Book of Common Prayer
Molitva čovjeka u nevolji
Molitva izmučenog patnika koji se žali BOGU.
1 Poslušaj moju molitvu, BOŽE,
neka moj vapaj dođe do tebe.
2 Nemoj mi okrenuti leđa[a]
u dan moje nevolje.
Saslušaj me i brzo se odazovi
na dan kad te pozovem.
3 Jer, život mi nestaje kao dim,
tijelo mi gori kao žeravica.
4 Srce mi je kao trava, zgaženo i uvenulo,
pa zaboravljam na jelo.
5 Zbog glasnog jadikovanja,
postao sam kost i koža.
6 Usamljen sam kao lešinar u pustinji,
kao sova što živi u ruševinama.
7 Ležim budan jer ne mogu spavati.
Sličan sam samotnoj ptici na krovu.
8 Neprijatelji me neprestano vrijeđaju.
Izrugivači moje ime koriste za psovku.
9 Umjesto kruha, jedem pepeo
dok mi suze u čašu kapaju.
10 To je zbog tvog bijesa i srdžbe
jer si me dignuo pa odbacio.
11 Život mi prolazi kao večernja sjena
i sušim se kao trava koja vene.
12 Ali ti, BOŽE, kraljuješ na prijestolju dovijeka,
ljudi te se sjećaju kroz sva pokoljenja.
13 Ustat ćeš i na Sion se sažaliti,
došlo je vrijeme milosti,
došao je pravi čas.
14 Jer, tvoje sluge vole njegovo kamenje,
a žaloste ih njegove ruševine.
15 BOŽJEG imena bojat će se narodi
i tvoje slave svi zemaljski kraljevi.
16 Jer, BOG će ponovo sagraditi Sion
i pokazati se u svojoj slavi.
17 Saslušat će molitvu bespomoćnih,
neće njihovu molbu prezreti.
18 Neka se ovo zapiše za naraštaj budući
pa će hvaliti BOGA narod koji će se tek roditi:
19 »BOG je pogledao iz svog svetišta na visinama,
s nebesa je osmotrio zemlju,
20 da čuje zapomaganje zatočenih
i oslobodi na smrt osuđene,
21 da BOŽJE ime objavljuju na Sionu,
da ga hvale u Jeruzalemu
22 kad se narodi i kraljevstva okupe
da zajedno BOGU služe.«
23 Usred života snagu mi je skršio,
dane moga života je skratio.
24 Rekao sam: »Bože moj, nemoj me uzeti dok sam mlad!
A tvoje godine traju kroz sve naraštaje.
25 Davno si temelje zemlje postavio
i nebo svojim rukama načinio.
26 Ti ostaješ, a oni će nestati,
kao odjeća će se potrošiti.
Kao odijelo ćeš ih promijeniti
i tako će proći.
27 Ali ti si uvijek isti
i tvoj život ne završava.
28 Mi smo tvoji sluge
i naša djeca živjet će spokojno,
pod tvojom skrbi njihovo potomstvo bit će sigurno.«
Molitva za pomoć
Davidov »maskil«[a] ispjevan u spilji. Molitva.
1 Iz svega glasa BOGA zovem,
vapim BOGU upomoć.
2 Jadikujem pred njim,
nevolju s njim dijelim.
3 Kad klonem duhom,
ti znaš što mi je činiti.
Na putu kojim idem
čeka me zamka.
4 Gledam oko sebe,
nitko me ne primjećuje.
Nemam se kamo skloniti,
nitko za mene ne brine.
5 Tebe zovem upomoć, BOŽE.
Kažem: »Ti si moje sklonište,
sve što trebam u životu.«
6 Pažljivo me slušaj,
jer sam bespomoćan!
Spasi me od progonitelja,
prejaki su za mene.
7 Izvedi me iz zatočeništva
da mogu tvoje ime slaviti.
A pravedni će mi se pridružiti
jer si dobar prema meni.
Molitva za pomoć
Davidova pjesma.
1 Čuj moju molitvu, BOŽE,
slušaj moje preklinjanje.
Pokaži vjernost i pravdu!
2 Ne osuđuj svoga slugu
jer pred tobom nema pravednog.
3 Progone me neprijatelji,
na zemlju su me srušili.
Tjeraju me da živim u tami,
poput onih koji su davno umrli.
4 Klonuo sam duhom,
gubim svaku hrabrost.
5 Sjećam se dana iz prošlosti,
mislim o svemu što si radio,
razmišljam što si učinio.
6 Ruke k tebi pružam u molitvi.
Željan sam te, kao suha zemlja kiše. Selah
7 BOŽE, odgovori brzo,
jer duhom sam klonuo.
Ne skrivaj svoje lice od mene,
jer ću sići u grob k mrtvima.
8 Daj da svakog jutra iskusim
tvoju ljubav u koju se uzdam.
Želim znati, pouči me,
tebi sam srce otvorio.
9 K tebi se sklanjam, BOŽE,
spasi me od neprijatelja.
10 Ti si moj Bog, pokaži mi
što je tvoja želja i volja.
Neka me tvoj dobri Duh
vodi sigurnom stazom.
11 BOŽE, život mi čuvaj i slavno će ti biti ime!
U svojoj pravednosti, iz nevolje izvuci me.
12 U znak svoje ljubavi, pobij moje neprijatelje.
Tvoj sam sluga, uništi sve moje protivnike!
