Book of Common Prayer
Bog kraljuje i donosi radost pobožnima
1 BOG kraljuje! Neka kliče zemlja,
neka se raduju zemlje daleke!
2 Oko njega su oblaci i gusta tama,
pravednost i pravda temelj su njegovog prijestolja.
3 Pred njim vatra ide
i uništava mu neprijatelje.
4 Munje njegove svijet obasjavaju,
zemlja to gleda i drhti.
5 Planine, kao vosak se pred BOGOM tope,
pred Gospodarom cijele zemlje.
6 Nebesa njegovu pravednost objavljuju
i svi narodi gledaju mu slavu.
7 Osramoćeni će biti
svi koji štuju kipove,
koji se idolima ponose.
Bogu se poklonite, svi bogovi!
8 Sion to čuje i raduje se,
vesele se gradovi Jude
zbog tvojih presuda, BOŽE.
9 BOŽE, nad svom zemljom ti si Svevišnji,
od svih bogova daleko si uzvišeniji.
10 Vi, koji volite BOGA, mrzite zlo.
On čuva živote svojih vjernika,
iz ruku zlih ljudi ih izbavlja.
11 Svjetlost obasjava pravedne
i radost u srcu čestite.
12 Pravednici, u BOGU se radujte,
i njegovu svetost slavite!
Bog je moćan i svet Kralj
1 BOG kraljuje—
neka drhte narodi!
Na prijestolju sjedi među krilatim bićima[a]—
neka se trese zemlja!
2 Velik je BOG na Sionu,
uzvišen nad svim narodima.
3 Neka slave tvoje veliko i strašno ime.
Jer, ti si svet!
4 Ti si moćan Kralj koji voli pravdu,
uspostavio si je u Jakovljevom narodu
i činiš što je pravedno i ispravno.
5 Slavite našeg BOGA i klanjajte se
kod podnožja njegovog prijestolja,
jer on je svet!
6 Mojsije i Aron bili su njegovi svećenici,
Samuel je bio zastupnik i molitelj.
Molili su BOGA i on im je odgovarao.
7 Govorio im je iz stupa od oblaka,
a oni su držali njegove zapovijedi
i zakone koje su od njega primili.
8 BOŽE naš, odgovarao si na njihove molitve,
pokazao si se kao Bog koji prašta,
ali i kažnjava ljude za zla djela.
9 Našeg BOGA slavite,
na njegovoj svetoj gori ga štujte!
Jer, svet je naš BOG!
Svi su pozvani Boga slaviti
Pjesma zahvale.
1 Kliči BOGU radosno, sva zemljo!
2 Štujte BOGA s radošću,
dođite pred njega kličući mu!
3 Znajte da BOG jest Bog.
On nas je stvorio i mi smo njegovi,
njegov smo narod, stado za koje skrbi.
4 Sa zahvalnicama uđite kroz hramska vrata
i s hvalospjevima u hramska dvorišta.
Zahvaljujte mu, ime mu blagoslivljajte.
5 Jer, BOG je dobar!
Njegova ljubav zauvijek traje.
Vjeran je kroz sve naraštaje.
Bog se osvećuje za nepravdu
1 BOŽE, ti se osvećuješ nepravednima![a]
Pokaži se, Bože osvetniče!
2 Djeluj, Suče cijele zemlje,
daj oholome što zaslužuje!
3 BOŽE, dokle,
dokle će zli likovati?
4 Dokle će zlikovci drsko govoriti
i svojim se zlodjelima hvalisati?
5 BOŽE, oni satiru tvoj narod,
tlače one koji tebi pripadaju.
6 Ubijaju strance i udovice,
usmrćuju sirote.
7 Govore: »BOG ne vidi,
Bog Jakovljev neće primijetiti.«
8 Hoćete li shvatiti, glupani?
Budale, kad ćete se urazumiti?
9 Zar ne čuje Onaj koji je stvorio uho?
Zar ne vidi Onaj koji je oblikovao oko?
10 Zar ne kažnjava Onaj koji narode odgaja?
Zar nema znanja Onaj koji ljudski rod poučava?
11 BOG zna što ljudi misle,
zna da su im misli isprazne.
12 Blago čovjeku kojeg odgajaš, BOŽE,
kojeg iz svog zakona poučavaš.
13 Ti mu daješ odmor od zlih dana,
dok se za zlikovce kopa jama.
14 Jer, BOG neće ostaviti svoj narod,
neće napustiti svoj posjed[b].
