Book of Common Prayer
Molitva pouzdanja u Boga
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 K tebi se, BOŽE, sklanjam,
ne daj da budem osramoćen.
Spasi me zbog svoje pravednosti!
2 Poslušaj me, požuri i pomozi!
Budi moja stijena, moje utočište,
budi moja utvrda, zaštiti me!
3 Da, ti si moja stijena i moja utvrda.
Zbog tvog imena, molim te, vodi me i usmjeri!
4 Molim te, ne daj da upadnem
u zamke neprijatelja.
Jer, ti si moj spas!
5 U tvoje ruke, vjerni BOŽE,
predajem život svoj.
Molim te, spasi me!
6 Ti mrziš ljude koji štuju bezvrijedne idole.
Samo u tebe se uzdam, BOŽE.
7 Raduje me tvoja vjerna ljubav.
Vidio si moju patnju,
ti znaš kakve me brige muče.
8 Nisi me neprijateljima predao,
već na sigurno mjesto postavio.
9 Smiluj mi se, BOŽE, u nevolji sam.
Oči sam već isplakao,
bole me i trbuh i grlo.
10 Život mi je pun tuge i nemira,
godine prolaze u uzdisajima,
snaga me izdaje od muke.
11 Moji neprijatelji izlažu me ruglu,
preziru me susjedi.
Poznanici bježe od mene,
izbjegavaju me na ulici.
12 Žele me zaboraviti,
kao da sam već mrtav,
odbacuju me kao stari lonac.
13 Čujem, mnogi me kleveću,
užasava me sve što govore.
Udružuju se protiv mene,
opasnost mi prijeti odasvud.
14 Ali ja tebi vjerujem, BOŽE,
i govorim: »Ti si moj Bog.«
15 Moj život je u tvojoj ruci.
Spasi me od neprijatelja,
od mojih progonitelja.
16 Molim te, prigrli svog slugu,[a]
izbavi me svojom ljubavlju.
17 Zovem te upomoć, BOŽE,
ne daj da me posrame.
Neka se zločinci srame
i neka tiho odu u smrt.
18 Neka zašute svi koji drsko lažu
i prezirno protiv pravednika govore.
19 O, kako je velika tvoja dobrota
prema tvojim vjernima.
Pred svima je iskazuješ,
onima koji se k tebi sklanjaju.
20 Sklanjaš ih od ljudskih spletki
u skrovište svoje prisutnosti.
U tvom su zaklonu sigurni
od svih ružnih optužbi.
21 Slavljen neka je BOG!
Bio sam kao grad pod opsadom,
a on mi je svoju ljubav čudesno pokazao.
22 U strahu sam rekao:
»Ne vidiš me i ne možeš mi pomoći.«
Ali molitvu sam ti uputio,
čuo si me kad sam upomoć zavapio.
23 Ljubite BOGA, svi njegovi sljedbenici!
BOG vjerne čuva,
a drznike kažnjava.
24 Snažni i hrabri budite,
svi koji na BOŽJU pomoć čekate.
Molitva za pomoć
Davidova pjesma.
1 BOŽE, usprotivi se mojim protivnicima,
napadni ih jer oni napadaju mene.
2 Stavi svoj oklop i uzmi štit,
dođi mi u pomoć!
3 Digni sjekiru i baci koplje
na moje progonitelje.
Reci mi glasno: »Spasit ću te.«
4 Ljudi, koji me žele ubiti,
neka propadnu sramotno.
Urotnici neka bježe bezglavo.
5 Nek' se rasprše kao pljeva na vjetru
dok ih rastjeruje BOŽJI anđeo.
6 Nek' bježe po mračnoj i kliskoj stazi
dok ih BOŽJI anđeo progoni.
7 Ništa im nisam skrivio,
a oni mi zamku postavljaju
i jamu za mene kopaju.
8 Ali neka iznenada propadnu,
neka se uhvate u svoju zamku
i upadnu u duboku jamu.
9 Tada ću se radovati, BOŽE,
i slaviti što si me spasio.
10 Cijelim ću bićem izreći:
»BOŽE, nitko nije kao ti.
Slabe od jačih braniš,
bespomoćne od nasilja čuvaš.«
11 Ustaju okrutni svjedoci,
o meni podmeću laži
o kojima ne znam ništa.
12 Na moje dobro uzvraćaju zlo,
žele mi oduzeti život.
13 A kad je prije njima loše bilo,
zbog njih sam tugovao i postio.
Sad bih volio da mogu
povući svoju molitvu.
14 Zbog njih sam duboko tugovao,
kao za prijateljem ili bratom,
kao da oplakujem vlastitu majku.
15 Ali sada sam ja u nevolji,
a oni se okupljaju i smiju mi se.
Napadaju me nepoznati ljudi
i vrijeđaju bez prestanka.
16 Ismijavaju me i izruguju,
bijesno zubima škrguću.
