Book of Common Prayer
Poziv na štovanje i poslušnost
1 Dođite, da slavimo BOGA,
da radosno kličemo Stijeni našeg spasenja!
2 Izađimo pred njega s hvalama,
radosno mu pjevajmo pjesme.
3 Jer, BOG je velik Bog
i velik Kralj nad svim bogovima.
4 On posjeduje najdublje spilje
i njegovi su vrhunci planina.
5 More je njegovo, on ga je stvorio,
i njegove su ruke načinile kopno.
6 Dođite, da se poklonimo i njega štujemo,
da kleknemo pred BOGOM koji nas je stvorio.
7 Jer, on je naš Bog,
a mi smo narod koji mu pripada,
stado koje čuva.
Poslušajte danas njegov glas:
8 »Neka vam ne otvrdne srce kao kod Meribe,
kao onoga dana u pustinji kod Mase,[a]
9 gdje su me vaši preci iskušavali i provjeravali
iako su moja djela vidjeli.
10 Četrdeset godina gnušao sam se tog naraštaja.
Rekao sam: ‘Oni su narod koji zastranjuje,
i ne slijede moje putove.’
11 Zato sam bio ljut i zakleo se:
‘U moju zemlju počinka nikada ući neće!’«
Molitva muke i pjesma slavljenja
Voditelju zbora. Po napjevu »Srna u zoru«. Davidova pjesma.
1 Bože moj, Bože moj,
zašto si me ostavio?
Predaleko si da bi me spasio,
predaleko da bi moje jecaje čuo.
2 Bože moj, zovem te danju,
ali ostajem bez odgovora.
Cijelu noć te zovem, bez odmora.
3 Svet si na svom prijestolju,
ti si onaj kojeg Izrael slavi.
4 Tebi su naši preci vjerovali.
U tebe su se uzdali i ti si ih spasio.
5 Zvali su te u pomoć i pomoć su dobili.
Tebi su vjerovali, nisu se razočarali.
6 No ja nisam više čovjek, nego crv.
Ljudima sam na prezir i porugu.
7 Rugaju mi se svi koji me vide,
plaze mi jezik[a] i glavom odmahuju.
8 Kažu: »Zovi BOGA u pomoć, možda te spasi.
Izbavit će te ako si mu drag.«
9 A ti si me izveo iz majčine utrobe,
na njenim prsima bio sam siguran.
10 Od svog rođenja na tebe se oslanjam,
od samog početka, ti si moj Bog.
11 Ne udaljavaj se od mene
jer nesreća je blizu,
a nitko u pomoć ne dolazi.
12 Okružili su me kao bijesni bikovi,
opkolili kao snažni bikovi iz Bašana[b].
13 Usta su na mene razjapili,
riču kao gladni lavovi.
14 Bez snage sam i hrabrosti,
kao voda prolivena na tlo.
Rasipaju mi se kosti,
kao vosak, srce se topi.
15 Usta[c] su mi suha kao osušena glina[d],
jezik mi se za nepce zalijepio.
Ostavio si me da umrem u prašini.
16 Zla rulja me opkolila,
kruže kao čopor pasa.
Zavezali su mi ruke i noge.[e]
17 Sama sam kost i koža,
a neprijatelji gledaju, zure u mene.
18 Za moju odjeću se kockaju,
uzimaju je i dijele među sobom.
19 Ali ti, BOŽE, ne ostavljaj me!
Snago moja, požuri i spasi me!
20 Zaštiti me od mača,
život mi spasi od divljih pasa.
21 Spasi me iz čeljusti lava,
zaštiti me[f] od rogova bivola.
22 O tebi ću svojima pričati,
slavit ću te kad se svi okupe.
23 Slavite BOGA, vi koji ga štujete!
Potomci Jakova, čast mu iskažite!
Narode Izraela, pred njim drhtite!
24 Jer, on ne prezire jadne ni njihovu patnju,
od njih glavu ne okreće,
čuje ih kad u pomoć zovu.
25 Zbog tebe pjevam hvalospjev na velikom skupu,
pred njima ću izvršiti sve što sam se zakleo.
26 Neka siromašni jedu koliko žele.[g]
Slavite, vi koji BOGA tražite!
Neka su vaša srca sretna zauvijek![h]
27 U svim krajevima zemlje,
BOGA će se sjetiti i njemu vratiti.
Svi će se narodi pred njim klanjati.
28 Jer, kraljevstvo pripada BOGU,
on vlada svim narodima.
29 Svi dobrostojeći na zemlji[i]
jest će pred njim u štovanju.
Poklonit će mu se i oni koji su umrli,
oni koji nisu preživjeli.
30 Naši potomci će mu služiti,
u budućim naraštajima o Bogu će se govoriti.
31 Svako pokoljenje pričat će svojoj djeci,
o djelima koja je učinio Bog.
Večernja molitva
Davidova pjesma.
1 Zovem te, BOŽE, brzo dođi k meni!
Čuj mi glas kad zovem upomoć.
2 Prihvati moju molbu kao miris tamjana,
dizanje mojih ruku kao večernju žrtvu.