15 Pravda će ponovo pravednost uspostaviti
i svi pravedni tomu će se prikloniti.
16 Tko će za mene ustati protiv zlikovaca?
Tko će za mene stati protiv zločinaca?
17 Da mi BOG nije u pomoć pritekao,
brzo bih se u smrtnoj tišini nastanio.
18 Kad mislim da ću pasti,
BOŽE, tvoja me ljubav drži.
19 Kad mi se brige nakupe,
tvoje utjehe me razvesele.
20 Ti nemaš ništa sa zlim vlastima
koje žele ozakoniti zla djela.
21 Udružuju se da pravednima uzmu život
i da nedužne osude na smrt.
22 Ali BOG mi je sigurna utvrda,
moj Bog mi je stijena i sklonište.
23 On će im vratiti za njihova zlodjela,
uništit će ih zbog njihovih grijeha.
Naš BOG, on će ih istrijebiti.
Poziv na štovanje i poslušnost
1 Dođite, da slavimo BOGA,
da radosno kličemo Stijeni našeg spasenja!
2 Izađimo pred njega s hvalama,
radosno mu pjevajmo pjesme.
3 Jer, BOG je velik Bog
i velik Kralj nad svim bogovima.
4 On posjeduje najdublje spilje
i njegovi su vrhunci planina.
5 More je njegovo, on ga je stvorio,
i njegove su ruke načinile kopno.
6 Dođite, da se poklonimo i njega štujemo,
da kleknemo pred BOGOM koji nas je stvorio.
7 Jer, on je naš Bog,
a mi smo narod koji mu pripada,
stado koje čuva.
Poslušajte danas njegov glas:
8 »Neka vam ne otvrdne srce kao kod Meribe,
kao onoga dana u pustinji kod Mase,[c]
9 gdje su me vaši preci iskušavali i provjeravali
iako su moja djela vidjeli.
10 Četrdeset godina gnušao sam se tog naraštaja.
Rekao sam: ‘Oni su narod koji zastranjuje,
i ne slijede moje putove.’
11 Zato sam bio ljut i zakleo se:
‘U moju zemlju počinka nikada ući neće!’«
Jakovljeva smrt i sahrana
29 Zatim im Jakov naredi: »Uskoro ću umrijeti i pridružiti se precima. Sahranite me s mojim očevima u spilji na polju Hetita Efrona. 30 To je spilja na polju Makpeli, kod Mamre u Kanaanu, polju koje je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranu. 31 Ondje su sahranjeni Abraham i njegova žena Sara, ondje su sahranjeni Izak i njegova žena Rebeka, a ondje sam i ja sahranio Leu. 32 Polje i spilja, koja se nalazi na njemu, kupljeni su od Hetita.« 33 Kad je Jakov završio s nalogom, legao je natrag na krevet, izdahnuo i pridružio se svojim precima.
Jakovljeva sahrana
50 Josip je zagrlio svog oca, plakao nad njim i ljubio ga. 2 Zatim je zapovjedio liječnicima, koji su bili u njegovoj službi, da balzamiraju njegovog oca Izraela. I oni su ga balzamirali. 3 To je trajalo četrdeset dana, koliko treba za balzamaciju, a Egipćani su ga oplakivali sedamdeset dana.
4 Kad je prošlo vrijeme žalosti, Josip je rekao faraonovim dvoranima: »Molim vas, učinite mi uslugu i razgovarajte s faraonom u moje ime. Recite mu: 5 ‘Kad je moj otac bio na samrti, tražio me da se zakunem da ću ga sahraniti u grobu koji si je pripremio u Kanaanu. Pusti me da idem sahraniti oca, a zatim ću se vratiti.’«
6 Faraon je odgovorio: »Idi i sahrani svog oca, kao što si mu se zakleo.«
7 Tako je Josip otišao sahraniti oca. Pratile su ga sve faraonove sluge—najviši službenici s njegovog dvora i najviši službenici Egipta— 8 kao i svi Josipovi ukućani, braća i svi ukućani njegovog oca. U Gošenu su ostala samo njihova djeca i stada sitne i krupne stoke, 9 a s njim su išli i kola i konjanici. Bila je to vrlo velika povorka.
