Book of Common Prayer
33 Rijeke je pretvorio u pustinju,
a izvore vode u suho tlo.
34 Plodna zemlja postala je slana
zbog zloće njenih stanovnika.
35 No od pustinje nastala je zemlja s jezerima,
a iz suhe zemlje potekli su izvori vode.
36 Ondje je naselio gladne,
tu su podigli svoj grad.
37 Obradili su polja i vinograde,
zemlja im je rodila u obilju.
38 Imali su mnogo djece,
a stoka im se namnožila.
39 No zbog ugnjetavanja, tjeskobe i tuge,
bili su poniženi i broj im se smanjio.
40 Ali onaj koji može poniziti vladare
i natjerati ih da bespućem lutaju,
41 on nevoljnike podiže iz bijede,
obitelji im povećava kao da su stada.
42 Kad to vide, pravedni se raduju,
a loši ljudi svoja usta zatvaraju.
43 Tko je mudar, o svemu će razmisliti
i BOŽJU vjernu ljubav uvidjeti.
Molitva za pomoć u borbi protiv neprijatelja
Davidova pjesma.
1 Spreman sam i odlučan, Bože,
cijelim bićem, glazbom tebe slaviti.
2 Neka se probude harfa i lira,
neka zora budna ustane!
3 Zahvaljivat ću ti, BOŽE, pred svima,
psalme o tebi pjevati narodima.
4 Jer, ljubav je tvoja viša od nebesa,
tvoja vjernost seže do oblaka.
5 Bože, uzvišen si nad nebesima
i cijela zemlja gleda tvoju slavu.
6 Pomozi nam svojom silnom snagom
dok molim da se tvoji vjerni spase.
7 Bog je rekao u svom Hramu:
»Pobijedit ću i podijeliti zemlju.
Dat ću im grad Šekem i dolinu Sukot.
8 Gilead i Manaše su moji.
Efrajim je kaciga koja glavu čuva,
a Juda moja vladarska palica.
9 Moab mi je posuda za pranje nogu,
preko Edoma bacam sandalu[a],
nad Filistejom, slavim pobjedu.«
10 Tko će me uvesti u utvrđeni grad?
Tko će me voditi u Edom?
11 Zar si nas napustio, Bože?
Ne predvodiš li ti naše vojske?
12 Pomozi nam protiv neprijatelja
jer ljudska pomoć je bezvrijedna.
13 Bog gazi naše neprijatelje,
s njim idemo do pobjede.
Pjesma slavljenja
1 Radosno BOGU pjevajte,
vi koji dobro činite!
Pravo je da ga pravedni slave!
2 Slavite BOGA glazbom na liri,
svirajte mu na harfi s deset žica.
3 Pjevajte mu novu pjesmu[a],
lijepo svirajte i glasno kličite!
4 Jer, pouzdana je BOŽJA riječ
u svemu što čini.
5 BOG voli pravednost i pravdu,
zemlju ispunjava svojom vjernom ljubavlju.
6 Na BOŽJU riječ nebesa su stvorena.
Dahom iz njegovih usta
nastala su nebeska tijela.
7 Sve je vode skupio
i pohranio ih iznad neba.[b]
8 Neka cijela zemlja slavi BOGA
i svi ljudi nek' strahuju pred njim.
9 Jer, na njegovu riječ stvoren je svijet,
sve je nastalo na njegovu zapovijed.
10 Planove naroda BOG može pomutiti,
sve ljudske zamisli osujetiti.
11 A BOŽJE odluke dobre su zauvijek,
njegovi planovi dobri su za svaki naraštaj.
12 Blago narodu kojem je on BOG,
blago ljudima koje je sebi odabrao.
13 BOG s neba sve prati
i vidi čitavo čovječanstvo.
14 Gleda sa svog prijestolja,
motri sve ljude na zemlji.
15 Za svakoga zna što misli
i što svaki od njih radi.
