Book of Common Prayer
Tužaljka prognanih Izraelaca
1 Kraj babilonskih rijeka smo sjedili
i plakali dok smo se Siona sjećali.
2 Odložili smo svoje harfe,
objesili ih na vrbe.[a]
3 Naši tamničari rekli su nam da pjevamo,
mučili su nas, tražili da ih zabavljamo:
»Pjevajte neku od sionskih pjesama!«
4 Ali, kako da pjevamo BOGU,
prognani u stranoj zemlji?
5 Ako te zaboravim, Jeruzaleme,
neka mi ruka više ne zasvira.
6 Neka mi se jezik za nepce zalijepi
ako se tebe ne budem sjećao
i tebi se iznad svega radovao.
7 Sjeti se, BOŽE, kad je pao Jeruzalem.
Edomci su vikali: »Rušite sve!
Rušite sve do temelja!«
8 Grade Babilon, bit ćeš razoren!
Blago onom tko ti vrati što si nam učinio.
9 Blago onom tko ti zgrabi dojenčad
i smrska ih o stijenu.
Kralj zahvaljuje Bogu na pobjedi
Davidova pjesma.
1 Slava BOGU, mojoj stijeni,
vježba me za borbu, sprema za rat.
2 On je moja ljubav, moja tvrđava,
moja utvrda, moj izbavitelj.
On je moj oklop i sklonište,
narode mi dovodi pod vlast.
3 BOŽE, što su ljudi da o njima brineš,
što je čovjek da misliš na njega?
4 Ta čovjek je kao dašak,
prolazan kao sjena.
5 BOŽE, razgrni nebesa i siđi,
planine dodirni da se zadime.
6 Sijevni munjom, rasprši neprijatelje,
neka pred tvojim strijelama bježe.
7 Posegni rukom s visine i spasi me!
Ne daj da nestanem u dubinama,
oslobodi me iz ruku stranaca!
8 Jer, svi su oni lažljivci,
lažu i kad se zaklinju.
9 Bože, pjevat ću ti novu pjesmu,[a]
slaviti i svirati na žicama harfe.
10 Ti odlučuješ koji će kralj odnijeti pobjedu,
od oštrog mača spasio si svog slugu Davida.
11 Izbavi me iz ruku stranaca!
Jer, svi su oni lažljivci,
lažu i kad se zaklinju.
12 Daj da nam sinovi rastu jaki kao hrastovi,[b]
a naše kćeri lijepe kao klesani stupovi.
13 Neka su nam žitnice pune svega,
a livade ovcama i tisućama janjaca.
14 Daj da su naša goveda krupna i plodna,
neprijatelj da nam ne ulazi u grad
i zarobljenike ne odvodi,
da se na ulicama ne čuje plač.
15 Blago narodu s takvim blagoslovom,
sretan je narod nad kojim je BOG.
Druga knjiga Psalama
(Psalmi 42–72)
Čežnja za Bogom
Voditelju zbora. »Maskil« Korahovih potomaka.
1 Kao što srna žudi za potokom,
Bože, moja duša žudi za tobom.
2 Žedna mi je duša Boga živoga.
Kada ću vidjeti njegovo lice?
3 Danju i noću hranim se suzama
dok mi neprijatelji govore:
»Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«
4 Duša me boli kad se sjetim
kako sam u mnoštvu štovatelja hodao,
u povorci ih do Božjega Hrama vodio,
dok smo radosno hvale pjevali,
slaveći blagdan u velikoj skupini.
5 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim,
spasenje svoje 6 i Boga svog.
Duša mi je žalosna
pa se tebe prisjećam,
na planini Hermon, na brdu Misar,
u zemlji kojom teče rijeka Jordan.
7 Dubina ondje dubinu doziva
hukom tvojih vodopada.
Sve tvoje vode i valovi
preko mene su se prevalili.
8 Danju mi BOG vjerno iskazuje ljubav,
a noću mu pjevam pjesmu,
molitvu upućenu Bogu svog života[a].
9 Pitam Boga, svoju hrid:
»Zašto si me zaboravio?
Zašto moram žalostan lutati
dok me neprijatelj progoni?«
10 Do kosti me bodu uvredama,
neprestano mi govoreći:
»Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«
11 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim,
spasenje svoje i Boga svog.
Molitva za opravdanje
1 Opravdaj me, Bože!
Zastupaj me na sudu protiv naroda bezbožnog,
izbavi me od čovjeka lukavog i nepravednog.
2 Ti si, Bože, moj zaštitnik.
Zašto si me odbacio?
Zašto moram žalostan tumarati
dok me neprijatelj progoni?
3 Pošalji svoju svjetlost i istinu,
daj da me vode
i dovedu me do tvoje Svete gore,
u tvoje prebivalište.
4 Tada ću prići Božjem žrtveniku;
Bogu, svojoj najvećoj radosti,
i lirom[b] ću te, Bože moj, slaviti.
5 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga imaj povjerenja
jer i dalje slavim njega,
spasenje svoje i Boga svog.