10 Kad su stigli do Atadovoga gumna[a], blizu rijeke Jordan, održali su veliko i tužno žalovanje. Josip je ondje održao sedam dana žalosti za ocem. 11 Kad su tamošnji stanovnici Kanaana vidjeli žalovanje kod Atadovog gumna, rekli su: »Kako Egipćani žalosno nariču!« Zato su to mjesto kod rijeke Jordan nazvali Abel Misrajim[b].
12 Jakovljevi su sinovi postupili prema očevom nalogu: 13 odnijeli su ga u Kanaan i sahranili u spilji na polju Makpeli, kod Mamre, na polju koje je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranu. 14 Nakon što je sahranio oca, Josip se vratio u Egipat, zajedno s braćom i svima koji su otišli s njim na sahranu.
Gospodinova večera
17 Dat ću vam sljedeću uputu, no više vas ne mogu hvaliti jer vam sastanci više štete nego koriste. 18 Prvo, čujem da ste podijeljeni u skupine kad se okupite kao Crkva. Djelomično i vjerujem u to 19 zato što mislite da među vama moraju postojati podjele kako bi se vidjelo tko je u pravu. 20 Kad se okupite, ne jedete stvarno Gospodinovu večeru. 21 Svatko od vas jede svoju večeru, ne čekajući druge, i tako jedan odlazi gladan, dok se drugi čak i napije. 22 Zar ne možete jesti i piti kod kuće? Ili pokazujete prezir prema Božjoj Crkvi i pokušavate postidjeti siromašne? Što da vam kažem? Da vas pohvalim? Ne, u ovoj vas stvari ne mogu pohvaliti.
23 Ja sam od Gospodina primio učenje koje sam vam predao: Gospodin Isus, one noći kad je bio izdan, uzeo je kruh. 24 Nakon što je zahvalio Bogu, razdijelio ga je i rekao: »Ovo je moje tijelo koje je dano za vas. Činite ovo u sjećanje na mene.« 25 Isto je tako uzeo čašu vina, nakon što su večerali, i rekao: »Ova je čaša vina novi savez uspostavljen mojom krvlju. Kad god pijete ovo vino, činite to u sjećanje na mene.« 26 Jer, kad god jedete ovaj kruh i pijete ovu čašu, obznanjujete Gospodinovu smrt sve dok on ne dođe.
27 Dakle, tko god jede kruh i pije Gospodinovu čašu nedolično, bit će kriv za grijeh protiv Gospodinovog tijela i krvi. 28 Svatko treba ispitati svoje srce prije nego što jede kruh i pije čašu. 29 Jer, onaj koji jede i pije, a ne raspoznaje tijelo[a], jede i pije svoju osudu. 30 Zbog toga su mnogi među vama slabi i bolesni, a mnogi su i umrli. 31 Kad bismo sami sebe ispitivali, ne bismo bili osuđivani. 32 Kad nam Bog sudi, on nas odgaja da ne budemo osuđeni sa svijetom.
33 Dakle, braćo i sestre, kad se okupite da biste jeli, čekajte jedni druge! 34 Ako je tko jako gladan, neka jede kod kuće, tako da vaš sastanak ne bude uzrok Božje osude. Ostale ću stvari objasniti kad dođem.
Isus hrani mnoštvo
(Mt 15,32-39)
8 Jednom prilikom okupilo se mnogo ljudi pa, kako nisu imali što jesti, Isus je pozvao svoje učenike i rekao im: 2 »Žao mi je ovih ljudi. Sa mnom su već tri dana, a nemaju ništa za jelo. 3 Ako ih pošaljem kući gladne, onesvijestit će se na putu; neki od njih došli su izdaleka.«
4 Njegovi su učenici odgovorili: »Kako bi itko na ovom pustome mjestu mogao naći dovoljno kruha za sve ove ljude?«
5 Isus ih je upitao: »Koliko kruhova imate?«
»Sedam«, odgovorili su.
6 Isus je zatim zapovjedio ljudima da sjednu na zemlju. Uzeo je sedam kruhova, zahvalio Bogu, razlomio ih i dao učenicima da podijele ljudima. Oni su ga poslušali. 7 Imali su, također, i nekoliko ribica. Isus je zahvalio za njih i rekao učenicima da i njih podijele. 8 Ljudi su jeli i nasitili se. Učenici su zatim sakupili ostatke hrane i napunili njima sedam košara. 9 Bilo je ondje oko četiri tisuće muškaraca. Kada su se najeli, Isus im je rekao da odu. 10 Odmah zatim ušao je sa svojim učenicima u lađicu. Uputili su se u okolicu Dalmanute.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International