postavljaš svoje odaje.
    Od oblaka praviš svoja kola.
    Putuješ na krilima vjetra.
Vjetrove koristiš kao glasnike
    i vatrene munje kao sluge.

Zemlju si na temelje postavio
    i nikada se neće poljuljati.
Pokrio si je dubokim morima,
    vode su se podigle iznad planina.
Zaprijetio si vodama i one su pobjegle,
    kad si zagrmio, brzo su se povukle.
S planina su u doline otekle,
    do mjesta koje si im odredio.
Postavio si im granicu koju prijeći ne smiju,
    da ponovo zemlju ne prekriju.

10 Ti vode iz izvora izlijevaš u klance
    pa između planina teku,
11 napajaju svaku divlju životinju.
    Divlji magarci gase žeđ,
12 a ptice se pokraj gnijezde,
    pjevaju među granama.
13 Iz svojih nebeskih odaja planine natapaš,
    zemlja je puna plodova tvoga rada.
14 Ti daješ travu za stoku,
    i biljke na korist ljudima,
    da stvaraju hranu iz zemlje:
15 vino, koje razveseljuje srce,
    ulje, od kojeg se sjaji lice,
    i kruh, koji osnažuje tijelo[a].
16 Vodom se natapaju BOŽJA stabla,
    libanonski cedrovi koje on posadi.
17 Na njima vrapci grade gnijezda,
    a rode svoj dom na jelama.
18 Visoke planine utočište su divokozama,
    a stijene planinskim zečevima.

19 Stvorio si mjesec da određuje razdoblja,
    sunce zna kada je vrijeme zalaska.
20 Ti spuštaš tamu i pada noć
    kad izlaze sve šumske životinje.
21 Lavovi riču za plijenom,
    kao da hranu od Boga traže.
22 Kad sunce izađe, oni se povlače
    i liježu u svoje jazbine.
23 Tada čovjek ide na posao
    i radi do večeri.

24 BOŽE, toliko toga si stvorio!
    Sve si mudro učinio.
    Puna je zemlja tvojih stvorenja.
25 Gle more, tako je veliko i široko,
    vrvi od stvorenja bezbrojnih,
    bića malih i velikih.
26 Po njemu plove lađe,
    u njemu se igra Levijatan[b],
    morska neman koju si stvorio.

27 Svi oni čekaju na tebe,
    da im daš hranu u pravo vrijeme.
28 Kad im daješ, oni sabiru,
    kad otvoriš ruku, site se dobrima.
29 Kad se od njih okreneš,
    oni se uplaše.
Kad im oduzmeš dah[c], oni ugibaju
    i u prah se vraćaju.
30 A kad pošalješ svoj dah[d], oni nastaju,
    i tako obnavljaš zemlju.

31 Neka BOŽJA slava zauvijek traje!
    Neka se BOG u svojim djelima raduje!
32 Kad on zemlju pogleda, ona zadrhti,
    kad planine dotakne, one se zadime.

33 Dok sam živ, BOGU ću pjevati,
    dok me bude, BOGA ću slaviti.
34 Neka mu se svide moje misli
    jer zbog BOGA sam radostan.
35 Neka grešnici nestanu sa zemlje
    i neka više ne bude zlih ljudi.

Slavi BOGA, dušo moja!
    Slavi BOGA!

Mudre izreke 8:22-36

22 BOG me stvorio na početku,
    kao svoje prvo, pradavno djelo.
23 U davninama sam oblikovana,
    u početku, prije postanka svijeta.
24 Rođena sam prije oceana,
    dok nije bilo izvora voda.
25 Prije brda i planina
    bila sam rođena,
26 kad Bog još nije stvorio zemlju i polja,
    prije zemaljskog praha.