17 Gospodaru, dokad ćeš to gledati?
Spasi me od njihovih nasrtaja,
spasi moj život od tih lavova.
18 A ja ću ti javno pred svima zahvaliti,
pred mnoštvom ljudi tebe ću slaviti.
19 Ne daj da lašci likuju nada mnom,
da se smijulje nad mojom tugom.
Jer, nemaju razloga za mržnju.
20 Oni o drugima ne govore lijepo,
nego smišljaju lažne optužbe
protiv onih koji mirno žive.
21 Lažno me optužuju i govore:
»Aha! Vidjeli smo što je učinio!«
22 Ali ti si, BOŽE, sve vidio.
Molim te, nemoj šutjeti!
Gospodaru, nemoj od mene otići.
23 Ustani, Bože, u moju obranu,
za mene, Gospodaru, izbori pravdu.
24 BOŽE, dokaži da sam u pravu
jer ti si pravedan.
Ne daj im, Bože, da mi se smiju.
25 Ne daj da pomisle:
»Dobili smo što smo htjeli«,
ne daj da govore da su me uništili.
26 Neka se zbune i posrame
svi koji se vesele mojoj nesreći.
Neka javnu sramotu dožive
svi koji misle da su od mene bolji.
27 Neka radosno kliču oni koji mi žele dobro.
Neka uvijek govore: »Velik je BOG
koji brine za dobrobit sluge svog.«
28 A ja ću samo pričati o tvojoj pravednosti
i tebe slaviti po cijeli dan.
10 »Oprosti, Gospodaru«, rekao je Mojsije BOGU, »nikad nisam bio rječit čovjek—ni prije, ni sad, dok razgovaraš sa svojim slugom. Govorim sporo i jezik mi je trom.«
11 »Tko je čovjeku dao usta?« rekao je BOG. »Tko ga čini nijemim ili gluhim? Tko čini da vidi ili da ne vidi? Zar ne ja—BOG? 12 A sad idi! Bit ću s tobom kad budeš govorio i poučit ću te što da kažeš.«
13 No Mojsije je rekao: »Oprosti, Gospodaru, ali pošalji nekog drugog.«
14 Tada se BOG razljutio na Mojsija i rekao: »Nije li Levit Aron tvoj brat? Znam da on tečno govori. Evo, baš ti dolazi ususret. Bit će mu drago da te vidi. 15 Njemu ćeš govoriti što da kaže. Bit ću s obojicom kad budete govorili i poučiti vas što da činite. 16 On će umjesto tebe govoriti narodu. On će tebi biti kao usta, a ti ćeš njemu biti kao Bog, govoreći mu što da čini. 17 Uzmi ovaj štap u ruku pa ćeš njime činiti znakove.«
Mojsije se vraća u Egipat
18 Mojsije se zatim vratio svome tastu Jitru i rekao mu: »Molim te, dopusti mi da se vratim k svojima u Egipat, da vidim jesu li još živi.«
Jitro mu reče: »Idi u miru!«
19 BOG je u Midjanu rekao Mojsiju: »Vrati se u Egipat jer su umrli svi koji su ti htjeli oduzeti život.«
20 Tako je Mojsije poveo svoju ženu i sinove, posjeo ih na magarca i zaputio se u Egipat. U ruci je nosio štap koji je predstavljao Božju moć.
21 BOG je još rekao Mojsiju: »Kad stigneš u Egipat, gledaj da pred faraonom učiniš sva čuda za koja sam ti dao moć. No ja ću mu otvrdnuti srce pa neće pustiti izraelski narod. 22 Tada reci faraonu da BOG kaže: ‘Izrael je moj sin, moj prvorođenac. 23 Rekao sam ti da pustiš mog sina da ode kako bi mi iskazao štovanje, ali ti si odbio. Zato ću ja ubiti tvoga prvorođenog sina.’«
Obrezanje Mojsijevog sina
24 Na putu, na mjestu gdje je Mojsije stao prenoćiti, došao je BOG i htio ga ubiti. 25 No Sipora dograbi kameni nož, obreže[a] svog sina i kožicom dotakne Mojsijeve noge, govoreći: »Ovo je krv našeg saveza.«[b] 26 Kad je spomenula krv obrezanja, BOG ga je ostavio.[c]
Mojsije i Aron u Egiptu
27 BOG je rekao Aronu: »Idi se sastati s Mojsijem. On je u pustinji.«
Aron je otišao, sastao se s Mojsijem na Božjoj planini Horeb i poljubio ga. 28 Tada je Mojsije ispričao Aronu o svemu što mu je BOG rekao da izgovori u Egiptu i o svim znakovima koje mu je zapovjedio da učini.
29 Zatim su Mojsije i Aron otišli u Egipat i okupili sve starješine Izraelaca. 30 Aron im je prepričao što je BOG rekao Mojsiju, a Mojsije je izveo znakove naočigled naroda. 31 Narod je povjerovao. Kad su čuli da je ih je BOG pohodio i vidio njihove nevolje, duboko su se poklonili i iskazali mu štovanje.
