Book of Common Prayer
Kraljevo obećanje
Davidova pjesma.
1 Pjevat ću o vjernosti i pravdi,
tebi ću, BOŽE, pjevati.
2 Trudit ću se živjeti besprijekorno.
Kad ćeš doći k meni?
Čestito ću živjeti u svojoj palači.
3 Ono što je loše, neću ni pogledati.
Mrzim ono što čine otpadnici,
ne želim u tome sudjelovati.
4 Odbacit ću pokvarenost,
nikakvo zlo ne želim činiti.
5 Zaustavit ću svakoga
tko tajno kleveće bližnjega.
Oholost i bahatost
neću dopuštati.
6 Potražit ću vjerne u zemlji,
takvi će sa mnom živjeti.
Tko živi besprijekorno,
takav će mi služiti.
7 Tko se bavi prijevarom,
u mom domu neće stanovati.
Tko govori laži,
pred mojim očima neće stajati.
8 Iz dana u dan ću zatirati
sve koji čine zlo u zemlji.
Tako ću sve zlikovce
iz BOŽJEG grada ukloniti.
Molitva protiv neprijatelja
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Slavim te, Bože!
Čuj me i ne šuti!
2 Zli ljudi lažu protiv mene,
govore što nije istina.
3 Obasipaju me riječima mržnje,
bez razloga me napadaju.
4 Volio sam ih, a oni me optužuju,
dok ja za njih govorim molitvu.
5 Za dobro, vraćaju mi zlo,
mržnju za prijateljstvo.
6 Kažu: »Odredi mu zlog suca
i neka ga njegov branitelj optuži.
7 Neka ga sud proglasi krivim,
čak i za njegove molitve.
8 Neka mu život bude kratak,
a drugi mu službu preuzme.
9 Neka mu djeca budu siročad,
a žena neka mu je udovica.
10 Neka mu djeca skitaju i prose,
iz ruševnog doma neka ih tjeraju.
11 Neka mu vjerovnici uzmu sve što ima,
a stranci preuzmu sve za što se trudio.
12 Neka mu se nitko ne smiluje,
neka njegovu siročad ne žale.
13 Neka mu obitelj propadne,
a ime nestane već u drugom pokoljenju.
14 Neka BOG pamti krivnju njegovog oca,
grijeh njegove majke neka se ne briše.
15 Neka stalno budu krivi pred BOGOM,
a sjećanje na njih neka nestane.«
16 O meni govore: »Nikad nije bio dobar.
Progonio je, ubijao siromašne i jadne.
17 Druge je proklinjao
pa neka je sâm proklet.
Blagoslov nije davao
pa neka se ne daje ni njemu.
18 Svakog dana izgovarao je kletve,
kao da vodu pije ili se uljem maže.
19 Neka ga kletve cijelog prekriju
i opašu ga poput pojasa.«
20 Tako su rekli moji neprijatelji,
ali neka ih BOG baš tako kazni.
21 A ti se, BOŽE i Gospodaru moj,
za mene zauzmi, u čast svog imena.
Spasi me zbog svoje vjerne ljubavi.
22 Jer, siromašan sam i jadan,
srce mi je slomljeno.
23 Nestajem kao večernja sjena,
otpuhan sam kao kukac.
24 Koljena mi klecaju od posta,
tijelo mi je sâma kost i koža.
25 Rugaju mi se oni koji me optužuju,
kad me vide, glavom odmahuju.
26 Pomozi mi, BOŽE, Gospodaru moj,
spasi me zbog svoje vjerne ljubavi.
27 I neka svi znaju da si to učinio,
da si ti, BOŽE, onaj koji me spasio.
28 Oni proklinju, a ti daješ blagoslov.
Kada napadnu, porazi ih!
Daj da se raduje tvoj sluga.
29 Ponizi moje protivnike,
neka budu javno osramoćeni.
30 Hvalospjeve pjevam BOGU,
pred svima ga slavim.
