Book of Common Prayer
Molitva za zaštitu i blagoslov
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Davidova pjesma.
1 Bože, čuj moj vapaj,
moju molitvu poslušaj!
2 S kraja zemlje te dozivam,
slab sam i očajan.
Visoko na stijenu, odvedi me,
3 jer ti si moje sklonište i čvrsta kula,
braniš me od neprijatelja.
4 Daj da zauvijek u tvom šatoru boravim,
pod tvoja krila da se sklonim. Selah
5 Bože, čuo si što sam se zavjetovao
i dao si mi nasljedstvo koje pripada
štovateljima tvog imena.
6 Umnoži dane kraljevog života,
daj mu puno godina.
7 Neka zauvijek sjedi na prijestolju pred Bogom,
neka ljubav i vjernost bdiju nad njim.
8 Zato ću uvijek slaviti tvoje ime
i svaki dan izvršavati svoje zavjete.
Samo u Bogu je sigurnost
Voditelju zbora, Jedutunu. Davidova pjesma.
1 Samo je u Bogu moja duša smirena,
jedino u njemu je sigurna.
2 Samo on je moja stijena i moje spasenje.
On je moja utvrda,
gdje me nitko ne potresa.
3 Dokle ćete me napadati?
Svi me želite oboriti
dok sam poput nagnutog zida
ili klimave ograde.
4 Urotu su skovali protiv mene,
da me s uzvišenog mjesta obore.
Uživaju u lažima,
ustima blagoslivljaju,
a u sebi proklinju. Selah
5 Samo je u Bogu moja duša smirena,
on mi je nada jedina.
6 Samo on je moja stijena i moje spasenje.
On je moja utvrda
gdje me nitko ne potresa.
7 On me izbavlja i brani moju čast.
Bog mi je čvrsta stijena i utočište.
8 Ljudi, u njega se uvijek pouzdajte,
svoje srce pred njim izlijevajte.
Bog je naše utočište. Selah
9 Ljudska bića samo su dah,
u njih se ne može pouzdati.
Da ih se sve izvaže,
od daha bi lakši bili.
10 Ne oslanjajte se na nasilje,
ne nadajte se koristi od pljačke.
Ako vam se uveća imetak,
neka vam se srce za njega ne veže.
11 Bog je jednom rekao,
a ja sam vrlo jasno čuo:
»Od Boga dolazi snaga!«
12 Gospodaru, tvoja ljubav je stalna.
Ti svakom vraćaš prema njegovim djelima.
Narodna pjesma pobjede
Voditelju zbora. Davidov hvalospjev.
1 Bože, ustani i rasprši svoje neprijatelje!
Bježe pred tobom oni koji te mrze.
2 Rastjeraj ih kao što se rastjeruje dim.
Kao što se vosak topi pred vatrom,
zlikovci propadaju pred Bogom.
3 A pravednici se raduju,
pred Bogom se vesele
i radosno kliču.
4 Pjevajte Bogu, pjevajte mu hvalospjeve.
Veličajte onoga koji jaše na oblacima,[a]
JAH[b] mu je ime,
kličite radosno pred njime.
5 On je otac siročadi, branitelj udovica.
On donosi pravdu iz svog svetoga Hrama[c].
6 Bog usamljenima dom nalazi,
zatvorenike oslobađa i usrećuje,
a buntovne ostavlja da žive
na pustoj i spaljenoj zemlji.
7 Kad si, Bože, pred svojim narodom išao,
kad si kroz pustinju koračao, Selah
8 zemlja se tresla, a nebo kišu lijevalo,
pred Bogom, Bogom Sinaja i Izraela.
9 Obilje kiše si izlio,
svoju iscrpljenu zemlju si okrijepio,
zemlju koju si nam dao u baštinu.
10 Tvoj narod[d] se ondje naselio,
u svojoj dobroti siromašne si opskrbio.
11 Gospodar je zapovijed izdao,
a veliko mnoštvo tu dobru vijest objavilo:
12 »Kraljevi i vojske bježe i bježe,
a domaćice dijele ratni plijen;
13 dobit će ga i oni koji su ostali sa stadima;
kipove golubica sa srebrnim krilima
i zlatnim perima.«
14 Tada je Bog Svemoćni rasijao kraljeve po zemlji,
kao što sipa snijeg na Salmonu.
