Book of Common Prayer

Molitva za poniznost

Davidova pjesma pri usponu u Hram.

U slavu Hrama

Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram.

Živjeti zajedno u miru

Davidova pjesma pri usponu u Hram.

Molitva za zaštitu

Voditelju zbora. Davidova pjesma.

Molitva za pomoć

Davidov »maskil«^[a] ispjevan u spilji. Molitva.

Druga pošast: žabe

²⁵ Prošlo je sedam dana nakon što je BOG učinio čudo s Nilom.

8 Tada je BOG rekao Mojsiju: »Idi faraonu i reci mu da BOG kaže: ‘Pusti moj narod da me ode štovati. ² Ako ga odbiješ pustiti, svu ću ti zemlju prekriti žabama. ³ Nil će vrvjeti od njih. Žabe će doći u tvoj dvor, u tvoju spavaću sobu i na tvoj krevet. Doći će u kuće tvojih službenika i na cijeli tvoj narod, u vaše peći i posude u kojima mijesite kruh. ⁴ Žabe će se penjati po tebi, po tvome narodu i po svim tvojim službenicima.’«

⁵ BOG je još rekao Mojsiju: »Reci Aronu: ‘Ispruži svoju ruku i štap nad rijekama, kanalima i jezercima pa će žabe izaći na Egipat.’«

⁶ Aron je ispružio ruku nad egipatskim vodama i žabe su izašle i prekrile Egipat. ⁷ No i čarobnjaci su svojom magijom učinili da žabe izađu na Egipat.

⁸ Faraon je pozvao Mojsija i Arona te im rekao: »Molite BOGA da ukloni žabe od mene i mog naroda, a ja ću pustiti vaš narod da ode prinijeti žrtvu BOGU.«

⁹ »Tebi prepuštam odluku«, rekao je Mojsije faraonu, »da odrediš kada da se pomolim za tebe, tvoje službenike i tvoj narod, da se uklone žabe od vas i vaših kuća—osim onih koje će ostati u Nilu.«

¹⁰ »Sutra«, rekao je faraon.

»Neka bude kako kažeš«, odgovori Mojsije, »pa ćeš spoznati da nitko nije kao naš BOG. ¹¹ Žabe će otići od tebe i iz tvojih kuća, od tvojih službenika i tvog naroda—ostat će samo u Nilu.«

¹² Nakon toga su Mojsije i Aron otišli od faraona. Mojsije je zavapio BOGU zbog žaba, koje je poslao na faraona, ¹³ a BOG je učinio po Mojsijevoj riječi. Uginule su žabe po kućama, dvorištima i poljima. ¹⁴ Zgrtali su ih na hrpe i zemlja je od njih zaudarala. ¹⁵ Kad je faraon vidio da je nastupilo olakšanje, opet je otvrdnuo svoje srce i nije ih htio poslušati, baš kao što je najavio BOG.

Treća pošast: komarci

¹⁶ Tada BOG reče Mojsiju: »Reci Aronu: ‘Ispruži svoj štap i udari po prašini na tlu, da se po cijelom Egiptu pretvori u komarce.’«

¹⁷ Oni tako i učine: Aron ispruži ruku i udari štapom po prašini na tlu te komarci navale na ljude i životinje. Sva prašina, po cijeloj egipatskoj zemlji, pretvorila se u komarce. ¹⁸ Kad su čarobnjaci svojom magijom pokušali stvoriti komarce, nisu uspjeli, a komarci su navalili i na ljude i na životinje.

¹⁹ Čarobnjaci su rekli faraonu: »Ovo je Božje djelo.«

No faraonovo je srce bilo tvrdo i nije ih htio poslušati, baš kao što je najavio BOG.