Duhovni darovi u Crkvi
14 Čeznite za ljubavlju! Iskreno tražite duhovne darove! Osobito tražite dar proricanja! 2 Onaj tko ima dar govorenja u jezicima, ne govori ljudima, nego Bogu, jer nitko ne može razumjeti što govori. On govori tajne stvari po Duhu. 3 Onaj tko proriče, govori stvari koje izgrađuju, ohrabruju i tješe. 4 Onaj tko ima dar govora u jezicima, sâm sebe duhovno izgrađuje, ali onaj tko ima dar proricanja, duhovno izgrađuje cijelu Crkvu. 5 Volio bih da svi imate dar govorenja tuđim jezicima, ali još bih više volio da prorokujete. Onaj tko prorokuje, važniji je od onoga koji govori u jezicima, osim ako taj koji govori u jezicima ne protumači što je rekao, da bi cijela Crkva bila duhovno ojačana.
6 Braćo i sestre, ako dođem k vama govoreći u jezicima, kako ću vam biti od koristi ako vam ne donesem objavu, znanje, proroštvo ili učenje? 7 Isto je i s instrumentima koji proizvode zvukove, kao što su flauta ili harfa. Ako ne proizvode jasne tonove, kako će čovjek prepoznati melodiju koju sviraju? 8 I ako je zvuk što ga proizvodi truba nejasan, tko će se spremiti za bitku? 9 Isto je i s vama: kako će tko znati što ste rekli ako ne govorite razumljivim riječima? Govorit ćete u vjetar. 10 Na svijetu ima raznih jezika i ni jedan nije besmislen. 11 Ako ne razumijem jezik onoga koji mi govori, onda mi je taj čovjek stranac, a i ja sam njemu stranac. 12 Isto je i s vama: budući da ste željni duhovnih darova, nastojte obilovati njima da biste duhovno ojačali Crkvu.
13 Dakle, onaj koji govori u jezicima, treba moliti da može i protumačiti to što je rekao. 14 Jer, ako molim na nepoznatom jeziku, moj duh moli, ali moj um ne razumije. 15 Što se, dakle, treba činiti? Molit ću svojim duhom, ali molit ću i svojim umom. Zahvaljivat ću svojim duhom, ali zahvaljivat ću i svojim umom. 16 Jer, ako slaviš Boga samo svojim duhom, kako će netko tko ne razumije reći »Amen« na tvoju molitvu i zahvalu kad ne zna što govoriš? 17 Tako ti možeš lijepo zahvaljivati u molitvi, ali onaj koji sluša duhovno se ne izgrađuje.
18 Zahvaljujem Bogu što mogu govoriti u jezicima čak i više nego svi vi, 19 ali u crkvi radije kažem pet razumljivih riječi da bih poučio i druge nego tisuće riječi na nerazumljivom jeziku.
Isus ponovo govori o svojoj smrti i uskrsnuću
(Mt 17,22-23; Lk 9,43b-45)
30 Zatim su Isus i njegovi učenici otišli iz toga mjesta i krenuli kroz Galileju. Isus nije želio da itko sazna gdje su jer je 31 želio u miru poučavati učenike. Rekao im je: »Sin će Čovječji uskoro biti predan ljudima i oni će ga ubiti, a tri dana nakon što ga ubiju, uskrsnut će.« 32 No oni nisu razumjeli što govori, a bojali su se pitati ga o tome.
Tko je najveći?
(Mt 18,1-5; Lk 9,46-48)
33 Kada su došli u Kafarnaum i ušli u neku kuću, Isus je upitao svoje učenike: »O čemu ste među sobom raspravljali putem?« 34 Oni nisu ništa odgovorili jer su putem raspravljali o tome tko je od njih najveći.
35 Isus je sjeo i pozvao Dvanaestoricu k sebi. Rekao im je: »Ako netko želi biti prvi, mora biti zadnji od svih i služiti svima.«
36 Zatim je uzeo malo dijete u naručje i postavio ga pred njih pa im rekao: 37 »Tko prihvati jedno ovakvo malo dijete u moje ime—mene prihvaća. A tko prihvaća mene—ne prihvaća samo mene nego i onoga koji me poslao.«
Tko nije protiv nas, taj je za nas
(Lk 9,49-50)
38 Ivan je rekao Isusu: »Učitelju, vidjeli smo nekog čovjeka kako istjeruje zle duhove u tvoje ime. Pokušali smo ga spriječiti jer nije jedan od nas.«
39 Ali Isus je na to rekao: »Nemojte mu braniti, jer tko god čini čuda u moje ime, neće govoriti loše o meni. 40 Tko nije protiv nas, taj je za nas. 41 Govorim vam istinu. Tko god vam pruži čašu vode zato što pripadate Kristu—dobit će svoju nagradu.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International