27 Bila sam ondje kad je postavio nebesa,
    kad ih je horizontom razdvojio od oceana,
28 kad je stavio oblake na nebo,
    kad je otvorio podzemne izvore,
29 kad je odredio granice moru,
    da ne ide dalje nego što je rekao,
    kad je temelje zemlje položio.
30 Bila sam kraj njega kao dijete[a],
    njegova radost iz dana u dan.
    I ja sam uz njega bila uvijek vesela,
31 radujući se njegovom svijetu
    i radujući se ljudskom rodu.

32 Djeco, sada me poslušajte,
    blago onima koji se mene drže.
33 Primite pouku i budite mudri,
    nemojte je zanemariti.
34 Blago onome tko me sluša,
    svaki dan na mojim vratima bdije
    i kraj mojih vratnica čeka.
35 Jer, tko me nađe, život nalazi
    i BOŽJU naklonost stječe.
36 A tko me odbaci, sebi šteti,
    tko me mrzi, smrt voli.

Timoteju 2 1:1-14

Od Pavla, apostola Isusa Krista po Božjoj volji, poslanog da govori o obećanom životu koji se nalazi u Isusu Kristu.

Timoteju, voljenom sinu: neka s tobom budu milost, milosrđe i mir od Boga Oca i od Isusa Krista, našega Gospodina.

Zahvala i ohrabrenje

Zahvaljujem Bogu, kojemu su služili moji preci, a kojem služim i ja čiste savjesti. Danonoćno te spominjem u svojim molitvama. Sjećam se tvojih suza radi mene i žarko te želim vidjeti te se ispuniti radošću. Prisjećam se i tvoje iskrene vjere, koju je prvo imala tvoja baka Loida, a zatim i tvoja majka Eunika. Uvjeren sam da je takva i tvoja vjera. Zato te i podsjećam: rasplamsaj u sebi Božji milosni dar što si ga primio polaganjem mojih ruku[a]! Duh što nam ga je Bog dao ne čini nas strašljivima, nego nam daje snagu, ljubav i samokontrolu.

Stoga, nemoj se sramiti svjedočiti o našem Gospodinu. Ne srami se ni mene, koji sam u zatvoru zbog Gospodina, nego mi se pridruži u trpljenju radi Radosne vijesti! Bog nam daje snagu za to. On nas je spasio i pozvao da živimo svetim životom, ne zbog toga što smo sami nešto postigli, nego po njegovoj odluci i milosti. Tu nam je milost već dao u Isusu Kristu prije početka vremena. 10 A sada nam ju je i pokazao dolaskom Isusa Krista, našeg Spasitelja. On je uništio smrt i obznanio život i besmrtnost po Radosnoj vijesti. 11 Radi Radosne vijesti postavljen sam za propovjednika, apostola i učitelja. 12 Zbog toga ovo i trpim, ali nisam posramljen jer znam u koga sam povjerovao. Uvjeren sam da On može sačuvati ono što mi je povjerio dok ne dođe onaj Dan[b]. 13 Neka ti uzor zdravog učenja bude ono koje si od mene čuo i drži ga se s vjerom i ljubavi u Isusu Kristu. 14 Čuvaj blago koje ti je povjereno po Svetom Duhu koji živi u nama!

Ivan 12:20-26

Pšenično zrno

20 Među onima koji su otišli pokloniti se Bogu na blagdan Pashe bilo je i Grka. 21 Oni su došli k Filipu iz Betsaide u Galileji i molili ga: »Gospodine, željeli bismo vidjeti Isusa.« Filip je otišao i rekao to Andriji, 22 a zatim su Andrija i Filip zajedno otišli k Isusu da mu to kažu.

23 Isus im je odgovorio: »Došlo je vrijeme da Sin Čovječji primi svoju slavu. 24 Govorim vam istinu, ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne ‘umre’, ostaje samo to jedno zrno. Ako pak padne u zemlju i ‘umre’, donosi bogat urod. 25 Tko voli svoj život, izgubit će ga, a tko mrzi svoj život na ovom svijetu, sačuvat će ga i živjeti zauvijek. 26 Ako mi tko želi služiti, mora me slijediti. Gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga. Onima koji mi služe, moj će Otac iskazati čast.

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International