Book of Common Prayer
Poziv na štovanje i poslušnost
1 Dođite, da slavimo BOGA,
da radosno kličemo Stijeni našeg spasenja!
2 Izađimo pred njega s hvalama,
radosno mu pjevajmo pjesme.
3 Jer, BOG je velik Bog
i velik Kralj nad svim bogovima.
4 On posjeduje najdublje spilje
i njegovi su vrhunci planina.
5 More je njegovo, on ga je stvorio,
i njegove su ruke načinile kopno.
6 Dođite, da se poklonimo i njega štujemo,
da kleknemo pred BOGOM koji nas je stvorio.
7 Jer, on je naš Bog,
a mi smo narod koji mu pripada,
stado koje čuva.
Poslušajte danas njegov glas:
8 »Neka vam ne otvrdne srce kao kod Meribe,
kao onoga dana u pustinji kod Mase,[a]
9 gdje su me vaši preci iskušavali i provjeravali
iako su moja djela vidjeli.
10 Četrdeset godina gnušao sam se tog naraštaja.
Rekao sam: ‘Oni su narod koji zastranjuje,
i ne slijede moje putove.’
11 Zato sam bio ljut i zakleo se:
‘U moju zemlju počinka nikada ući neće!’«
Molba za pomoć u odbačenosti
Pjesma Korahovih potomaka. Voditelju zbora. Prema »mahalat-leanotu«. »Maskil« Ezrahovca Hemana.
1 BOŽE, moj Spasitelju, danju i noću
pred tobom zapomažem.
2 Prihvati moje molitve,
poslušaj moje vapaje.
3 Duša mi je sita nesreće,
život mi se primiče Podzemlju[a].
4 Već me računaju među one
koji u grobnu jamu odlaze.
Nema mi pomoći.
5 Ostavljen sam među truplima,
kao što leže u grobu ubijeni,
od tebe zaboravljeni,
od tvoje brige odvojeni.
6 U najdublju si me jamu položio,
u mračne dubine spustio.
7 Tvoja ljutnja teško me pritišće,
udara me poput valova.
8 Udaljio si od mene prijatelje,
učinio si me omraženim.
Zatvoren sam, bez izlaza.
9 Oči su mi oslabjele od patnje.
Iz dana u dan tebi vapim,
BOŽE, prema tebi pružam ruke.
10 Činiš li čuda za umrle?
Ustaju li mrtvi da bi ti zahvalili? Selah
11 Priča li se u grobu o tvojoj ljubavi,
pamte li tvoju vjernost u Podzemlju[b]?
12 Zna li se za tvoja čuda u svijetu tame
i za tvoju pravednost u zemlji zaborava?
13 BOŽE, a ja ti ipak vapim,
svakog ti se jutra molim.
14 Zašto me odbacuješ, BOŽE,
i od mene skrivaš svoje lice?
15 Od mladosti sam jadan i slab,
iznemogao od tvoga gnjeva.
16 Tvoja me ljutnja preplavljuje,
satiru me tvoje strahote,
17 vrtlože se oko mene kao vode
i odasvud me udaraju.
18 Udaljio si od mene prijatelje i voljene.
Sada mi je tama jedini prijatelj.
Bog je tvoj zaštitnik
1 Ti, što živiš u skloništu Svevišnjega,
što boraviš u sjeni Svemoćnoga,
2 reci BOGU:
»Sigurnosti moja! Obrano moja!
Bože moj, u koga se uzdam!«
3 On će te izbaviti iz zamke skrivene
i od bolesti smrtonosne.
4 Svojim perjem će te pokriti
pod njegova krila ćeš se skloniti,
njegova vjernost će te štititi.
5 Nećeš se bojati strahote noću,
ni strijele koja leti danju,
6 ni bolesti koja se šulja u tami,
ni pomora koji hara u podne:
7 tisuću ljudi može pasti kraj tebe,
deset tisuća s tvoje desne strane,
ali tebi se neće približiti.
8 Samo gledaj pa ćeš vidjeti
da zle kazna snalazi.
9 Budući da je BOG tvoje sklonište,
Svevišnji tvoje utočište,
10 nikakvo zlo neće te snaći,
ni pošast se tvom domu primaći.
11 On će zapovjediti svojim anđelima
da te čuvaju na svim tvojim putovima.
12 Oni će te na rukama nositi
da ti noga u kamen ne udari.
13 Lavove i zmije gazit ćeš nogama,
lavove snažne i zmije otrovnice.
14 Bog kaže: »Izbavit ću one koji me vole,
zaštitit ću one koji se uzdaju u mene.
15 Meni će zavapiti i ja ću im odgovoriti.
S njima ću biti u nevolji,
spasit ću ih i čast im iskazati.