Ajin
121 Činio sam što je dobro i pravedno,
ne prepuštaj me tiranima.
122 Zauzmi se za svoga slugu,
da mi bahati ljudi ne naude.
123 Oči su mi već umorne
dok iščekujem tvoj spas,
pravednu pomoć si obećao.
124 Pokaži svom slugi svoju vjernu ljubav,
nauči me svoje odredbe.
125 Tvoj sam sluga, daj mi mudrosti,
da tvoja pravila mogu razumjeti.
126 Vrijeme je da nešto učiniš, BOŽE,
jer ljudi tvoj zakon krše.
127 Volim tvoje zapovijedi
više i od čistog zlata.
128 Zato tvoja pravila poštujem
i mrzim svaki krivi put.
Pe
129 Divna su tvoja pravila,
zato ih pažljivo slijedim.
130 Objava tvojih riječi prosvjetljuje,
svatko s njima mudar postaje.
131 Otvorenih usta hvatam dah,
žudim čuti tvoje zapovijedi.
132 Pogledaj me i budi mi sklon,
kao onima koji tvoje ime vole.
133 Usmjeravaj me, kao što si obećao,
i ne daj da zlo nada mnom vlada.
134 Oslobodi me tiranije ljudske,
da se tvojih pravila mogu držati.
135 Molim te, budi blizu svoga sluge,[a]
svojim odredbama pouči me.
136 Isplakao sam potoke suza
jer ljudi tvoj zakon ne drže.
Cade
137 Pravedan si, BOŽE,
ispravne su tvoje prosudbe.
138 Sva pravila, koja si zadao,
pravedna su i pouzdana.
139 Bijes me izjeda kad pomislim
da neprijatelji tvoje riječi zanemaruju.
140 Tvoje obećanje je pouzdano,
zato ga tvoj sluga toliko voli.
141 Iako sam neznatan i prezren,
tvoje pouke ne zaboravljam.
142 Tvoja pravda vrijedi zauvijek,
učenje tvoje je potpuna istina.
143 Snašli su me nevolja i tjeskoba,
a ipak me tvoje zapovijedi raduju.
144 Tvoja su pravila uvijek ispravna,
daj da ih razumijem, da mogu živjeti.
Josip umiruje braću
15 Budući da im je otac umro, Josipova su braća rekla: »Što ako je Josip ljut na nas pa nam istom mjerom vrati za sve zlo koje smo mu učinili?« 16 Zato su poručili Josipu: »Prije nego što je umro, otac nam je naredio da ti kažemo: 17 ‘Molim te, oprosti svojoj braći zločin i grijeh koji su počinili kad su ti nanijeli ono zlo.’ Zato, molimo te, oprosti nam naš zločin. I mi smo sluge Boga tvog oca.« Kad su mu prenijeli njihovu poruku, Josip je zaplakao.
18 Zatim su njegova braća došla, pala ničice pred njim i rekla: »Bit ćemo tvoji robovi.«
19 No Josip im je rekao: »Ne bojte se. Zar sam ja na mjestu Boga? 20 Iako ste mi namjeravali nanijeti zlo, Bog je to okrenuo na dobro, da spasi mnoge živote, baš kao što sada čini. 21 Dakle, ne bojte se. Ja ću se brinuti o vama i vašoj djeci.« Tako ih je umirio ljubaznim riječima.
Josipova smrt
22 Josip je ostao živjeti u Egiptu zajedno s obitelji svog oca. Živio je 110 godina, 23 vidio je Efrajimovu djecu do trećeg koljena, a i djecu Manašeovog sina Makira prihvatio je kao svoju.