16 Kralja ne spašava moć njegove vojske,
kao ni ratnika njegova velika snaga.
17 Uzalud je zbog konja nadati se pobjedi,
njihova snaga ne može spasiti.
18 Već BOG čuva sve koji ga štuju,
sve koji se na njegovu ljubav oslanjaju.
19 On ih spašava od smrti
i čuva ih na životu u vrijeme gladi.
20 Zato mi čekamo BOGA,
jer on nas štiti i spašava.
21 On nas čini sretnima.
Uzdamo se jedino u njegovo sveto ime.
22 BOŽE, pošto se uvijek u tebe uzdamo,
neka tvoja vjerna ljubav bude uz nas.
Izraelci vape Bogu
23 Nakon mnogo vremena umro je egipatski kralj. Izraelci su stenjali u ropstvu i vapili za pomoć, a njihovo je zapomaganje doprlo do Boga. 24 Bog je čuo njihove vapaje i sjetio se svog saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom. 25 Bog je vidio Izraelce i znao je da pate.
Bog poziva Mojsija
3 Mojsije je čuvao stado svog tasta Jitra, koji je bio svećenik u zemlji Midjan. Poveo je stado kroz divljinu i došao do Božje planine Horeb[a]. 2 Ondje mu se ukazao BOŽJI predstavnik u plamenu vatre, usred grma.
Mojsije je gledao kako grm gori, ali ne sagorijeva. 3 Pomislio je: »Kakva čudesna pojava! Prići ću i pogledati zašto grm ne izgara.«
4 Kad je BOG vidio da je Mojsije prišao da pogleda, pozvao ga je iz grma: »Mojsije! Mojsije!«
Mojsije odgovori: »Evo me.«
5 »Ne prilazi bliže«, rekao je Bog. »Izuj obuću s nogu jer je mjesto na kojem stojiš sveto tlo.« 6 Zatim je rekao: »Ja sam Bog tvog oca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev.«
Nato je Mojsije zaklonio lice zato što se bojao gledati u Boga.
7 »Vidio sam jad svog naroda u Egiptu. Čuo sam njegov vapaj pod goničima robova. Znam za njegove patnje«, rekao je BOG. 8 »Zato sam sišao da ga spasim od Egipćana i da ga iz te zemlje odvedem u dobru i prostranu zemlju. Zemlja je to kojom teče med i mlijeko, gdje žive Kanaanci, Hetiti, Amorejci, Perižani, Hivijci i Jebusejci. 9 Znaj da su vapaji Izraelaca doprli do mene i da sam vidio kako ih tlače Egipćani. 10 A sad, hajde! Šaljem te faraonu, da moj narod, Izraelce, izvedeš iz Egipta.«
11 »Tko sam ja«, upita Mojsije Boga, »da idem faraonu i da Izraelce izvedem iz Egipta?«
12 »Ja ću biti s tobom«, odgovori mu Bog, »i to će ti biti znak da sam te poslao. Kad izvedem narod iz Egipta, štovat ćete me na ovoj planini.«
Božje ime
13 Potom Mojsije reče Bogu: »Ako odem Izraelcima i kažem: ‘Bog vaših predaka poslao me k vama’, a oni me pitaju: ‘Kako se zove?’, što da im odgovorim?«
14 »JA SAM KOJI JESAM«, rekao je Bog Mojsiju. »Ovako reci Izraelcima: ‘JA JESAM poslao me k vama.’« 15 Bog je dalje rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: ‘JAHVE[b], Bog vaših predaka, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama’. To je moje ime zauvijek. Tako će me zvati u svim naraštajima.
Ljubav
13 Kad bih govorio ljudske i anđeoske jezike, a ne bih imao ljubavi, bio bih samo gong koji buči ili cimbal koji zveči.
2 Kad bih imao dar proricanja, kad bih znao sve tajne i imao sve znanje, i kad bih imao potpunu vjeru tako da bih mogao pomicati planine, a ne bih imao ljubavi, bio bih ništa.