3 Postavi mi stražu na usta, BOŽE,
ne daj da govorim uludo.
4 Ukloni u meni svaku želju za zlom,
za lošim djelima i krivim društvom.
Udalji me s njihovih gozbi.
5 Ako me pravednici kore u ljubavi,
njihove riječi rado ću prihvatiti[a].
Ali ne želim čast od loših ljudi,
moja je molitva uvijek protiv njih.
6 Kad njihove suce okrutno pobiju,[b]
svi će znati da sam bio u pravu.
7 Kao što orač zemlju ore i rasipa,
i naše će kosti biti rasute u grob[c].
8 Ali ja u tebe gledam, Gospodaru BOŽE,
k tebi se sklanjam, ne ostavljaj me.
9 Čuvaj me od zamki koje su mi postavili,
ne daj da upadnem u klopku zlih ljudi.
10 Neka zli upadnu u svoje mreže,
a ja ću neozlijeđen pobjeći.
Molitva za pomoć
Davidova pjesma.
1 Čuj moju molitvu, BOŽE,
slušaj moje preklinjanje.
Pokaži vjernost i pravdu!
2 Ne osuđuj svoga slugu
jer pred tobom nema pravednog.
3 Progone me neprijatelji,
na zemlju su me srušili.
Tjeraju me da živim u tami,
poput onih koji su davno umrli.
4 Klonuo sam duhom,
gubim svaku hrabrost.
5 Sjećam se dana iz prošlosti,
mislim o svemu što si radio,
razmišljam što si učinio.
6 Ruke k tebi pružam u molitvi.
Željan sam te, kao suha zemlja kiše. Selah
7 BOŽE, odgovori brzo,
jer duhom sam klonuo.
Ne skrivaj svoje lice od mene,
jer ću sići u grob k mrtvima.
8 Daj da svakog jutra iskusim
tvoju ljubav u koju se uzdam.
Želim znati, pouči me,
tebi sam srce otvorio.
9 K tebi se sklanjam, BOŽE,
spasi me od neprijatelja.
10 Ti si moj Bog, pokaži mi
što je tvoja želja i volja.
Neka me tvoj dobri Duh
vodi sigurnom stazom.
11 BOŽE, život mi čuvaj i slavno će ti biti ime!
U svojoj pravednosti, iz nevolje izvuci me.
12 U znak svoje ljubavi, pobij moje neprijatelje.
Tvoj sam sluga, uništi sve moje protivnike!
Sedma pošast: tuča
13 Tada je BOG rekao Mojsiju: »Ustani rano ujutro pa izađi pred faraona i reci mu da BOG, koji je Bog Hebreja, kaže: ‘Pusti moj narod da me ode štovati. 14 U protivnom ću ovog puta sve svoje pošasti poslati na tebe, na tvoje službenike i narod, da bi spoznao da na cijelome svijetu nema nitko kao što sam ja. 15 Dosad sam već mogao upotrijebiti svoju silu da tebe i tvoj narod udarim pomorom koji bi vas izbrisao sa zemlje. 16 No poštedio sam te s razlogom—da ti pokažem svoju silu i da cijeli svijet dozna za moje ime. 17 A ti se još uvijek uzdižeš nad mojim narodom i ne daš mu da ode. 18 Dakle, sutra u ovo vrijeme oborit ću na Egipat strašnu tuču, kakve još nije bilo od njegovog postanka. 19 Stoga, sad zapovjedi da se stoka i sve što imaš u poljima skloni na sigurna mjesta. Svaki čovjek ili životinja, koji se zateknu vani, poginut će od tuče.’«
20 Neki su faraonovi službenici imali strahopoštovanja prema BOŽJOJ riječi pa su utjerali svoje robove i stoku unutra, 21 ali drugi nisu primili BOŽJU riječ k srcu te su ostavili svoje robove i stoku vani, na otvorenome.
22 Tada je BOG rekao Mojsiju: »Ispruži ruku prema nebu, da padne tuča na sav Egipat, na ljude i na životinje, i na sve što raste na poljima.«
23 Kad je Mojsije ispružio štap prema nebu, BOG je poslao gromove i tuču, a munje su sijevale do zemlje. Tako je BOG sipao tuču po Egiptu. 24 Dok je tuča padala, munje su neprestano sijevale. Tako strašne tuče nije bilo u čitavoj povijesti egipatskog naroda. 25 Tuča je po cijelom Egiptu zatukla sve što se našlo vani, od ljudi do životinja. Pomlatila je sve što je raslo na polju i skršila svako stablo. 26 Samo u kraju Gošen, gdje su živjeli Izraelci, nije bilo tuče.