24 Josip je rekao svojoj braći: »Uskoro ću umrijeti, ali Bog će sigurno doći k vama. Izvest će vas iz ove zemlje i odvesti u zemlju koju je zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu.«
25 I Josip je tražio svoju braću, Izraelove sinove: »Zakunite se da ćete moje kosti ponijeti odavde kad vam Bog dođe u pomoć i odvede vas natrag.«
26 Josip je umro sa 110 godina. U Egiptu su ga balzamirali i položili u sanduk.
Darovi Svetog Duha
12 Što se tiče duhovnih darova, braćo i sestre, ne želim da ostanete u neznanju. 2 Znate da ste bili zavedeni na krivi put i očarani mrtvim idolima dok ste bili nevjernici. 3 Zato vam govorim da nitko ne može reći potaknut Božjim Duhom: »Isus je proklet« i nitko ne može reći: »Isus je Gospodin«, osim ako ga nije potaknuo Sveti Duh.
4 Ima mnogo duhovnih darova, ali isti je Duh koji ih dijeli. 5 Ima mnogo načina služenja, ali svi su od istoga Boga. 6 Ima mnogo načina na koje Bog radi u ljudima, ali je isti Bog. 7 Nešto od Duha vidljivo je u svakome od nas, i to nam je darovano na korist svima. 8 Nekomu Duh daje dar govorenja riječi mudrosti, drugomu isti Duh daje dar govorenja riječi znanja. 9 Isti Duh nekome drugom daje vjeru, a drugi prima darove ozdravljanja od istog Duha. 10 Nekomu Duh daruje silu da čini čuda, drugomu dar proricanja, nekomu opet dar razlikovanja duhova—što je od Boga, a što nije. Jednomu Duh daje dar govora različitih jezika, a drugomu pak dar da tumači te jezike. 11 Sve to čini jedan te isti Duh. Svakomu daje pojedinačno kako hoće.
Opomena nevjernom naraštaju
(Mt 16,1-4; Lk 11,16.29)
11 Tada su došli farizeji i počeli se prepirati s njim. Da ga iskušaju, tražili su od njega čudesni znak s Neba. 12 Isus je duboko uzdahnuo i rekao: »Zašto ovaj naraštaj traži znak? Govorim vam istinu. Nikakav vam se znak neće dati.« 13 Zatim je otišao od njih, ušao je opet u lađicu i otplovio na drugu stranu jezera.
Učenici ne razumiju Isusa
(Mt 16,5-12)
14 Njegovi su učenici zaboravili ponijeti kruh. Ništa nisu imali sa sobom u lađici osim jednoga kruha. 15 Isus ih je upozorio: »Pazite! Čuvajte se farizejskog i Herodovoga kvasca.«
16 A oni su počeli međusobno raspravljati o značenju, govoreći: »Rekao je to jer nemamo kruha.«
17 Isus je znao što govore pa im je rekao: »Zašto raspravljate o tome što nemate kruha? Još uvijek ne razumijete i ne shvaćate značenje? Zar ste tako tvrdoglavi? 18 Zar vaše oči ništa ne vide? Zar vaše uši ništa ne čuju? Zar se ne sjećate? 19 Kad sam razlomio pet kruhova za pet tisuća ljudi, koliko ste košara ostataka nakupili?«
»Dvanaest«, rekli su.
20 »Kad sam razlomio sedam kruhova za četiri tisuće ljudi, koliko ste punih košara ostataka nakupili?«
»Sedam«, rekli su.
21 Na to im je rekao: »Zar još uvijek ne razumijete?«
Isus ozdravlja slijepca iz Betsaide
22 Isus i njegovi učenici stigli su u Betsaidu. Neki su mu ljudi doveli slijepog čovjeka i zamolili da ga dotakne. 23 Isus je uzeo slijepca za ruku i odveo ga izvan sela, pljunuo mu na oči, stavio ruke na njega i upitao ga: »Vidiš li što?«
24 Slijepac je pogledao i rekao: »Vidim ljude; izgledaju kao drveće koje hoda uokolo.«
25 Zatim mu je ponovo stavio ruke na oči. Čovjek je na to širom otvorio oči. Vid mu se vratio i sve je jasno vidio. 26 Tada ga je Isus poslao kući i rekao mu da ne ide u selo.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International