15 Kako je moćna gora Bašan,
gora brdovita s puno vrhova.
16 Zašto sa zavišću gledaš, goro brdovita,
na goru koju je Bog odabrao za svoje prebivalište,
na kojoj će se BOG nastaniti zauvijek?
17 Sa stotinama tisuća kola,
sa tisućama tisuća,
Gospodar sa Sinaja dolazi u svoje svetište.
18 Bože, u visinu si otišao,
zarobljenike si u povorci odveo,
od ljudi si darove primio,[e]
čak i od onih koji su se bunili
protiv BOŽJEG prebivališta.
19 Neka je blagoslovljen Gospodar,
koji nosi naše terete iz dana u dan,
on je Bog koji nas spašava. Selah
20 Naš Bog je Bog koji spašava,
Gospodar BOG koji od smrti izbavlja.
21 Bog će smrskati glave svojih neprijatelja,
dlakavo tjeme onoga tko u krivnji hoda.
22 Gospodar je rekao: »Vratit ću tvoje neprijatelje iz Bašana,
dovest ću ih natrag s dubokih mora
23 da noge umočiš u krv njihovu,
a tvoji psi da je poližu.«
24 Bože, svi gledaju ulazak tvoje pobjedničke povorke,
ulazak povorke Boga, moga Kralja, u svetište.
25 Naprijed su pjevači, straga svirači,
a među njima djevojke udaraju tamburine.
26 Blagoslivljajte Boga na velikom skupu,
blagoslivljaj BOGA, Izraelov narode!
27 Predvodi ih Benjamin, najmlađi,
za njim ide mnoštvo glavara Jude
pa glavari Zebulunovi i Naftalijevi.
28 Pokaži svoju silu, Bože,
kao što si je pokazao prije.
29 U Hram tvoj u Jeruzalemu,
kraljevi ti donose darove.
30 Kazni ljude u Egiptu.
Oni su kao stoka u močvarama,
kao bikovi među telcima.
Zgazi one što žude za srebrom.
Rasprši narode koji vole rat.[f]
31 Iz Egipta će doći poslanici s darovima,
Etiopija[g] će ispružiti ruke k Bogu.
32 Pjevajte Bogu, kraljevstva zemaljska,
hvalospjeve Gospodaru pjevajte.Selah
33 Pjevajte njemu koji jaše po drevnim nebesima.
Slušajte kako silnim glasom grmi.
34 Objavite Božju silu!
Njegovo veličanstvo je nad Izraelom,
njegova sila je u oblacima.
35 Strašan je Bog u svom svetištu.
Bog Izraelov daje moć i snagu svom narodu.
Neka je slavljen Bog!
Josipova braća dolaze u Egipat
42 Kad je Jakov doznao da u Egiptu ima žita, rekao je svojim sinovima: »Zašto samo sjedite i gledate se? 2 Čuo sam da u Egiptu ima žita. Idite i kupite nam ga, da preživimo, da ne umremo od gladi.«
3 Tada su desetorica Josipove braće otišla da bi u Egiptu kupila žito. 4 Benjamina, Josipovog brata, Jakov nije poslao s ostalima jer se bojao da ga ne snađe neko zlo. 5 Tako su se Izraelovi sinovi našli među onima koji su išli u Egipat kupiti žito jer je Kanaanom zavladala glad.
6 Budući da je Josip bio upravitelj Egipta, on je bio taj koji je svima prodavao žito. Njegova su braća došla pred njega i poklonila mu se do zemlje. 7 Josip ih je prepoznao čim ih je ugledao, ali se pravio da ih ne poznaje i oštro je razgovarao s njima.
»Odakle dolazite?« upita ih.