Deveta pošast: tama
21 Tada je BOG rekao Mojsiju: »Ispruži ruku prema nebu, da se na Egipat spusti tama kakva se može opipati.«
22 Mojsije ispruži ruku prema nebu i na cijeli Egipat spusti se gusta tama koja je trajala tri dana. 23 Tri dana ljudi nisu mogli vidjeti jedan drugoga, niti se maknuti s mjesta. No ondje gdje su živjeli Izraelci, bila je svjetlost.
24 Tada je faraon pozvao Mojsija i rekao: »Idite štovati BOGA. Samo vaša stada sitne i krupne stoke neka ostanu ovdje, a vaša djeca mogu s vama.«
25 No Mojsije odgovori: »Moraš nam dati stoku jer ćemo je klanjem i paljenjem prinositi svome BOGU. 26 Zato i naša stoka mora s nama—ni papak neće ostati ovdje. Od stoke moramo izabrati žrtve za štovanje svoga BOGA jer nećemo znati što trebamo prinijeti BOGU dok ne stignemo ondje.«
27 BOG je otvrdnuo faraonovo srce i on nije htio pustiti Izraelce. 28 Viknuo je na Mojsija: »Odlazi od mene i pazi da više ne dolaziš preda me! Ako ponovo dođeš, poginut ćeš!«
29 »Dobro si rekao«, odvrati Mojsije, »više me nećeš vidjeti.«
Upozorenje na posljednju pošast
11 BOG je rekao Mojsiju: »Poslat ću još jednu pošast na faraona i Egipat. Nakon toga će vas pustiti odavde—zapravo će vas otjerati. 2 Reci narodu da svaki muškarac i svaka žena od svojih susjeda zatraži predmete od srebra i zlata.« 3 BOG je učinio da Egipćani budu naklonjeni Izraelcima. Štoviše, faraonovi službenici i narod smatrali su Mojsija velikim čovjekom.
4 Mojsije je rekao faraonu: »Ovako kaže BOG: ‘Oko ponoći proći ću kroz Egipat. 5 Tada će umrijeti svaki prvorođenac u Egiptu—od faraonovog prvorođenog sina, koji sjedi na prijestolju, do prvorođenog sina ropkinje koja radi u mlinu, a uginut će i sva prvorođena stoka. 6 Po cijelom Egiptu prolomit će se silan jauk, kakvog nikad nije bilo, niti će ga ikad više biti. 7 No među Izraelcima će biti mirno—ni pas neće zalajati, ni na čovjeka ni na životinju.’ Tako ćete znati da BOG razlikuje Egipat od Izraela. 8 Tada će mi doći svi ovi tvoji službenici, pokloniti mi se i reći: ‘Odlazi, i ti i sav tvoj narod s tobom!’ Nakon toga ću otići.« I Mojsije je ljutit otišao od faraona.
13 Budući da imamo isti duh vjere kao što piše u Svetom pismu: »Povjerovao sam, zato sam govorio«,[a] i mi vjerujemo te zato i govorimo. 14 Znamo da je Bog podigao Gospodina Isusa iz smrti, a znamo da će isto tako podići i nas s Isusom i zajedno s vama postaviti uz sebe. 15 Jer, sve je to radi vas, da bi Božja milost doprla do što više ljudi. Tako će se Bogu iskazivati još više zahvalnosti i bit će još više slavljen.
Život po vjeri
16 Zbog toga ne posustajemo. Jer, čak i ako naše vanjsko biće propada, naše se unutarnje biće, bez obzira na to, svakoga dana obnavlja. 17 Naše trenutačne, male nevolje pripremaju nas za vječnu slavu koja obilno nadmašuje nevolje u kojima se nalazimo. 18 Mi se nismo usredotočili na vidljivo, nego na nevidljivo, jer ono što se vidi je prolazno, a ono što se ne vidi jest vječno.
Isus iscjeljuje slijepca
(Mt 20,29-34; Lk 18,35-43)
46 Zatim su stigli u Jerihon. Kad su Isus, njegovi učenici i mnoštvo naroda odlazili iz Jerihona, pokraj ceste je sjedio slijepi prosjak. Zvao se Bartimej, što znači »Timejev sin«. 47 Kad je čuo da je to Isus iz Nazareta, počeo je glasno vikati: »Isuse, Davidov Sine, smiluj mi se!«
48 Mnoštvo ga je korilo i ušutkivalo. No on je vikao još glasnije: »Davidov Sine, smiluj mi se!«
49 Isus je zastao i rekao: »Pozovite ga!«
Pozvali su slijepca i rekli mu: »Ne gubi nadu, ustani! Isus te zove.« 50 Slijepac je odbacio svoj kaput, poskočio i prišao Isusu.
51 Isus ga je upitao: »Što želiš da učinim za tebe?«
Slijepac mu je odgovorio: »Učitelju, učini da progledam.«
52 Isus mu je rekao: »Idi! Tvoja te vjera ozdravila.« I slijepac je odmah progledao te pošao za Isusom.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International