⁷ Stari je savez bio uklesan na kamenim pločama. Donesen je očitovanjem Božje slave, tako da je sjaj, koji se odražavao na Mojsijevom licu, bio toliko sjajan da ga Izraelci nisu mogli niti pogledati iako je blijedio. Ako je takvo služenje Bogu pod Starim savezom došlo s takvim sjajem—a vodilo je u smrt— ⁸ koliko je sjajnije služenje Bogu koje donosi Duh? ⁹ Budući da je način služenja, koji donosi osudu, toliko slavan, koliko je slavniji način služenja koji donosi opravdanje ljudima pred Bogom! ¹⁰ Jer, ono što je prije bilo prepuno sjaja, sada više nema sjaja u usporedbi s nenadmašnim sjajem. ¹¹ Ako je način služenja Bogu, koji je iščeznuo, došao s tolikom slavom, koliko će slavniji biti onaj koji nikad ne prestaje?

¹² Budući da imamo tu nadu, vrlo smo odvažni. ¹³ Nismo kao Mojsije, koji je stavio veo preko lica da Izraelci ne bi vidjeli svršetak onoga što blijedi i nestaje. ¹⁴ Njihovi su umovi bili zatvoreni. I danas, njihovi su umovi pokriveni istim velom pri čitanju Staroga zavjeta. Taj im veo i dalje zastire značenje jer on se uklanja jedino po Kristu. ¹⁵ Do današnjega dana, kad god se čita Mojsijev zakon, veo ostaje na njihovim srcima. ¹⁶ Ali kada se tko okrene Gospodinu i slijedi ga, veo se skida. ¹⁷ Gospodin o kojemu govorim jest Duh, a gdje je Gospodinov Duh, ¹⁸ tamo je sloboda. A mi, otkrivenog lica, promatramo i odražavamo Gospodinovu slavu te se mijenjamo i postajemo sličniji njemu, sve više i više. Ova promjena dolazi od Gospodina, koji je Duh.

Isus i bogataš

(Mt 19,16-30; Lk 18,18-30)

¹⁷ Kad je Isus krenuo na put, dotrčao je neki čovjek, kleknuo pred njega i upitao ga: »Dobri učitelju, što trebam učiniti da bih dobio vječni život?«

¹⁸ Isus mu je rekao: »Zašto me nazivaš dobrim? Nitko nije dobar osim Boga. ¹⁹ Znaš zapovijedi: ne počini ubojstvo, ne počini preljub, ne kradi, nemoj lažno svjedočiti, ne varaj, poštuj svoga oca i majku!«^[a]

²⁰ Čovjek mu je odgovorio: »Učitelju, poštujem sve to još od svoje mladosti.«

²¹ Isus ga je pogledao, zavolio ga i rekao mu: »Jedno ti nedostaje: idi i prodaj sve što imaš, podijeli siromašnima i imat ćeš blago na Nebu. Zatim dođi i slijedi me.«

²² Čim mu je Isus to rekao, čovjekovo se lice smrknulo. Rastužio se i otišao. Bio je, naime, vrlo bogat.

²³ Isus je prešao pogledom po svojim učenicima i rekao: »Teško je bogatima ući u Božje kraljevstvo.«

²⁴ Učenike su začudile njegove riječi, a Isus im je još jednom rekao: »Djeco moja, kako li je teško bogatašu ući u Božje kraljevstvo! ²⁵ Lakše će deva proći kroz ušicu igle nego što će bogataš ući u Božje kraljevstvo.«

²⁶ Učenici su se još više začudili i govorili jedan drugome: »Tko se onda može spasiti?«

²⁷ Isus ih je pogledao i rekao: »To je ljudima nemoguće, ali ne i Bogu. Bogu je sve moguće.«

²⁸ Na to je Petar rekao Isusu: »Pogledaj! Mi smo ostavili sve i krenuli za tobom.«

²⁹ »Govorim vam istinu—odgovorio je Isus—svatko tko je radi mene i radi Radosne vijesti napustio svoju kuću, braću, sestre, majku, oca, djecu ili polja, ³⁰ dobit će još na ovome svijetu stotinu puta više kuća, braće, sestara, majki, očeva, djece i polja. Uz to sve, doći će i progoni, ali u svijetu koji dolazi dobit će nagradu—vječni život. ³¹ Mnogi, koji su sada prvi, bit će posljednji, a oni posljednji, bit će prvi.«