10 Starješine kćeri Sion
na zemlji sjede i šute.
Glave su posuli prašinom,
odjenuli pokajničke tkanine.
Jeruzalemske djevojke
pognule su glave do zemlje.
11 Oči sam isplakao,
nutrina mi ključa,
srce mi se izlijeva na zemlju
zbog uništenja moga naroda,
zbog djece i dojenčadi
što skapavaju na trgovima grada.
12 Djeca pitaju svoje majke:
»Gdje su hrana i piće?«
Malakšu kao ranjenici
na trgovima grada.
Na koncu ispuste dušu
u majčinom naručju.
13 Što mogu reći o tebi,
kakva si, kćeri Jeruzaleme?
Kako te mogu utješiti,
djevičanska kćeri Sione?
Jer, tvoja je rana velika kao more—
tko te može izliječiti?
14 Viđenja tvojih proroka
bila su prazna i lažna.
Nisu ti pokazali tvoju krivnju,
da okrenu tvoju sudbinu.
Dali su ti prazna proroštva
koja su te samo obmanula.
15 Oni koji prolaze cestom,
plješću rukama i smiju ti se,
rugaju ti se coktanjem
i odmahuju glavom nad Jeruzalemom:
»Zar je to grad za koji se govorilo
da je savršenstvo ljepote
i radost cijeloga svijeta?«
16 Tvoji neprijatelji viču na tebe,
zvižde, škrguću zubima i govore:
»Uništili smo je!
Ovo je dan koji smo čekali!
Doživjeli smo da ga vidimo!«
17 BOG je izvršio svoj naum,
održao je svoju riječ.
Kao što je davno izjavio,
razorio te bez milosti.
Učinio je tvog neprijatelja snažnim
i dao mu da slavi nad tobom.
18 Vapi glasno Gospodaru!
O, zidino Jeruzalema,
neka ti i danju i noću
suze teku kao bujica.
Ne daj sebi oduška,
ni odmora zjenici svoga oka.
14 Dakle, dragi moji prijatelji, klonite se štovanja lažnih bogova! 15 Govorim vam kao razumnim ljudima. Prosudite sami što vam govorim. 16 Zar čaša blagoslova[a], za koju zahvaljujemo, nije sudjelovanje u Kristovoj krvi? Zar kruh koji lomimo ne znači da smo dio Kristovog tijela? 17 Budući da je samo jedan kruh, znači da smo svi dio istog tijela, jer svi dijelimo taj jedan kruh.
27 Dakle, tko god jede kruh i pije Gospodinovu čašu nedolično, bit će kriv za grijeh protiv Gospodinovog tijela i krvi. 28 Svatko treba ispitati svoje srce prije nego što jede kruh i pije čašu. 29 Jer, onaj koji jede i pije, a ne raspoznaje tijelo[a], jede i pije svoju osudu. 30 Zbog toga su mnogi među vama slabi i bolesni, a mnogi su i umrli. 31 Kad bismo sami sebe ispitivali, ne bismo bili osuđivani. 32 Kad nam Bog sudi, on nas odgaja da ne budemo osuđeni sa svijetom.
Priprema pashalne večere
(Mt 26,17-19; Lk 22,7-13)
12 Prvoga dana Blagdana beskvasnih kruhova, kad se za Pashu žrtvuje janje, učenici su upitali Isusa: »Gdje želiš da pripremimo pashalnu večeru?«
13 Isus je poslao dvojicu i rekao im: »Idite u grad! Tamo ćete sresti čovjeka koji nosi vrč s vodom. Slijedite ga 14 i recite domaćinu kuće u koju uđe: ‘Učitelj nas je poslao da pitamo gdje je prostorija u kojoj bi mogao jesti pashalnu večeru sa svojim učenicima?’ 15 On će vam pokazati veliku prostoriju na katu, namještenu i spremnu. Tamo nam sve priredite.«
16 Učenici su otišli u grad, pronašli sve onako kako im je Isus rekao i pripremili pashalnu večeru.
Posljednja večera
(Mt 26,20-30; Lk 22,14-23; Iv 13,21-30; 1 Kor 11,23-25)
17 Kad se spustila večer, došao je Isus s Dvanaestoricom. 18 Dok su jeli za stolom, Isus je rekao: »Govorim vam istinu: jedan od vas, koji sada jede sa mnom, izdat će me.«
19 Učenici su se jako ražalostili i jedan za drugim pitali: »Da to nisam ja?« 20 On im je rekao: »To je jedan od vas Dvanaestorice, koji umoči kruh u istu posudu sa mnom. 21 Sin Čovječji otići će baš onako kako je o njemu pisano. No teško onome tko izda Sina Čovječjeg. Za njega bi bilo bolje da se nikada nije ni rodio.«
22 Za vrijeme jela Isus je uzeo kruh, zahvalio Bogu, razlomio ga i dao učenicima, govoreći: »Uzmite, ovo je moje tijelo!«
23 Zatim je uzeo čašu, zahvalio Bogu, dao učenicima te su svi pili iz nje.
24 I rekao im je: »Ovo je moja krv koja se prolijeva za mnoge. Ona uspostavlja novi Savez. 25 Govorim vam istinu: neću više piti vina do onoga dana kad budem pio novo vino u Božjem kraljevstvu.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International