27 Tada je faraon pozvao Mojsija i Arona te im rekao: »Ovog sam puta zaista sagriješio. BOG je u pravu, a ja i moj narod smo u krivu. 28 Pomolite se BOGU jer nam je dosta grmljavine i tuče! Pustit ću vas. Ne morate više ostati.«
29 »Čim izađem iz grada«, rekao mu je Mojsije, »podići ću ruke u molitvi prema BOGU. Prestat će grmjeti, a ni tuča više neće padati—da spoznaš da zemlja pripada BOGU. 30 No znam da ti i tvoji službenici još nemate strahopoštovanja prema BOGU.«
31 Tako su propali lan i ječam, jer je ječam bio u klasu, a lan u cvatu, 32 ali pšenica i raž nisu propali jer rastu kasnije.
33 Mojsije je otišao od faraona i izašao iz grada pa podigao ruke u molitvi prema BOGU. Grmljavina i tuča su prestali, a ni kiša više nije padala na zemlju. 34 Kad je faraon vidio da su kiša, tuča i grmljavina prestali, ponovo je sagriješio. I on i njegovi službenici otvrdnuli su svoja srca. 35 Tako je faraonovo srce ostalo tvrdo i nije htio pustiti Izraelce, baš kao što je BOG nagovijestio preko Mojsija.
Blago u glinenim posudama
4 Po Božjoj milosti imamo ovu službu i zato ne posustajemo. 2 Umjesto toga, odrekli smo se sramotnih i skrivenih stvari i ne koristimo se lukavošću. Ne iskrivljujemo Božju poruku, nego poučavamo istinu i preporučujemo se savjesti svakoga čovjeka pred Bogom. 3 A ako je Radosna vijest, koju propovijedamo, zastrta velom, zastrta je samo za one koji su na putu uništenja. 4 Onima koji ne vjeruju, bog ovoga svijeta[a] zaslijepio je um, da ne bi vidjeli svjetlo Radosne vijesti o slavi Krista koji je Božja slika. 5 Mi ne propovijedamo o sebi, nego propovijedamo o Isusu Kristu kao Gospodinu i govorimo da smo vaši sluge radi Isusa. 6 Bog koji je rekao: »Neka svjetlo zasja iz mraka!«, isti je Bog čije je svjetlo zasjalo u našim srcima tako što nam je dao da upoznamo Božju slavu na Kristovom licu.
7 Mi imamo ovo blago, ali smo poput glinenih posuda tako da bude očito da izvanredna moć dolazi od Boga, a ne od nas. 8 Stalno nas pritišću nevolje, ali nismo slomljeni. Zbunjeni smo, ali nismo očajni. 9 Progonjeni smo, ali ne i napušteni; oboreni smo, ali ne i uništeni. 10 Na svojim tijelima uvijek nosimo Isusovu smrt, da bi se i Isusov život jednako jasno vidio u našim tijelima. 11 Mi, koji smo živi, neprestano smo u smrtnoj opasnosti radi Isusa, tako da bi se Isusov život jasno pokazao na našim smrtnim tijelima. 12 Smrt, dakle, djeluje u nama, a život u vama.
Isus treći put govori o svojoj smrti i uskrsnuću
(Mt 20,17-19; Lk 18,31-34)
32 Bili su na putu u Jeruzalem, a Isus je hodao ispred njih. Njegovi su učenici bili zapanjeni, dok su ljudi što su ih slijedili bili prestrašeni. Isus je ponovo poveo Dvanaestoricu na stranu i počeo im govoriti što će mu se dogoditi. 33 »Slušajte, sada idemo u Jeruzalem. Sin će Čovječji biti predan vodećim svećenicima i učiteljima Zakona. Ovi će ga osuditi na smrt i predati nežidovima. Oni će ga ismijavati, 34 pljuvati, bičevati i ubiti. A tri dana nakon toga on će uskrsnuti.«
Jakovljeva i Ivanova molba
(Mt 20,20-28)
35 Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, došli su Isusu i rekli: »Učitelju, želimo da nam učiniš ono što te budemo tražili.«
36 Isus im je rekao: »Što želite da učinim za vas?«
37 Oni su odgovorili: »Dopusti nam da sjedimo s tobom u tvojoj slavi, jedan s tvoje desne strane, a drugi s lijeve.«
38 Isus im je odgovorio: »Vi ne znate što tražite. Možete li piti istu čašu[a] koju ja pijem? Možete li biti kršteni istim krštenjem kojim ću ja biti kršten?«
39 Oni su odgovorili: »Možemo.«
Na to im je Isus rekao: »Da, pit ćete iz iste čaše iz koje ja pijem. Bit ćete kršteni istim krštenjem koje ja primam. 40 No hoćete li sjediti meni zdesna ili slijeva, to ne odlučujem ja. Ta će mjesta dobiti oni za koje su pripremljena.«
41 Kad su ostala desetorica učenika čula ovo, naljutili su se na Jakova i Ivana. 42 Isus ih je pozvao k sebi i rekao: »Vi znate da oni koji vladaju nežidovskim narodima iskazuju svoju moć nad njima, a njihovi velikaši vole gospodariti njima. 43 Ali s vama ne bi smjelo biti tako. Onaj tko želi postati velik među vama, mora svima biti sluga. 44 I tko god želi biti prvi među vama, mora svima biti rob. 45 Jer, ni Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da on služi i da dâ svoj život kao otkupninu za mnoge.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International