»Iz zemlje Kanaan«, odgovore. »Došli smo kupiti hranu.«
8 Iako je Josip prepoznao svoju braću, oni njega nisu prepoznali. 9 Sjetio se i snova koje je sanjao o njima.
»Vi ste uhode!« rekao im je. »Došli ste izvidjeti slabosti ove zemlje!«
10 »Ne, gospodaru«, odgovore oni. »Mi, tvoje sluge, došli smo kupiti hranu. 11 Svi smo sinovi jednog čovjeka. Pošteni smo ljudi. Tvoji smo sluge, a ne uhode.«
12 »Ne«, rekao im je, »došli ste izvidjeti slabosti ove zemlje.«
13 A oni su rekli: »Mi, tvoji sluge, svi smo braća, sinovi jednog čovjeka iz zemlje Kanaan. Bilo nas je dvanaestoro braće, ali najmlađi je ostao s ocem, a jednoga više nema.«
14 No Josip zaključi: »Kako sam rekao, tako jest—vi ste uhode! 15 Ovako ću vas provjeriti: zaklinjem se faraonom, nećete otići odavde ako vaš najmlađi brat ne dođe ovamo. 16 Pošaljite jednog od vas da dovede brata, a ostali će ostati u zatvoru. Tako ću provjeriti vaše riječi i vidjeti jeste li govorili istinu. Ako niste, zaklinjem se faraonom, onda ste uhode!« 17 I sve ih je zatvorio na tri dana.
Opomene
5 Ljudi pričaju da među vama ima takvog seksualnoga nemorala kakvog nema čak ni među ljudima koji ne poznaju Boga. Naime, pričaju da netko spava sa svojom maćehom. 2 A vi se još i ponosite sobom! Bolje bi bilo da žalujete. Onoga tko to čini treba isključiti iz zajedništva. 3 Bez obzira na to što nisam tjelesno prisutan, u duhu sam s vama. Već sam osudio onoga koji je to učinio, kao što bih učinio da sam bio ondje. 4 Okupite se u ime našega Gospodina Isusa! Moj duh i snaga našega Gospodina Isusa bit će s vama. 5 Izručite tog čovjeka sotoni da mu tjelesna narav[a] bude uništena kako bi se njegov duh mogao spasiti na Gospodinov dan.
6 Vaše hvaljenje nije dobro. Ne znate li da »malo kvasca ukvasi cijelo tijesto«? 7 Riješite se staroga kvasca da biste postali novo tijesto. Kao kršćani, vi ste kruhovi bez kvasca. Krist, naše pashalno janje[b], bio je žrtvovan. 8 Stoga, jedimo pashalnu gozbu: ne stari kruh sa starim kvascem—kruh grijeha i zloće, nego kruh bez kvasca—kruh dobrote i istine.
19 i Judu Iskariotskog, koji ga je kasnije izdao.
Isusova moć je od Boga
(Mt 12,22-32; Lk 11,14-23; 12,10)
20 Isus je zatim otišao kući, gdje se opet okupilo silno mnoštvo. Bilo je toliko ljudi da on i njegovi učenici nisu mogli niti jesti. 21 Kad je Isusova obitelj doznala za to, došli su po njega, jer su ljudi govorili da je lud.
22 Učitelji Zakona, koji su došli iz Jeruzalema, govorili su: »U njemu je Sotona[a]. On snagom vladara zlih duhova istjeruje zle duhove!«
23 Isus ih je na to pozvao k sebi i počeo im govoriti u usporedbama: »Kako Sotona može istjerivati Sotonu? 24 Ako je kraljevstvo podijeljeno u sebi, neće se moći održati. 25 I ako je obitelj podijeljena u sebi, neće se moći održati. 26 Stoga, ako Sotona ide protiv sebe i svojih, neće se moći održati, nego će mu to biti kraj. 27 Zaista, nitko ne može ući u kuću jakog čovjeka i oduzeti mu vlasništvo. Prvo ga mora svezati da bi mu mogao opljačkati kuću. 28 Govorim vam istinu: ljudima će se oprostiti svi njihovi grijesi i sve uvrede koje su izgovorili. 29 Ali onome tko vrijeđa Svetog Duha, nikada neće biti oprošteno. Naprotiv, bit će zauvijek kriv za taj grijeh.«
30 Isus je to rekao jer su neki govorili: »Opsjednut je zlim duhom.«
Isusova prava obitelj
(Mt 12,46-50; Lk 8,19-21)
31 Tada su k Isusu došli njegova majka i braća. Ostali su vani i poslali neke k njemu da ga pozovu. 32 Oko Isusa je sjedilo mnoštvo, kad su mu rekli: »Pogledaj! Tvoja majka i tvoja braća i sestre su vani i pitaju za tebe.«
33 On im je na to odgovorio: »Tko je moja majka i tko su moja braća?« 34 Prešao je pogledom po onima koji su sjedili oko njega i rekao: »Vi ste moja majka i moja braća! 35 Tko god vrši Božju volju, taj mi je i brat, i sestra, i majka.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International