16 Nagradit ću ih dugim životom,
pokazati im svoje spasenje.«
Zahvaljujte i pjevajte Bogu
Hvalospjev za šabat[a].
1 Dobro je, BOŽE, tebi zahvaljivati
i pjevati tvome imenu, Svevišnji.
2 Jutrom objavljivati tvoju ljubav
i noću tvoju vjernost,
3 uz zvukove žičanih glazbala,
uz melodije harfe.
4 BOŽE, ti si me svojim djelima razveselio,
kličem zbog onoga što si učinio.
5 Kako su velika tvoja djela, BOŽE!
Kako su duboke tvoje misli!
6 Glupan ovo ne može znati,
bezumnik ne može razumjeti:
7 premda zli niču kao trava,
iako zločinci napreduju,
zauvijek će biti uništeni.
8 A ti si, BOŽE, uzvišen dovijeka.
9 Zaista, BOŽE, tvoji će neprijatelji propasti,
svi zlikovci bit će raspršeni.
10 Učinio si me jakim poput bika,[b]
pomazao me svježim uljem.[c]
11 Vidio sam poraz svojih neprijatelja,
čuo jauke zlih napadača.
12 Pravednici će procvasti kao palme
i napredovati kao libanonski cedrovi.
13 Oni su posađeni u BOŽJEM domu,
napreduju u njegovom dvorištu.
14 Čak i u starosti rod donose,
kao zeleno i zdravo drvo.
15 Oni su dokaz da je BOG pravedan.
On je moja Stijena,
kod njega ne postoji nepravda.
Jakov i obitelj nastanjuju se u Egiptu
47 Josip je otišao i rekao faraonu: »Moj otac i braća stigli su iz Kanaana sa stadima sitne i krupne stoke i svime što imaju. Sad su u kraju Gošen.« 2 Zatim je poveo petoricu svoje braće i doveo ih pred faraona. 3 Faraon je upitao njegovu braću: »Čime se bavite?«
»Tvoje sluge su pastiri«, odgovore mu, »kao što su to bili i naši preci.«
4 Nastavili su: »Došli smo neko vrijeme živjeti ovdje kao stranci jer je u Kanaanu strašna glad i nema paše za stada tvojih slugu. Zato, molimo te, dopusti svojim slugama da se nastane u kraju Gošen.«
5 Faraon je rekao Josipu: »Budući da su ti došli otac i braća, 6 Egipat ti je na raspolaganju. Nastani svog oca i braću u najboljem kraju zemlje. Neka žive u kraju Gošen. A ako znaš da među njima ima sposobnih, postavi ih za nadglednike moje stoke.«
7 Zatim je Josip uveo svog oca Jakova i doveo ga pred faraona. Jakov je blagoslovio faraona, 8 a faraon ga upita: »Koliko imaš godina?«
9 Jakov mu odgovori: »Putujem zemljom 130 godina. Mojih je godina malo i bile su teške. Još nisu dostigle godine života mojih predaka.« 10 Jakov opet blagoslovi faraona i ode.
11 Tako je Josip nastanio svog oca i braću u Egiptu. Dao im je posjede u najboljem dijelu zemlje, u kraju gdje je bio grad Ramses, kao što je faraon zapovjedio. 12 Josip je opskrbio hranom svog oca, braću i sve očeve ukućane, prema broju uzdržavanih članova.
Josipova uprava tijekom gladi
13 Glad je bila vrlo teška i nigdje u zemlji nije bilo hrane. I Egipat i Kanaan bili su iscrpljeni. 14 Josip je sakupio sav novac od Egipćana i Kanaanaca dok su kupovali žito pa ga donio u faraonov dvor. 15 Kad je u Egiptu i Kanaanu nestalo novca, svi su Egipćani došli Josipu i rekli: »Daj nam hrane ili ćeš na svoje oči gledati kako umiremo. Novca više nemamo.«
16 »Onda dotjerajte svoju stoku«, rekao je Josip. »Ako nemate novca, dat ću vam hranu u zamjenu za stoku.« 17 Tako su Josipu dotjerivali svoju stoku, a on im je davao hranu u zamjenu za konje, magarce i stada sitne i krupne stoke. Te ih je godine prehranio hranom koju je zamijenio za svu njihovu stoku.