3 I kad bih sve što posjedujem dao da se nahrane gladni, kad bih svoje tijelo predao da se spali, a ne bih imao ljubavi, ništa ne bih postigao.
4 Ljubav je strpljiva i uslužna.
Ljubav nije zavidna.
Ljubav se ne hvali i ne oholi.
5 Nije nepristojna. Ne traži za sebe.
Nije razdražljiva. Ne pamti zlo.
6 Ne veseli se nepravdi, a veseli se istini.
7 Ljubav sve štiti, sve vjeruje,
uvijek se nada i uvijek ustraje.
8 Ljubav nikada ne prestaje.
Dar proricanja će nestati. Nestat će i dar govora u jezicima. Nestat će dar znanja. 9 Jer, naše je znanje nepotpuno i naša su proricanja djelomična. 10 A kad dođe savršenstvo, nestat će ono što je djelomično.
11 Dok sam bio dijete, govorio sam kao dijete, razmišljao sam kao dijete, zaključivao sam kao dijete. A sada sam odrastao čovjek i odbacio sam sve što je djetinje. 12 Sada, naime, gledamo nejasan odraz u ogledalu, a tada ćemo vidjeti jasno—licem u lice. Sada je moje znanje nepotpuno, a tada ću sve znati, baš kao što i mene Bog potpuno poznaje.
13 Dakle, ovo troje preostaje: vjera, nada i ljubav, a najveća je od njih—ljubav.
Isus ozdravlja opsjednutog dječaka
(Mt 17,14-20; Lk 9,37-43a)
14 Kad su došli do ostalih učenika, vidjeli su gomilu ljudi oko njih i učitelje Zakona kako se prepiru s njima. 15 Čim su vidjeli Isusa, vrlo su se iznenadili i požurili da ga pozdrave.
16 Isus ih je upitao: »O čemu se prepirete s njima?«
17 Neki je čovjek iz gomile odgovorio: »Učitelju, doveo sam ti svoga sina. Opsjednut je nijemim duhom. 18 Uvijek kada ga obuzme, baca ga na pod. Pjena mu izlazi iz usta, škrguće zubima i koči se. Zamolio sam tvoje učenike da istjeraju duha, ali nisu mogli.«
19 Isus im je na to odgovorio: »O, ljudi bez vjere, koliko ću dugo morati ostati s vama? Koliko ću vas dugo morati trpjeti? Dovedite mi dječaka!«
20 Doveli su mu dječaka i, čim je duh vidio Isusa, odmah je silno potresao dječaka. Dječak je pao na zemlju, prevrtao se po tlu i pjena mu je išla na usta.
21 Isus je upitao dječakovog oca: »Koliko je dugo u ovakvom stanju?«
Otac je rekao: »Od djetinjstva. 22 Zao ga duh često baca u vatru ili u vodu da ga ubije. Ali, ako možeš, učini nešto! Smiluj nam se i pomozi nam!«
23 Isus mu je rekao: »Rekao si: ‘Ako možeš.’ Onomu tko vjeruje, sve je moguće.«
24 Dječakov je otac odmah povikao: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!«
25 Kad je Isus vidio da se ljudi skupljaju oko njih, ukorio je zlog duha i rekao mu: »Duše gluhoće i nijemosti, zapovijedam ti da izađeš iz njega i da se nikada više ne vratiš!«
26 Duh je zavrištao. Bacio je dječaka u strašne grčeve pa izašao iz njega. Dječak je ostao ležati kao mrtav pa su mnogi rekli: »Mrtav je.« 27 A Isus je uzeo dječaka za ruku i pomogao mu ustati. 28 Kad je Isus ušao u kuću, učenici su ga nasamo upitali: »Zašto mi nismo mogli istjerati tog duha?«
29 A Isus im je odgovorio: »Takvog duha može se istjerati samo molitvom[a].«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International