18 Nakon što je prošla godina, ponovo su došli sljedeće godine i rekli mu: »Gospodaru, ne možemo sakriti od tebe da smo potrošili sav novac, a i naša je stoka sad tvoja. Više ništa nije ostalo za vas, gospodaru, osim nas samih i naše zemlje. 19 Trebamo li propasti na tvoje oči, i mi i naša zemlja? Kupi nas i našu zemlju u zamjenu za hranu pa ćemo zajedno sa svojom zemljom postati faraonovi robovi. Daj nam sjemena da preživimo, da ne bismo umrli i da zemlja ne bude opustošena.«
20 Tako je Josip kupio svu obradivu egipatsku zemlju za faraona. Svi su Egipćani prodali svoja polja jer ih je pritisnula strašna glad. Zemlja je postala faraonova, 21 a narod s kraja na kraj Egipta postao je njegovo roblje. 22 Nije kupio jedino zemlju koja je pripadala svećenicima jer su oni dobivali redovan prihod od faraona i od njega živjeli. Zato nisu prodavali svoju zemlju.
23 Josip je rekao narodu: »Budući da sam danas za faraona kupio vas i vašu zemlju, evo vam sjeme, pa zasijte polja. 24 Ali, kad budete ubirali žetvu, jednu petinu morate dati faraonu, a četiri petine neka ostanu vama, kao sjeme za polja i kao hrana za vas, vaše ukućane i djecu.«
25 Oni su rekli: »Gospodaru, spasio si nam život. Budući da si nam iskazao naklonost, bit ćemo faraonovi robovi.«
26 Tako je Josip donio uredbu o zemlji u Egiptu, koja i danas vrijedi, da se petina žetve daje faraonu. Jedino zemlja svećenika nije pripala faraonu.
16 Ako propovijedam Radosnu vijest, to nije razlog da se ponosim jer mi je to dužnost i jao meni ako je ne propovijedam. 17 Ako to radim po svom izboru, zaslužujem nagradu, ali ta mi je dužnost povjerena, ja je nisam izabrao. 18 U čemu se sastoji moja nagrada? U tome da Radosnu vijest govorim besplatno, ne koristeći se pravom koje imam zbog toga što propovijedam.
19 Slobodan sam i ne pripadam nikome. Ipak, pretvorio sam se u roba svima da bih pridobio što više ljudi. 20 Sa Židovima sam postao poput Židova, da bih pridobio Židove. Onima koji su pod Zakonom, postao sam kao čovjek koji je pod Zakonom—premda sâm nisam pod Zakonom—da bih pridobio one koji su pod Zakonom. 21 Za one koji nemaju Zakon, postao sam kao onaj koji nema Zakon—premda nisam bez Božjeg zakona, nego pod Kristovim zakonom—da bih pridobio one koji nemaju Zakon. 22 Za one koji su slabi, postao sam slab, da bih pridobio slabe. Postao sam svima sve da bih spasio neke na bilo koji način. 23 Sve radim radi Radosne vijesti, da bih mogao imati udjela u njezinom blagoslovu.
24 Vi znate da u trci svi trkači trče, ali samo jedan osvaja nagradu. Trčite tako da pobijedite! 25 Svatko tko se natječe na atletskim natjecanjima ide na stroge pripreme, da bi bio okrunjen lovorovim vijencem koji je propadljiv, ali naš je vijenac nepropadljiv. 26 Ja, dakle, trčim kao onaj koji ima cilj pred sobom. I kad udaram, ne udaram u prazno. 27 Dakle, strogo upravljam svojim tijelom i držim ga pod stegom, da se ne bi dogodilo da Bog odbaci mene nakon što sam propovijedao drugima.
47 Uvečer je lađica bila nasred jezera, a Isus sâm na kopnu. 48 Vidio je kako učenici teško veslaju jer je vjetar bio protivan. Negdje između tri i šest sati ujutro došao je k njima hodajući po vodi. Nastavio je hodati i umalo pretekao lađicu. 49 Kad su ga učenici spazili kako hoda po jezeru, pomislili su da je duh i od straha su počeli vikati. 50 On im se odmah obratio: »Ne bojte se, to sam ja!« 51 Zatim se popeo k njima u lađicu, a vjetar se umirio. Učenici su bili zapanjeni. 52 Nisu mogli vjerovati što se dogodilo. Vidjeli su čudo koje je Isus učinio s kruhom, ali zbog okorjelosti srca još uvijek nisu razumjeli što to znači.
Isus ozdravlja mnoge
(Mt 14,34-36)
53 Isus i njegovi učenici preplovili su jezero i pristali u Genezaretu. Ondje su privezali lađicu. 54 Kad su sišli s nje, ljudi su odmah prepoznali Isusa. 55 Razglasili su vijest o njemu po cijelom kraju. Počeli su na nosilima donositi bolesnike onamo gdje su čuli da se Isus nalazi. 56 Isus je išao po selima, gradovima i imanjima. Gdje god bi se pojavio, ljudi bi donosili svoje bolesne na trgove i molili Isusa da im dopusti da dotaknu samo rub njegove odjeće. I svi koji su ga dotaknuli, bili su ozdravljeni.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International